navigacija

100 je godina prošlo od smrti cara Franje Josipa I.

Franjo Josip I. (Foto: Wikimedia)

Dana 22. studenoga 1916. novine diljem Austro-Ugarske Monarhije prenijele su na svojim naslovnicama vijest o smrti cara Franje Josipa I. Vladar je preminuo u dvorcu Schönbrunn, 21. studenoga u 21 sat i pet minuta, u 86. godini života i 68. godini vladavine. Vijest o iznenadnoj smrti potresla je Monarhiju i snažno odjeknula i u hrvatskoj prijestolnici. „Naš kralj i car je umro. Milijuni naroda starodrevne monarhije Habsburga stoje ucviljena srca kraj odra ljubljenog i plemenitog vladara“, pisao je hrvatski tisak prenoseći vijest o smrti kralja koji je, zahvaljujući svojoj miroljubivosti, dvaput izbjegao rat sa Srbijom, ali treći put, nakon Sarajevskog atentata, bio je prisiljen staviti svoj potpis na dokument o objavi rata čiji je plamen zahvatio gotovo pa čitav svijet. 

Nakon što je u posebnom izdanju bečkog „Wiener Zeitunga“ objavljena vijest o vladarevoj smrti, ona se strelovitom brzinom prenijela diljem Monarhije. Trebalo je proći samo dva sata da se vijest proširi i Zagrebom, u čijim je gradskim kavanama i drugim javnim lokalima nakon objave tužne vijesti zanijemio žamor, a glazba utihnula. Nakon časnika i vojnika, lokale su napustili i ostali gosti. 
Gradom je zavladala nevjerica, pa su mnogi Zagrepčani stali pohoditi uredništva novina raspitujući se o istinitosti vijesti. Već iste noći grad se počeo zavijati u crninu.  

Budući da je vijest o kraljevoj smrti stigla u kasnim večernjim satima, brojni žitelji Zagreba nisu znali o čemu se radi kada su ih ranom zorom probudila crkvena zvona koja su zvonila sa svih gradskih crkava. Već prije šest sati ujutro izašle su i prve novine, pa je vijest s noćnih nagađana dobila i službenu potvrdu. 

Spontano su gradom vješane crne zastave po palačama, ali i najskromnijim kućama. Predstava „Grička vještica“, koja se tog dana trebala održati u HNK u Zagrebu, otkazana je, a kazalište je do daljnjeg bilo zatvoreno. Sve zabave, koncerti, glazbene produkcije i kinematografske predstave bili su otkazani. Zagreb je bio u žalosti, a žalobne sjednice održavale su brojne institucije poput Hrvatskog sabora, Kluba Hrvatsko-srpske koalicije, Akademskog senata, Jugoslavenske akademije, Izraelitske bogoštovne općine i dr. 

Novine su tiskale posebna izdanja u kojima su se obznanjivale najnovije vijesti o carevoj smrti koje su brzojavom pristizale u redakcije diljem Monarhije. O posljednjim trenucima cara i hrvatskog kralja izvještavao je „Neues Wiener Tagblatt“, a prenosile redakcije drugih novina: „Njegovo je Veličanstvo preminulo u takozvanom malom djelatnom kabinetu u naslonjaču. Spokojno, kao da spava, počivao je ovdje vladar, sklopljenih ruku kao da moli.“ Tako je glasila pomalo romansirana vijest o vladarevoj smrti. Iz liječničkih izvještaja bilo je razvidno da je uzrok smrti bila upala pluća koja se manifestirala simptomima prehlade tri tjedna prije smrti. Nakon nekoliko dana uslijedio je jak kašalj, ali car, poznat po svojoj izrazitoj radnoj energiji, nije se previše obazirao na liječničke savijete. Tijekom zadnjih nekoliko dana zabilježena je povišena temperatura, ali ni ona nije omela vladara u obavljanju svakodnevnih obveza. 

Dan prije smrti, 20. studenoga, Franjo Josip započeo je radno, ne obazirući se na savjete liječnika i sve jači kašalj. U osam sati ujutro, iako se već osjećao onemoćalo, car je primio u posjet svoju najmlađu kći, tada već 48-godišnju nadvojvotkinju Mariju Valeriju, kojoj se kratko potužio da se ne osjeća dobro. No, kada ga je ona upitala, može li ga posjetiti i poslijepodne, odgovorio je: „Nemam vremena, imam još puno posla za odraditi“. I ponovno je sjeo za svoj radni stol. Iza otvorenih vrata nadgledao ga je njegov sobar, slijedeći uputu koju mu je dao carev liječnik dr. Kerzl. 

