Odakle Vam pravo?!

Sjetit ćete se teksta Lijepo je – bilo – biti učitelj, od 23. rujna. Riječ je bila o tome da su se prije stotinu i pedeset godina učiteljima pod normalno dodjeljivali bezplatni stanovi sa vertom. Uz, da tako kažem, dodatnu opremu. Autoritet i ugled u društvu da ne spominjem. Ono, nešto kao u Finskoj danas.

Stotinu godina kasnije, u Školskim novinama br. 35, iz listopada 1958., objavljena je sljedeća vijest:

Narodni odbor kotara Virovitice donio je rješenje da se Pitomača, Suhopolje, Podravska Slatina i Virovitica ne smatraju selima, i time ukinuo pravo na besplatan stan i ogrijev prosvjetnim radnicima. Nikako prosvjetni radnici Suhopolja ne mogu vjerovati da Suhopolje nije selo i da može ići u red Virovitice i Podravske Slatine, premda ni to nisu gradovi.

U Školskim novinama br. 36, također iz listopada 1958., izašla je pak ova vijest:

Na području Ozlja postoje 24 škole, sa 46 učionica i 2667 učenika. Površina učionica je 2300 m2, a to je ispod prosjeka, jer na svakog učenika otpada 0,86 m2. Dobar broj škola radi pod vrlo teškim uvjetima. U četiri škole nastava je u tri smjene, dvije škole nalaze se u nekadašnjim plemićkim dvorcima, koji su već dotrajali, dvije se nalaze u privatnim zgradama i jedna u vatrogasnom domu. Ni sa stanovima prosvjetnih radnika nije ništa bolje.

Eto, protutnjalo stoljeće, propala cijela jedna carevina, propala kraljevina, dva se svjetska rata završila, propao i onaj nesretni pokušaj ostvarenja vjekovnoga sna, promijenili se prioriteti i autoriteti pa su se kolege onih koji su nekoć dobivali bezplatne stanove obreli u novom društvenom uređenju, a po svoj prilici i u tim istim bezplatnim stanovima iz 1858. (vrtovi se, odavna zarasli u korov, više ne spominju). I neke učionice su, čitamo, u, 1858. vjerojatno novim, a stotinu godina kasnije dotrajalim plemićkim dvorcima (pa neće valjda radnička klasa ulagati u njihovu obnovu!). Kako bilo, čovjek bi, zadojen prosvjetiteljskom idejom o blistavom napretku civilizacije na svim područjima i u svakom pogledu, očekivao da će, ako su sredinom 19. stoljeća profesori dobivali stanove s vrtom, sredinom 20. dobivati uz stan s vrtom i, štojaznam, novi automobil. Ali ne, ne ide to tako.

Dapače, deset godina kasnije, 1968. zadan je (u Zapadnom svijetu) takav udarac nastavničkom autoritetu (i statusu u društvu) od kojega se profesori nisu oporavili do danas (i pitanje je hoće li se, uzmemo li u obzir suvremena kretanja). Pobuna mladeži (prema nekim teorijama dirigirana), popraćena sex, drugs & rock’n'roll svjetonazorom, za jedan od ciljeva je imala i rušenje svih (navodno lažnih) autoriteta. Što se tiče sveučilišne razine, evo kako to komentira J. Barzun (Od osvita do dekadencije, Masmedia, Zagreb, 2003., str. 903./904.):

Riskantno je ocijeniti taj neobični pokret, koji je ozbiljno uzdrmao Zapad… Neki najglasniji i najsposobniji studentski vođe pretvorili su se u opskurne poslovne ljude ili profesionalce, drugi su uspješno ušli u redovitu politiku… Svojim su rasprostranjenim utjecajem postigli to da je okrutni stav prema profesorima postao uobičajen. Njihov autoritet, zasnovan na učenosti ili na samoj tituli, danas se drži u šahu… Studenti danas svojim nastavnicima daju dobre ili loše godišnje ocjene, što se uzima u obzir pri određivanju plaće ili promaknuću. U nekim ustanovama studenti sudjeluju u planiranju predmeta i održavanja tečajeva, i slobodni su svađati se o svojim ocjenama. Buntovni osjećaj iz 1960-ih natjerao je autoritet (sama ta riječ je već tabu) u vječito obrambeni stav – sve odluke moraju se donositi u konzultaciji.

