Rajski vrt dr. Pavune

Ideja da nam predstoji neko ‟novo doba‟ u kojemu će vladati nezamisliva svekolika harmonija, prosperitet i ljubav, u kojem će duh dominirati nad materijom, a ne obratno, u kojem ćemo iskusiti neviđenu slobodu, radost i duševni mir, ideja da je raj na Zemlji moguć i ostvariv i da nam, štoviše, predstoji, nije nastala među hipicima na tripu u Kaliforniji prije pedesetak godina, a bome joj se nije domislila ni moja nastavnica TIPSS-a (Teorija i praksa socijalističkog samoupravljanja), koja je – nakon što je objavila da će u komunizmu, u koji smo kao društvo, hvala klasicima marksizma & Savezu komunista, već zakoračili, svatko imati koliko mu treba, raditi što god poželi i onoliko koliko želi onda kad mu se bude dalo – krajem osamdesetih spakirala kofere i odselila u Nizozemlje. Ideja da smo na pragu radikalne promjene svijesti nekima se danas čini sasvim novom, a drugima je očito da se promjena paradigme već događa i da je velika transformacija u tijeku. Kriza kojoj svjedočimo upravo je bjelodani dokaz te promjene, jer ništa se novo ne rađa bez bolova. Stari potrošeni obrasci umiru u agoniji e da bi ustupili mjesto blistavom novom svijetu, novoj Zemlji, Dobu Duha.

Ipak, bojim se da je drevni Propovjednik (1,9-10) i opet u pravu: ‟…nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći: ‘Gle, ovo je novo!’. Sve je već davno prije nas postojalo‟. Taj starozavjetni egzistencijalist bi se, dakako, zabezeknuo kad bi vidio Samsung Galaxy S3, ali bi nakon nekoliko sati mijenjanja TV-programa zaključio da je bio u pravu: ljudi su isti kao i uvijek, jednako čangrizavi, jednako cendravi, iste priče, iste nade, isti strahovi, isti problemi, ista samozavaravanja, seks & smrt: sve je mučno. Jedino je možda više boli, jer je više znanja (1,18). Propovjednik je u pravu i u tom smislu što se, na ovaj ili onaj način, o dolasku ‟Doba Duha‟ govori valjda od kad je svijeta i vijeka.

Primjerice, kalabrijski redovnik Joakim iz Fiorea je u 12. stoljeću dumao nad Biblijom ne bi li otkrio pravi ključ za njezino tumačenje pa mu se nakon nekoliko godina pomnog čitanja učinilo – kao i mnogima prije i poslije njega – da ga je pronašao. Sinulo mu je – mogu naslutiti kakvi su ga osjećaji preplavili – da je cijela povijest slijed od tri doba, a u svakom dobu vlada jedna od osoba iz Trojstva. Doba Oca bijaše doba Zakona, straha i ropstva, Doba Sina (u kojem je i sâm Joakim živio) bilo je doba Evanđelja, doba vjere i sinovske poslušnosti, a ono što je imalo uslijediti od 13. stoljeća nadalje bit će, vjerovao je, Doba Duha, ‟doba ljubavi, radosti i slobode kad će se Božje znanje razotkriti izravno u srcima svih ljudi… Tada će svijet postati… golemi samostan u kojem će svi ljudi biti misaoni redovnici obuzeti mističnom ekstazom i ujedinjeni u hvalospjevima Bogu‟ (Norman Cohn: U iščekivanju apokalipse – Revolucionarni milenaristi i mistični anarhisti u europskom srednjovjekovlju, TIM press, 2012.). Joakimov diskurs je kršćanski pa ne spominje Doba Vodenjaka, indigo djecu, Homo Zappiense i ‟post-kvantni multidimenzionalni kompjuter‟, ali retorika nade da smo nadomak neviđenom duhovnom i evolucijskom napretku već je tu u svoj svojoj raskoši, osamsto godina prije ‟djece cvijeća‟ i transpersonalne psihologije.

Da filozofske ideje i metafizički koncepti mogu drastično utjecati na našu percepciju stvarnosti ne moram previše dokazivati – toliko povijesti svatko zna; Joakim zacijelo nije bio svjestan koliko će njegovo ‟otkrivenje‟ zatravljujuće djelovati na buduće generacije. Ideje, naime, i mutiraju pa neka u osnovi plemenita i hvalevrijedna inicijativa može metastazirati u maligni eksperiment koji, u ime ostvarivanja raja na Zemlji i novog razdoblja ljubavi i mira, završi u raščišćavanju ruševina i pokapanju mrtvacâ. Joakim, dakle, nije mogao znati tko će se sve zainteresirati za njegovo viđenje povijesti i kako će ga (re)interpretirati. Konkretno, piše Norman Cohn, Joakim je ‟iznio novu vrstu milenarizma – i to, štoviše, vrstu koju su kasniji naraštaji razradili isprva u protucrkvenom, a poslije u otvoreno svjetovnom smislu‟. Pa su se na njega furali različiti radikalni franjevci-spiritualci, među kojima su neki išli do kraja pa se odvajali od franjevačke matice (i Crkve) kad bi zaključili da su izdana temeljna načela reda. Dakako da se tijekom desetljećâ i stoljećâ nakupilo i kojekakvih pseudo-joakimovskih spisa, a kuge, gladi i rata nije nedostajalo, ter su Europom kružili militantni ultra-duhovni propovjednici, sa sjajem u očima navješćujući ili povratak Zlatnog Doba ili nadolazak revolucionarnih promjena koje će nastupiti kad se sruše i eliminiraju stare, preživjele, korumpirane, licemjerne, okoštale, izrabljivačke, đavolske strukture i institucije, kad se ukinu privilegije i dokonča zlosilje svjetovnih i crkvenih elitâ – već po potrebi identificiranih u Židovima, kleru, bogatim trgovcima ili plemstvu – što su zajahale na grbaču radnoga naroda. Sintagmu ‟radni narod‟ ne spominjem u ovom kontekstu bez razloga. Joakimova fantazma o ‟tri doba‟ provlači se u teorijama povijesne evolucije u djelima njemačkih idealističkih filozofa i izranja – vidi vraga – ‟u marksističkoj dijalektici o tri stupnja [od] prvobitnog komunizma, klasičnog društva i konačnog komunizma koji će biti carstvo slobode‟, a – vidi još jednog vraga – ‟nije ništa manje točno… da bi fraza ‘Treći Reich’… koja je usvojena kao ime za onaj ‘novi poredak’ koji je trebao potrajati tisuću godina, imala tek neznatno emocionalno značenje da maštarija o trećoj i najslavnijoj promisli nije tijekom stoljeća postala dio zajedničke baštine europske društvene mitologije‟ (Cohn).

