Hrvati, roblje 21. stoljeća
Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Tako se zove najnoviji genijalni projekt Milanovićeve vlade kojim se želi smanjiti broj nezaposlenih i pokrenuti hrvatsko gospodarstvo. Kad raščlanimo o čemu se radi, vidimo na koje smo niske grane spali.
Poslodavcima se pruža prilika da na godinu dana (za one s visokom stručnom spremom) ili čak na dvije (za obrtnička zanimanja) koriste rad mladih nezaposlenih ljudi a da im za to ne moraju platiti. To jest plaćali bi samo mirovinski doprinos. Na taj se način praktično legalizira rad bez plaće. Gdje ćete bolje pogodnosti za razvijanje biznisa?
Radi se o očitom dealu vlasti i poslodavaca, naravno, preko leđa radnika. Vlast tu neće puno profitirati (osim što će glumiti da nešto suvislo radi), ali poslodavci će dobiti bagatelnu radnu snagu. Ta će im se mogućnost toliko svidjeti da će moguće predložiti da se rok možda i produlji, na tri ili pet godina. A potom rotacija: jedne robove zamijenit će drugi.
Da bi ih “stručno osposobili”, poslodavci te mlade volontere mogu koristiti za bilo što: od donošenje kava i sendviča do slaganja polica i čišćenja. Ministar Mirando Mrsić, doduše, najavljuje da to neće biti moguće jer će taj angažman nadgledati inspekcije. Inspekcije? To je zbilja dobar vic. O učinkovitosti hrvatskih inspekcija dala bi se snimiti podulja serija. Humoristična. A možda i kriminalistička.
Ovako ili onako, na najboljem smo putu da postanemo društvo u kojem će maleni dio uživati u izobilju a većina će grcati u neimaštini, opterećena kreditima i režijama.
Jesmo li to mogli izbjeći? Naravno, da smo mogli, ali nismo reagirali na vrijeme. Polakomili smo se za mrvicama iz europskih pristupnih i pretpristupnih fondova umjesto da proglasimo ZERP i da Talijanima i Slovencima naplaćujemo ulovljenu ribu u našim vodama. Dionice svojih poduzeća uglavnom smo brzopotezno prodali i odrekli se upravljačkih prava. Poslije smo gledali kako se iz tih poduzeća izvlači novac i kako masovno propadaju. A mi ostajemo bez posla.
Nismo reagirali niti na prodaju obiteljskog srebra: HT-a, banaka, hotela, Ine… Strancima smo rasprodali uglavnom sve što vrijedi. I sad se čudimo što oni dobit radije odnose kući nego da je reinvestiraju u Hrvatskoj. Tolerirali smo političare tipa Ive Sanadera i Luke Bebića (navodno je onaj Josip Protega koji je uništio HPB muž Lukine sestrične Sanje), koji su radili što su htjeli… uglavnom trošili naš novac.
Nije bilo društvene angažiranosti. Kad su ono Matijašević i Hrvatska udruga sindikata organizirali prosvjed na Jelačićevu trgu, jedva se okupilo oko 500 ljudi. Nisu došle čak ni radnice Kamenskoga iako su već tad mogle naslutiti što ih čeka. Slično je bilo i ovih dana u Splitu. Nisu došli ni oni zbog kojih se prosvjedovalo, oni koji su ostali bez posla.
Uvijek u očekivanju da će se netko drugi zauzeti i boriti za nas, radije smo ostajali po strani i samo gunđali. Ovi drugi su radili… Na kraju smo dobili ono što smo i zaslužili. I zato je možda kucnuo čas da se pogledamo u zrcalo i zapitamo se: što sam ja uradio da ovo društvo, ova država budu bolji?
Njemci i dan danas robuju na poslu oni koji su ne zaposleni
primaju posao za 1 EVRO
Ništa (nismo uradili) i zato nam je kako nam je.
I bit će i gore. Mislim da nama nema spasa u ovom političkom kontekstu.
diogenes:
Gorje sigurno nece biti nego sto je treba je i sam nesto za dobrobit uraditi..ali i imati strpljenja.Ova vlada je tek pocela sijati optimizam.
,,Ova vlada je tek počela sijati optimizam”.Zamoljavam gospodina Mayera da mi odgovori jel to bilo ozbiljno?
Radije smo ostajali po strani… kaže autor. Ne znam, bilo nas je koji NISMO ostajali po strani i koji po strani ne stojimo ni sada… ali nas je očigledno premalo. Za to treba ipak imati malo istinske brige za druge ljude i dobrobit zemlje, a toga kod nas više nema ni za vlastitu obitelj, supružnika i djecu, pa kako bi je onda bilo za bilo što drugo.