Što želim postići ovim skakanjem amo-tamo kroz proteklih stotinu i pedeset godina? Želim, ponajprije sebi, osvijestiti činjenicu da određenim fenomenima – želi li ih se razumjeti, želi li se razumjeti zašto nam se danas nešto događa – uzroke treba tražiti Prije i Drugdje (vidi, u tom smislu, tekst Osviješteni pojedinac – samosvjestan narod, od 25. kolovoza 2011.).

Kad stvari sagledamo iz takve, šire perspektive, onda nas neće čuditi doživljaji poput onoga što ga je svojedobno na svom blogu opisao jedan nastavnik: Sjećam se kako mi jednom prilikom učenica nije dopustila da joj pregledam i ocijenim bilježnicu, već se zaprijetila: “Odakle Vam pravo da mi gledate bilježnicu? To vam je isto kao da želite pročitati poruke iz mojeg mobitela!”.

Ipak, možda je baš to napredak? Jer, hej, nećemo se valjda vraćati o v o m e:

YouTube Preview Image

Kako naći pravu mjeru?

Share

Post to Twitter

64 Responses to Odakle Vam pravo?!

  • diogenes says:

    Evo me narode poslije duge pauze.
    Ma tu sam ja negdje, ali me tema nešto ne interesira, a niti mi se piše.
    Ali me zaintrigira jedan post.

    od @Abakusa, pa ga citiram:

    Vidim da ćete uskoro imati “zanimljive” teme za poučavanje djece, Darko:

    http://www.jutarnji.hr/mladi-izlaze-iz-osnovne–a-ne-znaju-za-orgazam–oralni-i-analni-seks-/1059195/
    ————-

    Stvarno, kad se to ovako složi, stvarno ispada grozno. Ali, nažalost ili naradost nekih postoji i oralni i analni seks. Je li bolje znati i učiti o tome, ili prešučivati stvari, o tome možemo razgovarati.

    ps

    predlažem jednu knjigu cijenjenom čitateljstvu koja me ovih dana “drži” napetim Ayaan Hirsi Ali “Nevjernica”.

    Svakako pročitati, jer se pri kraju nadovezuje i na temu školstva, opečenito obrazovanja.

    pozdrav

  • diogenes says:

    isprika cijenjenim čitateljima i autoru

    Učinilo mi se da post ne ide, pa sam ga ponovio. Onda je rekao da su uočena dva jednaka posta, pa sam malo mijenjao da ga prihvati. i tako još jednom da bi na kraju shvatio da nisam bio na posljednjoj stranici tako da nisam vidio da je već prvi post prihvaćen.

    Još jednom isprika!!

  • @ diogenes: welcome back, my friend, to the show that never ends :)

    Ja se tebi ispričavam; trebao sam napomenuti da se odnedavno komentari moderiraju. Budući da se pojavila velika količina spama (koji, u najvećoj mjeri, nepročitan odlazi u spam folder), uredništvo je uvelo moderaciju radi svih onih komentatora koji žele civilizirano raspravljati na zadanu temu.

    Kako je završila tvoja odiseja? Jesi li otišao na masažu? :)

  • abakus says:

    Pozdrav i tebi, @diogenes.

    Pitao sam se gdje si, ali znam da ponekad čovjeku treba odmak od komentiranja na uobičajenom mjestu pa te nisam želio zvati (čitaj: gnjaviti :) ) kod Kaćunka gdje sam vidio da si komentirao. Drago mi je što si opet ovdje.

    Je li potrebno učiti o raznim vidovima spolnog odnosa…? Mislim da je danas nemoguće NE “učiti” o tome, zahvaljujući medijima. No je li o tome baš potrebno učiti u školi? Ne, nije. Smatram da svaki mladi (bračni) par o tome sasvim dovoljno zna za početak, a sve ostalo mogu i sami naučiti, već prema onome što osjećaju da je prikladno i da im odgovara.

  • bp says:

    A od kud će mladi bračni par abakuse čuti korisne savjete o oralnom i analnom seksu? Od svećenika? Biblije? Tebe? Roditelja?
    Tak gledajuć svi znaju dovoljno o automobilu, pa opet ne mogu sam tak sjest i vozit se. To je što se tiče mladih parova.

