Hommage Jimu Morrisonu
“O great Creator of being / grant us one more hour / to perform our art / and perfect our lives.“
Negdje na prijelazu 70-ih u 80-te godine prošloga stoljeća, u završnom razredu osmoljetke, drugarica K. nam je na satu hrvatskoga ozbiljnim tonom najavila pisanje ‟referata‟. Pod tim je podrazumijevala pismenu radnju na zadanu temu koja je uključivala i određeno istraživanje, korištenje stručne literature i slično. Bilo je to doba u kojem je drug Tito još uvijek bio koliko-toliko živ (premda se 4. svibnja neumitno približavao), doba u kojem se znalo što je Istok, a što Zapad, doba u kojem je Jugoslavija bila okružena BRIGAMA (B kao Bugarska, R kao Rumunjska, I kao Italija…), ali smo znali da na njezinom braniku bdiju pripadnici JNA, vidjeli smo to mi klinci u emisiji Dozvolite da se obratimo koju smo gledali nakon povratka s nedjeljne jutarnje ‟dječje‟ mise: stasiti vojnik na nekom proplanku nepomičan gleda u daljinu, a pored nogu mu nepomično sjedi, zagledan u istom pravcu, vučjak. Obojica u oprtačima, pas ipak bez kape. Znali smo to, dakle, pa smo se u miru mogli posvetiti školskim obavezama, kao na primjer pisanju referata. Inače, te godine (1980.) Lech Walesa je poveo prvi u nizu štrajkova o kojima će pjevati Johnny Štulić, Irak je napao Iran, a Voyager 1 prošao je pokraj Saturna… 
Napustili su nas, osim J.B.-a, i Erich Fromm (18. ožujka), Jean-Paul Sartre (15. travnja), Henry Miller (7. lipnja)…, a potkraj godine na nebo u koje nije vjerovao otišao je i John Lennon (8. prosinca). Od svega toga me iskreno potresla ova zadnja smrt; na spomenute pisce pažnju ću obratiti uskoro, a u trenutku kad je prestalo kucati srce navodno najvećeg sina naših naroda & narodnosti ležao sam u vrućici. Prizor prvi: majka – inače potpuno apolitična i duboko religiozna osoba − ulazi u sobu. “Umro je“, kaže tronuto. Neke su majke takve, tronut će ih vijest o smrti kontroverzne povijesne ličnosti kao i vijest o pogibiji princeze Diane. Tronut će ih bilo što. Znate o čemu govorim. Prizor drugi: dok je na zagrebačkom Glavnom kolodvoru u toku kolektivna katarza, i dok u dnevnom boravku bolnice na zagrebačkom brdašcu mali bolesnici skupa s medicinskim sestrama gledaju izravni prijenos na crno-bijelom TV-u, ležim sâm u sobi s dijagnozom upale pluća. Sve u svemu, kao što današnji klinci ne beru brigu što je neki političar otišao Bogu na istinu, dao ostavku ili završio u reštu, tako sam i ja bio posve zaokupljen osobnom situacijom. No, rekoh, Lennonova smrt bila je triger; u formativnim godinama navukao sam se na rock glazbu. Prvo sam usvojio kompletne Beatlese, kao neku obaveznu lektiru. A potom… blues-rock (Blues Breakers i Eric Clapton…), psychodelic-rock (Jefferson Airplane…), progressive-rock (Pink Floyd, Jethro Tull…), hard-rock (Deep Purple…), jazz-rock (Leb i Sol…)… Bacha, Beethovena, Mozarta i ostale genijalce upoznat ću i zavoljeti ipak nešto kasnije.
Uglavnom, te školske godine trebali smo pisati referat. Na pitanje o čemu da pišemo, drugarica K., inače sasvim dobronamjerna osoba koja je samo radila svoj posao, predložila nam je sljedeće teme: Bratstvo i jedinstvo – zalog zajedničke budućnosti, Tito – Partija – omladina – akcija, Moj zavičaj u NOR-u, Narodni heroji iz našega kraja, ili nešto slično. E sad, teme su bile onako, baš izazovne, naročito za nekoga koga je drmao pubertet i kome je najvažnija stvar na svijetu bila glazba, tko se iz mirnog, poslušnog katoličkog omladinca, pod utjecajem hormona i privatnog kaosa pretvarao u bezrazložnog buntovnika… Elem, u skladu sa svojim tadašnjim najintimnijim interesima i najdubljim uvjerenjima, budući da tema referata ipak nije bila strogo zadana, odlučio sam prostor slobode iskoristiti do maksimuma. Za temu referata odabrao sam lik i djelo međunarodnog heroja rock’n’roll internacionale Jamesa Douglasa Morrisona, pjevača avangardne skupine The Doors. Nisam se unaprijed izjasnio o čemu ću pisati – iz nekog razloga držao sam to kontraproduktivnim. Premda sam se svojim odabirom izložio stanovitom riziku – nastavnici su već bili pomalo iziritirani nekim drugim mojim istupima – odlučio sam bio dati si truda i napisati pravi referat, po svim uzusima besprijekoran. Na raspolaganju sam imao, osim osobnih dojmova i nespretnih početničkih prijevoda (‟Thoughts in time and out of season / The Hitchhiker stood by the side of the road / And leveled his thumb / In the calm calculus of reason…‟ Što li mu ovo znači?!), dvije dragocjene reference: jedan stari primjerak kultnog časopisa Džuboks (br. 14 iz srpnja 1975.) s tekstom Darka Glavana Ulaz u podsvijest rocka − portret Jima Morrisona i The Doors, i fotokopiranu knjižicu Slavlje guštera što ju je bio izdao Vojo Šindolić, a u kojoj je, osim instruktivnog predgovora, objavio i vlastiti prijevod Morrisonovih poema Celebration of the Lizard i An American Prayer. Uglavnom, kupio sam pet araka trgovačkog papira i na desetak stranica u toj zdravoj socijalističko-katoličkoj sredini – to možete samo kao pubertetlija – napisao referat o jednoj od najdekadentnijih i najbriljantnijih pojava u povijesti rock glazbe. Referat je jednostavno bio toliko dobar da sam dobio peticu: još se sjećam komentara drugarice K. (“Pa, potrudio si se…“, rekla je s prizvukom bespomoćnosti u glasu.). Beskrajno žalim opet i ponovno što ga na kraju školske godine nisam zatražio pa da ga sad lijepo objavim na blogu. 
Kako bilo, 3. srpnja bila je obljetnica smrti tog neobično autodestruktivnog pjesnika i izvođača, u čijem djelu znalci iščitavaju utjecaj Williama Blakea, Charlesa Baudelairea, Arthura Rimbauda i Friedricha Nietzschea. Zapamćen po dionizijskim, teatralnim, provokativnim pa i opscenim scenskim nastupima (na pozornici je nerijetko bilo više policajaca nego članova banda), Morrison je inspiraciju tražio u djelu francuskog dramatičara Antonina Artauda i šamanizmu američkih indijanaca. Ozbiljno zainteresiran za mitologiju, misticizam i simbolizam, iščitavao je Frazerovu Zlatnu granu, a i ime grupe čiji je vokal bio nastalo je prema nazivu eseja Aldousa Huxleya, Vrata percepcije (‟If the doors of perception were cleansed, everything would appear to man as it is − infinite.‟). Nastojeći i sâm proći kroz njih, sin vojnog časnika, admirala Georgea Stephena Morrisona, koji svoju djecu nije tukao, nego je na njih samo urlao, nije se libio konzumirati goleme količine alkohola i halucinogenih droga (kao student je nekoliko mjeseci živio “na konzervama graha i LSD-u“), tako da je naposljetku u tome i uspio: na “drugu stranu“ probio se kao dvadeset i sedmogodišnjak prije četrdeset i jednu godinu (‟The gate is straight / Deep and wide / Break on through to the other side…‟). Pokopan je u Parizu, na groblju Pere-Lachaise, a društvo mu čine Moliere, Proust, Chopin, Baudelaire i ostala ekipa (do 1999. i Bruno Bušić). Dok je netko nije odnio sebi doma, na grobu se nalazila poznata bista što ju je izradio domaći kipar Mladen Mikulin. Imao sam prilike kao student backpacker vidjeti kako se oko groba okuplja gomila sve samih divnih mladih i ne tako mladih ljudi, među kojima je bilo mnogo onih koji su imali za potrebu potpisati se ili štogod napisati na samoj nadgrobnoj ploči ili na okolnim spomenicima. (U međuvremenu je uprava groblja postavila čuvare, a Morrisonova obitelj pobrinula se za to da se svi grafiti uklone.)
