Molitva za Marilyn Monroe
Kad mi je bilo jedanaest ili dvanaest godina, u rukama mi se našla knjižica, mislim da mi ju je dao neki svećenik – zaista se više ne sjećam detalja – u kojoj je bila pjesma koja me se neobično dojmila i koju pamtim cijeloga života. Autor – godinama mu se nisam mogao sjetiti imena – napisao je čudne, okrutne stihove u prvom licu, u kojima se obraća Bogu: o tome da mu se izruguju u novinama, da je na nišanu mitraljeza iza bodljikave žice… da mu je istetoviran broj i da su ga gologa odvukli u plinsku komoru… da su mu obukli luđačku košulju i da urla cijelu noć i da se kupa u znoju, da je ozračen i napušten… No, pjesma završava neobično optimistično, u nekom himničkom zanosu, u pobjedonosnom duhu, o novom narodu koji će slaviti veliku pobjedu. Seleći se, knjižicu sam negdje zagubio i godinama nisam znao o kojem se pjesniku i o kojoj pjesmi radi.
A onda sam, prije godinu ili dvije, slušajući 3. program Hrvatskoga radija, saznao. Pjesmu koju sam pročitao kao dijete, a zove se Psalam 21., napisao je Ernesto Cardenal. Ukratko: nikaragvanski pjesnik-svećenik i učenik Thomasa Mertona, jedna od vodećih osoba u poeziji i praksi socijalnog aktivizma u Amerikama. 1965., zaređen je za svećenika i kao jedan od ranih zagovaratelja teologije oslobođenja bori se za političke slobode kroz svoj crkveni rad, tako da biva ubrzo proglašen odmetnikom. Ne jednom je jedva izvukao živu glavu bježeći pred psima čuvarima Somozinog režima. Revolucionar i pjesnik čija djela spadaju u sam vrh poezije dvadesetog stoljeća, bio je nominiran za Nobelovu nagradu. Prvu je od mnogih pjesničkih zbirki Hora cero, Nulti sat, objavio 1956. Njegovo najopsežnije djelo, Cántico Cósmico, Svemirski spjev iz 2002., epska je sinteza teologije i znanosti, kao i politike. Kod nas je, koliko znam, u vlastitoj nakladi (Jordan Jelić, Madrugada, Zagreb, 2007.) objavljena zbirka Psalmi i druge pjesme.
Pjesma Oración por Marilyn Monroe / Molitva za Marilyn Monroe (u prijevodu Tomice Bajsića), dio je njegove poeme Quetzal, rođen iz pepela. Ako već dugo niste pročitali nijednu pjesmu, evo dobre prilike. Odvojite desetak minuta da u miru, pozorno pročitate stihove koji slijede. Garantiram da ćete se nakon toga osjećati… drugačije.
Molitva za Marilyn Monroe
Gospode
primi ovo dijete cijelom svijetu znano po imenu
Marilyn Monroe
iako to uistinu nije njeno pravo ime
(ali Ti poznaješ njeno pravo ime, ime siročeta silovanog u
devetoj godini
i trgovkinje koja se pokušala ubiti u šesnaestoj)
i koja sada dolazi pred tebe bez ikakvog make-upa
bez svojeg agenta za odnose s javnošću
bez fotografa i bez potpisanih autograma
poput usamljenog astronauta suočenog s galaktičkom noći.
Još kao mlada sanjala je sebe golu u crkvi
(kako piše u TIME magazinu)
pred prostrtim mnoštvom pognutih glava
i morala je hodati na prstima kako ne bi uznemirila glave.
Poznaješ naše snove bolje od psihijatara.
Crkva, kuća, pećina, sve je to sigurnost majčinih njedara
ali ima tu još nešto više od toga …
Te glave predstavljaju njene obožavatelje, to je jasno
(gomila glava u tami i zraka probijajuće svjetlosti).
Ali hram nisu studiji 20th Century Foxa.
Hram – od mramora i zlata – hram je njenog tijela
gdje Sin čovječji sa bičem u ruci
istjeruje mjenjače novca 20th Century Foxa
koji su Tvoju kuću molitve pretvorili u lopovsku izbu.
Gospodine
u ovom svijetu kontaminiranom grijehom i radioaktivnošću
sigurno nećeš biti strog prema njoj koja je samo jedna mala prodavačica.
