Vjera i oprost
“O nekoj se starici u selu pričalo da joj se ukazuje Bog. To je došlo do ušiju župniku, koji je na svaki način htio provjeriti je li to istina. Pozvao je staricu pa ju je upitao: Je li istina da se tebi javlja i dolazi ti na razgovor Gospod Bog? Istina je, velečasni. Ja želim dokaz, reče župnik. Kad ti se slijedeći put bude pokazao zamoli Ga da ti nabroji moje grijehe. To će za mene biti dovoljan dokaz. Dobro, odgovori žena i ode.
Iduće nedjelje ona se pojavi pred župnikom, koji ju željno upita da li joj se ukazao Bog. Ona mu potvrdno kimnu. I pitala si ga,…? Jesam, velečasni. I što ti je rekao? Rekao je: kaži župniku da sam zaboravio sve njegove grijehe.”
A. de Mello
Kada sam pročitala ovu priču nisam se mogla ne zapitati kako ona tumači Boga? Zapitala sam se može li se na Boga gledati kao na predsjednika vrhovnog suda za prekršaje i je li to doista njegova volja? U priči je Bog “zaboravio” župnikove grijehe. BOG UVIJEK “zaboravlja”, odnosno OPRAŠTA. Bog je milostiv, pun dobrote i mudrosti i širokogrudno tim darovima obasipa svu svoju djecu, čak i kada ga ona to ne traže. Čovjek je onaj koji nije u stanju oprostiti samome sebi, niti drugome, čime krši Božju volju, jer mu je Bog unaprijed oprostio i rekao “ne sudi kako ti ne bi bilo suđeno”. Bog ne želi krivce, niti krvnike, već bića sebi nalik, puna ljubavi, milosti, razumijevanja, unutrašnjeg mira i blagosti. U konačnici, Biblija kaže da smo stvoreni na sliku i priliku Božju.
Praštanje je teško, zato i je Božanska odlika. Tu prvenstveno čak i ne mislim na praštanje drugima, jer to nam još donekle i ide. Prije svega, mislim na praštanje samome sebi. Čovjek je sebi najgori neprijatelj. Ono što čovjek sam sebi može učiniti, ne može mu učiniti najgori krvnik ili neprijatelj. U tom kontekstu vjera pomaže, jer jedino ako doista vjerujemo, u stanju smo praštati.
Citirala bih nekoliko velikih ljudi čije riječi vezane uz praštanje zadiru duboko:
“Slabi ne mogu opraštati. Oprost je odlika velikih.” M.Gandhi
“Griješiti je ljudski, opraštati Božanski.” A.Poup
“Ljudi praštaju sve osim iskrenosti”. A.G.Matoš
Put prema sebi sam odlučila pisati javno upravo iz razloga jer nemam što skrivati. Božje sam dijete, kao i svi ljudi ovoga svijeta. Vjerujem da je Bog jedan, bez obzira kako ga zvali. Po meni, on kao Otac je Istina, a kao Majka je Ljubav. Smatram da je naglasak na kajanju, paklu i kažnjavanju izbrisao naše shvaćanje Bogu svojstvene dobrote i da mnogi imaju negativnu predodžbu o Bogu kao onom koji sudi i kažnjava. Meni je izuzetno bitno znati i osjećati da Bog kao Biće Vječne Dobrote sadrži pozitivne kvalitete, a ne negativne osobine. Osjećam duboko u sebi da Bog cijeni svakoga od nas i da odnos sa Bogom nikada ne stvara ovisnost. Po meni on nikada ne čini da se osjećamo neprikladnima ako ne živimo u skladu s očekivanjima, jer on vjeruje u naše potencijale. Kada učinimo pogrešku ili propust, nema potrebe za stalnim kajanjem, jer već nam je oprošteno čim smognemo snage oprostiti samima sebi. Trajni samooprost jedino je moguć onda kada mijenjamo stvari koje nas lišavaju samopoštovanja. Bog nas oslobađa i čini neovisnima. Neovisnost dolazi onda kada naučimo imati vjeru u ono što jesmo i hrabrost da to ostvarimo. Duhovna neovisnost nas uvijek održava međusobno bliskima, a ljubav stvara povjerenje. Povjerenje dolazi onda kada znamo da odnos (prije svega sa Bogom) ima trajnost. To se zove predaja. Ljubav održava odanost. Odanost je rezultat prepoznavanja vrijednosti druge osobe i usredotočenja na njih. Odanost dolazi onda kada postoji spremnost da zajedno rastemo, kada naučimo prihvatiti bilo koje ograničenje i upotrijebiti ga kao odskočnu dasku za svoju plemenitost. Plemenitost oprašta slabosti i mi smo sposobni vidjeti istinsko “ja” drugih.