    Što se djece tiče bitnije je da nauče o mogućim rizicima, te da dovoljno znaju o seksu, da im ne bude šokantno iskustvo (a mnogima je takvo baš zato jer nemaju pojma o ničemu). Ili misliš da je bolje da kroz porniće uče. Ili da im nitko ništa ne govori o toj temi dok ne uđu u brak.

  • abakus says:

    @bp

    Ovo je tema o kojoj se dosta raspravljalo i ne da mi se po tko zna koji put ulaziti u nju. Rizici upuštanja u spolne odnose ne postoje za one koji su se odlučili čuvati do braka. O planiranju obitelji postoji sasvim dovoljno podataka u raznim brošurama kao i na internetu i svatko iole pismen može se, kad za to dođe vrijeme, o svemu tome i sam informirati. Spolnost je pak ipak nešto sasvim drugačije od učenja vožnje automobila.

    Poanta je sljedeća: Nemam ništa protiv da ljudi koji sami ne znaju ili ne žele svojoj djeci govoriti o ovoj temi, a ne smeta im da im o tome govori netko drugi, dopuste da im djeca pohađaju neka predavanja na tu temu, može i u okviru škole. To je njihovo pravo i njihova stvar. Moje je pravo i moja stvar da za svoju djecu tako nešto ne dozvolim.

  • bp says:

    Da, vidiš to je jedna stvar koja bi mogla utjecati na smanjenje broja neželjenih trudnoća a time i abortusa.

    “Rizici upuštanja u spolne odnose ne postoje za one koji su se odlučili čuvati do braka”

    Takvih je daleko manje nego što ti voliš misliti, samo što težiš takvim ljudima, pa ti se čini da vas je mnogo. I uvijek će ih biti malo, osim ak ih se silom ne spriječi, kao u nekim religiozno- fundamentalističkim zemljama.
    Usput rečeno, stanovnici tih zemalja, su daleko agresivniji i destruktivniji u određenim pogledima, moguće zbog potisnute seksualnosti. Vjerovao ili ne, čak je homoseksualizam u nekim od tih zemalja raširen i društveno toleriran, premda zabranjen, jer je jednostavnije i bezopasnije imati spolni odnos između dva muškarca, nego sa ženom. Sve te stvari nisu slučajne. Čak je i pedofilija i sex sa životinjama raširenija pojava. A sve zbog potisnute seksualnosti.
    Za to nemam znanstvenih dokaza, ali sam prilično uvjeren da bi se mogla naći povezanost između tih pojava i snažnog potiskivanja seksualnosti.

    Al dobro, kažeš imaš pravo reći ne seksualnom odgoju, jer se kosi sa tvojim religioznim i moralnim uvjerenjima.
    Ni ja ne želim da se moji novci odvajaju za Crkvu, pa me nitko ništa ne pita. Ne želim da se mise prikazuju na hrt-u kojeg također plaćam. Na to imam pravo. I što sad, tko mene pita?

    Stručno i pametno složen spolni odgoj ne može bit štetan nikome, radi se o sastavnom dijelu života. Pa neće im porniće puštat i tjerat ih da se seksaju ili ih učiti da moraju biti promiskuitetni. Čisto sumnjam da smeće od članaka kakvo se navlači po novinama u vezi te teme ima ikakve veze sa stvarnošću.

    Al kad te slušam mislim da ipak ljudi nisu spremni za bolje i pametnije. Bolje da se sve potajno radi kao i do sada. Status quo. Jer će se ljudi poput tebe pobuniti i samo unakaziti taj prilično ozbiljan predmet. Pa bolje da ga niti nema.

  • abakus says:

    @bp

    Kažeš: “Da, vidiš to je jedna stvar koja bi mogla utjecati na smanjenje broja neželjenih trudnoća a time i abortusa.”

    Upravo obrnuto: Taj je program u Engleskoj doveo do prave epidemije maloljetničkih trudnoća i pobačaja.

    Kažeš: “Takvih je daleko manje nego što ti voliš misliti…”

    Rekao bih da je takvih VIŠE nego što ti voliš misliti. Ali prepucavanje oko brojki nebitno je. Bitno je da se mladima jasno da na znanje da nema ništa loše u čekanju do braka, da će time biti više “cool” od onih koji se sada prave da su “cool” na osnovu toga što su imali spolni odnos (takvi se također obično prave i da su “cool” time što puše, stoga se ono “reci DA nepušenju” može jednako tako primijeniti i na čuvanje svoje čestitosti sloganom “reci DA spolnoj čistoći”) i da broj onih koji će odlučiti ne ulaziti u spolne odnose prije braka raste.