Jim je rođen 8. prosinca 1943., na Floridi, i u djetinjstvu se često selio. U svim biografijama pojavljuje se jedna automobilska nesreća kojoj je kao petogodišnjak svjedočio i o njoj kasnije čak pisao stihove; očito mu se prizor prevrnutog kamiona punog tijelâ mrtvih Indijanaca duboko urezao u svijest (‟Indians scattered on dawn’s highway bleeding / Ghosts crowd the young child’s fragile eggshell mind.‟). Bio je inače vrlo dobar đak, volio je puno čitati. Kao srednjoškolac se počeo buniti protiv autoritarnog oca (‟Mržnja je vrlo podcijenjena emocija‟, reći će.), a posljedično i protiv svakog autoriteta; kad je 1961. maturirao, tražio je od roditelja da mu poklone sabrana djela F. Nietzschea. Potom se upisao na sveučilište na Floridi e da bi ubrzo prešao na University of California at Los Angeles (UCLA) studirati filmsku umjetnost. Uz film, proučavao je i romantičarsku poeziju, francuske simboliste, Balzaca i Kafku, Jeana Cocteaua, egzistencijaliste, beatnike Ginsberga i Kerouaca, a počeo je i sâm pisati pjesme (‟Ako išta želim postići svojom poezijom, onda je to osloboditi ljude od ograničenog načina na koji vide i osjećaju.‟). Pokazalo se da se filmom neće baviti; u skladu s vremenom, pod svaku cijenu je želio izbjeći novačenje, a nije mu se baš ni radilo. Živio je boemski, cugao, čitao i vozikao se biciklom po Venice Beachu. I da nije sreo Poljaka Manzareka, kojemu je pročitao neke svoje stihove, možda ne bi bilo ni vokalno-instrumentalne skupine The Doors i njihovih šest albuma, redom, The Doors, Strange Days, Waiting for the Sun, The Soft Parade, Morrison Hotel i L.A. Woman. Prvi veliki hit, koji se uostalom nalazi i na svim popisima najboljih rock-pjesama, bila je sedam minuta duga skladba Light My Fire. Na prvom albumu je i fantazmagorična poema s edipovskim motivima, The End, koja se pojavljuje i kao prikladna glazbena pozadina u Coppolinom filmu Apocalypse Now. Dok pogledom prelijećem preko naziva pjesama, razmišljam o tome koje od njih bi se našle na nekoj mojoj kompilaciji… recimo, nježne balade Crystal Ship, You’re Lost Little Girl, Love Street, Summer’s Almost Gone, Yes The River Knows… Ili, prelijepa Tell All the People. Neizostavno bih odabrao i When The Music’s Over i Soft Parade. Minijature Peace Frog, Queen Of The Highway, Indian Summer, Hyacinth House… Nenadmašne Roadhouse Blues, L.A. Woman i Riders On The Storm…, a rado poslušam i recitacije snimljene na albumu An American Prayer iz 1978. 
Uvijek iznova – i u svojim četrdesetima − oduševljen neusporedivim vokalom tog koliko talentiranog toliko i čudnog, seksom i smrću opsjednutog mladića, i originalnošću glazbe skupine The Doors (Ray Manzarek − klavijature, Robbie Krieger − gitara, John Densmore − bubnjevi) gotovo trideset godina kasnije saznao sam da je te 1980. godine – osim mog referata – objavljena i prva njegova biografija, No One Here Gets Out Alive, autora Jerryja Hopkinsa i Dannyja Sugermana. U međuvremenu, o Jimu i Vratima i dalje se pišu tekstovi i knjige, snimaju se filmovi (Stoneov film prvi put sam pogledao u Berlinu 1991., sinkroniziran na njemačkom – nešto prestrašno, a i Krieger ga je ocijenio “priglupim“.); svojedobno su Bele i tovariši iz Buldožera objavili poemu Smrt Morisona Džima. Nedavno sam pogledao i izvrstan dokumentarac iz 2009., When You’re Strange (režija Tom DiCillo), s nikad do tada objavljenim snimkama s koncerata, probâ i druženja članova banda. Da, Jim je, sa svojim irsko-škotskim korijenima, bio divlja, neukrotiva osobnost, i nastupao je poput vatrenih pučkih propovjednikâ kakvi po Srednjem Zapadu okupljaju mase pod golemim šatorima još od 18. stoljeća. Njega su zanimali poezija, slavlje, ritual, katarza, i bio je u onome u što je vjerovao, a to je bila “totalna sloboda“, beskompromisno iskren. Da je bio religiozan u kršćanskom smislu, žudio bi po svoj prilici za mučeničkom smrću, ili bi možda postao vođa neke sljedbe, jer karizmatičan je nedvojbeno bio, i sljedbenike je imao, a i danas viđam klince u majicama s njegovim likom, mlade koji duboko čeznu za slobodom nepomućenom licemjerjem, čeznu za beskompromisnom iskrenošću, i živo im se fućka za političare.
“The future is uncertain but the end is always near.”
Share 
98 Responses to Hommage Jimu Morrisonu
O autoru
Rođen sam 1967.
Budući da mi je matematika bila slaba strana, studirao sam kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Inače bih svakako studirao fiziku na PMF-u. Osim što jezik smatram kućom bitka, a fiziku jedinom pravom znanošću, zanimaju me i ljudska bića kao takva: tijela, duše i duhovi. Draže mi je ”i-i”, nego ”ili-ili”; zabavniji su mi paradoksi od dihotomija; dijalog pretpostavljam monologu. Njegujem početnički um i rado promatram svijet kroz različite referentne okvire. Svijet oko sebe doživljavam, u konačnici, kao nevjerojatno zanimljivo mjesto. A nemam ni alternative.
Darko Milošić
darko.milosichr@gmail.com
Otvorih link
35. Molitveni koraci
Da bi se oslobodili štetnih utjecaja glazbe potrebno je odreći se svjesne ili nesvjesne suradnje sa zlim: U Ime Isusovo odričem se ( navesti određenu pjesmu ili izvođača ). Zatim treba prekinuti duhovne veze koje su se otvorile putem slušanja glazbe: U Ime Isusovo mačem Duha Svetoga presijecam svaku vezu između mene i ( navesti ime grupe ili izvođača ). Nakon što su prekinute veze, poništavamo krvlju Kristovom posljedice koje su ostale u nama: Krvlju Kristovom poništavam i lomim svako zlo i štetne posljedice slušanja pjesme ( navesti naziv ). Na kraju molim ispunjenje Duhom Svetim: Isuse, molim te ispuni me Duhom Svetim da on upravlja sa mnom, mojim mislima, osjećajima i postupcima, cijelim mojim žićem.
Pa, jesmo li? :)
Ili su ‘podstanari’ još tu?