Iako sam bila “vjernik” i prije bolesti, nisam doista razumjela što je vjera, pa takva nisam mogla niti znala prakticirati vjeru u smislu što ona doista je. Boga sam se pribojavala, zato što sam ga doživljavala kao suca, a sudac nije netko tko je blizak ili kome se rado ide. Imala sam ideju o raju i paklu, no tada nisam znala da se raj i pakao nalaze u srcima. Pravi smisao vjere sam otkrila tek tijekom bolesti, jer tada više nisam imala što izgubiti i prepustila sam Bogu da me vodi i nosi kako bude volja njegova. Očekivala sam da će me suditi i kazniti, a otkrila sam u njemu prijatelja. Ne želim sada pisati što mi se sve dešavalo, jer bi to predugo trajalo, no Bog je duboko dotaknuo moje srce i uz njegovu pomoć i danas živim. Do njega sam došla uz pomoć ljudi kao što su pater Zvjezdan Linić i Mijo Nikić, koje izdvajam, jer su ostavili poseban trag na mom duhovnom putu. Jednako tako, divne su mi se stvari desile i u Međugorju, kao i na Mariji Bistrici i u Sinju. Možda ću jednom i o tome pisati ako osjetim potrebu. Ukratko, spoznala sam da mi je Bog oprostio i to ne onda kada sam ga duboko i iz srca zamolila, već daleko prije, istog časa kada sam činila sve što sam činila, a da nisam bila svjesna što činim. Bog me volio, ali ja sama sebe nisam voljela. Ja sam bila ta koja sebi nije oprostila, zato sam i dozvolila raku da izjede moje tijelo. Sama sam sebe izjela, razboljela sam se od gorčine, kajanja, ljutnje, mržnje, osjećaja da nisam vrijedna živjeti. Bog mi to nikada ne bi napravio, ali mi je dao slobodnu volju da to kao najveći mogući krvnik napravim sama sebi.
U trenucima kada sam mislila da ću umrijeti, nestalo je sve što mi je priječilo jasan pogled prema Bogu i tada sam otkrila značenje vjere i opraštanja. Iako mi je bilo jako teško, oprostila sam sama sebi, kao što mi je Bog davno oprostio. I oprostila sam svima kojima sam zamjerala. Možda ne još baš svima, ali život služi tome da oprostim, jer tko sam ja da sudim i da u svom srcu nosim išta drugo osim ljubavi.
Iz tog razloga “Put prema sebi” je mjesto na kojem ću poticati osobe da sebi i svima oproste SVE. Ovo je mjesto na kojem zagovaram ljubav. Ovo je mjesto na kojem zagovaram unutrašnje nastojanje da sebe oslobodimo od sebe, odnosno stvarnog sebe od lažnog sebe. Nije mala stvar suočiti se sa sobom i pobijediti. Oslobođena osoba je ona koja ima povjerenja bez straha da će biti prevarena. U tome vjera pomaže, jer bez vjere postajemo sumnjičavi, puni gorčine, i naš nas strah odvaja od stvarnog života. Na putu oslobođenja trebamo biti duhovno autentični, a tu autentičnost postižemo ako imamo vodstvo. Najbolji vodič je Bog, a Bog je ljubav. I milost. I istina. I put. I život. I Otac i Majka. Bog je naš najbolji prijatelj, onaj tko nas prihvaća, razumije i voli upravo onakve kakvi jesmo, jer on poznaje našu istinsku prirodu, koja je Božanska, jer smo od njega stvoreni. Stoga, hrabro krenite na “Put prema sebi”, jer je to put prema Božanskom. Put prema Bogu.
Share
26 Responses to Vjera i oprost
O blogu i autorici
Iako sam rođena prije više od 40 godina, svoje stvarne godine počinjem brojati od 6.9.2006. godine kad mi je dijagnosticiran karcinom dojke. To je bilo moje BUĐENJE koje me prisilno pokrenulo na PUT PREMA SEBI.
Opširnije...
@Bojana
Odlično!
Nema se što dodati ni oduzeti!