Među predmetima na njegovom stolu bio je i zahtjev za pomilovanjem jedne žene osuđene na smrt zbog čedomorstva. „Dakle, može li to biti odobreno?“, upitao je već po običaju svog pobočnika prije nego što bi se latio pera i stavio svoj potpis, upravo onako kako je nebrojeno puta za svojim stolom opraštao smrtne kazne. Ali, ovoga puta više nije bio u stanju sam dohvatiti pero. Pobočnik mu je dodao pisalo kojim je drhtavom rukom stavio svoj carski potpis na pomilovanje.   

Idućeg jutra se carevo stanje pogoršalo. Iako je imao temperaturu od 38,1 stupnjeva, već u pola četiri je bio za svojim radnim stolom. Nešto iza podne navratio je do njega prijestolonasljednički par kojemu je rekao kako se nada da će uskoro prizdraviti jer da on nema vremena za bolest. No, bolest nije marila za vrijeme. Nešto kasnije, kada mu je servirana juha od četiri pileta, bio je već toliko  onemoćao da je klonuo nad radnim stolom. Liječnik mu je izmjerio temperaturu, a toplomjer je pokazivao 39,5 stupnjeva. Sad već posve onemoćao, Franjo Josip je bio prisiljen odmoriti u naslonjaču u radnoj sobi. Ali se ubrzo vratio za svoj radni stol. 

No ovog puta je za stolom sjedio u naslonjaču, a sobar mu je morao pridržavati pero u ruci. U 19 sati bio je spremljen za počinak i svjestan da to čini dva sata prije uobičajenog vremena te je sobaru napomenuo: „Molim, probudite me ujutro u pola četiri, nisam još gotov s poslom“. Nakon što je kratko usnuo, probudio se i zatražio piti. Sobar mu je u šalicu ulio nekoliko kapi čaja i pitao ga, je li mu ugodno. „Da, dobro je“, kratko je odgovorio i usnuo. Bile su to posljednje careve riječi. U 20.30 sati na spavanju je primio posljednji obred. Nakon pola sata Marija Valerija je zapitala njegovog osobnog liječnika „Diše li još?“,  na što je on odgovorio: „Ne čujem više ništa“. Bilo je pet minuta iza 21 sat. 

Beč se već iste večeri počeo uvijati u crninu, a nad Budimpeštom se te noći sručilo neviđeno nevrijeme. Kiša je lila takvom snagom da su novinske redakcije odustale od objavljivanja posebnog izdanja s viješću o carevoj smrti. Svi lokali morali su obustaviti izvođenje predstava i glazbe. Muk koji je nastao u jednoj budimpeštanskoj dvorani, nakon što je nazočnima priopćena vijest o carevoj smrti, iznenada je prekinuo poklič: „Živio novi kralj!“. A lik novog kralja već se 23. studenoga s naslovnica novina smiješio narodima Monarhije, gurajući tužne vijesti na sljedeće novinske stranice. Činilo se kao da je u tom medijskom igrokazu stara parola „Kralj je mrtav. Živio kralj!“ naišla na svoje puno ispunjenje, a sjaj krunidbe novoga vladara preko noći zasjenio memoriju na sedam desetljeća valcera jednog cara sa starom damom s Dunava. Valcera koji je obilježio sjaj, ali i suton jedne monarhije.

 
Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (14 ocjena)

Komentari

Registracija
  • korisnicko_ime17 korisnicko_ime17

    21.11.2016 u 18:52h

    Od AU Monarhije nije bilo prave drzave na ovim prostorima! Prva i jedina prava EU!
    3 100% 0
  • gulogulotasmania gulogulotasmania

    22.11.2016 u 05:38h

    To je bila kultura i prava država a ne danas ova balkanijada i lažna europa.
    1 100% 0
  • gulogulotasmania gulogulotasmania

    22.11.2016 u 05:38h

    To je bila kultura i prava država a ne danas ova balkanijada i lažna europa.
    1 100% 0
  • korisnicko_ime17 korisnicko_ime17

    21.11.2016 u 18:52h

    Od AU Monarhije nije bilo prave drzave na ovim prostorima! Prva i jedina prava EU!
    3 100% 0