U jeku navodne pandemije ptičje gripe prije koju godinu, u Zagrebu je gostovao William Engdahl, autor uspješnice Stoljeće rata, prorok GMO apokalipse, čovjek s misijom raskrinkavanja zakulisnih igara na globalnoj razini i autor teorijâ zavjere koje su neugodno dobro potkrijepljene mnoštvom fusnota, citata, dokumenata, linkova… nikakvi gušteri, sve crno na bijelom. Čovjeku nije potrebna bajka da bi mu knjige bile čitane. Elem, Engdahl je tada, u kinodvorani SC-a, prisutnima objašnjavao kako je cijela medijska halabuka oko širenja ptičje gripe orkestrirana iz određenih krugova američkih proizvođača piletine s jedne strane i proizvođača lijeka protiv gripe s druge. Ideja vodilja prvih bilo je istrebljenje većine piceka po seoskim domaćinstvima širom svijeta, kako bi se prodavali samo njihovi čučeki, uzgojeni na golemim peradarskim farmama u Sjedinjenim Državama (vidi moj tekst Prehrambena matrica od 20. siječnja 2012.), a drugi su naravno željeli prodati što više doza Tamiflua, i profitirati na strahu planetarnih razmjera. U čemu su i uspjeli. Interesantan je bio podatak da je (od 1997. do 2001.) predsjedavajući kompanije koja je proizvodila Tamiflu bio tadašnji američki moćni političar, Donald Rumsfeld, inače i član Bilderberške grupe (za one kojima to nešto znači). Budući da su tada sve zalihe bile rasprodane, a u međuvremenu su proizvedene nove, valjalo je nešto poduzeti, da im ne prođe rok upotrebe, a onda ih možeš prodati eventualno u Africi upola cijene. I sad, što drugo poduzeti nego smisliti kakvu dobru medijsku kampanju o mutiranom virusu, recimo, tipa A, i pokrenuti isprobani sustav dirigiranog podizanja panike diljem planete. I ovaj put je stvar više nego uspjela jer, osim što su građani u Hrvatskoj i širom svijeta pokupovali sve zalihe Tamiflua (220 kn pakung) po ljekarnama, i države su se obvezale kupiti dodatne rezerve. Evo što je o tome, 2. svibnja 2009., pisao jedan dnevni list: ‟No, to što Tamiflua nema više u ljekarnama, ne treba nas zabrinjavati. Ne samo zato što je država dužna zbrinuti i liječiti svoje građane u kriznim stanjima, kao što je moguća pandemija novog virusa gripe, nego i zato što Hrvatska ima u zalihama i u novim narudžbama dovoljnu količinu antivirusnih lijekova… Resorni ministar predbilježio je Hrvatsku i za dva milijuna cjepiva kada ono bude proizvedeno‟.

Ne želim reći da se ne treba pripremiti za slučaj epidemije, i želim vjerovati svima u sustavu da znaju što rade, ali me prilično zabrinjava kad čujem teoriju koja je dobro potkrijepljena činjenicama, i nastoji dokazati da političko-industrijsko-medijske zavjere postoje i da iza njih stoje beskrupulozni ljudi (OK, možemo ih metaforički nazvati ‟gušterima‟) kojima je glavni cilj izvršiti taj profani obred: translocirati vaš novac u njihove džepove.

Evo kako bi mogao izgledati neki budući globalni spin. S naslovnica dnevnih novina vrište naslovi: STIŽE OVČJA GRIPA! Cjepivo u pripremi!

(BRISBANE, Zagreb) Ovčja gripa u australskoj saveznoj državi Queensland uzela je 103 života, više od 1600 ljudi je zaraženo, a širi se i na teritorij New South Walesa. U petak je potvrđeno kako je virus stigao i do Novog Zelanda. Novozelandsko Ministarstvo zdravstva priopćilo je kako je u toj zemlji potvrđen slučaj zaraze ovčjom gripom.

Prva europska zemlja koja je objavila da je virus stigao i u Europu je Velika Britanija. Potvrđeno je kako je zaražen mladić (23) koji se 22. lipnja vratio u London, a pod nadzorom je od 25. lipnja. On je, naime, imao problema s plućima, blejao je i imao povišenu temperaturu, a britanske su vlasti priopćile kako je još 20 ljudi na promatranju, ali njihovo je stanje stabilno.

Europska komisija sazvala hitan sastanak

Europska komisija zazvala je hitan sastanak ministara zdravstva zbog straha od pandemije.

‟Član Komisije zadužen za javno zdravstvo sazvao je hitan sastanak ministara zdravstva‟, rekao je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso. ‟Još je prerano za špekulacije. Mi pažljivo pratimo situaciju, zajedno s predstavnicima država‟, dodao je.

Predstavnik Europske komisije za zdravstvo Androulla Massiliou poručio je u ponedjeljak građanima da ne putuju u područja zahvaćena ovčjom gripom ako baš ne moraju.

Iako nema službene potvrde, postoji sumnja da je virus ovčje gripe stigao i do Francuske, Irske, Indonezije i Izraela.

U Australiji je proglašeno stanje zdravstvene krize, a građani nose maske i otkazana su sva javna događanja. Vlasti su odlučile da imaju pravo ući u svaki stan i svaki lokal i uzeti vam krv kako bi kontrolirali virus ovčje gripe.

Zbog širenja ovčje gripe u održan je radni sastanak Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na kojem su analizirane informacije dobivene od Svjetske zdravstvene organizacije i Europskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti. Između ostalog dogovorena je revizija postojećeg plana pripremljenosti u slučaju većih epidemija te kupovina do sada najskupljega cjepiva, navodno čak 500 kuna po pakiranju (HINA).