Hja.

Cohn u spomenutoj knjizi, navodno jedinoj cjelovitoj studiji srednjovjekovnih milenarističkih pokreta, nastoji pokazati kako apokaliptička vjerovanja i najave ‟novog doba‟ bujaju upravo u razdobljima velikih društvenih promjena, zjapećeg jaza između bogatih i siromašnih, političkih previranja, gospodarskih katastrofa i rasapa do tada prevladavajućih vrijednosnih sustava i svjetonazora, dakle, u kriznim vremenima u kakvima i sami živimo; prijete nama današnjima i ekološki kolaps i samoubilački nuklearni rat kao točka na i. Tako u nekom smislu živimo svoje ‟novo srednjovjekovlje‟ jer se i danas neprestance – od Holywooda do dnevnih novina – (b)analiziraju ‟znaci vremena‟, i danas ljudi čeznu za rušenjem nepravednog poretka, i danas se najavljuje dolazak nekog novog doba. Kao i u srednjem vijeku, ljudi, naročito oni deprivilegirani, poniženi, pokradeni, razočarani, marginalizirani, prevareni, osiromašeni, izigrani i nasamareni, znači skoro svi, čeznu za nekim tko će im ponuditi nadu, tko će ih povesti u bolju budućnost. Od 11. do 16. stoljeća, u razdoblju koje pokriva Cohnova studija, svako toliko bi se pojavio kakav prorok ili mesija, proglasio bi sebe Isusom Kristom ili Duhom Svetim, ili barem nekim tko zna što Bog misli, i za tili čas bi okupio desetke, stotine pa i tisuće sljedbenika s kojima je onda haračio okolicom, istjerujući pravdu i eliminirajući one za koje je procijenio da su ‟od đavola‟. Očajna, slabo obrazovana i sugestijama podložna ljudska bića uvijek je bilo i bit će razmjerno lako izmanipulirati.

Dakako, i onda i danas bilo je krajnje dobronamjernih ljudi, ljudi čija je ljubav spram bližnjih iskrena i nehinjena. Nadam se, pače vjerujem, da među takve spada i dr. Davor Pavuna, čovjek impresivne znanstvene karijere kojoj se ne nazire kraj, hard-core znanstvenik i obraćeni kršćanin, motivator i pokretač, inicijator i spiritus movens brojnih projekata. Vidimo ga sporadično na televiziji, pročitamo ovdje ili ondje kakav intervju s njim. Njegov je optimizam neupitan, dobra volja očigledna, vizija gotovo opipljiva, vjera čvrsta. Nastupa otvoreno, s oduševljenjem i gotovo zaraznom radošću; opušten i komunikativan, blagoglagoljiv i mnogima simpatičan, visokostručan i pomalo otkačen, poziva nas da mu se pridružimo i da zajedno, takoreći s pjesmom na usnama, stvaramo bolji svijet. So far, so good: apsolutno sam za to da svatko od nas prema vlastitim sposobnostima pridonese boljitku naše zajednice i napretku čovječanstva u cjelini. Podržavam napore uvaženog doktora – podržavam svačije napore – oko toga da stvaramo ljepši i zdraviji svijet, u onoj mjeri u kojoj ih mogu razumjeti, i u mjeri u kojoj se s njima mogu – u suglasju s vlastitom savješću – složiti.

Ne pada mi pritom ni u jednom trenutku na pamet – Bog mi je svjedok – da namjere gospodina Pavune nisu dobre; dapače, pretpostavljam da je on u svakom času spreman za sebe i svoje ideje staviti ruku u vatru i da u njihovu plemenitost ne sumnja. Količina informacija i znanja kojom raspolaže neusporedivo je veća od onoga čime raspolažem ja. Moje i njegovo životno iskustvo su također neusporedivi: šanse da održim predavanje na Oxfordu zanemarivo su male, a šanse da Obama – našeg predsjednika da i ne spominjem – prihvati kakav moj savjet praktički ne postoje. U čemu je onda problem? Zašto nisam postao oduševljeni fan dr. Pavune, nego tek promatrač i, evo, komentator njegovih javnih istupa? Pa, moram priznati da imam stanovitih poteškoća oko razumijevanja ciljeva o kojima dr. Pavuna govori, a još više oko načina na koji bismo ih trebali ostvariti. Također, s obzirom da se radi o fizičaru, nekako sam sklon očekivati jasnoću iskaza primjerenu prirodoznanstveniku; ezoterične poluinformacije i njuejdžovska retorika isprepletena s katoličkim imaginarijem nisu ono što bi me impresioniralo ili privuklo. Pročitao sam nekoliko intervjua manje-više nasumce izguglanih, a naročito mi je neobičan bio onaj objavljen na portalu dnevno.hr. Usredotočit ću se na nekoliko meni nerazumljivih izjava.

Doktor Pavuna, nakon što spominje svoje osobne ‟uvide‟ iz Indije i Međugorja, ograđujući se (‟…ako izuzmemo onaj totalno duhovni dio o kojem ja naprosto ne mogu govoriti, o kojem može govoriti samo netko tko je teološki totalno obrazovan i kvalificiran…‟), zaključuje da je ‟svijest sveprisutna‟ i da svijest mora ‟impregnirati prazne atome i prazan međugalaktički prostor i da to ima svoje sučelje prema drugim dimenzijama, da ne ulazim u detalje‟. Meni ovdje, primjerice, upravo detalji nedostaju, jer, ovako mi preostaje samo da vjerujem na riječ dr. Pavuni da je shvatio što je svijest i gdje se nalazi. I ja bih to volio znati. Ako je on na toj konferenciji u hotelu s pet zvjezdica shvatio što je svijest, i ako to detaljno objasni, tako da ga svi koji je imamo možemo razumjeti, zaslužuje Nobelovu nagradu, u najmanju ruku.

Bavi se i nešto jednostavnijim temama, primjerice tiskanim medijima u Hrvatskoj i njihovom ulogom u potenciranju svega negativnoga. Dakako da će se oko toga da su hrvatske tiskovine – i hrvatska politička scena – na niskim granama složiti svatko s elementarnim osjećajem za dobar ukus i dobru politiku, no rješenje koje nudi dr. Pavuna je koliko jednostavno, toliko i – kad je riječ o njegovoj provedbi u zemlji skoro nikakve demokratske tradicije – upitno:

‟Ja bih njih sve maknuo. Nažalost, nemam izbora, kao ni vi. Maknuo bih tu kompletnu političku i medijsku oligarhiju. Kad bih to uspio učiniti, mi bi začas napravili pozitivnu zemlju‟.

