Iracionalna uvjerenja
Nedavno sam, čitajući članke na web-stranicama The New Yorkera, naišao na blog Johna Cassidyja, novinara koji i inače piše za spomenuti časopis. Blog se zove Rational Irrationality, i bavi se uglavnom ekonomskim i političkim temama, financijama i biznisom, a tekst od 24. srpnja koji mi je privukao pažnju svojim naslovom – Is America Crazy? Ten Reasons It Might Be – bavi se iracionalnim uvjerenjima koja su navodno vrlo raširena u Sjedinjenim Državama. U uvodu Cassidy citira riječi svog kolege Adama Gopnika: ‟Svaka zemlja ima, usporedno s temeljnom civiliziranošću i tradicijama, neku vrstu unutarnjeg ludila, vjerovanje toliko iracionalno da ga čak ni smrt i destrukcija ne mogu promijeniti‟. Saznajemo da se ta izjava odnosi na američke zakone o posjedovanju oružja. Cassidy se, kaže, slaže s Gopnikom, ali ne slaže se da je u pitanju samo jedno ‟vjerovanje‟. Premda se osobno, kao Britanac s američkim državljanstvom, divi mnogim aspektima američke kulture i društva, i dalje ga svako toliko štrecne kad naiđe na stanovite duboko ukorijenjene stavove koje dijele velike, ili možda male, ali glasne skupine Amerikanaca. Izdvojio je deset takvih ‟vjerovanja‟:
1. Gun laws and gun deaths are unconnected.
2. Private enterprise is good; public enterprise is bad.
3. God created America and gave it a special purpose.
4. Our health-care system is the best there is.
5. The Founding Fathers were saintly figures who established liberty and democracy for everyone.
6. America is the greatest country in the world.
7. Tax rates are too high.
8. America is a peace-loving nation: the reason it gets involved in so many wars is that foreigners keep attacking us.
9. Cheap energy, gasoline especially, is our birthright.
10. Everybody else wishes they were American.
Koliko ta uvjerenja doprinose boljitku i napretku Sjedinjenih Američkih Država, koliko utječu na američku nacionalnu i vanjsku politiku i odluke koje donose političari? Kakav je njihov utjecaj na život prosječnih Amerikanaca? Zašto ih se toliko čvrsto drže deseci milijuna američkih građana? Što je u njima racionalno, a što iracionalno?
Razmišljajući o ovim predodžbama i o načinu na koji svijet oko sebe vide ljudi koji ih drže samorazumljivim istinama, počeo sam razmišljati o našim domaćim iracionalnim uvjerenjima, ili o iracionalnim uvjerenjima naših susjedâ, i o tome koliko pozitivno ili negativno takva vjerovanja mogu djelovati na odnose među pojedincima i narodima. Nadalje, počeo sam razmišljati o iracionalnim uvjerenjima ljudi koje poznajem, s kojima radim i živim, i naposljetku, o vlastitim iracionalnim uvjerenjima. Budući da smo ograničena, manje ili više traumatizirana, neurotična, ‟pala‟ stvorenja, čiji je kapacitet za samozavaravanje golem, svatko od nas svijet oko sebe i sebe vidi na manje ili više iskrivljen, štono riječ subjektivan način. To što neko vjerovanje sa mnom dijeli mnogo ljudi, ne znači da je ono razborito i da odgovara stvarnosti. Također, to što nešto istinitim smatra manji broj ljudi, ne znači da to nešto nije u skladu sa stvarnošću. Dakako, vrijedi i obratno, pojedinac ili manjina zaista mogu vjerovati u nešto iracionalno, kao što i većina može biti u pravu. Barem katkad.
Uvjerenja i stavove, svoje i svojih bližnjih, dobro je povremeno preispitati, provjeriti u kojoj mjeri drže vodu. To je dobro za mentalno zdravlje, osobno i ono zajednice.
Što biste, dakle, odgovorili na pitanje koja su iracionalna uvjerenja u Hrvata? Ili možda, koja su vaša osobna iracionalna uvjerenja?
Share 
75 Responses to Iracionalna uvjerenja
O autoru
Rođen sam 1967.