Ako ikako imaš vremena i volje poslušaj svjedočanstvo Marina Restrepa koji je trenutno u Hr i obilazi Crkve pričajući svoje svjedočanstvo (priznato od Crkve). Danas je zadnji dan tu, ali može se poslušati snimka na njegovoj stranici marinorestrepo . com ima u gornjem kutu hrvatska zastavica.
Kopirat ću citat ako ne smeta ovdje:
“Isus kaže da su 3 demona, zloduha filozofije današnjeg svijeta: pozitivno mišljenje, samoostvarenje i samopoštovanje. Gurui, učitelji poganskih filozofija dolaze u naše kršćanstvo. Oni nam predlažu kako postići samoostvarenje. Kršćanstvo uči suprotno. U kršćanstvu nije riječ o pozitivnom mišljenju, jer znamo da nikad ništa nećemo moći zadobiti bez milosti. Možete sjediti i pozitivno misliti godinama, međutim ukoliko Bog to ne želi nećete to dobiti. Nema čega što bi trebalo ostvariti u sebi. Kršćanin ne teži samoostvarenju. U kršćanstvu se radi o umiranju sebi. Mi ne težimo samopoštovanju, mi želimo poštivanje Krista. ”
Čini mi se da si pomiksala sve moguće religije koje govore o ljubavi i spojila ih u jednu vlastitu religiju. Slično je to napravio Marino koji se kasnije milošću Božjom obratio. On je bio holivudski glumac koji je cijeli život doživlljavao Boga kao nekakvu mističnu energiju. Sada zna da smo mi sazdani od riječi Božje (riječ je tijelom postala) i ako ne slušamo riječ Božju i ne živimo kako je volja Božja mi se raspadamo, demoniziramo. Kada dođemo pred Boga mi ga odbijamo jer bez tijela duša koja se nije hranila Božjom riječi cijeli život postaje slaba i sama odbija Boga jer je bol zbog grijeha prevelika.
Zanimljivo je da je Marino cijeli život bio dobrotvor. Skupljao je milione dolara sa holivudskim prijateljima za siromašne i zbog toga je živio u uvjerenju da je dobra osoba. Kad mu je Bog prikazao da je sve to činio zbog oholosti, a ne zbog ljubavi i poniznosti shvatio je da nema trunku ljubavi u sebi i odbio je Boga te pao u pakao.
Draga Bojana ! Srce mi je igralo od radosti čitajući tvoj tekst o Božjoj naravi.Taman kada sam i sam u potrebi da se zagledam u dubine vlastitog srca i duše.To je istinsko iskustvo Boga koje sam i sam iskusio.A kako bi i bilo drugačije.Sada te pozdravljam kao dragu sestru jer si po dubini duhovne spoznaje slična nebrojenom mnoštvu sa sličnim iskustvom i spoznajom.Eto seko znam da ćeš ispravno shvatiti¨ Volim te kao i svi oni koji doživješe slično iskustvo.Joj kako će biti lijepo u domu našeg Tate.Pozdrav iz Osijeka od brata Željka.
Pozdravi nam Zvjezdana i Miju dragu braću .I osječani ih vole.
Bez iskrenog kajanja nema oprosta, Bojana. Tek je iskreno kajanje put kojim Bog može doprijeti do čovjeka, dotle mu je taj put zatvoren, ali su zato širom otvrena vrata Zlome.
Svako tumačenje oprosta bez prethodnog isrenog kajanja obmana je upravo Zloga koji čovjeku daje lažan mir kako bi ga takvog, čovjeka koji se nije iskreno pokajao, zadržao u svojim kandžama. I poslužio se njime.
Jeste li se Vi pokajali ili niste ne znam i ne ulazim u to. No ovo o iskrenom kajanju koje je jedino put do Božeg oprosta važno je svaki put naglasiti, jer prevelik broj ljudi danas misli da mogu činiti što hoće i da “Bog sve odmah zaboravlja” bez da su se prethodno ISKRENO pokajali. S time da osjećaj krivnje i grižnja savjesti NISU iskreno kajanje, već tek put prema njemu na koji se možete a i ne morate odlučiti krenuti.
Svima koji govore o oprostu bez prethodnog iskrenog pokajanja kažem: Čuvajte se “oprosta” Zloga! Daje ga i on, kako da ne. Samo nije riječ o Božjem oprostu, već lažnom, “oprostu” bez prethodnog isktenog pokajanja, “oprostu” koji čovjeka utvrđuje u grijehu.