Možda bi ih trebalo ‘kanonizirati’?
Ili mi se čini da duboko u sebi znamo za štetu koju su nanijeli?
@M, prestadoh dalje čitat tu linkovanu “prezentaciju”, čim je počeo sa “backmasking” linkovima. Ako već tu ne kuži jeftine podvale, na koliko toga je još nasjeo (i to dalje širi)? ;))
Bivši rock glazbenik, … hm … ?! Možda ipak trodnevni tečaj u nekom ton studiju ne bi bil na odmet …
Zadnji dan bi mogel preslušat sebe. Rikverc! ;))
Morti doživi “prosvjetljenje”, iliti – upali mu se lampica … ;))
@Darko
Moralna panika oko glazbe, sotonizma i ritualnih ubojstava posebno se razmahala u SAD-u kasnih 80′tih i ranih 90′ih te je valjda svoje kulminaciju doživjela u west memphis 3 slučaju koji je i dan danas kontroverzan.
Ne vjerujem da sama glazba nešto uzrokovati, možda samo potaknuti neke osobine koje su već prisutne.
Darko je upitao: “Nego, što je s utjecajem glazbe na čovjeka?”
Na ovom linku može se naći ponešto o utjecaju glazbe na čovjeka:
http://www.zamp.hr/moc/utjecaj.htm
Ili detaljnije, s navedenim znanstvenim studijama u kojima se istraživao utjecaj glazbe na čovjeka:
http://www.bonar.hr/jeste-li-znali/
… a da je taj utjecaj vrlo stvaran, mislim da je svima poznato i na osnovu vlastitih iskustava i da nema potrebe o tome previše govoriti.
No što je s negativnim utjecajima glazbe na čovjeka?
Stvari tu baš nisu tako jednostavne. Na neke ljude neke vrste glazbe djeluju pozitivno, stimulativno, dok druge istovremeno strahovito iritiraju i mogu dovesti čak i do ispada ljutnje. Primjer: Danas su takve situacije rjeđe (i hvala Bogu postoje mp3 uređaji i slušalice), ali nekada je bilo normalno da za vrijeme vožnje autobusom vozač pušta glazbu po svome izboru. I nerijetko se znalo desiti da čovjek bude prisiljen nekoliko sati slušati najcrnji turbo-folk. Dok je vozač u toj glazbi vidljivo uživao, kao i još neki putnici, ostalima nije preostajalo ništa drugo nego da otrpe to nasilje. No isto tako siguran sam da bi puštanje djela klasične glazbe za mnoge bilo jednako mučenje kao što je drugima slušanje turbo-folka.
No ovo su samo razlike u ukusima. Ono o čemu govori fra Pavić nešto je drugo. Kao što može imati i te kakvih pozitivnih djelovanja na psihu i emocije, a i na ponašanje čovjeka, jasno je da glazba može imati i onih suprotnih, negativnih djelovanja na čovjeka. Ne samo sama glazba, već i riječi, kontekst načina života pjevača/grupe koje fanovi i te kako prate. I ne mislim da o ovome treba sada previše govoriti, sva su to poznate stvari.
tko vama vjernicima brani da vjerujete? živi i pusti druge da žive…odkud vam snaga maltretirati ljude koji iskreno doživljavaju glazbu..
Isus vas sigurno nije učio da maltretirate druge nametanjem svoje ‘istine’
abakuse,
Bojim se da fra Pavić ne razumije ono o čemu ti pričaš. Ti si to sasvim lijepo pojasnio, ali- to su tvoje misli, ne i njegove. Ono što je on izgovorio ne ostavlja nikakve sumnje da ne misli k’o i ti. “…Slušanje takve glazbe potiče na bezboštvo, buntovnost, opijanje, bludnost itd. Od mladih stvara obožavatelje sotone, potiče ih na razvijanje seksualnog nagona, provocira neobuzdane i protuzakonite radnje i razvod braka. Mnoge takve grupe se mole sotoni da im pomogne u njihovim nastupima, koncertima…”-
Jel’ ti tu vidiš kakve nedoumice? Nesigurnost u ono o čemu priča?
Da je rekao, na primjer: ” …DIO slušatelja takve glazbe…”, bilo bi jasnije. Ovako je apsolutno jasno. Pitaj @mistija. Nemaš se ti što pitati hoće li te takva glazba sunovratiti u ponor. Hoće! Ali zato možeš do mile volje slušati tu istu glazbu koja, po fra Paviću, “potiče na bezboštvo, buntovnost, opijanje…itd…itd…” ako tren prije nego je naviješ izmoliš jednu kratku, suhoparnu molitvicu. Tad, brate, možeš uživati u svoj ljepoti te iste glazbe “koja ljude tjera u zlo”.
shoel
ipak se ne bi složio s tobom :)
abakus je to pojasnio na nivou idi mi dođi mi
narodnjaci, pop, folk, rock……
nemaju veze sa utjecajem muzike
jer klasična glazba može biti opuštajuća, umirujuća……
ali isto tako može biti i destruktivna
dakle
nebitno je da li je narodnjak ili klasika
bitna je sama muzika…..
no u najkraćim crtama
puštali su biljkama neki metal i neku finu klasiku
kod metala biljke su rasle sporije i u smjeru suprotnom od zvučnika
dok su kod klasike rasle brže i prema zvučnicima
…
kako je sve vibracija, tako i ta vibracija utiče na sve
…..
…..
a onog svećenika nije vrijedno komentirati
trošenje vremena na gluposti
a-a, rahane,
sva je istina u “razlikama u ukusima”. To je abakus i napisao. Pavić nije….ustvari jest…ne voli, brate, heavy-metal. Zato i jest takva vrsta glazbe “sotonska”. Sluš’o ti nju ili ne sluš’o. A bolje ti je da ne slušaš. Sve će te nedoumice, naravno, nestati ako se prije slušanja lijepo pomoliš. I za to postoje molitve. Možeš jednu molitvu upotrijebiti za slušanje cijelog albuma (navedeš naslov albuma), a istu tu molitvu, ali u množini, možeš iskoristiti za pojedine pjesme (navedeš naslove pjesama … vjerojatno po redosljedu izvođenja, da se ne pobrkaju i ti se strovališ u ponor).
Ukratko- ogadit će ti i ono malo zadovoljstva što u životu pronađeš.
Čujovo
A čuj… Da mene posjedneš na stolac i pustiš mi turbofolk (i to onako malo jače) i mene bi natjerao na zlo… :D Razbijanje linije stolcem u najmanju ruku, a nije isključeno ni samoubojstvo. :D No s druge strane daj mi nešto ovako:
http://www.youtube.com/watch?v=r-1tRxd-uMI
… i moja će se kreativna energija u najmanju ruku udvostručiti. A ima nekih koji glazbu ove grupe svrstavaju u New Age.
No recimo ovo:
http://www.youtube.com/watch?v=1hCVL_VBxMw
…spada u glazbu(?) koju bih smatrao jednim od sredstava mučenja da je pronađem na CD-u negdje u Guantanamu. ;)
Čujovo
Recimo ova Baretova pjesma mi je u kombinaciji sa spotom jedna vrlo jaka poruka:
http://www.youtube.com/watch?v=kmUSZ3R4rFI&feature=related
Nije to glazba koju slušam uopće (niti Baretov život smatram uzorom mladima) i ne bih ovu pjesmu sigurno stavio na svoj mpr3, ali to me ne sprečava da prepoznam njezinu umjetničku vrijednost i poruku koju unatoč provokativnosti osobno smatram vrijednom.
p.s.:
Samo jedna napomena, da ne bi bilo zabune oko toga: poruka koju JA vidim u ovoj Baretovoj pjesmi ne mora biti ona ista koju će u njoj vidjeti netko drugi.
abakus
Ne znam. Jedino za onaj drugi link znam- Majka Muju šišala na struju… kad ga je posjetila u Guantanamou. :-)
Bare? Ne volim ga vidjeti, ili čitati o njemu. Ako sam ga ikad i sluš’o, sluš’o sam ne znajući o kome se radi. Svejedno imam vrlo pozitivno mišljenje o njemu. Ne pitaj me zašto.