Budući da mi je matematika bila slaba strana, studirao sam kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Inače bih svakako studirao fiziku na PMF-u. Osim što jezik smatram kućom bitka, a fiziku jedinom pravom znanošću, zanimaju me i ljudska bića kao takva: tijela, duše i duhovi. Draže mi je ”i-i”, nego ”ili-ili”; zabavniji su mi paradoksi od dihotomija; dijalog pretpostavljam monologu. Njegujem početnički um i rado promatram svijet kroz različite referentne okvire. Svijet oko sebe doživljavam, u konačnici, kao nevjerojatno zanimljivo mjesto. A nemam ni alternative.
Darko Milošić
darko.milosichr@gmail.com
roko
guilty as charged :)
koliko ratova su vodili ?
što njihovi ljudi kažu na te ratove ?
gvantanamo ?
možeš li nakon što odgovoriš na ova pitanja demantirati moju izjavu ?
uvoz stručnjaka i financijska (vojna) moć im omogućuje tehnološki razvoj
mogu se opravdati da nisam vrijeđao religiju
no još uvijek stoji da sam kriv :)
hvala na upozorenju ili čemu već
paziću da tako nešto ne ponovim
pristojno rečeno bi izgledalo ovako
oni poprilično vjeruju svojim medijima, koji nisu baš objektivni
i uglavnom podržavaju sve ratove koje njihova vlada vodi u ime “demokracije”
da li je to mudro ?
…..
…..
ponavljam
hvala na kritici
Pusti ti Sudca i bartimeja i mene.
Obrati se osobno Isusu. U samoći svoje sobe. Njemu, osobno. Ti, osobno. Pozovi ga da te osvjedoči da je on Put, Istina i Život.
Sve ostalo što pišeš i govoriš su izgovori. I negdje duboko u srcu to i sam znaš. Izbjegavaš i racionaliziraš. Bojiš se i bježiš.
Obrati se Isusu, osobno, ti, osobno. Odvoji vrijeme jer ti ga je malo preostalo. Razgovaraj s njim, odgovorit će ti.
Pobogu, Deni!
A jel’ Ga ti slijediš? Ono, uistinu Ga slijediš? Ili Ga tek koristiš za ubjeđivanje drugih? Kao štit protiv kritike?
I tko ti je rekao da ovaj kojeg ubjeđuješ nije razgovarao sa Njime? On?
Ne trabunjajte o Njemu. Ponašajte se k’o što bi se On sam ponašao, ne bi ni bilo potrebe spominjati mu (uzalud) ime! A ti Ga čak copy/pasteaš.
Uozbilji se.
Isto vrijedi i za tebe. Isus čeka da mu otvoriš srce.
:-)))))))))))))))))))))))
Da ti nisi kakav govorni automat?
Vražja sprava…
Ne znam zašto se rugaš. Lijepo sam opisao svoje iskustvo i pozvao svakoga da prihvati Isusa kao svog Gospodina i Boga. Bez bahatosti, bez prisile. Samo poziv. “Probudi se ti koji spavaš, ustani od mrtvih, i Krist će ti svijetliti!”
Ne znam @Diogene je si li previdio da su dva jednaka puta reakcija na izjavu @rahana da su sve religije jednake (ili kako se već izrazio).
Naravno da su bezbrojni putevi do vrha planine i naravno da svak ima pravo misliti da se penje nekim od tih puteva.
Moj Gospodin je sam sišao s vrha planine do mene. Utabao mi put za nazad prema vrhu. Koji je strm i težak. Radi čišćenja kroz kušnje.
Bio sam iziritiran izjavom da budisti podržavaju homoseksualne brakove. Jutros mi je bilo žao što sam bio oštar jer mi je palo na pamet da novinari znaju generalizirati tako što izvuku od pojedinca neku izjavu i onda to pripišu cijeloj zajednici. O samom budizmu imam pozitivno mišljenje u smislu da znam da nosi dio istine. Volio bih da se teološki spoji hinduizam, budizam i zen budizam. Samo tako spojeni mogli bi kvalitetnije komunicirati sa kršćanskom duhovnošću. A o nekim duhovnim šarlatanima poput Sai Babe ne želim ni raspravljati. I kršćanstvo ima šarlatana i njima sam posvetio puno pažnje. Pogotovo u sredinama gdje sam se kretao.