Da se nadovežem na abakus. Nakon što sam pročitala tekst o župniku i ženi kojoj se objavljuje Bog. Prva i jedina misao mi je bila da se župnik Ispovijedio. Sotona može glumiti i ljubav i dobrotu, ali ima jedna stvar koju Sotona nemože, a to je biti ponizan. Kada se čovjek ponižava pred drugim grešnim čovjekom (svećenikom) i ispovijeda svoje grijehe, pakao se trese. Sakramenti su jedino i najveće oružje protiv Sotone. Zato Sotona želi uništiti Crkvu. Svatko tko nije poslušan Svetom Ocu podložan je Sotoni.
Bravo Ankica volio bih te pitati neke pojmove vezane za religiju.
Dragi Rahan ja se cijelo vrijeme obraćam osobi koja bi trebala biti katolik, nemogu misliti na druge vjere dok pišem jer bi tekst bio preopširan. Zato bi bilo zgodno poslušati svjedočanstvo od Marina koje sam gore spomenula jer je on tako lijepo to objasnio.
Mi katolici smo rođeni i odabrani od Boga da budemo katolici. Nismo postali katolici slučajno. Katolici su vojska Božja na zemlji, a svi ostali su civili. Mi smo zaduženi za svaku dušu koja susretnemo u svom životu. Ipak kad dođemo u kraljevstvo Božje, kao što je slučaj i u svakoj državi, imat ćemo jednaka prava kao i civili jer se nikome neće suditi po vjeri već po ljubavi. Zato budi sretan, ti možeš uživati i ljubiti, a mi se moramo boriti sa Zlim svim sredstvima (Sakramentima) koje nam je Bog dao. Jer kome je puno dato od njega će se na kraju i puno tražiti.
Dragi Davore, slobodno pitaj ali mislim da ima puno kompetetnijih od mene koji ti mogu dati odgovor. Ja isto redovito idem slušati vjeronauk, slušati misu, razgovarati sa drugim vjernicima… i molim se Duhu Svetomu da da prave odgovore preko mene ljudima. Imaš katoličkih foruma tipa tebe-trazim . com gdje se možeš družiti i razgovarati o takvim temama. A imaš i jako ozbiljnih foruma tipa katolicki . info gdje može dobiti i puno ozbiljnih odgovora.
Dragi Rahan, ne znam kako si krivo razumio moj odgovor. Bog je ljubav, nije katolik, a još manje će biti važno tko je tko nije katolik kad dođemo pred njega jer će se svima suditi po ljubavi. Ali sada na zemlji je važno tko je vjeran katoličkoj vjeri, a tko je dezertirao na drugu stranu.
Dragi Rahan, vjerujem da je Bogu važno apsolutno sve i svi.
Dragi Rahan,
katolici, muslimani, hinduisti = različite vjere
majka, otac, dijete = različite uloge
zaposlenik, šef, student = različite uloge
vojnik, civil, svećenik (bilo koje vjere) = različite uloge
nemamo svi ista zaduženja, ali Bog nas sve ljubi jednakom ljubavlju
Evo me Ankice na što se misli u recimo svakidnevnom životu da trebamo umirati sebi
Ankice, Bog Vas blagoslovio! Hvala vam na svjedočanstvu Marina Restrapa!
@Davore, umrijeti u sebi znači odreći se sebe i dopustiti Isusu da živi u tebi! ^^
Tada dozva narod i učenike pa im reče: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 35 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. (Mt 16,24-28; Mk 8,34-9,1; Lk 9,23-27; Iv 12,25-26)
@Davore, ja vam svjedočim, Isus Krist je živ! Tko god Ga pozove u svoj život, On će ući i s Njim će večerati!
Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. (Otk 3:20)
Bogu hvala i slava na Isusu Kristu, Spasitelju našem! ^^
P.S. Bojana, Bog vas blagoslovio!
P.P.S. Rahane, želim vam obilje Božjeg blagoslova! ^^
Koje gluposti pišete o Bogu. Kao da je netko s njime pričao pa sada zna što Bog misli.
Ljudi imaju samo vlastitu predodžbu o Bogu, ali što je stvarno Bog to to samo ja znam he he.
Što se tiče karme, zakon uzroka i posljedice to ima smisla. Ako olovkom šaramo po papiru ostat će tragovi.
Čarobnjak Merlin
Ankica kaže: nemamo svi ista zaduženja, ali Bog nas sve ljubi jednakom ljubavlju
Da li Bog ljubi jednakom ljubavlju siromašne, gladne, beskućnike, retardirane i kriminalce koji su rođeni kao takvi? Da li im je dao istu priliku?