    Nemoj mi samo, molim te, o agresivnosti i destruktivnosti. Za jačinu i jednog i drugog kod ljudi liberalnih nazora imao sam se prilike uvjeriti kroz pokušaje rasprave o raznim temama. Sve ovo što govoriš o raširenijoj pedofiliji i odnosu sa životinjama te homoseksualizmu kod nekih “religijsko-fundamentalističkih zemalja” najobičnija je glupost. Za takve pojave kod njih moguće je da se više zna, jer se one općenito žestoko progone i strogo kažnjavaju (za razliku od situacije kod nas). Pored toga u zapadnim zemljama postoji jedna jaka propaganda protiv “religijsko-fundamentalističkih zemalja” gdje se ljudima u tim zemlja imputira puno toga što je vrlo daleko od istine.

    Ni ja ne želim da se MOJI novci odvajaju za Crkvu, niti želim gledati misu na tv-u. Tko nas pita…? Ne pita nas možda nitko, ali možemo reći što mislimo o tome i tražiti izmjene te prakse. Što se tiče nastave “spolne edukacije” u školama, mene se kao roditelja mora pitati (i pita me se, usput budi rečeno) i na meni je da takve idiotske prijedloge rešetam i rušim. Kao i na svim drugim roditeljima koji se tom programu protive – a takvi su u velikoj većini.

    Ponavljam ti da nemam ništa protiv da roditelji koji to žele dopuste svojoj djeci slušanje tih programa. No nikakav “spolni odgoj”, ma kako stručno bio složen (kako ti kažeš), ne može pomiriti razlike u stavovima između ljudi koji imaju liberalne stavove na tu temu i onih drugačijih stavova. I stoga se slažem da je bolje da ga nema.

  • bp says:

    Sve se može kad se hoće. Ne mora spolni odgoj vrijeđat nikoga. Može uključivati u sebi stavove vjerskih zajednica o tome što je ispravno sa njihovog aspekta.
    Slično kao što učenje mladih o različitim religijama ne znači aktivno preobraćenje.

    Spolnost i pušenje su bitno različite pojave i ne može ih se tretirati jednako. Spolnost je prirodna pojava, dok je pušenje ovisnost.

    Engleska je očigledno imala loš program obrazovanja.

    A za one zemlje znam od ljudi koji su bili pa su pričali. Al kak god želiš.

  • abakus says:

    Može uključivati i stavove vjerskih zajednica, slažem se. No ja i dalje ne žalim da o tome mojoj djeci govori bilo tko, pa i s pozicije vjerske zajednice. Kao što ne želim da im itko prenosi liberalne stavove prema toj temi, tako ne želim ni da im netko prenosi negativne stavove prema spolnosti.

    Možda će te začuditi, ali o toj temi moja supruga i ja razgovarali smo s našom djecom vrlo otvoreno i u čitavom nizu navrata (prilagođeno dobi pojedinog djeteta).

    U spolnom odnosu čovjek ne traži samo pražnjenje i užitak, već i nešto više od toga: povezivanje s drugom osobom. MOGU ljudi tražiti i samo pražnjenje i užitak, ali ih to na dubljem nivou ne ostavlja zadovoljnima. I navodi ih da traže dalje, jer misle da je problem u kvaliteti fizičkog odnosa. A nije problem u tome, već u tome da ne mogu više ostvariti onaj pravi odnos, povezivanje koje je daleko više od samo fizičkog. Gčedano tako, takvo prakticiranje spolnih odnosa ima karakteristike ovisnosti, jer čovjek stalno traži još i više, a ostaje zaista uskraćen, osim na vrlo kratkotrajnoj osnovi.

  • bp says:

    E pa vidiš, upravo tom je caka.
    Moji stavovi nisu za svakog, a bogami niti tvoji. Svako treba naći svoju mjeru. Inzistirati na tome da je seks prije braka isključivo loš je glupost. Nekome je loš nekome će koristiti.

    Čovjek može postati ovisan o svemu. To ne znači da se svega treba odreći nego naći pravu mjeru (svaki individualno za sebe). Osim toga seks prije braka u većini slučajeva nije samo seks, već ono što sam kažeš…povezivanje sa osobom. Ne možeš očekivati od ljudi da uđu u brak sa prvom osobom sa kojom se romantično spetljaju. Ili da se 5-6 godina samo drže za ručice. Ne može to svatko.
    Al dosta o stavovima, neću više, besmisleno.