Inače svakoga tko izjavi da se slaže sa homoseksualnim brakovima osobno ću smatrati sinom tame, jer to moje mišljenje proizlazi iz Riječi. Jednako katolika kao i budistu ili bilo koga. Ako to izjavi neki vođa religije onda ću ga jednako smatrati sinom tame. I krivcem za mnoge duše koje će odvesti u pakao. Ali ću znati da takvog neće svi slijediti.
Deni,
Uopće ti se ne rugam. Ako smijem primijetiti, tvoje uporno ponavljanje jednog te istog, a neslušanje onog što se tebi kaže, upućuje me na jedini očigledan zaključak: Ti si govorni automat.
Ono drugo već rekoh: Ne spominji Mu ime uzalud. To za tebe očito ne važi?
Opet, ako si se našao uvrijeđen mojim riječima, ja ti se, evo, ispričavam.
Hvala na isprici. Nije potrebna. Obratio sam se komentatoru koji također neprekidno ponavlja jedno te isto. Pozvao sam ga da učini taj korak: obrati se osobno Isusu, kao osoba osobi. I ponovno ću ga na to pozvati, kao i svakog drugog.
deni
“Obratio sam se komentatoru koji također neprekidno ponavlja jedno te isto. ”
neznam da li je ovo išlo mene
ako je
navedi što ja to ponavljam pa ću se potruditi ispraviti :)
Obrati se Isusu.
Opet ti? :)))))))))))
Ne, opet on.
:)))))))))
deni
postavlja se logičko pitaje
kada već nikada nisam vidio Isusa i Boga
nije li logično da se obratim Bogu ?
ukoliko imaš neki drugi odgovor od
govornog automata
“obrati se Isusu”
dobrodošao je
ako misliš po starom
štedi tipkovnicu :)
Hm… “Obrati se osobno Isusu, kao osoba osobi.” Pitam se što bi se dogodilo da čovjeku koji tako nešto učini stigne za koji dan osobno od Isusa poziv na večeru u nekom boljem restoranu..? :)
Dobio sam svojevremeno od jednog adventista film “The Perfect Stranger” koji govori upravo o jednom takvom pozivu na večeru koji je Isus osobno uputio jednom mladoj ženi kojoj u braku baš ne cvjetaju ruže. Večer teče, ona je isprva puna ljutnje jer smatra da netko s njom zbija šalu, plus toga i nije baš vjernica, pogotovo ne kršćanka. Razgovaraju, ona postavlja pitanja a Isus odgovara i malo pomalo ona se preobrati(?) i prihvati Boga. Sve ok, osim što autori filma (adventisti) kroz navodnog Isusa ni o čemu bitnom ne progovaraju, već, naprotiv, uporno u više navrata ponavljaju kako se do Boga ne može po svojim djelima i slijeđenju Božjih zapovijedi te kako je jaz između čovjeka i Boga toliki da ne postoji ništa što bi čovjek mogao učiniti a što bi ga Bogu iole značajnije približilo.
Znao sam što mogu očekivati kad sam prihvatio taj film od znanca adventista i gledao sam ga s prijateljske pozicije, nastojeći u njemu vidjeti ono pozitivno, a preći preko onoga što znam da nije pozitivno. No nakon odgledanog filma (a i svega drugoga što i inače znam o adventistima i općenito učenjima raznih kršćanskih crkvi i sekti) nije mi jasno u čemu je zapravo razlika između adventista i katolika, osim što prvi ne priznaju papu. A drugo, nije mi jasno zašto neki katolici imaju potrebu povremeno za mene ustvrditi da sam adventist (ili pripadnik neke druge protestantske denominacije) kad se ono što govorim protivi jednako učenjima tih protest. denominacija kao i koječemu što govore mnogi svećenici i vjernici Katoličke crkve.