Ljudi moji, hoćete li se više ostaviti egoizma prerušenog u pripadnost pravoj vjeri.
Na blogu ste jedne konkretne osobe. Istina je da je blog javan, ali ipak ga vodi jedna osoba. Pokažite bar malo manje sebeljublja i govorite o temi koja je ovaj put zaista krasna. Ili uvijek morate dosoljavati more.
“Istina je vaša”, i zar svaku riječ koja nije obučena u vašu istinu morate poškropiti svetom vodicom svoje pravovjernosti?
Više bi bilo ljubavi u poštivanju autorice bloga, pridržavanja teme i koncentrirane rasprave nego u svim vašim religijskim mudroslovijama.
Ni b od Boga, ni L od Ljubavi!
Ne želim da me se shvati da se postavljam iznad nekoga ako nešto tumačim iz moje ili neke druge vjere. Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo (raju) i u sebi sadrži dokaze onih stvarnosti kojih ne vidimo. Prvi papa,Petar apostol Isusa Krista Raspetoga (ovo zadnje @rahan nikad ne bi spomenuo)
dajeone pojmove koje kao stube koje vode do ljubavi. Ne možeš do ljubavi (agape) doći pričajući ili umišljajući da voliš. Agape šalje Bog odozgor onome koji uspješno savlada sljedeće stube:
“..s vjerom spojiti poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće..”
2Petrova 1,5..
Sve se ovo nabrojano sastoji u vjeri. Vjera je embrio svega što je nabrojao Petar. Na nama je da okopavamo’ i ‘zalijevamo (to znači izraz -spojiti) a Bog je onaj koji čini da biljka (vjere) raste. I da naraste do ljubavi općenite. To ne ide bez opravdavanja u ispovjedaonici i zadobivanja milosti u Euharistiji.
Pa ću nadodati ono što je Bojana rekla. I raj i pakao se nalaze u srcu. ALi su i izvan srca. Nekad je važno razumjeti Boga i njegove namjere. On se ponizio do te mjere da se krije iza lika kruha i vina.
Tko mu ponizno priđe raskajan i ispovjeđen bit će oslobođen snage vlastitih grijeha. A tko mu priđe s nekim drugim nakanama bit će proklet poput Jude. Dakle Bog se nalazi i u jednoj zgradi na počasnom mjestu na Oltaru. Da bi mu se ljudi mogli klanjati. Isus je žedan naše prisutnosti kao što je bio žedan i na Križu. Na namaje hoćemo li mu dati vode ili octa kao oni vojnici podno križa.
U molitvi Očenaša imamo –Oprosti nam duge (grijehe) naše kako i mi opraštamo dužnicima našim.
Kad mi opraštamo to nema snagu uništenja snage grijeha kod onoga koji je grijeh počinio, ali takvom otvara put prema Bogu ukoliko se nije pokajao pred Bogom. Mi smo dužni oprostiti ako se od nas zatraži oproštenje (a potrebno je i ići pomirit se sa ‘bratom’) za sve vrste grijeha pa i za dug u novcu, ako dotični ima problema vratiti novac. Itd,itd.
Opraštanje je ona suradnja koju Bog od nas traži. Bez toga nema ni nama oprosta. Što je pošteno.
Znam neke ljude koji pokušavaju savršeno živjeti, ali malo ili nimalo drugima opraštaju. Jest to teško. Ja da bih sebe provjerio nekoliko puta sam nazvao poslovne partnere i pitao ih zašto mi ne plaćaju obavljenu uslugu. Kad sam vidio da neki niti ne namjeravaju jednostavno sam rekao da im opraštam dug, jer će i meni Bog neki moj dug oprostiti. U slučajevima gdje je nekome posao loše išao isto sam oprostio, ali bez napomene da će meni Bog oprostiti.
Isprika na dužini teksta.
@Barti
Osim vjerskih mudroslovija, možeš li reći autorici nešto izravno? Osobno, onako iz srca. Ili još bolje, da ti kažeš svima nama neke svoje probleme, tajne, dvojbe, a tiču se tema koje je autorica dotakla?!
Pa mogao bih. U mene su većina djece oženjeni i udati. Imam i pet unuka i šesto na putu. Od tih pet unuka jedno je umrlo spontanim pobačajem. Teško mi je bilo, a možete misliti kako je bilo roditeljima. U noći kad je umrlo ili dan poslije Bog me u snu odvede u limb gdje sam nekih 2 sata uživao u šetnji sa unučetom. Imao je lik dječačića od nekih 4 godine. U limbu je sve kao u raju, puno cvijeća, prekrasne staze itd, ali neka teška samoća. Zbilja neki takav osjećaj usamljenosti da to nije za opisati. To je radi toga što je Božja Radost (jedan od atributa Boga) izvan Limba.