Nema detalja kako bi se to micanje trebalo provesti, a povijesna iskustva s takvim brzim i radikalnim rješenjima ne obećavaju trenutnu preobrazbu zemlje u rajski vrt. Naprotiv. Ne insinuiram da je dr. Pavuna čovjek prijeke ćudi, sklon skidanju glava, no, doista ne bi bilo zgorega da iznese strategiju micanja – demokracija je procedura – kompletnog političko-medijskog establišmenta sa scene. Dobro bi bilo znati i koji bi ga novi establišment zamijenio.

Evo još nekih izjava.

‟Da meni date da vodim državu, odmah, iste sekunde bih napravio isto što i Island. To sam javno rekao i to potpisujem. Maknuo bih sve ove korumpirane političare i bankaroide, sve hitno promijenio. Demokratski sve nacionalizirao i totalni, apsolutni prioritet nacije bi bio odgoj i obrazovanje. I to ne govorim o visokom, nego bih krenuo od dječjih vrtića nadalje. I što više ljubavi. I uveo bih molitve i meditacije, jer smo katolička zemlja, a ovih par posto koji se s tim ne slažu, naučit će se slagati.‟

Pa, dr. Pavuna mogao (bi) se kandidirati na predsjedničkim izborima. Ovako je dosta komotno govoriti što bi se napravilo kad bi… O odgoju i obrazovanju kao prioritetu se lako mogu složiti, oko toga se svi slažemo već dvadesetak godina. A kad je o Islandu riječ… hm, uspoređivati islandsko i hrvatsko društvo i, kad smo već spomenuli svijest, razinu svijesti Islanđana i Hrvata… Dr. Pavuna ne spominje da je premijerka Islanda, Jóhanna Sigurðardóttir, deklarirana lezbijka, a gradonačelnik Reykjavika, Jón Gnarr Kristinsson, 2010. se, premda nije homoseksualac, pojavio na Gay Prideu našminkan i odjeven u – haljinu. Ozakonjeni su istospolni brakovi, homoseksualci imaju pravo usvajati djecu. Islanđani se ne kite titulama i svatko svakoga zove po imenu; izvanbračne djece ima kao u priči, njima to nije problem. Ima ih oko 320 000 i tisuća i toliko su samosvjesni da nas ne treba čuditi što su se uspješno oduprli svojim političarima i ‟bankaroidima‟. Izjavu – koju će netko shvatiti i kao prijetnju – ‟ovih par posto koji se s tim ne slažu, naučit će se slagati‟ ostavljam bez komentara, tj. prepuštam ga islandskom veleposlaniku.

‟Nismo mi protiv tzv. sekularne laičke obrazovne komponente. Ali moja djeca studiraju u Francuskoj i sad smo svi tu za Božić. Razgovaram s njima, Francuska je totalna katastrofa. Jedna fenomenalna zemlja. Pokušali su napraviti samo sekularno društvo i desilo im se upravo ono o čemu je govorio doktor Tomislav Ivančić, da upadnete u negativnosti medija.‟

Dr. Pavuna bi, jer smo tradicionalno katolička zemlja, u obrazovni sustav uveo molitve i meditacije, ali istodobno – što mi se čini kao kontradikcija – kaže da nije protiv ‟tzv. sekularne laičke obrazovne komponente‟. Ili bi to trebalo značiti da bi obrazovni sustav trebao biti primarno vjerski, s tek nekim svjetovnim komponentama? Nije jasno. Što se tiče Francuske, kad bismo se barem mi brinuli oko nataliteta ili književnog jezika koliko se brine ta država… Ali, badava Francuzima što su samosvjesna i ponosna nacija kad su, kao sekularna republika u kojoj studiraju djeca g. Pavune, ‟totalna katastrofa‟.

‟Tražimo mogućnost da razvijemo novi svjetski financijski sustav koji će biti normaliziran. Ne na zlatu, ne na nekakvoj drugoj valuti nego naprosto energiji. Jedinica ovog manifestacijskog svemira je energija, kvantum energije. Budući da je to prirodna, fizikalna komponenta, imamo ideju kako to napraviti. Tu rade najbolji matematičari i financijski eksperti svijeta. U Hrvatskoj vam to radi na jedan drugačiji način jedna grupacija koja se zove Zajedno. U njoj su mnogi ljudi iz financijskog segmenta, ali nisu objavljena imena radi toga da ti ljudi ne bi imali probleme.‟

Ovo o ‟normalizaciji‟, ‟manifestacijskom svemiru‟ i ‟kvantumu energije‟ dakako, jer sam nevježa, ne razumijem ništa, detalja nema, ali volio bih barem čuti o kojim se ekspertima radi, naročito u Hrvatskoj. Potpuno mi je nejasno zbog čega bi ti ljudi, koji rade na boljitku naše domovine, morali pomagati joj u tajnosti, jer bi mogli imati problema. Ima li dr. Pavuna problema?

Ne znam. Nešto mi tu ne štima.

Na pitanje o rokovima, dr. Pavuna – i tu vidim neku poveznicu s uvodnim dijelovima teksta – kaže sljedeće:

‟Recimo, jedan od ciljeva je da imamo planetarni rajski vrt do 2030. sa rezervnim rokom 2050. jer tada će biti jako puno pučana na planeti. To je generalni plan. Lokalno možemo ići puno brže. U Hrvatskoj, garantiram, a posebno u Istri, to možete napraviti na skali tri do šest godina. Jer Istra je naprosto nevjerojatna. I ne samo Istra‟.

Za Boga miloga, ako je stvaranje planetarnog rajskog vrta samo jedan od ciljeva, što su onda ostali ciljevi? Mislim, u redu, možda meni zaista nedostaje vizija, ali ako je stvaranje raja na Zemlji za 17 godina – a u Istri, garantirano, za 3 do 6 – tek jedan od ciljeva, onda se ostali ciljevi mogu ticati valjda jedino izvanzemaljskih projekata. Ipak, nekako mi se čini da kad god je netko u povijesti obećavao raj na Zemlji, čitava stvar je loše završila. Provjerite. Također mi nije jasna poveznica s kršćanskom teologijom: gdje je u cijeloj priči Kristov povratak, zar ovdje na Zemlji nismo tek stranci koji čeznu za povratkom u svoju pravu, nebesku domovinu? Nije li raj na Zemlji neostvariv? Pa to je abeceda kršćanskog svjetonazora. Milenarističkim pokretima iz srednjega vijeka zajedničko je da su ‟spasenje‟ uvijek zamišljali kao kolektivan čin, u kojemu će sudjelovati svi koji uzvjeruju proroku, svi koji su ‟naši‟; zamišljali su ga kao nešto što će biti ostvareno na Zemlji, a ne na nebu; zamišljali su ga kao nešto neminovno, što će doći i brzo, za njihova života, i iznenada; i kao nešto ‟posvemašnje, u smislu da će stubokom preobraziti život na Zemlji tako da novo uredovanje neće biti puko poboljšanje trenutnoga, nego sušto savršenstvo‟ (Cohn). Paralele povucite sami.

