navigacija

Vukovare, pamtimo li te

vu 2016

Živim u gradu gdje pogled na svaku ulicu, svaku kuću ili lice u prolaze pokrene sjećanja. Dijelovi grada Vukovara, uslijed okruženja premalog broja branitelja i nedostatka oružja i streljiva, brige za civile i djecu u gradu, u studenome 1991. godine padali su u ruke pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, koji su iz bijesa, nacionalne mržnje i odmazde naplatili danak u krvi. U studenome skoro svaki dan je neka tužna obljetnica. Najteže dođe sa svitanjem 18.11…..pa dođe 19, 20…. sve do 23.11.1991. godine uz dozvolu svijeta klali su sve od malih nogu do duboke starosti, od pokretnih preko ranjenih do nepokretnih. Nisu nam dali ni kada je došlo vrijeme da ih sve pregazimo i vratimo naše, a da su nas pustili kao pse sa lanca, do Zemuna ne bi stali – a realno ne bi ni išli do tamo već do Dunava i vratili naše. Kroz institucije raznih sudova čak ni zatvorske kazne za najgore zločince nismo dočekali, već štoviše, naše časne generale su stavljali u taj kontekst.

 

Bez obzira na sve, mi znamo tko je pobjednik u ovoj agresiji.

Na isti dan i Škabrnja....u par mjeseci 1991. godine po žrtvama smo saznali da postoje mjesta za koja čak nikada nismo neki ni znali. Egzodusi, genocidi, zločini i razaranja u najgorem obliku, neprimjerena kraju 20. stoljeća.

 

More ljudi, rijeka ljudi, prolazi kroz moj grad, čovjek se istovremeno osjeti ponosan kada vidi tu silu. I sretan i tužan. Sretan, jer vidiš koliko se ljudi došlo pokloniti žrtvama Vukovara, i tužan – kada se sjetiš zašto…..

 

Vukovar.....samo se pokloniti treba i pamtiti, poštovati.....grad kojim protiče Dunav i pritoke...i rijeka krvi. 25 godina je prošlo, četvrt stoljeća.....more tuge i nade.

 

I sjetiš se mnogih ljudi koje si znao i kojih nema. Svaki od onih kojih više nema je heroj. On je bio heroj svojoj mami, svojoj djeci, ženi, bio je najbolji susjed, obožavali ga prijatelji.

 

Ja se po defaultu sjetim svoga najboljeg prijatelja vukovarskog branitelja, Vinkovčanina Mladena Čupića - Haša (sve o Hašu). Tolike sam nestale našao, iskopao, sahranio, ali otišao u mirovinu a da njega nisam našao. Da li znam gdje zapaliti svijeću? Ne, on nije nađen. Ali mjesto znam i očekujem da se prekopa opet.


I onda slušam priče, na medijima, u osobnim razgovorima, vjetar ih donosi niz puste ulice kada se ljudi okrenu i odu a Vukovar ostane tužan i svi sa svojim problemima, a svijeće još uvijek gore na prozorima, ispred kuća, na stolovima…..čekajući svoja mjesta uz one kojima su namijenjene uz njihov tihi dom. Vjetar šušti: „Oprosti, zaboravi, oprosti, zaboravi…..“.

 

I čovjek se u svojoj tuzi sjeti da je ovo 25 godina. Da si mali hrvatski branitelj sa jako puno radnog i ratnog staža, sa primanjima koja su 4 puta manja od kubikaže automobila kojima se u te dane tuge u Vukovar dovoze visoki dužnosnici. Da nisi Bog ni svećenik pa da trebaš nuditi, davati ili tražiti oprost. Nisi tražio milost i nisi je dobio. Ako si tražio milost ili razumijevanje, opet je nisi dobio.

 

Milosti i oprosta nema, dabogda gorili u paklu i sve vam se na najbliže vratilo što ste nama učinili, do kraja postojanja svijeta.

                                                                                                                 

S nama su, počivali u miru božjem u krvlju natopljenoj svetoj hrvatskoj zemlji.

 

Skice za strip "Vukovar".

O crtežima i obradama za ovaj grad a koje se nalaze ispod teksta, koristim riječi svog prijatelja Galiba Birindžića – Kengura: „Dragi prijatelji, sugrađani i svi oni koji volite nas Vukovar i Borovo Naselje. 2005. godine sam napravio prvu virtualnu svijeću za Vukovar koja je bila GIF animacija. Poslije sam skupa s kolegom Nenadom Barinićem radio 8. godina razne animacije i fotografije kojima bi dali svoj doprinos obilježavanju dana sjećanja. Naši radovi bili su podijeljeni na velikom broju blogova i portala, a neki naši radovi i danas se nalaze na službenim stranicama nekoliko gradova. Već nekoliko godina ne radimo vise te "virtualne svijeće za Vukovar" zato sto danas svi mogu na jednostavan način uz pomoć raznih aplikacija na računalima ili mobilnom telefonu napraviti svoju željenu fotografiju, ali to ne znači da više ne mislimo na naš grad i ne doprinosimo na svoj način. Ova moja grafički obrađena fotografija, bit će narednih nekoliko dana moja profilna fotografija, pa ako želite i vi je postavite tjedan dana, u znak obilježavanja "Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine". Hvala.“.

Svi crteži: art and copyright © by Nenad Barinić

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (3 ocjena)