Ona je poput svih djevojčica sanjala kako će postati filmska zvijezda.
I njen san je postao stvarnost (ali ona koja živi u Technicoloru).
Ona je samo glumila po scenariju koji smo joj dali.
– Scenariju naših osobnih života – a to je bio jedan apsurdni scenarij.
Oprosti joj Gospode i oprosti nama ostalima
zbog našeg 20th Centuryja
zbog te super-kolosalne produkcije na kojoj smo svi radili.
Gladovala je za ljubavi a mi smo joj ponudili sredstva za smirenje.
Za njenu tugu, zato što nismo sveci,
predložili smo psihoanalizu.
Sjeti se Gospode njenog rastućeg straha od kamere
i njenog zaziranja od šminke – inzistiralo se na šminkanju po
svakoj sceni –
i kako je njen užas rastao sve veći i
kako je sve više kasnila u studije.
Poput svake prodavačice u dućanu
ona je sanjala postati zvijezdom kinematografa.
I njen je život bio nestvaran isto kao i jedan san interpretiran i arhiviran od psihijatra.
Njene su romanse bile poljubac sa zatvorenim očima
a kada bi otvorila oči našla bi se pod reflektorima
i onda bi ugasili reflektore!
Skinuli bi zatim oba zida sobe (bila je to filmska scenografija)
u međuvremenu bi režiser odšetao sa notesom u ruci
jer scena je već bila snimljena.
Ili poput plovidbe na jahti, poljupca u Singapuru, plesa u Riju
primanja u zdanju vojvode i vojvotkinje od Windsora
viđena u uskoj sobi njenog bijednog apartmana.
Film je završio bez posljednjeg poljupca.
Našli su je mrtvu s rukom na telefonu.
A detektivi nisu mogli otkriti koga je to htjela nazvati.
Bila je
poput nekog tko je izabrao jedini prijateljski glas
i čuje samo onaj snimljen na kazeti koji kaže: WRONG NUMBER.
Ili poput nekog ranjenog od gangstera
koji posiže u grču za isključenim telefonom.
Gospode:
Tko god je bio taj koga je željela nazvati
i nije ga zvala (možda je to bio nitko
ili Netko čiji broj nije zapisan u telefonskom imeniku Los Angelesa)
odgovori joj na poziv Ti!
84 Responses to Molitva za Marilyn Monroe
O autoru
Rođen sam 1967.
Budući da mi je matematika bila slaba strana, studirao sam kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Inače bih svakako studirao fiziku na PMF-u. Osim što jezik smatram kućom bitka, a fiziku jedinom pravom znanošću, zanimaju me i ljudska bića kao takva: tijela, duše i duhovi. Draže mi je ”i-i”, nego ”ili-ili”; zabavniji su mi paradoksi od dihotomija; dijalog pretpostavljam monologu. Njegujem početnički um i rado promatram svijet kroz različite referentne okvire. Svijet oko sebe doživljavam, u konačnici, kao nevjerojatno zanimljivo mjesto. A nemam ni alternative.
Darko Milošić
darko.milosichr@gmail.com
Znam ponešto o tome, Blogi. Ali nije pitanje znam li ja o tome nešto, nego je li znao onaj koji je te slike crtao. :)
Bitno je kako su te slike ljudi (sarajevski Židovi) tumačili. A tumačili su ih kao – kuglu. :)
Wildfox
Gdje si, kako si? Slabo se javljaš na blogu. Jesi li zatrpan poslom ili su druge brige u pitanju?
Ovo je jedan vrlo zanimljiv video. Čovjek je se fotografirao svakoga dana tijekom 12 godina i onda sve te slike spojio u vidie korz koi se vidi kako se mijenjao i stario kroz te godine. Fascinantno.