Ha.ha.ha.ha !!!
Stvarno me nasmijala ova kombinacija iz teksta :
” …. teme su bile onako,baš izazovne …. drmao me pubertet …. drmala me glazba ….. (a) bio sam
MIRAN,POSLUŠNI KATOLIČKI OMLADINAC … u kaosu … bezrazložni buntovnik … ”
(navodno najveći sin naših naroda i narodnosti)
A što vam je gosn profesor tada moglo “stvarati kaos” osim nemir maloga u gaćicama ????
Ono gore polucitirano me stvarno nasmijalo i OHLADILO od čitanja vaših tekstova.
I sprdanje sa bivšom državom,sprdanje sa slobodom gledanja programa na HTV,kao da ti je
dolazio milicajac na “dječju misu” nedjeljom i za uho te odveo kući,vezao te za stolicu i upalio ti
televizor DA POD MUS gledaš “Dozvolite da se obratimo”, ha.ha.ha.ha !!!!!
A bilo je obratno, POD MUS SI IŠAO U CRKVU, ha.ha.ha.ha !!!!!!!
Mali ti nemiran u gaćicama,a ti moraš slušati tamo nekog starkelju u haljini, ha.ha.ha.ha !!!!!!!
DOBROVOLJNO SI BIO “miran,poslušni katolički omladinac, ha.ha.ha.ha !!!!!!!
Oću reći,kao što sam rekao,koja je to nakaradna potreba blatiti druge vrijednosti.
Vrijednosti koje su nam omogućavale mirno djetinjstvo i školovanje,bezbrižno odrastanje.
“Mirni” ODE U BUNTOVNIKA, ha.ha.ha.ha !!!!!!!
Probajte nam to nekako pojasniti,tu kombinaciju pojmova,u vrijeme kada vam je najveće brige
zadavao nemir u gaćicama !!!!!!
Shoel
sirup protiv kašlja je nekome fin, a nekome odvratan, no on je protiv kašlja, to je njegovo djelovanje
govorim o djelovanju glazbe, a ne o glazbenim ukusima
što nikako nije isto
ono vrijeme bilo je najljepše vrijeme za odrastanje: jedan se totalitarizam raspadao, a drugi se pojavljivao u tragovima; plodno mjesto za morrisone, viciouse, lyncheve i salingere
eh sad, što su nam ti jahači ništavila donijeli u život i je li to bilo dobro ili loše? naravno, kao i sve na svijetu, radi se o pitanju mjere, pa ako si uzimao takve stvari u malim količinama bilo je to sasvim dovoljno da budeš ponosito drugačiji (to se onda smjelo, osim što su nastavnici šišali dugokose, ali to nije imalo veze sa socijalizmom, ne?) a opet ne odeš u propast; ne valja zaboravljati da je onaj sistem dopuštao rock i stranu književnost iz danas sasvim nepoznatih razloga (jer još je Lenjin kazao kako će glave doći isključivo mangupi iz vlastitih redova)
nemir, tako svojstven mladosti, stvar je kako biologije tako i normalnosti, jer (autorstvo izreke pripisuju Clemencauu, Shawu, kome još?) tko u mladosti nije radikal, taj nema srca, ali tko u starosti nije konzervativac, taj nema razuma
zato s pripitomljavanjem tog nemira, koliko se mogu sjetiti, g. @fjaka, ni ovima koji su gajili “vrijednosti koje su nam omogućavale mirno djetinjstvo i školovanje, bezbrižno odrastanje” nije nedostajalo iskustva, još danas mi ništa iz nosnica ne može izbrisati smrad zabromljenog čaja uz prvi narodnjak kojeg sam čuo u životu
osim toga, čemu vaditi stvari iz konteksta, lijepo je napisano “pod utjecajem hormona i p r i v a t n o g kaosa”, sasvim sigurno mi koji smo imali prilike odrastati u možda sređen(ij)im prilikama koje se tiču obitelji (a sasvim su, doista, nepolitične) ne bismo trebali radi toga izrugivati one druge…
O Jimu M se može subjektivno i objektivno (koliko je to moguće). Subjektivnost je neizbježna zbog “rezonancije” sa starim vremenima, sa tadašnjim osjećajima, bezbrižnost, bezobaveznost, slatki ideali…
Objektivni (pokušaj objektivnog) kut gledanja mi govori kako zapravo u uporabnoj, svakodnevnoj muzici stil, vrsta nje apsolutni pojam. To znači da “zavolimo” ono s čime odrastamo, što susrećemo u afirmativnim godinama i to postane dio nas, a to što to kasnije zovemo “dobrim starim stvarima” je nekome, tko uz to nje odrastao, nevažno. Čemu takav uvod? Tome da iako je Jim M bio i moj u tim godinama danas na njega gledam drugačije i zapravo mu se ne vraćam prečesto, više sporadično. Pokušavam vidjeti cjelinu i prvo što mi pada na pamet je to da mu ni otac ni majka nisu bili sretnu što je živio i skončao kako već je. Uhvatila ga je nemilosrdna i nezasitna zvijer sujete popularnosti i medijske moći (“šta bi dao da si na mom mjestu..?) i konzumirao ju je obilno.
Optuživanje licemjerja svijeta kao sukrivca tragedijama ovakvih hipersenzitivaca i raskrinkavatelja ljudske zlobe je obični izgovor jer se on “nauživao” tog zlobnog svijeta. Koliki anonimusi su završili ovaj život brzo kao i on a da pri tom nisu imali ništa od “kratkotrajne i utješne slave ovog svijeta” i njihova smrt je bila samo brojka o smrti jednog drogiranog i prljavog gubitnika. Kolikim takvim je pomogao Jim M kao primjer i model?
To je bio pokušaj objektivnog a u cijeloj priči mi se zaista vidi najvažnijim taj utjecaj muzike, medija kulture općenito, kao medija duhovnih utjecaja. Medijske ikone su industrijski proizvodi i žrtve svojeg položaja, žrtve slike o sebi i malo ih se uspije izvući iz tog sužanjstva. Jim M je tipično dijete duhovnosti muzike svoga vremena – sve je dopušteno, potpuna sloboda.
Sve u svemu, žao mi ga. Tko bi htio takvu sudbinu za svoju djecu?
PetarZ,
“…Optuživanje licemjerja svijeta kao sukrivca tragedijama ovakvih hipersenzitivaca i raskrinkavatelja ljudske zlobe je obični izgovor jer se on “nauživao” tog zlobnog svijeta…”???
Nauživao? I odabrao da crkne u rosnoj mladosti? Brate, da je on uživao (a možda i jest) u “tom zlobnom svijetu”, onda bi uživao bar još 50-tak godina. Obzirom da nije, logično je zaključiti da se i nije baš “nauživ’o”. Dva su moguća razloga tome: Il’ se prežder’o (uživao bez mjere), il’ je bio budalast. Što dovodi do besmislica: da je bio blento, ne bi bio sposoban u par godina učiniti ono što većina ne uspije za cijelog svog (dugotrajnog) života. Dakle, nije bio baš budalast. A ako nije bio baš budalast, onda se ne bi prežder’o i umro u mladosti.