Nisam previše znatiželjan, ali kao katolik umijem čitati znakove, pa sam tih dana po znakovima i znao zašto se sve to izdogađalo. To su prilike za opraštanje i prihvaćanje križeva koji nam dolaze.
Usput ću reći da je Limb kao Raj zemaljski, dok je Kristovo kraljevstvo i to i mnogo više.
U Nebu se može ‘razgovarati i gledati čistim umom bez viđenja oblika i likova. O tome sam nešto pisao na svome blogu u komentarima. Imam veoma malo slobodna vremena pa ne stignem biti detaljniji. Hvala @Diogenu na poticaju, a tebi Bojana isprika na ‘službenim’ tonovima.
Svima pozdrav.
U Limbu imaju oblici, boje, viđenje je kao i na zemlji, ali je u nekom savršenom obliku. Postoji i vrijeme, ali različito nego na zemlji. O tome i drugim stvarima ću opširnije pisati možda u nekoj knjizi. Zasad toliko.
@Rahane, šta si htio reći?
@bojana:
“Kada učinimo pogrešku ili propust, nema potrebe za stalnim kajanjem, jer već nam je oprošteno čim smognemo snage oprostiti samima sebi.”
djelomično točno; što se odnosi za nepotrebnim stalnim kajanjem.
nadopuna:
nikakav blagoslov, ni papinski izravno, a ni preko TV, ne može zamijeniti SAKRAMENT ISPOVIJEDI, odnosno pomirenja.
ni odrješenje u ispovijedi ne bi vam vrijedilo ako se za svoje grijehe ne biste iskreno pokajali i odlučili više ne griješiti, a potom učiniti pokoru kojom vas je svećenik, u ime oca i sina i duha svetoga, odriješio grijeha!
ako se pak kajete i ako ste odlučili ne griješiti, zašto vam smeta poći na ispovijed?
razmišljajte..
Dobro @rahane, svak na svoju stranu, ti na desnu ja na lijevu, hahaha.
wooww…and miracles and beautiful
Draga moja,
sve si shvatila. Bog ne treba posrednike, pogotovo ne ove agresivne koji vladaju strahom i prijetnjama.
Bog nas sve jednako ljubi i svima daje ono što mogu nositi.
Bog ne traži ništa, a daje sve i ljubav i slobodu odlučivanja, ne uvjetuje i ne kažnjava.
Budete li Boga u crkvi tražili, a ne u sebi nikad ga nećete nači to Vam je Bojana htjela reči..ispovjedite se samo sebi – ako možete ..i oprostite sebi ..ako možete .. lako za druge… težak je to put, sve ostalo je samoobmana..
Mi smo i božja janjad i božji anđeli, za svakoga ima i svrhu i put i uvijek nas pošalje tamo gdje trebamo biti i pokaže što moramo naučiti.. mene moli uvijek samo jedno.. budu dobra.. poslušajete što vama govori .. možda i viče, a vi ne čujete zato jer ne slušate sebe..
Pusa Bojanica.
Hvala na savjetu.. htjela sam joj napisati da ima problem s poštivanjem drugačijeg mišljenja, ali sam obrisala… ipak imam dovoljno godina da kužim onu o biserju pred ….
osim toga ona ima background kojeg predobro poznajem tako da sam požalila ćim sam bilo što napisala..
a ovo drugo .. poštujem vaše mišljenje, ali ja imam drugačije iskustvo.. nasreću
:)
:) ponekad ja ipak zaglibim usprkos upozorenjima .. ali tako to ide život je škola, a škola nije laka stvar …čitajte Bojanu između redova .. ona uglavnom kaže više između redova..
zato i jest teško, jer daje sve u smislu potpune slobode izbora i ne traži ništa ( to mi je malo teže objasniti ) u smislu da ne traži rezultat niti postavlja cilj … vi morate znati i odabrati koji vjetar žanje oluju, a koji čisti dušu.. ja sam našla svoje pravilo .. uvijek budi dobar.. niti mudar, niti pravedan, nit pametan .. samo DOBAR..ponekad mi ipak pomogne tako da me ne pošalje tamo gdje ja silno želim ići i onda se pokaže da je bio u pravu