Na KN (Kapital Network) mogu se povremeno vidjeti prilozi o ljudima koji su imali životnih problema (ili nisu imali nikakvih životnih problema osim dosade) i onda se “obratili Bogu”, sve se riješilo, obogatili su se ili su našli zanimaciju koja im je ispunila živote i riješila ih dosade, postali su super ljudi koje svi poznanici hvale i tako dalje… Ali ništa zaista kršćansko nikad nisam vidio ni u jednom od tih priloga. Osim ako je glavni Božji cilj taj da ljude potakne na npr. uspješno otvaranje lanca benzinskih pumpi i (preskupih) trgovina u okrivu istih na čemu će se onda obitelj “obraćenika” obogatiti i imati lagodan život u luksuzu… od kojeg će onda milostivo otkidati po koju mrvicu i darovati “siromašnima”… Što nekako, čini mi se, i jest očekivanje koje većina današnjih vjernika ima od vjere i Boga.
Dakle, osobni susret s Isusom…? Kojim to? S tipom u kravati i poslovnom odijelu koji ni o čemu bitnom ne progovara, a “najjači” su mu argument zapešća s ožiljcima od čavala? Ili ipak s nekim drugim..?
” A drugo, nije mi jasno zašto neki katolici imaju potrebu povremeno za mene ustvrditi da sam adventist (ili pripadnik neke druge protestantske denominacije) kad se ono što govorim protivi jednako učenjima tih protest. denominacija kao i koječemu što govore mnogi svećenici i vjernici Katoličke crkve.”
nije poanta u tome jeste li protiv drugih
već jeste li za prve
jer ako niste za prve, onda vas oni odmah smatraju drugima
ako ne držite ruku na srcu dok svira himna, niste pravi hrvat
i tome slično :)
“… nije mi jasno u čemu je zapravo razlika između adventista i katolika, osim što prvi ne priznaju papu….”-
Ispravak, abakuse. Svako malo ja naletim na naše zadrte šoviniste-katolike. Takvi malo priznaju papu, malo ne priznaju. Papa je obično nepogrešiv, ali, po njima, ima dana kad je senilan, star, nesposoban, okružen zločincima i lopovima. Dakle, papa je nepogrešiv dok se oni slažu sa time.
Sve u svemu, razlika je i manja nego što ti misliš. Iz navedenog se lako da zaključiti da “ima dana kad ni katolici ne priznaju papu”. Provjereno.
Naravno, to je “sekundarni problem”. Glavni je problem i dalje u nazivima. Može se, recimo, i musliman nazvati katolikom i katolici će ga objeručke prihvatiti. Neće im niš’ smetati ako se on i dalje bude molio Muhamedu. Samo nek je katolik…
@Sheol
Hehe, imo bi problema s muslimanima zbog toga, oni se naime ne mole muhamedu (al ajde istina je da je mišljenje prosječnog Hrvata da se mole upravo njemu, oklem i muhamedanci kao termin….)
tj. ”Muhamedu”, nije bilo namjerno napisano malim slovom ali znam da bi neki oko toga sitničarili i vidli znak nepoštovanja.
:-))))
Ja se i izvinjavam ako sam svojim neznanjem uvrijedio ikojeg muslimana.
Ili katolika.
Omaškom sam u odgovoru abakusu ispustio navodnike oko riječi katolik. Mislim da je razvidno kako govorim o “katolicima” (u navodnicima), a ne o katolicima (bez navodnika).
omen est nomen, ali kako sebe ko naziva zbilja nije naročito važno, tako može bit – kad treba bit atiest, onda sam atiest, kad treba bit vjernik, vjenrik sam. ovisno kak pušu vjetrovi, a na ovim prostorima u pravilu pušu vrlo čudni vjetrovi. sve u svemu, napisao si i sam pa nemam neš pametno za nadodati.
Nego di je @Darko odlutao nema nove teme – da ne čekad određenu kvotu komentara :)
Ma eno Darka na Zrću. Navodno priprema novu temu… :-)))
@Sheol
Hehe, već vidim naslov – Zćanski pijesak i egzistencijalna napetost (!) :D