Na kraju intervjua, dr. Pavuna zaključuje:

‟Radi se o jako mudrim i iskusnim ljudima, nije to samo Davor Pavuna. Ja sam samo jedan od brojnih. Vi ne biste vjerovali tko je tu uključen. To je totalno nezamislivo. Uključeni su ljudi iz vojnih segmenata, ne biste vjerovali. U vladama, u takvim institucijama… Nikad nećete saznati sva imena. Mi sad radimo tehnologije da nitko ne može saznati tko je sve u što uključen. Radimo nešto planetarno bitno bolje, sve bazirano na ljubavi, harmoniji, upravo na onom principu koji smo čuli iz neuroznanosti, biomedicine i iz suvremene teologije, a to je da pozitiva bude prisutna. Da anihiliramo negativne vibracije svih tipova, negativne medije i eliminiramo na pristojan, civilizacijski način, maknemo te negativne političare koji nisu primjereni za ovo doba. To doba nije neki ‘new age’ nego je bazirano na onim tradicijama koje su nama prirodne‟.

Ne znam za suvremenu teologiju, ali o ‟pozitivi‟ je pisao još sveti Pavao. Dakle, prije no što se realizira ‟planetarni rajski vrt‟, prije no što na Zemlji zavladaju ljubav, mir, harmonija, prije no što pozitiva bude sveprisutna, valja anihilirati i eliminirati negativne vibracije, negativne medije i negativne političare – hvala dragom Bogu – na ‟pristojan, civilizacijski‟ (civiliziran?) način.

Prostor mi ne dopušta da komentiram još neke izjave uvaženog znanstvenika s kojim dijelim želju da svi zajedno nešto pozitivno napravimo. Duboko sam uvjeren da ove moje dobronamjerne opaske ne bi shvatio kao širenje negativnih vibracija i da me ne bi poželio anihilirati; ta na istoj smo strani. Jer…

YouTube Preview Image Share

Post to Twitter

185 Responses to Rajski vrt dr. Pavune

  • mistagog says:

    Darko Milošić says:
    9. siječanj 2013. at 9:58 poslijepodne

    @ Sheol: “Korektno i lijepo od g. Pavune. Meni se svidjelo ono o “kulturi NE-slaganja”. Uistinu.
    A onda ti uleti netko tko hvali g. Pavunu, ali očito ne i “kulturu neslaganja”

    Jest, to je sukus. Kao što je bilo i za očekivati, više se ni jedan od apologeta i podupiratelja g. Pavune ne javlja. Inače, čovjek je pročitao još neke moje tekstove… što reći, stekao sam novog čitatelja :)
    “”"”"”"”"”"”"”"”"”"”"”"”

    Što reći? Stvarno, bez komentara! ;))

  • mind says:

    Malo je preoptimistički, premda ne i nedopustivo, pisati o nečijem svjetonazoru i porukama, sa
    premalo materijala na “lageru”. Zadnje što bi čovjeku trebalo pomisliti o tome – lošoj namjeri – treba
    dodati i kakva takva saznanja o “temi”. Ne znači da svi moramo znati sve (premda i o tome postoji
    očitovanje!), ali pametno bi bilo nešto i …pročitati.
    Kvantna fizika i duhovna učenja ne poništavaju jedno drugo. Naprotiv, čuda otkrivena na toj
    mokrorazini toliko su “čudna” da o njima nema tko da piše, kako bi rekli u jednom filmu. Podudarnost
    je naprosto frapantna. A kako je današnja znanost materijalistička, nedodirljiva i u statusu neoreligije,
    svako “zastranjivanje” je lupetanje umišljenih veličina. Uloga svete geometrije od razine kvarka do
    cjelokupnog univerzuma (svjesnog dakako), tek se stidljivo probija u javnost, izazivajući nevjerice i
    podsmijeh.
    Može li dr. Pavuna biti razumljiviji nekome, tko pojma nema o recimo tome da subatomske čestice
    nisu ništa drugo nego energija koja vibrira na određenoj frekvenciji i sve što se može mjeriti je ‘quantum’,
    količina te energije. Ovdje više ne možemo mjeriti masu, materiju, nego samo količinu energije koja
    vibrira. Sve oko nas, i mi sami, samo smo energija koja vibrira!
    Stvarnost je samo odraz naših misli, vibracija, kako pozitivnih tako i negativnih:
    – “kako siješ, tako ćeš i žeti”.
    Meni je podugačak:
    priroda stvarnosti ( stvarnost prirode!)
    bezuvjetna ljubav
    duša i tijelo
    slobodna volja
    karma i reinkarnacija
    pozitivne i negativne vibracije
    emocionalna energija
    …..

    Dr. Pavuna pokušava sve to reći svima, ali javnost očito još nije “spremna”. Raj na zemlji bijaše
    od Boga pružen čovjeku, a on je od njega učinio ovo što sad proživljavamo. I za što Njega okrivljujemo!
    Kako Bog može dopustiti ovoliko zlo?
    Čak su mu i sudili.
    Neki su i nedavno zgranuto izjavili: Nema ga, jer da jest, ne bi ovo dopustio….
    Bog?
    Mi smo to htjeli, i napravili. Ne očekujmo Mesiju.
    Čovjek, kao božanska esencija ne treba “mesiju”. On je svoj Mesija.

  • PetarZ says:

    Na početak.
    @Darko reče
    “Ne znam. Nešto mi tu ne štima.”
    Nakon riječi poštovanog g. Pavune, barem ovih objavljenih, ne znam da li Vam se “naštimalo”. Sukcesija povijesnih uređenja je išla u krvi kad teorija više nije mogla objasniti stvarnost ili kad bi netko tako odlučio i ponudio novo – uglavnom uređenje se je “zdošlo”. Hoće li tako biti i s “demokracijom”? Meni se čini da ona zapravo nema neku čvrstu ideološku kralježnicu pa tako može objasniti sve stvarnosti koje živimo – grčku, španjolsku, islandsku. hrvatsku… i ne možeš je primiti i stresti iako vidiš da te mrvi i da ti neda život dostojan čovjeka, život kakv bi realno mogao živjeti.
    Meka revolucija? Promjena predvođena uglednim liderima?
    Pogubno je utopistički gledati na svarnost jer je imperijalizam svih boja i razloga aktualnij nego kad se ostvarivao mačem (negdje se, nažalost i danas provodi). On danas ne siječe glave domorodaca (dakle i hrvatskih građana) već ih čini nepotrebnim, potčinjuje ih svojoj volji na razne načine. Odlika dobrih lidera je da to sve znaju i u takvoj situaciji uspiju ostvariti i zaštiti nacionalni interes. Dakle, kakav će tko biti kad postane “gazda” ne možemo znati dok sjeme koje sije (=riječi, programi, obećanja) ne daju plod, recimo u konkretnom životu marljivog malog čovjeka.
    Tako gledam i na perspektivu poštovanog g. Pavune.