http://www.vecernji.hr/vijesti/fotografirao-se-svaki-dan-zadnjih-12-godina-napravio-video-clanak-450388
Hm… vidim da je jedno “je” viška, a ima i koje slovo manjka ili nekih koja ne stoje gdje bi trebala stajati… :) Ali mislim da se razumije što sam htio reći. :)
@Abakus, ma svejedno, bilo bi predugo, a već smo dobrano dosadili. Ovom kaj je to malal ionak nije bilo stalo bit astronom, već oslikat priču ;)
“Ljudi se izgleda oduvijek ne mogu pomirit s tim da je zivot takav kakav je, sa svim kaj uz to spada, mazohisticki naginju patnickom stanju, a i humor je, vele, najteza kategorija ;)”
@blogi, u tebe je puno humora, ali bez h
@jeronim, ni ti dost crn? ;)
@Abakus
Bilo je gužvasto i naporno ljeto, ali Bogu hvala, sve je uspješno riješeno, hvala na pitanju. Čak sam i uspio par dana otići na more :D
Uključit ću se u komentiranje, no worries there, samo da mi ponovno dođe inspiracija. Obično je ovaj blog dobro mjesto za pronalaženje iste, a bome su i komentari poticajni, uključujući i tvoje koji me uvijek na jedinstven način razvesele i razljute, ali u oba slučaja tjeraju na razmišljanje :)
@ wildfox: kao što na razmišljanje tjera i ovo: http://gosponprofesor.blog.hr/2012/09/index.html#dan7
Wildfox
Hajde, baš mi je drago. Meni je more nasušna potreba i žao mi je svakoga tko osjeća isto, a ne može si ga priuštiti. S time da kod sebe ne mislim toliko na ljetovanje u onom klasičnom smislu, već na sam pogleda na more. Mogu ga promatrati doslovce satima, i neće mi biti dosta. I mislim na onaj poseban osjećaj kad se nađeš u njemu, daleko od svih, sam s dubinom, stijenama i ribama… I Bogom.
Mislim da mogu pogoditi koji te je komentar naljutio. :) No drago mi je da te čak i takvi potiču na razmišljanje. A to je na kraju najvažnije… zar ne? :)
Darko
Je li maturalac bio u pitanju ili gužva prvih dana nastave?
@ abakus: gužva, manje-više. Ali, vidim da se dobro snalazite. Baci pogled na stari blog? Što ti misliš o tome? To bi valjalo temeljitije istražiti. Za početak, pročitati koju knjigu Ayn Rand.
@Abakus
Hehe, točno to; nisam ni ja ljetoklasičar :)
@Darko
Hmm, moram priznati da nisam upoznat, ni s autoricom, ni s djelom ni s filozofijom.
@ wildfox: pa, već sama činjenica da mogući potpredsjednik SAD kao izvor inspiracije navodi istu autoricu kao i osnivač Sotonine crkve zanimljiva je, zar ne?
Darko
Paul Ryan navodno se u međuvremenu odrekao učenja Ayn Rand. Tip mi djeluje malo nezrelo: prvo je hvali i uzdiže u nebesa toliko da je naredio svim svojim zaposlenicima da pročitaju njezinu knjigu “Atlas Shrugged”, a onda je se odriče. Bez veze. Što se tiče poštovanog Antona LaVeya (izuzetno cijenim ljude koji jasno kažu što su, tko su i za što se zalažu – najodvratniji su mi oni koji bi rado radili što god hoće, ali pri tom cvile za milošću i žele izbjeći posljedice svojih nedjela), čovjek je iskreno rekao istinu: sve ono što on govori samo je obredima nadopunjeno učenje Ayn Rand.
Wildfox
Najtoplije ti preporučujem izuzetnu knjigu “Arhitekti kulture smrti” (autori: Donald De Marco i Benjamin Winkler). Umjesto da ti sada objašnjavam o čemu se radi, ovo je link na tekst koji govori o knjizi:
http://free-ka.t-com.hr/Molitva/Eutanazija_zapadne_civilizacije.htm
Tamo ćeš naći cijelo poglavlje o Ayn Rand i njezinom djelovanju, ali i o drugim zanimljivim ljudima, “arhitektima kulture smrti”. Knjiga nije prevelika, lako se čita, a pruža obilje informacija o tim ljudima i njihovom radu za one koji nemaju mogućnost izdvojiti vrijeme za proučavanje svakog od njih posebno. Još jednom: Preporučujem! I to kao obvezno štivo.
Usput, Darko…
Koji ti je onaj “pero u šaci”…? Tip je pravi biser, nema što. :) Takav skup predrasuda i neznanja o vjeri i vjernicima rijetko kada se vidi.