Dakle, ako niš’ drugo, ne možeš ga strpati u “tipične”. Ako niš’ drugo, prije je mogao biti budalast, nego tipičan. K’o što znamo, nije bio tipičan. Inače ne bi pričali o njemu.
Cijenjeni @j.
kada ja čitam neki tekst ne mogu prijeći preko posloženih pojmova,pogotovo kada su složeni tako da
na bezobrazan način vrijeđaju zdravi razum.Zašto je napisao -”navodno najveći sin ….” ???
Pa na koji način piše o zadanom referatu,pa “uzdiže” sebe kako je u osmom razredu osnovne bio potpuno formiran čovjek,svjestan NIŠTAVILA sistema u kojem smo živjeli.
Nije to bio sat glazbenog da lijepo napišeš temu o buntovnom glazbeniku !!??
Gadi mi se ovakvo jadno uzdizanje sebe preko blaćenja neospornih tadašnjih vrijednosti.
Uglavnom,ovakav uvod sa ovakvom kombinacijom pojmova JE JADAN.
I ja sam i to kao srednjoškolac nosio transparente,davne 71.
I sada bi trebao lagati kako sam bio svjestan tog političkog trenutka.Pojma nismo imali,ali nije bilo
nastave i to je nama bilo glavno.A autor “je bio svjestan jadnosti referata” JOŠ KAO OSMOŠKOLAC !!??
Uuu, gdje me nađe!?ćittavrtti!!!
Bravo, @Petrar Z !!!
@ PetarZ: vrlo zanimljiv intervju s Morrisonovim ocem i sestrom:
http://www.youtube.com/watch?v=Kz63-q8otYM
volio bih znati koji su to zdravorazumski kriteriji koji objektivno određuju veličinu nekog narodnog sina, evo ja ću niže pokušati ponuditi neke :)))
sistem u kojem smo živjeli bio je čardak ni na nebu ni na zemlji, tempirana bomba potfutrana svačijim kreditima kako bi se iznutra kupio socijalni mir a izvana neutralnos odnosno nemanje ruskih baza; to što je narod živio bolje od primjerice bugarskog ili rumunjskog nipošto nije bila stvar gospodarskog uspjeha već davno patentirane opisane politike koju je primjerice kasnija sanaderovština samo nastavila s drugim ideološkim obrascem;
da je netko bio formirana ličnost sa petnaest godina nije ništa novog, ili smo zaboravili priče o kuhanim svinjskim glavama s tavana?
meni je to isticanje “neospornih” vrijednosti onog sistema prilično sporno, a vjerujem i da mnogome posjetitelju one nisu neosporne; do jutra bismo mogli nabrajati dobre i loše strane toga sistema (kao i mnogokojeg), jer ispada da se jedan Johnny, Brecelj, Divljan ili Rundek (kao za mene prilično veliki sinovi naših naroda i narodnosti) u stvari nisu imali protiv čega buniti (a bunt je bio osnov njihove priče, zar ne?);
svijet je prilično komplicirana pojava, pa se kod bacanja kamena uvijek postavlja upitnost onoga koji će to učiniti prvi; kao što su nekome jednoć cvale ruže tako ta činjenica nipošto ne znači da je svačiji povrtnjak bujao, evo i gospon Jima – kao najdelikatniji dio Stoneove trilogije posebno me fascinirao onaj dio o kralju guštera u kome on, kao “neosporno” jedan od najvećih anarhista svih vremena – šest puta prije smrti odlazi kome (!?) odvjetniku kako bi sredio vlastitu oporuku
daleko smo mi od te Jamerike i njihovog shvaćanja stvari, možemo se truditi hračkati na nju i oponašati one koji su to činili desetljećima prije nas (gospon Jim, na primjer), ali osim što priča s potkivanjem žaba ne pije vodu, valja još istaći i to da s ove strane Stiksa neće biti sretne zajednice u dolini suza dok ne proradi koncept odgovornosti
u tom smislu jedan štiklec iz kasnih osamdesetih, besmrtna knjiga velikog Bogdana Bogdanovića “Mrtvouzice” donosi nam nezaboravnu epizodu u kojoj njega, kao neposlušnika u odnosu na Miloševića, moraju napasti svi opštinski komiteti sk od Ljiga do Vranja, pa tako u nekom Požarevcu, Aranđelovcu, ne znam više, ustaje neki čovjek i komunista i na temu “odgovornost za javno izrečenu reč” deklamira: drugovi, ja sam električar, i ja kad pogrešim – ode glava!
pozdrav, i najte kaj zameriti!
j
svaki sistem ima dobrih i loših strana
no američki nema dobrih :)
prvo i osnovno
leže na genocidu
treba li dalje ?
demokracija i sloboda govora koja u stvarnosti nema apsolutno nikakvog značaja samo umanjuju promjene
samim tim i nema nekog bunta
osim toga, tko god je bio preko bare, a ima malo soli u glavi kaže da su oni poprilično neinteligentni ljudi ispranih mozgova
koja je razlika između jednopartijskog i dvopartijskog sustava ?
jednopartijski možeš mijenjati :)
ovaj drugi se mijenja samo prividno
sad jedni sad drugi, ali uvijek je isto
stoga ni kod nas više nema nekih bendova koji bi nekog pljucnuli
a i narod je otišao na “kvasinu”
dobro da nisam samo ja taj kojem onaj uvod zvuči nepotrebno :)
fjaka mi pomaže :)
ali mene se briše ako na to ukažem, a neke se tolerira
bar smo dosljedni u svojoj nedosljednosti :)
http://www.youtube.com/watch?v=_stqa75RiQk
@rahane,
neznam što si napisao i da li je tvoj komentar baš izbrisan ili je zakazala tehnika kod tvog puštanja
komentara.Da li je bio ovdje pa nestao ili ga nisi ni vidio ??
Koju korist bloger može imati od brisanja komentara,osim onih stvarno nekulturnih ??
Meni se nije svidio uvod i to sam napisao,a da li će to biti izbrisano,nije me briga.
I još nešto,često se NEGATIVNA AFIRMACIJA trpa pod BUNT,ono,bio klinac skroz svjestan političkog
trenutka.A u 99% slučajeva,nazovimo ga “bunta”, dečki radili neobične i pogane stvari da bi se
svidjeli ženskama.Koji je to bunt drogirati se (napušiti) i valjati ko svinja danima uz seksanje tko s
kim stigne. Stanje se mijenja znanjem,a ne svinjarijama.
Glavno da je “naglasio” kako je bio “poslušni katolički omladinac” !!!???
I da je GOSPODIN/drug Tito bio “NAVODNO najveći sin …” !!!???
A što si ti napisao ??
fjaka
iskreno
ne bih točno znao
ali sigurno nisam koristio proste riječi, niti vrijeđao
no ja sam miljenik za brisanje :)
znam i zašto :)
možda jednom i “gospon profesor” sebi prizna zašto me briše
iako sumnjam
…
mislim da sam mu rekao da mu nije prvi put da pljucka po bivšoj državi
nešto u tom stilu
i da to uistinu ne treba povezivati ja JM
…
no kao što rekoh
nije to pravi razlog
vrijeđalo se, odmah nakon mog brisanja, jako sočno, no nije bilo ni upozorenja
ali moram priznati da je i najavljeno da će se brisati onako, po podobnosti, nepoznatom ključu
a ja nikada nisam bio podoban :)
nekako mi ne idu ti maspokreti ma koje vrste bili
…
“Tema je glazba i njezin utjecaj općenito, a Morrison & The Doors posebice. Uvodni dio teksta je ilustracija okolnosti u kojima se zbivalo moje otkrivanje rock glazbe; prema tome, komentare koji će se odnositi na politiku u bilo kom smislu ću smatrati skretanjem s teme.”
ovo je bilo upozorenje
na koje sam se naravno oglušio
jer staviti titovu sliku, pljuvati po bivšoj i onda se folirati da nije tema je malo licemjerno
ja mogu, ali ti ne možeš
mrak
pa eto
ja napisao on brisao :)
…..
