navigacija

Skuhaj me nježno: vino, ali fino

Kuhano vino

Još malo pa Božić...jeeej! Zahladilo je. Već s paljenjem prvih lampica u prekokrasnom nam gradu (haters gonna hate, baš me briga, meni lijepo, k'o malo dijete veselim se umjetnom snijegu i svoj raskoši blagdanskog kiča) krene nekako i sezona kuhanog vina. Glühweina za skijašku populaciju. Naravno da se odmah i cijene za deci vrele tekućine strmeknu prema gore otprilike kao i kvaliteta većine po štandovima prema dolje, ali heeej! Ako ništa, speče ti prste, pa i kroz rukavice. Na minus tri, četiri i malo zgrije. Jedna čaša. Sve drugo je otprilike potencijalni glavoboljček, i za glavu i za novčanik.

Da sad ne idem u recenzije kuhanaca od štanda do štanda, nemreš znati što je dobro dok ne probaš dobro. Volim ja i Grog iliti Glögg - to je onako malo jača varijanta. Razrađena po Švedskoj, a ako netko zna što je dobro za po zimi, onda valjda Švedi znaju. Cijenim znanje, sve nekako osim onoga kad ulete u saune pa goli na snijeg i samoudaraju se šibama, za cirkulaciju. Piti baš i ne znaju kad su im lupili s cijenama defacto prohibiciju.

Opet sam zabrijala, sjetila se #onokad sam bila u Rigi. Riga je super grad, baš lijep. Pričali su mi kako su za vrijeme CCCPa, kad nisu ni smjeli putovati baš izvan svojih granica, dovodili pučanstvo izdaleka da vide Rigu jer izgleda kao europski grad. Zapamtila sam ga po lososu za doručak, ručak i večeru. Znam da sad nešto nije popularno losos spominjati, no stvarno se da spremiti na milijun načina. Pamtit ću Rigu i po spomenicima stradalima u pogromima CCCPa. I Švedima koje su trajektom prepelavali iz Stockholma za vikend. Utukli bi se, za njih jeftinijim pićem, tako da su ih u nedjelju ujutro skupljali po gradu s onim kolima s kojima na željezničkim kolodvorima kargo voze i hitali na trajekt za doma k'o sušene bakalare. Lol. Da ne idem u detalje čega sam se sve još nagledala, neću biti indiskretna. Sad su Švedi na bezalkoholnim varijantama, što isto nije loše, samo zamijenite vino sokom od ribizle i sve pet. Ima za kupiti u bocama u Ikei u Grazu, na primjer, gotov Glögg, u bocama. Kod nas u Ikei ne prodaju u bocama - pitala sam ja zašto pa dobila odgovor da im nešto zakon brani uvoziti. U bistrou nude malo razrijeđenu alkoholnu i bezalkoholnu varijantu po 6kn/čaša, informacije radi. Ako tko ide prema Grazu ovih dana, nek mi se javi :-D

Odoše misli. Fokus, Elena, fokus. OK, sigurno ste već sve kolače spekli, našpikali meso za pašticadu ili puru tukli da omekša, što god. Ja nisam. Najela sam se samo gledajući što koja kuha ovih par dana, frustriralo me savršenstvom uradaka. Časna riječ ako nisam pol' kile teža samo od gledanja. E, ja sam skuhala – vino! Baš fino.