Negdje 1990., uoči svih promjena koje su se tada događale, razgovarao sam s čovjekom kojeg sam cijenio (a i danas ga izuzetno cijenim) kao vrsnog stručnjaka u svom zanimanju, jednog od onih svjetskoga ranga, i kao čovjeka zaista velikoga znanja. Ateist, čovjek iz partizansko-komunističke obitelji (i to ne bilo koje). Sam je navijao za te promjene i to ne zato što se radovao konačnoj samostalnosti Hrvatske kao Hrvatske, već zato što se radovao konačnoj prilici da izađe iz komunističkih okvira koji su ga ipak ograničavali. Jasno mi je rekao da je u firmi u kojoj je radio on sam radio za 10-oricu ostalih koji su ljenčarili (a dobivali skoro istu plaću kao i on) i da mu je dosta onih koji ne znaju ništa i ni za što su, a onda na račun toga što imaju malu plaću(a imaju je tako malu zbog onog prethodno navedenog) dobiju još i dječje doplatke i kojekakve pomoći plus besplatno ljetovanje, i na kraju imaju više od njega. Na promjene je gledao kao na mogućnost da izađe iz tih okvira i konačno pokaže sve svoje sposobnosti. I zaradi u skladu s njima, naravno. Sjećam se da sam ga gledao u nedoumici. Sviđao mi se taj način razmišljanja, blizak je i meni, a ta snaga koja je upravo izvirala iz njega, ta odrešitost, samouvjerenost, bile su upravo zarazne. Ipak, nešto me je kopkalo i upitao ga: A što će biti s onima koji se u tom novom sustavu ne pokažu tako sposobnima? Što će biti s onima koji se ne snađu, sa slabima? “Neka crknu!”, odvratio je bez imalo krzmanja, upravo s ledenom odlučnošću. “Jaki idu naprijed, a slabi i nesposobni propadaju! To je priroda. A sve ovo pomaganje slabima glupost je i s tim treba prekinuti.”
Sjećam se da mi je nešto vrlo hladno prošlo kroz srce. Jer taj je čovjek, znao sam to, zaista i mislio to što je rekao. Taj je čovjek godinama ranije bio spreman odustati od vlastitog sina kad je doznao da nije savršenog zdravlja. I kad kažem “odustati”, onda mislim: “okrenuti se od njega kao da ga nikad nije bilo, ne pogledati ga nikad više, napustiti”. Pomislio sam na tog mladića kojeg sam dobro poznavao, a koji je, srećom, uspio savladati bolest u dovoljnoj mjeri da mu ona ne naškodi radnim sposobnostima. Da nije bilo tako ono “Neka crknu!” odnosilo bi se i na njega. I tolike druge ljude koje sam znao. Desetak godina prije tom je čovjeku poginuo prijatelj, kod kojeg je sa svojom obitelji nebrojeno puta ručao i družio se s njim. Iza tog njegovog prijatelja ostala je žena (na žalost samo s osnovnom školom – čistačica u nekom poduzeću) i troje male djece. Nikad poslije on nije upitao za tu ženu i djecu, nikad mu nije palo na pamet da ih posjeti i upita treba li im što. A što ako se u novim, kapitalističkim okolnostima oni ne bi snašli? Bi li to “Neka crknu!” i za njih vrijedilo? Očigledno bi.
“Filozofija” Ayn Rand upravo je ovo što je taj čovjek zastupao. To je sebičnost podignuta na n-tu potenciju. Sebičnost uz beskrajan prezir prema svima slabijima, nemoćnima, manje inteligentnima, bolesnima, hendikepiranima… – svima onima koje je ona nazivala parazitima koji žive na račun pravih pokretača i graditelja društva.
A najtragičnije je to da je krajem života, teško bolesna, na kraju sama koristila za potrebe liječenja program socijalne pomoći za čije se ukidanje tijekom života zalagala.
@ abakus: pero? Hm, ako ga želiš upoznati, javi se komentarom na moj ili njegov blog. Mogla bi to biti debata godine :)
:) ;) @blogi ;) :)
hihi odbaciti huhu Radosnu hehe vijest i haha lagati ccccc kako ;) je život :) takav ;) kakav hihi jest.. užas
huhu kako hihi sam hehe samodopadan haha kako sam ;) se :) uzdigao hihi iznad ;)) :) doline ;) suza :)) u huhu svojoj ;;;) udobnoj hehe fotelji :) ;)
@jeronim
Pa dobro, zašto tebi toliko smetaju @blogomoljčevi smješci…? A da pustiš čovjeka s mirom? Ne poznajem ga, ali znam da se jedna nedavno preminula komentatorica upravo smješcima i humorom borila protiv teške bolesti i bolova koje je trpjela. E, moj @jeronime… Bog sve vidi i sve zna. Što skriva pak tvoja mrzovolja?