  • abakus says:

    @Čujovo

    Nije riječ o “za” i “protiv” teksta, nego je riječ o broju komentatora koji su prepoznali ovaj tekst kao onaj koji ismijava i “raskrinkava” Pavunu – bilo da se tome protive ili tome plješću. Ne da se ni meni brojati i moguće je i da nisu većina, ali da ih je dosta – da, dosta ih je.

    Mala smo zemlja s ne baš puno znanstvenika svjetskoga glasa, zemlja u kojoj je obrazovanje na prilično niskoj i sve nižoj grani. Kome treba ovakvo ismijavanje jednog uspješnog znanstvenika? Kome treba uopće ismijavanje čovjeka koji nikome nikakvu štetu ne čini, već se trudi ubaciti malo pozitivnih, pa i neobičnih razmišljanja u ovu učmalu sredinu? I to od jednog “gospona profesora”.

    Sve je to tako jadno… I jednostavno mi se zgadilo.

  • ‘Stvarnost je samo odraz naših misli, vibracija, kako pozitivnih tako i negativnih’
    Kako je to divno! Kad ogladnim pomislim na hranu onda se pojave vibracije koje proizvode iz mojih misli stvarnost, tj hranu, pa se ja dobro najedem. I onda više nisam gladan (biti gladan je stvarnost ili možebitno nije?) jer sam se zasitio hranom koju je vibracijom proizvela moja misao.

  • Tempora says:

    @ doajen “vrhunski znanstvenici bi trebali upravljati državama”
    Smatram da je to totalno pogrešno. Čemu školovati genijalca u nekoj uskoj specijalnosti 25 godina i baciti ga u politiku? Npr. Mate Granić je bio takav vrhunski stručnjak za dijabetes a onda je postao ministar. Danas je valjda “savjetnik za građevinarstvo”. Nije li to uzalud potrošen (naš) novac i (njegov) trud za duuuugačko školovanje?
    Kakve veze ima vrhunsko poznavanje svojstava supravodiča s donošenjem zakona, ekonomskim mjerama i protumjerama, smješkanjem u kamere, natezanjem s koalicijom i opozicijom ili, u konkretnom slučaju, kontaktiranjem s vanzemaljcima, stvaranjem supertajnih organizacija, prepoznavanjem prirodnih potreba pučana?
    Bolje bi bilo da si predložio Janicu Kostelić za premijerku. Ona je zaista bila vrhunska svjetska klasa u tome čime se bavila, počela je od gotovo ničega, bila vrijedna, predana cilju, ustrajna i pobjedničkoga mentaliteta.

  • Franjo says:

    @ abakus: e, hebat ga kume, tvoj svijetonazor je neka kombinacija onijeh irskih magdalenskih zavoda, čaušeskuove Rumunjske plus prstovat inkvizicije. A sve ko fol kulturno, ono, bečka škola.

    Ti bi sebe postavio ko mjerilo normalnosti za sve pa i za to kolko se i kome smije smijati, a onda bi mnogi nahebali.

    Ne do nam Bog da dodješ na vlast.

  • Tempora says:

    @abakus
    Smatram da je potrebno “raskrinkati” dr. Pavunu i druge kad svoje akademske titule koriste u neprimjerenim situacijama. Primijetila sa da mnogi ozbiljno shvaćaju akademika Paara kad govori o klimi iako nije klimatolog. Novinari koji ga intervjuiraju ne upozoravaju slušatelje ili čitatelje da njegove znanstvene titule ne vrijede u tom području. To je kao da dermatolog govori i operaciji žučnih kamenaca. Još manje postignuća u fizici kvalificiraju dr. Pavunu da bude vrhunski zakonodavac ili državnik. Nitko nije omalovažavao njegova znanstvena postignuća. Smatram da se najviše sam kompromitira samopohvalama (bio sam Obamin savjetnik, član sam supertajnih udruga za koje nikada nećete saznati), pričama o vanzemaljcima i newageovskim tlapnjama.

  • mistagog says:

    Čovjek može imati nevjerovatne talente, a da u isto vrijeme nije krepostan, … pogotovo kad se počne mjeriti u odnosu na one manje talentirane. Darovi su jedno, a kreposti su nešto skroz drugo. Ako se kod Pavune osjeti stupanj samohvale nije mu vele za zamjeriti. On je jednostavno u trajnoj napasti i udaru taštine. Nekad se možda odupre s manje a nekad s više uspjeha, no sve to ne znači da ne stoji ono o čemu govori. Osim nečijih insinuacija, predodžbi i nagađanja … volio bih vidjeti neki ozbiljniji komentar koji ga pobija u rečenom. Npr. ako je Joakim Fiore bio milenarist čija učenja je Crkva odbacila, to uopće ne znači da je sve kod njega bilo pogrešno. Ako će netko Pavunu dovoditi u isti kontekst trebao bi reći što je to što ne odgovara istini, činjenično, a ne ga paušalno ocjenjivati jer time ne govori ništa drugo osim što pokazuje da se i njega samog može po tom istom aršinu paušalno ocijeniti. Dakle, osim što frštite za dobrim konjem i gušite se u prašini svog neznanja izvolite staviti svoj meni na stol, pa da vidmo njegov sadržaj.