Ovo zvuči kao crni humor, što i jest, ali, doista, kako se postaviti u takvim situacijama postanu li – ili već jesu – realnost? Kako u današnje doba razlikovati istinite vijesti od medijskih manipulacija, ukoliko se zagušeni trivijalnostima kojima nas se zasipa uopće i probijemo do nekakvih vijesti? Možemo imati povjerenja u domaću, ovu ili onu, vlast (dobro, znam, zvuči kao loša šala), ali što ako ih se – ili ih se već – manipulira, i njih?

Pa, za početak, nije loše pročitati koju od knjiga Williama Engdahla. Na hrvatski ih je prevedeno nekoliko, već spomenuti naslov Stoljeće rata – Anglo-američka naftna politika i novi svjetski poredak (Detecta d.o.o., 2008., treće izdanje), Stoljeće rata 2 – Tajni geopolitički plan američke vlade (Detecta d.o.o., 2008.), Sjeme uništenja – geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo (Detecta d.o.o., 2005.), Bogovi novca – Wall Street i propast američkog stoljeća (Detecta d. o .o., 2010.) i najnovija, Mitovi, laži i ratovi za naftu (Profil knjiga d. o. o., 2012.).

Knjiga Stoljeće rata bila je, sjećam se, mjesecima na samom vrhu najčitanijih naslova u Hrvatskoj, a i na mene je ostavila snažan dojam. Premda se ne bavim geopolitikom niti ekonomijom, odjednom sam, čitajući je, sagledao širu sliku odnosâ na globalnom planu, uloge naftnih kompanija i sprege politike i raznih lobija i centara moći. Dakako da sam imao neku predodžbu o tome i ranije, ali Engdahlov dubinskoanalitički pristup uvelike mi je pojasnio neke stvari. Ne mislim pritom da sve što je čovjek napisao treba uzeti zdravo za gotovo, ali ukoliko vas netko upućuje na provjerljive izvore podataka, prilično ste skloni uzeti ga za ozbiljno. Uglavnom, nakon toga naćulim uši kad god čujem da je izašla njegova nova knjiga, da je dao intervju ili da dolazi u Hrvatsku održati predavanje.

A dolazi uskoro, 19. svibnja, predstaviti svoju posljednju knjigu, Mitovi, laži i ratovi za naftu. Podatak sam pročitao u intervjuu što ga je dao ovih dana jednom tjedniku, intervjuu u kojem je, kao i obično, iznio niz zanimljivih teza o svjetskim zbivanjima, teza koje se uvelike razlikuju od onoga što možemo čuti i pročitati u tzv. mainstream medijima. Osim što i on smatra da rata s Iranom neće biti (vidi moj tekst Iraniana od 6. ožujka), iznosi zapanjujuću tvrdnju da nafte zapravo IMA i to u golemim, gotovo neiscrpivim količinama, i to malne posvuda. Ono što stalno slušamo, da su rezerve nafte pri kraju, da prijeti energetski kolaps itd. proglašava izmišljotinom koja odgovara onim moćnim krugovima u svijetu koji tu priču koriste zadnjih pedesetak godina kako bi manipulirali cijenama, vodili male prljave ratove i bogatili se.

Osim što tvrdi da je ima dovoljno za sljedeća stoljeća, tvrdi i da je teorija o fosilnom podrijetlu nafte također pogrešna. Nafta, a kaže da je to znanstvena činjenica do koje su došli ruski znanstvenici, potječe iz Zemljine jezgre. Obnovljiv je izvor energije i, ponavlja, ima je više nego dovoljno. (U intervjuu relativno opširno govori o tome, ali pretpostavljam da za detaljnije informacije i eventualne dokaze valja posegnuti za knjigom.) Kako bilo, dogma o nafti, fosilnom gorivu koje je gotovo do kraja iscrpljeno, za njega je mit svjesno iskonstruiran u svrhu dominacije i profita.

Također je, posebno za brojne euroskeptike u ovoj državi, zanimljiv njegov kratak i jasan odgovor na pitanje o budućnosti Europe. Smatra da ‟Zapadna Europa ima vrlo dobru budućnost‟, što će mnogima zazvučati kao optimizam bez pokrića, ali s obzirom na Engdahlov renome i upućenost, moguće je da jednostavno raspolaže s podacima na kojima taj optimizam temelji, a koji nama nisu poznati. Uvjeren je da će Europa prebroditi sadašnju krizu jer se nije do kraja deindustrijalizirala, a priče o propasti širi, kaže, Wall Street, kojemu je to u interesu. Usput, smatra da je većina glavnih bankara s Wall Streeta trebala završiti u zatvoru, na čelu s Alanom Greenspanom. Također, ‟ako želite imati popis ekonomista koje treba ignorirati, to su oni koji su dobili Nobelovu nagradu za ekonomiju. Oni su služili određenim monetarnim interesima‟.

U zadnjem dijelu podugačkog i vrlo zanimljivog intervjua iznosi svoja razmišljanja o tome je li neoliberalni model iscrpljen; također optimistično najavljuje njegov neizbježan slom, koji je već tu. Poziva nas 99 posto da skinemo naočale koje su nam nabili i zbog kojih smo počeli vjerovati da je sve u novcu i konzumerizmu.

Dakle, premda, kao valjda i sve na ovom svijetu, teorije i tvrdnje Williama Engdahla valja uzeti cum grano salis, ukoliko do sada niste obratili pažnju na njegove knjige, ili ga niste slušali uživo, možda je vrijeme da za kojom od njih posegnete ili da dođete na predstavljanje ove posljednje spomenute.