navigacija

O kelju pupčaru, Amišima i fritulama

Kelj pupčar u tavi

S obzirom da je meni siječanj doba povlačenja, promišljanja, retrospektive, uzimanja zaleta u novoj godini, nije se nešto baš senzacionalno događalo u kuhinji. Nije se baš ni kuhalo previše, novi set lonaca kojeg sam nedavno pribavila još uvijek izgleda poprilično novo a i fino sam izglancala inox štednjak pa ga šteta uflekat'.

Je, još je zima. I svu onu neku blagdansku blistavost zamijenila sura svakodnevnica, ako zanemarim srca koja počinju iskakati na sve strane kao uvod u sezonu Valentinovo-Maškare-Uskrs mix. I prateće recepte, naravno. Krenule ove moje već s krafnama i fritulama, savršeno okruglima, bez elijenskih zagorenih repova. Mutant-fritule, to su moje. Ako ništa, načitala sam se savjeta kako napraviti savršeno okrugle fritulice pa evo, opet u meni raste nada da ću jednog dana držati u rukama veliku zdjelu prepunu mirisnih kuglica zlatno žute boje. Aha. Moš' mislit'. One moje mutant fritule barem kad su vruće možeš za onaj rep uhvatiti...

Sve mi dođe maknuti se, daleko što dalje. Otići u Zagoru, onako, nas dvoje (dijete odraslo), kamena kuća na osami, vrt, voćnjak, pas, mačka, tovar, tri koze i jarac. Upoznala sam nedavno jednog zanimljivog čovjeka, doselio se Amer ovdje prije petnaestak godina, bježeći od napredne civilizacije. Kaže, kad sam tek stigao, bilo je ok. Sada je vrijeme da idem dalje, postalo je i ovdje - svega previše. I zagovara novi pokret koji sve više uzima maha u razvijenom svijetu, kao nama ovdje će opet trebati dvadesetak godina da i to dođe do nas - povratak jednostavnom životu, manje je više i tako to. Kao, ne treba ti više od dva para traperica. Kvalitetnih, od etično proizvedenog i obrađenog pamuka, jedne svijetle za ljeto i jedne tamne za zimu. Televizor doma? To je već sad stvar prošlosti. Imaš podcaste i Netflix, sam si kreator svog programa, ako baš moraš nešto gledati po spravama. Stvari kao kućanski aparati? I to je prošlost, kao i kupnja nekretnine ili vozila. Iznajmljuješ što ti treba, budućnost je rent-a-kujinaaa, gdje god da jesi, a možeš biti gdje hoćeš jer si mobilniji bez stvari. Uber kuhinja. Dijeljena kuhinja. Sve što vrijedi ionako nosiš u sebi, zar ne? Sve ostalo, što ne stane u jedan kofer je - previše. 

Kaže to je kao ideja modernog Amiškog pristupa, bez vjerske komponente. Sad da ne duljim tko i što su Amiši, Google ti je prijatelj, ali definira ih otpor prema industrijalizaciji i svime što ona nosi. Ima dobrih momenata, kao na primjer eko uzgoj voća i povrća, ima i onih dvojbenih kao kad odbacuju bilo kakav dodir sa suvremenom medicinom, pri tome ne mislim nužno samo na otrove od lijekova, nego onako, baš benefite, pa hajdmo se fokusirati na - dobre stvari. Sad su neka nova istraživanja pokazala da u Amiškoj populaciji nema raka. Nema. Niti alergija kod djece. Zato što jedu "zdravo", rade fizički zahtjevne poslove vani na zraku, hodaju, kreću se i ne koriste sve ovo nešto što zrači. Tipa moja ideja o kamenoj kući, vrtu, tri koze i jarcu. I da, znam kako jarac smrdi i znam pomusti kozu. I mislim da bi mogla bez smartphona...mislim...

A da je proljeće blizu, to isto znam jer mi organizam traži zeleno. Povrće. Zeleno povrće. Sezona je i kelja pupčara, onih finih malih zelenih okruglica, zelenih fritulica. Njam. Do sada sam ih kuhala kao prilog, tipa kao ono mediteranski. Mediteranski kod nas znači da malo prokuhaš, preliješ s maslinovim uljem u koje udrobiš češnjaka i nu ti Mediterana kakav je nekad bio. Iskočio mi tako recept, baš onak, Amiški, za keljiće kao nekad. 