  • Kristijan says:

    Sheol Jehanum says:
    10. siječanj 2013. at 12:30 poslijepodne
    ============================
    Dok Pavunini “apologeti” i “neapologeti” komentiraju Darkov uradak,
    ti se dohvatio umnog posla brojati broj zapisa pro i kontra Pavune.
    Očevidno je da si opsjednut anketama koje ti odgovaraju, a one, bilo ih
    je i na Večernjakovu portalu, koje ti ne odgovaraju zaobilaziš.
    To je tvoj problem i uživaj u tim “činjenicama”.
    Po tvojoj logici voda više ne bi bila bez boje, okusa i mirisa kad bi bilo
    dovoljno budala da to izglasaju.
    4. modul ima posla s Ustavom i nikakve ankete mu ne mogu pomoći,
    a Darkov tekst s argumentima kojima može ili ne može odoljeti.
    Zasad ne odolijeva baš uspješno.
    Žao mi je što se još nije očitovao o onomu pismu u kojemu ja prepoznajem
    plan i program za puzajući genocid nad hrvatskim narodom
    E da, u zadnjem sam komentaru zaboravio naglasiti da će uvođenje ideološkog
    neznanstvenog 4. modula u škole biti ostvarena ideja o crvenoj hrvatskoj.
    Tko ima monopol na odgoj mladeži, on je vlasnik njihovih života i budućnosti.
    Buduće će generacije opet kao u komunizmu postati glina od koje će država
    praviti figurice po svojoj volji.
    Lp.

  • Pristiglo e-mailom:

    Da, smiju se i trebali bi se preispitivati javni istupi poznatih osoba jer su oni, stavljanjem sebe u službu javnosti i govoreći u ime onih koji nemaju tu mogućnost za to, dužni to omogućiti.

    Dosta sam ovih dana o tome razmišljala i mislim da često oni koji dobiju moć na bilo kojem polju daju sebi za pravo postati nedodirljivi, kao da su preko noći postali svemogući – primjere doista nije teško pronaći jer mi je teško sjetiti se nekoga tko si nije umislio da je „sveta krava“, nažalost.

    Dašak satiričnosti je itekako preporučljiv i poželjan jer samim tim što kritiziramo i propitujemo ne mora značiti da osuđujemo, čak iako se nekima to čini kao pretjerano ismijavanje.

    I svakako da biti vrhunski znanstvenik ne znači da sve što izjavi mora biti i neupitna istina. Po meni rijetki imaju tu skromnost gdje priznaju mogućnost pogreške ili dvoumljenja, gdje ne glume veličinu ili žele saslušati mišljenje suprotno njihovom. Tolerancije manjka na svim poljima – pogotovo je teško uspostaviti dijalog, a da se ne dogode povišeni tonovi i ne padnu teške riječi. Zar ne svjedočimo tome svakodnevno?

    Općenito se danas svi vole miješati u ono o čemu nemaju dovoljno znanja ili ne razumiju bit pa to stvara dosta pomutnje. Ne provjeravaju se i ne propituju sve činjenice i podaci ili se provjere površno, nema se vremena ući u neku materiju dublje, sve je površnije i svi žele neke instant odgovore i rješenja, a ja mislim da je put do neke dublje spoznaje uvijek bio i bit će trnovit, da nema lakih niti brzih rješenja, a o povjerenju u nekoga bi se itekako dalo raspravljati, o čvrstom znanju o nečemu također.

    Meni je normalno da ljudi koji slušaju javne osobe također i kritički razmišljaju o onome što je rečeno – čemu uzimati sve zdravo za gotovo, pa tako u ovom slučaju i riječi vrhunskog fizičara, bez obzira zvao se on dr. Pavuna ili X.Y.?

    Znanje je krhka kategorija, pa opreza nikad dovoljno.

    Kao i uvijek, jedan veliki „lajk“ za napisano i keep up the good work.

  • abakus says:

    @Franjo

    Da nisi ti možda neki Darkov alter ego? Sam ne komentiraš ništa osim one koji njemu nešto prigovore.

    Inteligencija i znanje veliko su bogatstvo ovoga svijeta. I rijetki su. Pogotovo velika inteligencija i veliko znanje. A čim je nešto rijetko, čim nešto strši, čim je drugačije – postaje izloženo i lakom metom mediokriteta. Pogotovo zato što se i danas takvi (makar i nesvjesno) vode starim uvjerenjima primitivnih naroda po kojima snaga neprijatelja kojem skineš glavu prelazi na tebe. I što je njegova snaga veća, to će i tvoja jače narasti. Pa se i naši mediokriteti time vode i vrlo rado “skidaju glave” iznimnih ljudi (pljucnu na njih i omalovaže ih) kako bi sami “narasli” u vlastitim očima. Toga pogotovo u našoj zemlji ima. I nisam jedini koji je to uočio. U tome nemam namjeru nikome držati svijeću.

  • abakus says:

    @Franjo

    S time da ni u jednom trenutku ne dovodim u pitanje razgovor o onome o čemu Pavuna govori. Dapače. Dovodim u pitanje ismijavanje čovjeka zbog toga jer nekome njegove riječi zvuče neobično i nerazumljivo, kao i zbog njegova emocionalnog i netipičnog načina izražavanja.

  • Franjo says:

    @ abakus: jes kume, halter ego

    jes jes, lijepo ti uvjek zboriš, nema tu zbora, asmo mi se čini da to što je ovdje zboriš da čim je nešto rijetko, čim nešto strši, čim je drugačije – postaje izloženo i lakom metom mediokriteta.
    Meni je to ovaj blog ko i mnogima koji su to več rekli. Zaključak izvuci sam. Uvjek imaš taj isti vonj ko neko ko bi sve da more na silu sveo na svoju mjeru. Od prvog komentara koji sam čitao. reko sam ti, sačuvaj nas Bože takvog na vlasti

  • abakus says:

    @Franjo

    Ma je, sve super.

    Hajde molim te, nemam vremena za gluposti.

  • mistagog says:

    Na drugom kraju Zemlje događa se jedno malo drugačije, a zapravo sličnije izvornom kršćanstvu:
    http://youtu.be/htrXcpkEmkk

    http://youtu.be/i2UzsBdoo1Y

    Njihovi problemi nisu toliko vezani uz obrazovanje koliko uz poganstvo, no to ne znači da su njihovi problemi veći od naših. najteže je s duhom racionalizma ;))

  • Mad Max says:
  • Tempora says:

    Nema se što diskutirat. Prvo oganj, zemlja, voda i ajer. Onda ostalo.

  • j. says:
  • mistagog says:

    Bilo je i za očekivat ovaj vid cenzure. Naravno, bez razloga, jer emisija se i zove “Na rubu znanosti” . To samo za sebe govori! … i pojedini gosti koje dovodi! Ja mislim da je on nekom zasmetao od dana kad je počeo govoriti protiv ‘jahača apokalipse’. :))

  • Kula says:

    mistagog
    Kazes, da je bilo za ocekivati cenzuru jer je nekome zasmetalo sto se govori o “jahacima apokalipse” a opet kazes da, naravno, nema razloga za cenzuru.
    Pa, ima li ili nema razloga za cenzuru?
    Pozz :)

  • Martina says:

    Meni smeta što ta “rubna” emisija ide u okviru znanstvenog programa. Mišak sa svojim “mirakulima” i “mirakulistima” zauzima vrijeme od nečega korisnijeg.