    Najbitnije je to da smisao spolnog odgoja ne bi trebalo biti usađivanje stavova, nego širenje vidika i spoznaje koja neće škoditi niti onima koji se odluče za apstinenciju prije braka niti onima koji ne. Moji i tvoji stavovi su nebitni u spolnom odgoju.

    I to je uglavnom najbitnije što imam za reći.

  • abakus says:

    @bp

    Moje je mišljenje da je djeci u osnovnoj i srednjoj školi najbitnije širiti vidike… o važnosti učenja. :) I da im je bitno širiti spoznaje o svemu onome što čovjek treba znati da mi postavio sebi temelje za to da bude dobar čovjek. Mislim da je bitno da imaju ideale i da ih treba ohrabriti u tome. A prije svega drugog, mislim da je bitno dopustiti im da budu DJECA. I ne požurivati ih u sazrijevanju za koje još nisu spremni.

    Romantično se spetljati može i na platonskoj bazi. Zašto ne? Ona konačna je ipak nešto što treba ostaviti za pravu (pravoga).

  • diogenes says:

    Ja sam preporučio knjigu u kojoj se piše i o temi o kojoj gore raspravljate. Još je jednom prepuručujem ovom društvu jer je ta knjiga potpuno promijenila neka moja mišljenja, općenito o religijama, a posebno o islamu.
    Što se tiče seksualnog odgoja, bolje rečeno obrazovanja u školama, postavljam pitanje zašto se ta tema uopće načinje. Jer ako seksualno obrazovanje odvajamo od drugog obrazovanja znači da odmah toj temi dajemo određenu stigmu. I kako je to rekao @bp, TO NE BI SMJELO biti usađivanje stavova, već obrazovanje.
    Sjećam se jako davno kada sam s jednom curom pričao o sigurnom seksu i o plodnim danima, više onako retorički nego što smo to prakticirali, ona je rekla kada su plodni dani. I kada sam joj rekao da griješi jer je stvar upravo suprotna ona je to komentirala sljedećim argumentom: ipak sam ja žena, ja to bolje znam.
    Znanje ne može štetiti.
    Naravno da se pritom podrazumijeva visoka razina osviješćenosti i onoga koji predaje-druga je stvar (ili pak prva, je li @Abi) da će takvih biti malo.

    @Darko
    Odiseja traje, uvijek smo na putu. A masaža… draga me malo pomazi, to je sve.

    haha

    ps

    matrica, matrix…
    sve je matrica

  • abakus says:

    @diogenes

    Mislim da “seksualno obrazovanje” ipak spada u jednu posebnu vrstu “obrazovanja” i da je nemoguće bilo koga u tom smislu “obrazovati” bez prenošenja (tj. usađivanja) svojih stavova.

    O knjizi koju preporučuješ čuo sam još u vrijeme kad je izašla i nemam je namjeru čitati. Bez obzira na točnost pojedinih podataka koje autorica u njima iznosi i kojih nedvojbeno ima, mislim da je pisana pod “patronatom” udruga kojima se autorica utekla za podršku i pomoć, a vrlo vjerojatno i pod ucjenom te pomoći. Prevelika je danas potreba “zapada” da ocrni te zemlje (ali iz sasvim drugih razloga od onih iz kojih je autorica odlučila napisati knjigu) da bi se kao vjerodostojna mogla uzeti bilo koja knjiga o tim zemljama producirana od strane “zapada”.

O autoru

Rođen sam 1967.
Budući da mi je matematika bila slaba strana, studirao sam kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Inače bih svakako studirao fiziku na PMF-u. Osim što jezik smatram kućom bitka, a fiziku jedinom pravom znanošću, zanimaju me i ljudska bića kao takva: tijela, duše i duhovi. Draže mi je ”i-i”, nego ”ili-ili”; zabavniji su mi paradoksi od dihotomija; dijalog pretpostavljam monologu. Njegujem početnički um i rado promatram svijet kroz različite referentne okvire. Svijet oko sebe doživljavam, u konačnici, kao nevjerojatno zanimljivo mjesto. A nemam ni alternative.

Darko Milošić
darko.milosichr@gmail.com

Arhive

55 lakih komada