čitaj i ovo dok se ne obriše
kao i polet
kupite polet dok ga nisu zabranili :)
@M. Istina je da je većina glazbe navedne u prezentaciji štetna. Meni je ipak drago što sam doživjela neke od tih pjesama i mislim da mi nije potreban poseban proces odricanja od njih. Dovoljno je što ih više sama sebi ne puštam. A kad ih danas ipak slučajno čujem, najviše u njima osjećam iskrenost autora koja me uvijek duboko dirne, jednako kao i u mojoj mladosti. Slabiji mi je osjećaj odbojnosti prema eventualnoj lošoj poruci. Volim te umjetnike, što ne znači da potpuno vjerujem u njih. Uvijek se ravnam po Augustinovoj – Možeš ljubiti čovjeka ali ne i vjerovati u njega, vejerovati se može samo u Boga. Problem je što za mlade ljude ti autori postaju apsolutni etaloni istine.
Sviđa mi se tzv. white metal koji promovira Anto Bobaš sa svojim Glasnicima nade, a posebno doprinos genijalnog Zele Lipovače njihovim pjesmama. Njegova gromoglasna gitara pobuđuje um sličnim mehanizmina kao i neke pjesme s lošim porukama iz prezentacije. Kad sve zbrojim i oduzmem ostane mi radost.
silenzia
“Uvijek se ravnam po Augustinovoj – Možeš ljubiti čovjeka ali ne i vjerovati u njega, vejerovati se može samo u Boga. ”
ovo mi je simpa
kažeš da se može vjerovati samo u Boga, a ravnaš se po Augustinu :)
eto sad, znači da Augustin nije vjerovao Isusu
malo sam skrenuo s teme, ali mi je izjava bila simpa :)
vjerujte mi, vjerovati možete samo Bogu :)
Intervju s ocem i sestrom…
Jim je zapravo bio kipući lonac koji nije imao kome dati, kanilizirati taj “višak pregrijane pare” i eksplodirao je iznutra. On je nudio kraljevska jela a publika je počesto tražila sendviče od jeftine salame pa im je on morao podilaziti jer ih je poštovao. Obitelj ga nije “poznavala” ali to je i počesto slučaj i tu nije bilo neke patologije kao podsvijesnog uzroka hipersenzitivnosti i životnog stila “on edge”. Zapravo to što je gorjelo u njemu je dijelom za sve (publiku) a dijelom za jednu blisku osobu. Možda nije imao ništa od toga ili ga nisu (nismo) razumjeli.
PLJDV
@ PetarZ: bez namjere da sablažnjavam, ali pao mi je na pamet stih: “I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: ‘Izvan sebe je!’”
Svi smo mi Božja djeca i najljepše je kad se očituje ta naša božanska narav i kad je prepoznajemo u drugima. Čini mi se da nekom čovjeku vjerujem toliko koliko je u njemu prisutan Bog, naravno, radi se tek o mojoj subjektivnoj procjeni :-)
Poštujem opus Jima M., nosio se kako je najbolje znao sa svojim talentom i ostavio značajan trag. Ali on nije visoko na listi mojih učitelja, nije primjer za nasljedovanje. Prije mislim da je njegov život žrtvovan da bismo se mi ovdje preispitivali, da bismo bili bolji. Time ne želim umanjiti vrijednost njegovog života – iako je presudio sam sebi, kao da je u svom kratkom životu uspio odraditi svoju ulogu ovdje, što većina nas nije a možda i neće.
@ silenzia: “Ali on nije visoko na listi mojih učitelja, nije primjer za nasljedovanje.”
Naravno, nigdje u tekstu ne sugerira se da bi trebalo piti dvije-tri boce viskija dnevno i umrijeti u dvadeset i sedmoj godini.
Za neke je pak sablažnjiv poziv na nasljedovanje Krista koji je umro na križu s trideset i tri godine. Katkad se pitam, što bi Isus rekao Jimu da ga je susreo negdje poput onog bogatog mladića. Svakako, da ga slijedi. I kako bi Jim reagirao?
silenzia
Zanimljivo mi je kako si spomenula “listu učitelja”.
Ne vidim razlog zašto bi bilo koji umjetnik trebao figurirati na listi učitelja. Da je inteligencija ili bilo koji drugi talent garancija da je netko “primjer za nasljedovanje”, sve bi bilo jednostavno. A znamo da nije. (Dobri) umjetnici inspiriraju i pogađaju u dušu, tu je njihova vrijednost i smisao, mislim ja (za mene kao primaoca poruke).
ne vjerujem da bi ga slijedio :)
njemu bi vjerojatno rekao,
nemoj se više drogirati i baviti glazbom već pođi samnom :)
što bi bilo jednako teško kao i onom mladiću odreći se bogatstva
Lethe
shvaćanje umjetnosti je potpuno individualna stvar :)
dakle ne ovisi ni o umjetniku
najviše ovisi o nama
vjerujem da si to htjela i reći
no htio sam to naglasiti
nekom je vlatko stefanovski umjetnik, nehom halid, thompson (dira u dušu :) )
sve ovisi o nama, što nam je u ili na duši :)
@rahan
Ma nisam, ali se slažem s tobom :))
@Silenzia, sve potpisujem! (premda nisam čuo za izraz ‘white metal’ ^^)
No, evo još nekih ‘cool’ kršćanskih tonova:
http://www.youtube.com/watch?v=M-XgLSGRzaM&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=BauJLUTxxZo
@Darko:
Isus je fenomenolog, odnosno pristupa čovjeku osobno, tako da mu govori na način da ga baš ta osoba razumije onako kako treba! Npr. uvijek se sjetim Samarijanke (iz 4. poglavlja Ivanovog evanđelja) kojoj je pristupio na zdencu rekavši joj: “Daj mi piti!”, a On sâm je Izvor ^^.
Evo moje interpretacije susreta njih dvojice (Jima i Isusa):
Isus bi Jimu pristupio (vjerojatno prije koncerta, dok je Jim sâm u sobi) rekavši mu: “Odsviraj mi svoju pjesmu!” Ako Jim ne bi bio previše umišljen da mu je odsvira (a ne bi, jer u tom slučaju Isus mu ne bi pristupio (Bog se protivi oholicama ^^),… dakle recimo da je Jim Isusu odsvirao pjesmu “The End”), Isus i On bi počeli pričati o Kraju (vjerojatno i o Početku) i Isus bi mu rekao: “E Jime, kad bi ti znao tko je Početak i Kraj, tko ima Život Vječni, ti bi Ga zaiskao i On bi ti dao taj Život, jer te voli i želi da budeš s Njim u vječnosti.”
Kako bi razgovor tekao dalje, ostavljam svakome da zamisli sâm (uz uputu na spomenuto 4. poglavlje Ivanovog evanđelja http://www.biblija.net/biblija.cgi?Bible=Bible&m=Iv+4&id40=1&pos=0&set=3&l=en)
Mislim da bi nakon tog kratkog razgovora Jim u svakom slučaju pošao za Isusom da ga ovaj pozove da ide za njim (jer treba imati na umu da Isus nije sve ljude zvao da ga slijede! Npr. pada mi napamet onaj opsjednuti iz Gadare kojem je zabranio da ga slijedi, Mk 5,1-20,… a onaj bogati mladić (Mt 19,16) je bio poseban slučaj jer je čuvao zapovijedi od svoje mladosti, i Isus ga je zbog toga zavolio, pa ga je pozvao da bude savršen, da se odrekne ovozemaljskog bogatstva radi nebeskog blaga, te da Ga slijedi jer mu je još samo to falilo da baštini život vječni, al njemu je bilo draže zemaljsko nego nebesko blago!).