  • mistagog says:

    @kula, pitaj Karolinu Kristo kako je to moguce :-)

  • Ljilja says:

    Zanimljivo je da čim se počne govoriti o podizanju razine svijesti odmah se nađe neki teokratisti koji lupaju čovjeka križem po glavi, pozivaju se na Krista i etiketiraju čovjeka kao nekog new agera.
    Stvari stoje sasvim drugačije i nije mi jasno zašto ljudi misle da je svijest nešto što je automatski suprotno Kristu i njegovom učenju. Naprotiv razina svijesti(ili duha, jer duh je uvijek svijest i samosvijest) je u direktnoj sprezi s Kristom i Njegovim kraljevstvom. Kraljevstvo nebesko, ili ti rajski vrt, je stanje čovjekove svijesti(duha), ako svaki pojedinac stvori u sebi rajski vrt, tj. promijeni sebe automatski mijenja i svijet oko sebe. Ako to učini dovoljan broj pojedinaca dobit ćemo nešto što se zove kritična razina svijesti gdje se stvari počinju mijenjati na globalnoj razini, točka na kojoj se promjene na svijesti manifestiraju u fizičkom svijetu. Naravno, niti jedna promjena ne dolazi bezbolno. Ljudi uvijek pitaju ako je čovjek u mogućnosti promijeniti svijet što je onda s drugim Kristovim dolaskom?
    Odgovor je jednostavan nitko ne može sam svojom snagom promijeniti sebe, pa onda ni svijet, uvijek je potreban pomoć Duha svetoga koji dolazi svakomu tko se želi mijenjati bez obzira da li ga je pojedinac svjestan ili ne, i to nema nikakve veze ni s kakvom religijom jer Duh sveti nije isključivo rezerviran za kršćane ka kako oni to vole misliti. Ako samo malo zavirite u Bibliju vidjet će te da se tamo često spominje „punina vremena“ ili „kad se navrši vrijeme“. Ljudi obično misle da je to nešto što van njih nešto što nemam veze s njima i njihovim postupcima već s Bogom, što ,naravno, nije točno. Punina vremena je trenutak kad je dovoljan broj ljudi(kritična masa) spreman prihvatiti promjene, pa tako će i Krist doći onda kad se navrši punina vremena tj. kada nastupi kritična razina svijesti, odnosno kad dovoljan broj ljudi bude spreman da ga prihvati, bude otvorena uma i srca za Njegov dolazak. Bog za sve što radi treba čovjeka kao što i čovjek ne može bez Boga, stoga je potreban dovoljan broj ljudi preko kojih će Stvoritelj obnoviti svijet i stvoriti Novo nebo i Novu zemlju. Znamo da proročanstva govore o kataklizmama koje će se dogoditi. Ono što treba znati jest da te kataklizme nisu normalna pojava i nisi od Stvoritelja.
    Ono što se često zaboravlja i na neki način baca u stranu(namjerno ili slučajno) jest da pored duhovne sile dobra postoji i sila zla, koja se suprotstavlja promjenama i dobru, sve kataklizme su djelo zle sile koja proizlazi iz zle osobe – Sotone. Čim netko krene s promjenama sotona krene u kontranapad i što je veči broj pojedinaca koji se mijenjaju napadi su žešći jer sotona zna da mu se bliži kraj i učinit će sve da zaustavi čovjeka u njegovom napretku i podizanju razine svijesti. Sotonino najjače oružje jest STRAH, pa će stoga izazivati mnoga zla kako bi zaustavio, uplašio čovjeka i tako ga zadržao u svojoj vlasti i spriječio Kristov drugi dolazak.
    Dakle podizati razinu svijesti pojedinca(stvarati osobni rajski vrt) kako bi se podigla razina svijesti na globalnoj razini nije nikakvo New agersko učenje i nije u direktnoj suprotnosti s Kristom, Njegovim drugim dolaskom i Evanđeljem, naprotiv to je sve u direktnoj sprezi jedno s drugim.

  • Ljilja says:

    KOJE SU TO TRADICIJE PRIRODNE, KOJE SU NEPRIRODE?
    Prirodne tradicije su da su priroda i čovjek stvoreni kao dobri i suština svakog čovjeka, njegova bića, društva i prirode jesu: dobrota, istina, ljubav i ljepota. Sve ono što je suprotno tome je neprirodna tradicija.

  • j. says:

    “drugovi, mi jesmo za demokratiju, al’ ne da sva’ko priča šta ‘oće!”
    (http://www.youtube.com/watch?v=r3vqOIVcJoI, 0:38)

  • Kristijan says:

    Darko!
    Kada ti je toliko stalo do vlastite taštine, mogao si upozoriti komentatore da na tvom blogu mogu slobodno pisati samo apologeti tvoje taštine, a ne uprizoriti Sheola Jehanuma da drukčijima rukom pokazuje put na druge blogove.
    Lp.

  • bp says:

    Pogledao sam na brzinu komentare. Uglavnom se dijele na simpatizere i one koji smatraju da priča gluposti. U potpunosti sam na strani ovih drugih zato jer nitko nema pojma o čemu taj Pavuna priča. Oni što ga cijene, cijene ga zbog toga što govori stvari koje žele čuti. Nekim katolicima vjerojatno imponira što se poziva na katoličanstvo i općenito takav religiozni stil života.
    A sam Pavuna zvuči kao još jedan u nizu taštih, obmanjenih manipulatora koji žele da se za njih čuje.
    To što se on preko svojih sljedbenika predstavlja kao znanstvenik svjetskog statusa ne znači ništa. I Ivo Sanader je uvijek bio Doktor Ivo Sanader.

    Žali bože vremena potrošenog na takve baljezgarije.

  • diogenes says:

    @Darko, još jednom: svaka ti je u ovom tekstu na mjestu! Prvi bi te, kao simpatizer ovog bloga, upozorio da si “presolio”. Uostalom, to sam već radio. Ali, u ovom osvrtu si imao “hrabrosti” da naglas kažeš, tj. napišeš što misliš o određenom autoritetu. To si uradio dobro i vrlo oprezno. Pa i to nije bilo dovoljno nekima. Što ne govori ništa o tebi, već o njima.

    pozdrav ugodan vikend

    Ima preporuka da smanjiš taštinu?!
    I opet ću reći: budi siguran da je nema(š)! Osim nužne egzistencijalne količine.

  • silenzia says:

    @Darko,
    Mene je tvoj satirični stil preispitivanja u ovom postu najviše podsjetio na ponašanje Tita Designorija, učenika iz glavne priče Igre staklenih perli. Bez obzira na Titovo ponašanje, Magister Ludi mu je odgovarao s najvećim mogućim poštovanjem. U njemu je slutio potencijal učenika koji će ga nadmašiti.