Ide ovako nekako, nisam ga zapisala pa sam se odvažila na odokativnu metodu, ne možete puno pogriješiti: uzmite  pola kilograma kelja pupčara iz organskog uzgoja. Očistiti i prerezati kuglice na pola. 

U tavi popržiti sitno sjeckani crveni luk (sjeckalica rulz) i domaći pršut narezan na trakice, onako, prema vašem ukusu, na malo (trebam li reći domaćeg, hladno tiještenog?) maslinovog ulja. Stavite malo manje maslinovog ulja od mene, volim ga pa nemam mjere, malo mi je plutalo. Dovoljno je da u tankom sloju pokrije dno tave. Nemoj biti kao ja. Šparaj maslinovo ulje. Ubaciti kelj pupčar i tako popržiti jedno desetak minuta. Ne soliti, pršut pusti slano. Možete pršut zamijeniti i domaćim špekom ili pancetom. Keljići na ovaj način ne budu prekuhani, navodno zadrže više onog što valja u njima, lijepi su mi kad malo posmeđe izvana a ukusniji kad ostanu hrskaviji iznutra. Pazite samo da ih dobro ocijedite poslije pranja a prije hitanja u tavu, ja sam taj korak preskočila i naravno da sam dobila kapi od maslinovog ulja u oko. Vrele. 

Na kraju popapriti, šareni papar na zelenom baš lijepo izgleda. To je to, jednostavno, začas gotovo, zadovoljilo potrebu za "nekim povrćem" i nas dvoje smo ovo jelo spremili za ručak. Kruh ne jedemo, ali kad bi ga jela uz keljiće iz tave uzela bi nešto tipa onog švedskog od kardamoma. 

E da: i budite nježni jedni prema drugima. Kao mali keljići. Baš nježni, taktilno nježni. Kao savršene fritule. Bez kvrgavih zagorenih repića. Nekako to zaboravimo a toliko nam treba...

 

 

 

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

3 (30 ocjena)

Komentari

Registracija
  • Franjo Tudman

    08.02.2017 u 00:25h

    U ovom tekstu ispada da je najvaznije da jarac smrdi a da bi kozu pomuzla....svasta
    3 60% 2
  • tonkica tonkica

    08.02.2017 u 09:32h

    Kako mi mozemo znati da kod amisa nema raka niti alergija kada odbijaju suvremenu medicinu. Ako ju odbijaju znaci da odbijaju i pregled suvremenim aparatima. Onak, to je samo teorija. No, da sigurno manje oboljevaju od "modernog" covjeka (odnosi se na osobu koja koristi sve "blagodati" industrije ukljucjuci i procesuiranu hranu, u to sam uvjerena. Ali sam uvjerena da i oboljevaju, puno rijede i od raka i od artitisa i sl. bolesti, naime one su nadene i na kosturima nasih predaka.
    2 67% 1
  • Trnjanec Trnjanec

    08.02.2017 u 06:17h

    Istraživanja (prava istraživanja) pokazuju da je kod Amiša povećana koincidencija raka dojke i dječje leukemije. Tvrdnja da "nema raka" spada u trumpovske "alternativne činjenice".
    3 27% 8
  • tonkica tonkica

    08.02.2017 u 09:32h

    Kako mi mozemo znati da kod amisa nema raka niti alergija kada odbijaju suvremenu medicinu. Ako ju odbijaju znaci da odbijaju i pregled suvremenim aparatima. Onak, to je samo teorija. No, da sigurno manje oboljevaju od "modernog" covjeka (odnosi se na osobu koja koristi sve "blagodati" industrije ukljucjuci i procesuiranu hranu, u to sam uvjerena. Ali sam uvjerena da i oboljevaju, puno rijede i od raka i od artitisa i sl. bolesti, naime one su nadene i na kosturima nasih predaka.
    2 67% 1
  • Trnjanec Trnjanec

    08.02.2017 u 06:17h

    Istraživanja (prava istraživanja) pokazuju da je kod Amiša povećana koincidencija raka dojke i dječje leukemije. Tvrdnja da "nema raka" spada u trumpovske "alternativne činjenice".
    3 27% 8
  • Franjo Tudman

    08.02.2017 u 00:25h

    U ovom tekstu ispada da je najvaznije da jarac smrdi a da bi kozu pomuzla....svasta
    3 60% 2