Mislim da bi Isus na kraju razgovora Jimu rekao, “Jime, ne zaboravi na koncert!”
Što bi Jim tada svirao, e to bih volio čuti!
^^
Pozdrav i Bog te blagoslovio Darko!
@ M: :)
M
kako negdje u novom zavijetu piše
“onaj koji voli više svoga sina od moga oca
nije ga dostojan” (tako nešto)
to mi nikako ne ide na podsjećanje Isusa na koncert
poanta s bogatašem se može tumačiti i na drugi način
ono što te najviše veže za ovaj svijet treba biti uklonjeno
toga se treba odreći
ocu je to definitivno sin (u današnje vrijeme možda i ne, ali u vrijeme kada je žensko dijete odlazilo od kuće, sin je bio taj koji se brinuo za roditelje)
zar nije i nelogično da bi ga slijedio ?
mogao je slijediti njegovo učenje, zar ne ?
a nije
upravo suprotno :)
no zaradio si smješka :)
@ Darko: Krist je smrću na križu pokazao da je žrtva iz ljubavi učinkovitija u borbi protiv zla od izravnog opiranja zlu. Ta smrt je sablažnjiva ali eto i Jimova smrt je sablažnjiva iako nije slijedio Krista.
Čini mi se kao da se vječni život čovjeka sastoji u tome koliko on dobro utječe na naše živote. Vjerujem tako da i po Jimu možemo dobiti mnogo dobra. On se doduše nije ponizno žtrtvovao poput Krista, ali pao je kao žrtva zla – njegova duša bila je u velikoj patnji jer je znao proniknuti u podmukla srca oko sebe…
@ Lethe:” (Dobri) umjetnici inspiriraju i pogađaju u dušu, tu je njihova vrijednost i smisao, mislim ja (za mene kao primaoca poruke).”
Ovom rečenicom zapravo si dao najljepši opis učitelja :-) Takav je moj Učitelj i ostali moji učitelji, uključujući drage umjetnike :-)
@ M.: pogledala sam linkove, posebno će se svidjeti poklonicima rap glazbe :-)
@Rahane, tko god upozna Isusa, taj ne može ostati ravnodušan. To je naprosto tako. Ja vam to ne mogu opisati riječima. Mogu vas jedino uputiti da idete k Njemu, da Ga tražite, i onda će vas On naći, zato što je Bog čovjekotražitelj i želi spasenje čovjeku! Ali upamtite, Bog se protivi oholicama, a poniznima daruje milost! ^^
Rahane, kad se jednom susretnete s Isusom, to vas promijeni do kraja života. Ja vjerujem da bi tako bilo i s Jimom. Zašto Ga Jim nije susreo (i zašto Ga mnogi ljudi ne susretnu tokom života),e vidite, to mi ostaje misterij, no to prihvaćam kao činjenicu. Naime ne treba podcijeniti Đavolje iskustvo staro milijun godina u zavođenju čovječanstva. Đavo je vješt u držanju čovjeka u zabludi, jer njemu argumenti nejdu u prilog. Zato mu je glavni zadatak čovjeka okupirati svime, osim onim bitnim. Kad čovjek istinski odluči razmišljati o Bogu i kad je otvoren Istini, Đavo je nemoćan. U konačnici smo mi ljudi ti koji biramo! To je poanta slobodne volje ^^
Ali što se tiče susreta Isusa i Jima… mislim da sam se krivo izrazio vezano uz nasljedovanje Isusa. Naime, nisu svi ljudi jednako slijedili Isusa. Isus je imao 3 najbliža učenika (Petra, Ivana, Jakova), zatim malo širu škvadru (12 apostola), zatim još širu ekipu učenika (njih 72) i zatim je tu bila gomila ljudi koja ga je slijedila dok je naučavao (njih 5000, koje je nahranio s 5 kruhova i 2 ribice). Svi su oni slijedili Isusa, ali očito nisu svi bili jednako bliski Isusu. No kao što rekoh, Isus je nekima (npr. Gerazijancu) zabranio da ga slijede (odnosno da idu za njim), ali nije im zabranio da pričaju što im je učinio! Treba to imati na umu! Vjerujem da je Isus znao što radi.
Zato, u slučaju da su se Isus i Jim susreli tokom Jimova života, mislim da Isus ne bi pozvao Jima da ga slijedi kao što je pozvao apostole i učenike (drugim riječima, da Jim pođe u svećenike), nego bi možda njegove pjevačke talente preusmjerio u slavljenje Boga. To sam htio prikazati rečenicom: “Jime, ne zaboravi na koncert!”. Isus ni u kom slučaju od čovjeka ne uzima ništa, nego mu samo još dodatno daje! Zato mislim da bih, gledajući Jimov talent, stvarno uživao u koncertu koji bi Jim odsvirao nakon susreta s Isusom!
Znate Rahane, mi ljudi Bogu ne možemo ništa vratiti. On već ima sve i sam je sebi dovoljan. On nas ne treba! A ipak nas je stvorio iz ljubavi. Međutim, Bog ne može sam sebe slaviti. On sebi ne može dati slavu! Zato je i stvorio nas ljude, da Ga slavimo, jer On je slavan! Ali nemojte misliti da je Bog zbog toga ohol (zato što želi da ga slavimo)! Nipošto! Bog želi da i mi imamo udjela u Njegovoj slavi! On želi zajedništvo s nama! Meni je to fenomenalno!
Zato kršćani slave Boga, ali ne samo Sv. Misom (kao npr. katolici) ili lomljenjem kruha (kao npr. protestanti), nego i svojim životima, ako istinski žive svoju vjeru, kad dopuste da Krist živi u njima!
Kršćanin je najbliže Bogu kad zaboravi na sebe, kad živi i umire za drugoga čovjeka, baš kao što to čini i Bog!
Jako bih volio da upoznate Isusa i da Ga možete slaviti! Onda biste znali o čemu pričam! ^^
Lijep pozdrav i Bog vas blagoslovio Rahane!
m
ovo što ste opisali je kršćanski pristup Bogu
i o njemu nemam što reći
istok ima drugačiji pristup
oni kažu
Bog nam je dao život,
da bi spoznali Boga, moramo svoj život dati (vratiti) Bogu
naveo sam gdje Isus govori da Boga moramo voljeti više od svog sina
što ukazuje na odricanje od apsolutno svega i posvećivanje Bogu
no to je zadnja faza
naravno da djecu trebamo izvesti na njihov put
….
zato sam i napisao
nitko JM nije branio slijediti Isusa
no nije odabrao taj put
zašto
to samo on zna :)
Hvala na odgovoru Rahane!
Sad ste me zainteresirali! ^^
Možete li mi objasniti ovo sa vraćanjem života Bogu? Ako sam dobro shvatio, na istoku vjeruju da nam Bog daruje život, i na kraju ga želi nazad? Ili mi ljudi biramo vratiti Mu život, ako Ga želimo spoznati? Koje sve tu opcije postoje, evo stvarno me zanima što kažu istočni učitelji o tome! I također me zanima što kažu o Dobru i Zlu, ako mi možete reći!
Hvala na odgovoru!
P.S. Ovo sa voljenjem Boga više od sina, majke, oca, itd… sve stoji! ^^
Pozdrav i Bog vas blagoslovio!