    Sjećam se tumačenja jednog franjevca o redu male braće – kad bi svatko od nas nastojao biti manji brat, bio bi to raj na zemlji.

  • @ silenzia: zanimljiva paralela. Nemam, ipak, ni najmanje ambicije pokušati nadmašiti dr. Pavunu niti bih to ikada mogao.

    Što se tiče franjevaca, ha, čuj… što bi bilo kad bi bilo… Također, ne mislim da su samostani lišeni svih ljudskih slabosti s kojima se susrećemo i mi svjetovnjaci. Neki redovnik koji se potajno nada da će moći dulje postiti ili klečati pred oltarom od svoje subraće može biti na žešćem ego-tripu od kakvog medijski eksponiranog komentatora čiji motivi za djelovanje u javnosti imaju malo veze sa željom da bude “poznat”. U konačnici, Bog ionako sve vidi i zna, zar ne?

  • Kristijan says:

    Bio jednom jedan Lucifer, božji anđeo.
    Uzoholio se i htio biti veći od Boga.
    Božanskom krjepošću bi u pakao strovaljen.
    To je usud taštih i oholih.
    I podrugljivaca i lažljivaca.
    Uzalud ih neki hvale i na nebesa uzdižu.
    Učmalu svijest treba samo probuditi.
    Obeščašćenjem svetinja savjest umire.
    Nikada zlo neće nadvladati dobro, makar mu se
    činilo da je trenutno nadmoćno.
    Tu ni Šeolić nikomu nije od velike pomoći.
    U laži su kratke noge i pamet.
    Lp.

  • mistagog says:

    Darko Milošić says:
    13. siječanj 2013. at 2:27 poslijepodne
    … Neki redovnik koji se potajno nada da će moći dulje postiti ili klečati pred oltarom od svoje subraće može biti na žešćem ego-tripu od kakvog medijski eksponiranog komentatora čiji motivi za djelovanje u javnosti imaju malo veze sa željom da bude “poznat”.
    “”"”"”"”"”"”"”"”
    Ali zato nema istu društvenu sredinu, tj. korektiv ponašanja. Dakle, medijski komentator je izloženiji većoj ‘žestini’.

  • silenzia says:

    Velik broj redovnika doživljavam upravo onako kako je njihovu ulogu opisao Thomas Merton – čine čovječanstvu dragocjenu uslugu podsjećajući ga na zbiljsku sposobnost zrelosti, slobode i mira.
    S druge strane, Merton piše o svjetovnjacima koji su dolazili u njegov samostan ovako: Pripadali su posebnoj vrsti ljudi pozvanih od Boga da bi davali potporu sirotištima i samostanima, gradili bolnice i hranili sirotinju. U cjelini, to je put do svetosti koji je katkad previše podcijenjen. To katkad podrazumijeva više nego običnu poniznost kod onih ljudi koji misle da su svećenici i redovnice kojima pomažu bića s drugog svijeta. Bog nam pokazuje u današnje vrijeme da su mnogi od njih bolji ljudi od svećenika koje su podržavali.

  • Kristijan says:

    Kristijan says:
    Your comment is awaiting moderation.
    14. siječanj 2013. at 2:58 poslijepodne
    @abakus je na jedan blog poslao poveznicu koja pokazuje kako se Francuzi bore protiv državnog nasiljavezanog uz ozakonjenje istospolnih brakova, a koje su naši mediji htjeli staviti pod tepih.
    Na to sam reagirao s dva komentara koja bi mogla BUDITI SAVJEST, ali su i oni stavljeni pod tepih.
    Možda prođu na temi o BUĐENJU SAVJESTI.

    Hrvatima ovakvi prosvjedi nisu potrebiti, makar ima toliko besposlenih Hrvata koji bi mogli bez ikakve štete svakodnevno prosvjedovati u Zagrebu i praktički zagušiti cijeli grad.
    Čak ih ni kompletne Ostojićeve postrojbe ne bi uspjele razjuriti.
    Hrvati su danas mogli drukčije poništiti udruženu LGTB i Vladinu “pobjedu” nad Crkvom skrnavljenjem prostora Zagrebačke katedrale.
    Roditelji vjernici su trebali i mogli danas (ni sutra nije kasno, ni prekosutra…) ostaviti svoju djecu kod kuće pa
    bismo mogli vidjeti koje je još nasilje Vlada pripremila protiv Crkve, vjernika, roditelja i djece.
    O drugim vidovima nenasilnog otpora očevidnom Vladinu nasilju, jednom drugom zgodom

    Evo te druge zgode:

    Ali mi se čini da bi bilo, u ovom trenutku nasilja nad Katedralom i Crkvom u Zagrebu, puno učinkovitiji križevi na svakom vjerniku.
    To bi oružje bilo “ubojitije” od strojnica i samokresa Ostojićevih policajaca specijalaca.
    Križevi bi trebali biti jednostavni i skromni i mogao bi ih scvatko sam napraviti od dva komadića običnog drveta i o vrat objesiti o komadu špaga.
    Vašno je da svi budu obojeni u crveno i istaknuti da se jasno vide.
    Zašto crveni?
    Zato što se njima opiremo crvenom nasilju.
    Zato što bi tako simbolizirali otpor onima koji su pripravni i na prolijevanje krvi da nam Krista izbace iz srca (iz ustanova već jesu).
    Zato da im pokažemo da se za Krista ne bojimo i krv dati.
    Zato što je crvena boja vidljivija od zlatne.
    Kad bismo svi bez straha i stida nosili svugdje te križeve, znalo bi se i koliko nas ima, a i stranku bismo mogli osnovati do lokalnih izbora.
    Stranku Nositelja Hrvatskog Križa (NHK).
    Lp.

O autoru

Rođen sam 1967.
Budući da mi je matematika bila slaba strana, studirao sam kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Inače bih svakako studirao fiziku na PMF-u. Osim što jezik smatram kućom bitka, a fiziku jedinom pravom znanošću, zanimaju me i ljudska bića kao takva: tijela, duše i duhovi. Draže mi je ”i-i”, nego ”ili-ili”; zabavniji su mi paradoksi od dihotomija; dijalog pretpostavljam monologu. Njegujem početnički um i rado promatram svijet kroz različite referentne okvire. Svijet oko sebe doživljavam, u konačnici, kao nevjerojatno zanimljivo mjesto. A nemam ni alternative.

Darko Milošić
darko.milosichr@gmail.com

Arhive

55 lakih komada