navigacija

Kompromis u odnosima je lažna slika zajedništva, napustite tu metodu!

stencil

Svrha svjesnog i slobodnog odnosa je doživljaj Sebe kroz odnos, širenje Sebe kroz odnos, a druga strana je samo primatelj, kojem smo zahvalni što je u toj ulozi. Obje strane slobodno žive Sebe kroz ostvarivanje zajedničkih ciljeva u svjesnom i slobodnom odnosu. Tako ni jedna strana neće pristati na bilo kakav kompromis, jer će svakim udovoljavanjem odustati od Sebe. Isto tako neće niti tražiti kompromis jer će svakim traženjem potvrditi da sumnja u svoje vrijednosti i pri tom traži da druga strana te iste vrijednosti prizna i prepozna.

 

Kako su blagdani  u kojima ste sigurno pristali i na poneki kompromis  iza nas, razradit ću pitanje zašto je vrijeme da se ukine kompromis kao prividno skladno rješenje u odnosima. Kompromis je postala odobrena metoda kojom se pokušavaju spasiti neučinkoviti odnosi, odnosi bez zajedničkog cilja i svrhe. Međutim, dugoročnije gledano to je metoda kojom se odnos ubrzano urušava, a pojedinci izlaze van kao poraženi vojnici, pošto je odnos bio bojno polje.Polje na kojem su cvjetali kompromisi, a uništavala se sloboda pojedinca biti to što jest i kako želi živjeti.

Svaki kompromis koji činimo, a činimo ga u nesvjesnim odnosima, stvara lažnu sliku zajedništva. Sliku koju je lijepo vidjeti izvana, a kako nismo svjesni zašto na kompromis pristajemo, lijepo nam je vidjeti tu sliku i iznutra. Samo je caka u tome što ta slika ne traje dugo i ostavlja gorak trag iza sebe.

U nesvjesnim odnosima koristimo kompromis radi potrebe da partner prizna našu vrijednost. Priznaje ju tako što pristaje na naš prijedlog, protiv svoje volje, zamagljujući to izrazom kompromis. Kada pristane zavaravamo se i kažemo: “ ipak me voli, poštuje, uvažava…” Tim zavaravanjem olakšamo strah da će doći dan kada nas neće voljeti, poštovati i uvažavati, a tog dana će se otkriti potisnuto uvjerenje da nismo vrijedni ljubavi, poštovanja i uvažavanja.  I tako, kompromis na kompromis, pa nam je lakše….

Kako je drugoj strani u takvim situacijama, onoj koja pristaje na kompromis?

Druga strana pristaje na kompromis, točnije ona pristaje na udovoljavanje iz razloga što tako stječe prava da traži zauzvrat da i drugi njoj udovolje. Kada bi postojala pravda udovoljavanja, možda bi takav pristup i imao smisla. Ali, kako u nesvjesnim odnosima pravde i logike nema, tako ste sigurno sreli takvu drugu stranu koja bodove udovoljavanja sakuplja kao značke, koje nikada u životu ne iskoristi. Pa dođe vrijeme kada zaključi da je žrtva jer nije neovisno o količini dobivenih bodova u ispucavanju udovoljavanja, primila zauzvrat bilo što u znak zahvalnosti za taj trud.

Na kompromis pristajemo i zbog straha da neće biti drugih i boljih prilika, tako da je bolje ovu priliku zadržati, pa kažemo: “ma, kakva god da jest dobra je, bolje i takva nego nikakva”  Takvim pristupom izmiču nam pred očima druge i bolje prilike, pošto su one rezervirane za one koji imaju hrabrosti slušati Sebe i ne plaše se svojeg unutarnjeg sabotera koji ih tjera na kompromise. Dok se istovremeno tješimo da kompromisima stvaramo uspješan odnos jer vidi ne svađamo se. Pa zar nam je uspješan odnos onaj u kojem se ne svađamo, ima li itko da živi u tom odnosu?

Niti prva niti druga strana u navedenom odnosu ne žive ispunjavajući i slobodan odnos. Nisu svjesni da kompromisima pokušavaju ublažiti povredu koju imaju iznutra zbog neprihvaćanja i neizražavanja Sebe. Udovoljavanje, kao i primanje takvog udovoljavanja u obliku kompromisa stvara osjećaj nezadovoljstva.

 Svrha takvog odnosa je potreba da drugi prepoznaju i priznaju naše vrijednosti i tada je kompromis jedini mogući oblik dogovora. Ali, kada je svrha odnosa ostvarivanje zajedničkog cilja u kojem će svaka strana u cijelosti biti Slobodna ostvarivati i izražavati sebe, tada kompromis ne postoji.

Svrha svjesnog i slobodnog odnosa je doživljaj Sebe kroz odnos, širenje Sebe kroz odnos, a druga strana je samo primatelj, kojem smo zahvalni što je u toj ulozi. Obje strane slobodno žive Sebe kroz ostvarivanje zajedničkih ciljeva u svjesnom i slobodnom odnosu. Tako ni jedna strana neće pristati na bilo kakav kompromis, jer će svakim udovoljavanjem odustati od Sebe. Isto tako neće niti tražiti kompromis jer će svakim traženjem potvrditi da sumnja u svoje vrijednosti i pri tom traži da druga strana te iste vrijednosti prizna i prepozna. 

Što obje strane čine u slobodnom odnosu kada je na redu dogovor oko ostvarivanja zajedničkog cilja?

U slobodnom odnosu postoje zajednički ciljevi koji su svrha odnosa i svaka strana će prepoznati na koji najbolji mogući način ona može doprinijeti ostvarenju cilja. Kako su obje strane svjesne da postoji nešto više što ih u takvom odnosu povezuje, a to je Bog ( ili kako god nazivate višu inteligenciju koja živi u vama)​ one će poštivati i svoj i tuđi izbor.

​Ako do dogovora može doći, u pravilu sa takvim stavom i dolazi, obje strane su u skladnom odnosu. Ukoliko ne može doći, one će prepustiti dogovor oko zajedničkog cilja višoj inteligenciji, Bogu, bez traženja da ijedna strana odstupi od svojih potreba u tom trenutku. Rekli bismo da će ostaviti tekuću problematiku malo sa strane, dok ne dođe vrijeme za nju, s potpunom vjerom da je sve što se dešava za naše najveće dobro, te da je nestrpljenje i nervoza ego pokazatelj u takvim trenucima. Ključna je svjesna odluka o poštivanju izbora obje strane.

Ono što iz svojeg, a i iz iskustava ljudi koji žive slobodne i svjesne odnose sa sigurnošću znam, jest da će na kraju rješenje doći i bolje nego što su obje strane u startu mogle i zamisliti.

Isto tako obje strane će i razlikovati svjesne odluke od kompromisa. Ako znaju svrhu (koja za njih ima vrijednost) zašto nešto čine, iako im se to ne sviđa činiti, one neće ulaziti u kompromis. Učinit će to zbog Sebe, a ne zbog udovoljavanja drugome. 

Odustanite od kompromisa svih oblika. Uhvatite se poštivanja vlastitih izbora i poštujte svaki slobodni izbor vašeg partnera. Takav stav je siguran put u skladni odnos.       

 

 

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (1 ocjena)