Treba se mijenjati iznutra, a onda će se i sve drugo promijeniti samo po sebi. Samo kako, kad su oni koji bi nas na tu promjenu iznutra trebali prvi pozivati (svećenstvo) sami slizani s vlašću i uglavnom (čast iznimkama)iskvareni do srži?
joj, joj
E moj Filiću… Ja sam radio nekad u toj firmi u kojoj ste i vi sad, a kako čujem još i predsjednik sidnikata, radničkog vijeća i čega već… Dakle, radio sam 4 godine kao honorarac, nisam dobio niti radni staž, dobijao sam mjesečno ne više od 1000 kuna, a radio sam dan-noć… Pa me nikad nitko nije nazvao robom ili se sažalio nada mnom – čak ni svemogući sindikat – nego su govorili takav ti je život, izbori se, pokaži se, kasnije ćeš zarađivati, sad se učiš… I danas sam zahvalan na tom iskustvu, nisam više u tom poslu, ali se često sjetim večernjakovske discipline i iskustva koje mi puno pomažu u sadašnjem poslu. Međutim, mi Hrvati smo uvijek protiv svega, zamisli, radit ćemo besplatno godinu-dvije, a dobit ćemo staž. Ma, bolje je sjedit doma i kukat kako je država u banani i jecat nad budućnošću? Ili se možda bojite da bi se netko mogao dokazati pa doći na vaše mjesto? Ako ste dovoljno dobri i kvalitetni, ne morate brinuti. Ako niste… Uvijek je lakše pljuvati i gledati lošije strane, ajmo gledati dobre strane i probati isplivati iz svih ovih s…nja…
Uostalom, vaša generacija, gospodine Filić, nas je i dovela do ovog stanja, sad pustite nove generacije da odlučuju same o svojoj sudbini. Vi ste svoje kredite odavno potrošili…
Postajemo ono sto zasluzujemo svojim ponasanjem. Bahati, umisljeni,lijeni robovi koji zive u zemlji u kojoj svi kradu samo ja ne kradem…
@ abakus: “Radije smo ostajali po strani… kaže autor. Ne znam, bilo nas je koji NISMO ostajali po strani i koji po strani ne stojimo ni sada… ali nas je očigledno premalo.”
Više o tome gdje smo i kako smo, i što bismo mogli postati, pisao sam ovdje pa koga zanima:
http://blog.vecernji.hr/darko-milosic/2011/08/25/osvijesteni-pojedinac-%E2%80%93-samosvjestan-narod/
Čini se da moramo dodirnuti dno da bismo se osvjestili. Autoru pohvala što je među političarima detektirao dvojicu najpokvarenijih – Sanadera i Bebića. Pogledajte samo što su ta dvojica napravili u Ini i HPB-u. Grozno… Neka ih je stid.
Nije me bilo godinu dana ali vidim ovaj mayer neumorno brabonja.
Novinar koji u svom tekstu ima i ovakvu recenicu: ” (navodno je onaj Josip Protega koji je uništio HPB muž Lukine sestrične Sanje)” najbolje da se prestane bavit novinarstvom ili jos bolje upuca.
Kad sam procitao reference: poleti, stojedinice i sl odmah mi je bilo jasno o kakvom materijalu je rijec.
Makar smatram da ova nasa Partija nema petlje sto i kako raditi, ovaj potez vlade ipak nije robovlasnicki. Oni koji zele steci iskustvo neka ovako pocnu. Ako ne zele mogu ostati kuci i…
Slazem se da SDP je vlada koja rado prodaje nase srebro i prodaje one firme koje proizvode profite da bi mogli uzdrzavati one koje bi najbolje bilo zatvoriti. To se sada zbiva sa Petrokemijom i postanskom bankom.
Nisam ni ljubitelj sindikalista. Samo se sjetim kako su potjerali onog zidova iz DalmacijaVino. Mozda su htjeli nesto posebno za sebe.?
Gospon Pero, a koga vi tu branite: Sanadera, Bebića ili Protegu?
dakle i francuzi su glupi
samo ste vi pametni
da imate svoju firmu
znali bi što znači primiti nekog bez iskustva
više morate raditi iza njega nego što vam on dobroga napravi
naravno da se mogu pojaviti zlouporabe
kao i za sve drugo
no kako je tačerica smirila navijače
tako se i ovo može kontrolirati
ograničiti broj takvih po firmi
odnosno po njenoj veličini
broju zaposlenih i sl.
sestrična je bila odličan student
završila ekonomiju 4,8 prosjek
10 g. slala molbe
no oni koji nisu išli redovnim putem tražiti posao ne znaju što znači kad vas pitaju imate li radnog iskustva