Za napravili dobro kuhano vino, vino treba biti dobro. Ozbiljno. Ne ono iz kartona od 5l pa još razvodnjeno. Možete kuhati bijelo (npr. graševinu) ili crno. Moj favorit je crno, a tu biram frankovku, syrah ili teran. Pa i Beaujolais. Zašto? E zato što sam olfaktorno osjetljiva, meni ta kompozicija mora biti mirisno zamamna inače sam džaba krečila. Uzmem jednu butelju vina, stavim kuhat u lonac (e sad, mala tajna velike majstorice kuhanja: ne u lonac tipa bijeli iznutra, emajlirani, hoće to zafarbat', uzmite onaj inox nekakav!) ali ne da proključa nego ono baš neposredno prije nego što proključa (to znači da visim nad loncem i gledam da ne ode u mjehuriće...) – dodati šećer, smeđi, ali fakat smeđi ne ofarbani. Jedno 50 g demerara tipa. Ne volim ni kad je preslatko. E onda idu začini: klinčić (može i u komadu i usitnjeni) jedna žličica ako je usitnjen – ako nije dva, tri komada su dosta. Jedan lovorov list, iscijedim pola naranče, jednu limetu (puno bolje od limuna, trust me!), jedan zvjezdasti anis, mrvica naribanog muškatnog oraščića (sve sam si nokte satrala na onu malu mini ribež što spakiraju s kuglicom muškatnog argh!), stavim jedan vanilin šećer (iako je bolja bourbon vanilija štapić ali toga rijetko imam u špajzi), pol žličice cimeta i malo sitnog crvenog, mirisnog papra. Pol žličice, mislim. Onog finog, što lijepo krcka pod zubima. Onog šta ste stavlja u parfeme. Uostalom, poigrajte se malo sa začinima, možete još ubaciti unutra i đumbira (to isto nemam redovno u kujinaa, moram baš ciljano kupiti, pa ako se nađe, nađe). E sad moja mala tajna: ja ubacim još i rogača, na sitne kockice narezanoga ako mi pred Božić dođe neka pošiljka s Juga. Ne puno. Volim rogač, jest' da iskasapim i dasku za rezanje i istegnem zglob dok ga tako sitno sjeckam, ali daje jednu specifičnu mirisnu notu. Onda sve lijepo nek kuha jedno šest minuta dok malo ne ispari, stisne se i lijepo zamiriše. Aaaaa da: tajna Glög-a je da ubace još i malo ruma i šalicu votke, a Švedi dodaju još i bademe i grožđice...Opako. Zadnji put kad sam sama Glög radila hitnula sam unutra rum kupljen na Madeiri – to je bilo ne-po-nov-lji-vo! Kvaliteta komponenti itekako je bitna. Sad me opet priča baca na Madeiru, ali to ćemo drugi put, fokus, fokus – kuhano vino...

Osim što treba zanosno odražavati lijepe začinsko- mirisne note, skladno ukomponirane uz vino, puno znači prezentacija uratka. Mislim, ono po sajmovima iz papirnate čaše i nije baš nešto, pogotovo kad vam uvale vrelo vino u tankoj plastičnoj čaši a vi je smrznutim prstima u rukavicama stisnete ili vas netko u gužvi trkne... pa polijete i sebe i sve oko sebe vrelom tekućinom...(zašto mi nemamo kao Ameri one debele, fine, pjenaste čaše? One kao tipa Starbucks? Oh, zašto? Raspitala sam se i saznala da samo jedan (1) štand na sajmu u Zagrebu nudi ove čaše) - ali doma to ne dolazi u obzir. Staklene su must have, tipa staklene za čaj šalice. Da se vide ti začini koji plutaju. Možete ukrasiti s komadom okomito prerezane rolice cimeta, vanilin mahunom, kriškom limete ili naranče, ili spuknuti anis zvjezdicu na rub čaše. Ne sve ovo odjednom, naravno. Još ako imate one plutene podmetače pod svaku čašu, super. Smanjujete mogućnost da zaflekate stolnjak koji je napravljen od šlinge koju je prababa rukom prije sto godina radila, što se meni dogodilo. Ovo je sad bilo teoretisch, praktisch mi izgleda kao na slici gore. Uflekan prababin stolnjak included. Tjao.

Osim prekrasnog mirisa koji se širi po kujinaa i i doma, najbolje je kad se uživa u kuhanom vinu – u dobrom društvu. Uz kuhano vino najbolje gricke su mi bademi i keksi od đumbira. Kad sam ga skuhala doma, neki dan, stukli smo cijelu onu kućicu od đumbir keksa u kutiji – nesastavljenu. Mene dopao krov. I baš smo se nasmijali što tamanimo kućicu u elementima :-D

Sve najbolje vam želim, što manje zagorenih lonaca, spaljenih krpa i što više kvalitetnog vremena u društvu dragih ljudi: uživajte! Sretan Božić svima.

Disclaimer: Ne pretjerujte, ovo je recept za uživanje u pogledu, mirisu i okusu! Skål!

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (2 ocjena)