Viđe vraga – OSMIJEH !
Bit će nešto ;)
@wildfox
Ayn Rand…Filozof(kinja) i pisac, čiji su romani (a time i stavovi) imali izuzetan utjecaj na mlade poduzetnike 80′tih prošlog stoljeća (bar tako sami kažu).
Alan Greenspan, direktor federalnih rezervi Amerike 90′tih, je kao mladić bio u uskom krugu ljudi koji su se osobno družili sa Ayn i praktički bili njeni sljedbenici, puleni. Najvjerojatnije pod utjecajem njene filozofije je nagovorio Bill Clintona da otpusti sve kočnice na tržištu i pusti tržište da se samo od sebe stabilizira.
Evo tu ćeš vidjeti jednu stranu priče.
http://vimeo.com/27393748
ili ak nemaš vremena pogledat…epizoda “Love and power”
http://en.wikipedia.org/wiki/All_Watched_Over_by_Machines_of_Loving_Grace_(TV_series)
Darko,
hvala ti na Ernestu.
Na sličan način na mene je ostavio dubok dojam francuski pisac Michael Quoist, svećenik koji je prvotno bio tekstilni radnik.
Njegove Molitve su nešto posebno.
Ako nekog zanima, na Google Books sam pronašao francusku i englesku verziju, no također postoji i hrvatski prijevod u tiskanom obliku Pred tobom Gospodine.
A što se tiče naših pjesnika, Nikola Šop me nikad nije ostavio ravnodušnim. Ovog ljeta sam posjetio otok Mljet, i na otočiću unutar otoka u kamenoj ploči kamene ograde, bila je uklesana njegova pjesma, pa bih je prenio ovdje.
San magaradi
Isuse, u ovom kasnom času sad
u sve staje ćemo ući
Od nježnosti ti ćeš svu magarad
blago za uho povući.
I kad odeš, u doba to gluho
među njima će riječi da kruže:
ko je taj koga si za uho
držo najduže.
I svaki će usnuti opet,
sa najljepšim snom u duši:
da tvoja meka ruka miluje
baš njegove uši.
http://www.index.hr/pticica/slike/san-magaradi/1142643
Inače, većina ljudi niti ne zna što je molitva, odnosno molitvu zamjenjuju sa moljakanjem.
Mene iskreno zanima kako druge religije gledaju na molitvu (i kako je zovu), jer mnogi ljudi molitvom smatraju papagajsko ponavljanje riječi, no rekao bih da je to zapravo više oblik pobožnosti, nego molitva.
Za nas kršćane molitva je prvenstveno susret s Bogom. Kršćanin u molitvi spoznaje i biva spoznat, oprašta i biva mu oprošteno, moli za druge i za njega biva moljeno. Kršćaninu je molitva čitanje Evanđelja, gdje osobno susreće osobu Isusa Krista. Ako netko za sebe tvrdi je kršćanin, a ne čita, ne sluša i ne prihvaća Evanđelje, sličan je čovjeku koji za sebe tvrdi da je planinar, a ne penje se na planinu!
Tko god traži Istinu, traži Boga Živoga, Isusa Krista!
Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas. (Iv 18,37)
Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14,6)
Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi. (Iv 8,31)
Pozdrav i svima Božji blagoslov!
@Darko
“Mogla bi to biti debata godine ”
Da ti netko nije hakirao nick?
Peru staviti u istu kategoriju sa abakusom????? Ovo je ludja izjava nego abakusova da ce on i njegov tajanstveni tim za 12 mjeseci pokrenuti HR.
Mora da ti je netko hakirao nick. Provjeri. :)
@ Roko: :))
Hm, ne znam, ali @ pero se nije uplašio @ abakusa. Evo što mi je poručio:
@Profa – majku mu staru! Pa što je ovo bilo?!
Kakva si ti to organizacija? Ne možeš mi u teškašku kategoriju slati perolake žgolje!