M
“Ili mi ljudi biramo vratiti Mu život, ako Ga želimo spoznati?”
dobro ste zaključili :)
to samo govori o tome da u suštini sve religije govore isto
dakle
po njima se ciklus stvaranja i razaranja svijeta, svemira…… odvija u volji Boga
tj njegovoj “Lili” (igri)
stvaranje svijeta se veže uz Bramin izdah
Bog svojim izdahom kreira svijet
zato znanstvenici i govore o velikom prasku
i da se svemir još uvijek širi
no i da će se ponovo skupiti
to oni zovu Bramin udah
….
dalje govore da su sva bića stvorena od Boga no da samo ljudi imaju sposobnost spoznati Boga
i da je to isključivo njihova slobodna volja
…
od početka stvaranja postoje
devik shakti i asurik shakti
božanske i demonske sile
no Bog je iznad obje te sile
oni kažu
“on je u svemu i on je iznad svega”
njihova pravila ponašanja su vrlo slična zapovijedima
ne laži, ne kradi……..voli Boga
no ne opterećuju se toliko s tim jer im zakon karme govori da će im se vratiti sve što čine pa sami po sebi nekako slijede ta pravila (možemo primjetiti da Indija nije praktički nikada nikoga napala)
kažu da kada asurik shakti (zlo) počne savladavati devik shakti tada se sam Bog pojavljuje na zemlji kako bi ponovo uspostavio ravnotežu
…..
no dvije najvažnije podjele u Vedskoj filozofiji su
dvaita i advaita
….
Dvaita je bliža kršćanstvu jer govori da postoji s jedne strane Bog a s druge čovijek
tom pravcu vam pripada “Hare Krishna” pokret koji kaže Krishna je najveći, a svi ostali su s druge strane
Advaita govori da smo mi dio Boga i samim tim da smo Bog, da nismo odvojeni od njega
Paramatma je Bog a u svakom čovjeku je dio njega i to zovu Atma, oko koje je duša koja ima karmu (sudbinu)
i stoga je cilj osloboditi se omotača koji obavija Atmu i spoznati svoju Božansku prirodu
…..
to je u najkraćim crtama, vjerovali ili ne
….
to što je Ivan krstitelj krstio Isusa umjesto Isus njega, samo govori o lozi učitelja, možemo reći da je Isus bio učenik od Ivana krstitelja (on ga je krstio)
Isus nije imao nikakvih problema da ga Ivan krsti, čak je i sam Ivan to odbijao, no Isus je inzistirao
tu možemo vidjeti koliko je on bio ponizan i koliko je svoj život predao u Božije ruke
sad zamislite Ivana koji je bio poprilično oštar (bar tako pišu), a koji kaže,
njega sada slijedite, ja sam na zalasku (tako nešto)
također pokazuje svoju poniznost Bogu
Vrlo zanimljivo! Hvala na odgovoru Rahane!
Niste rekli što bude sa ljudima koji ne odaberu vratiti svoj život Bogu? Nisam baš shvatio kako je karma povezana s tim? Čine li oni taj odabir svjesno ili su u zabludi? Vjerujem da ta opcija postoji (da ljudi ne odaberu Boga, također vjerojatno nesvjesni toga da je to najbolji izbor).
Ovo sa silama dobra i zla je slično judeo-kršćanskoj tradiciji, samo što mi kršćani vjerujemo da je Bog apsolutno dobar i da je pobijedio Zlo svojom Žrtvom na križu i svojim Uskrsnućem, i da će Zlo konačno biti uništeno na svršetku vremena! ^^
A ovo što ste napisali vezano uz širenje i skupljanje svemira, jel to znači da onda istočnjaci ne vjeruju u vječnost, nego samo u širenje/skupljanje prostor-vremena, odnosno da se sve vrti u krug?
I zanima me imaju li istočnjaci odnos s Bogom? Hoću reći, jel to neki daleki ili bliski Bog? Mi kršćani vjerujemo u Osobnog (Trojedinog) Boga, koji je prošao sve što i mi ljudi! Zato je vrlo blizak svakom čovjeku, osobito onima koji vjeruju u Njega! ^^
Puno hvala na odgovorima!
P.S.
A što se tiče Ivana Krstitelja, on je bio najveći od svih proroka! Isus o njemu kaže: Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći.” (Mt 11,7-14)
Pozdrav i Bog vas blagoslovio Rahane!
M
vječnost je teško zamisliti
ustvari nemoguće
čim je zamislimo više nije vječnost
pa se može postaviti i pitanje vremena
postoji li ono ?
…
oni kažu da ukoliko čovijek ne spozna Boga prije Braminog udaha, dakle prije povlačenja cijele kreacije
njegova duša boravi u predjelima tame i da to baš i nije nešto, dapače kažu da je to loše
jer u toj tami boravi sve do ponovnog stvaranja kreacije
…
na slici Shive koji pleše pod njegovom nogom je demon, što također govori o tome da je Shiva taj koji je pobijedio zlo i koji oslobađa kruga rađanja i umiranja one koji mu se posvete
….
svršetak vremena ???
sve što ima početak ima i svršetak
zato oni za Boga i govore da je bez početka i bez kraja
neograničen, neuobličen, sveprisutan, vječan
…..
Ramajana je njihova Sveta knjiga
ona prikazuje život Boga Rame (sjećate se “Hare Krishna, Hare Rama”)
tako da oni baš kao i Kršćani imaju Osobnog boga
također imaju i Obiteljskog Boga zaštitnika kao što u pravoslavlju postoji “Krsna slava” ili kod nas “Sveci zaštitnici” gradova, mornara…..
….
oni kažu da je u svačijem srcu Bog, da nema srca u kojem nema Boga
ali klanjaju (pozdravljaju) se onom koji je svoj život (srce) posvetio Bogu
….
povodom toga ima jedna zgodna pričica iz Mahabharate
jedna posvećenica Krishne je bila u nevolji
pogledala je u nebo i prizvala Krishnu da joj pomogne
i pomogao je, no stigao je doslovce u zadnji čas
kad je sve prošlo pitala Ga je zašto Mu je trebalo toliko dugo
a On joj je odgovorio
da si Me zvala misleći da sam u tvom srcu, prije bih došao
ovako Mi je trebalo malo duže
….
oni kažu
Bog je u svačijem srcu, samo ga treba pustiti u naše živote, predati mu se
kao što i Isus kaže,
Boga treba voljeti više od svih
kažu da ćete tada jednako voljeti sve
pa sad, ostaje nam praksa :)
Hej pa ovo je fenomenalno! Puno hvala na odgovorima Rahane!
Što se tiče vječnosti, ja nemam problema s tim što je ne mogu zamisliti ^^ (slično kao i s beskonačnošću u matematici)
Dobro ste rekli, Bog je Sveprisutan, On je u prostor-vremenu i izvan prostor-vremena (na kraju krajeva On je taj koji je stvorio prostor-vrijeme), ali s druge strane, mi kršćani vjerujemo da je Bog odlučio u jednom trenutku našeg prostor-vremena utjeloviti se radi našeg spasenja! O tome super piše apostol Ivan u svom evanđelju!
1 U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
(Iv 1,1)
i dalje kaže:
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
- slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.
(Iv 1,14)
^^
Eto, baš mi je drago da smo razgovarali i da ste mi rastumačili neke nedoumice vezane uz istok (iako ih imam još, al to ćemo neki drugi put)! Idem sad smisliti komentar za novi Darkov post!
Lijep pozdrav i Bog vas blagoslovio!
m
kao što već rekoh
Ramajana je njihova sveta knjiga
Rama je utjelovljeni Bog
kao i Krishna
za hinduse
za kršćane je to Isus
…..
oni nemaju problema s tim da je Isus utjelovljeni Bog
no mislim da obrnuti slučaj ne vrijedi :)