Ja sam mislio kad si najavio onako ”debatu godine” – no evo, sad ćemo se dobro i sportski potući, stiže mi u ring ljudina vrijedna strahopoštovanja, tko zna kakav opak borac, s teškom rukom. Kad ono – neki mršavko, anoreksija, dibidus tip s logičkim i polemičkim kapacitetima čovječje ribice, pun sofizama, puko verbalnih fraza i floskula koje mu zvuče kao nešto mudro.
Inače, rasprava traje, pozivam vas da pratite, a uključio se i @ Ministry koji uvijek ima što za reći.
Darko
Ne vidim zašto bi se itko plašio? Zar ljudi inače umiru od straha kad im se obratim? Božemioprosti – ti, možda? :)
Nema potrebe za strahom. Niti zastrašivanje ima smisla za onoga koji želi razgovarati.
@bp
Pa što nisu taj neoliberalni kapitalizam pokrenuli već Reagean i Thatcherica 80′ih i to pod utjecajem Čikaške škole?
No što se tiče Ayn Radn i LaVeya i sličnih, ovako letimično mi se čini da se oslanjaju na Crowleya koji je iznio: ”do what thou wilt shall be the whole of the law”
@wildfox
Crowley je u svojoj Knjizi Zakona zapravo napisao: “There is no law beyond Do what thou wilt. Love is the law, love under will. ”
Zanimljivo je kako ljudi obično navode samo prvi dio. Možda zbog neobične (i neugodne) sličnosti s onim što je Augustin rekao: “Voli i čini što hoćeš.”
@wildfox
Jesu, Tacherica i Reagan su otvorili pandorinu kutiju.
Greenspan je u dokumentarcu prikazan kao lik koji je dodatno skresao ograničenja, te je to pokušao kompenzirati komjuterskim nadzorom.
Radi se o pokušaju da se stvori komjuterski kontrolirana utopija. Svak bi radio što i kako hoće, a računalo bi kompenziralo hedgiranjem i ostalim financijskim metodama. Jednostavno rečeno, svi na tržištu bi radili za sebe i na taj način bi ostvarili ideal Ayn Rand. Postali bi “Randian heroes”. A računalo bi se brinulo da se sustav ne raspadne.
Njegov model je uzrokovao povećanje prihoda, ali ne i proizvodnje. To se protivilo zakonima tržišta, pa je smatrao da nešto ne štima. Međutim zbog financijske dobiti politički pritisak na njega je bio ogroman. Nije smio reć ništa protiv svog sustava, već je rekao da se najvjerojatnije radi o novoj vrsti ekonomije, sa drugačijim pravilima.
Njegov model je zaslužan za veliku azijsku krizu, i ostale financijske krize poslije jer se radi o sustavu u kojem dominiraju špekulanti.
U svakom slučaju i Thacherica i Reagan i Greenspan su kratkoročno profitirali od svojih poteza. Pomakli su države iz mrtve točke, pokrenuli ekonomiju, ali i stvorili sijaset dodatnih problema.
Zato i kažem da su stvari toliko kompleksne da nitko ne može držati sve konce u rukama.
Eto ukratko. Al nije tema pa neću više.
Ne, nije molitva za MM već za @smiling od jedne ateistice.
Pozz dalekoj zvijezdi, sigurno negdje svijetliš.
@Darko
Ahahaha!
Genijalno!
Ne rasprava godine vec The Sting II.
http://www.youtube.com/watch?v=97mSAAzwtv8
Jadni @abakus ne kuzi sto mu se dogadja.
Vjerujem da si primjetio da je abakusova strategija napada, bez nudjenja ikakvih dokaza, na tebe (onaj “besmisleni” post), puš-a i ostale, nevjerovatno slicna.
Kako sto @pero kaze @abakusu: “…šarada jeftine verbalističke diskvalifikacije. Ali ti više voliš tako ”odozgo”, u paketu, sve bez razlike otpisati – a to je ipak prostački postupak.”
@blogomoljac: nisam primijetio crni humor, a da jesam smetao bi mi iz jednostavnog razloga zato što je crn.
@abakus: živciraju me oni koji misle da su pametni, a to nisu, a možda još i više oni koji misle da su duhoviti, a to nisu. kadkada si ne mogu pomoći.