Vrijeme je ovdje i sada…

Moja mantra je da je vrijeme sada. Želim ga iscjediti i popiti svu snagu okusa i sočnosti tog „SADA“. Vrlo često zanemarim tu mantru da je vrijeme sada jer se brinem previše, bojim i strepim oko životnih problema koji se događaju sada, realni su i važni. Brinem oko života kao da on živi mene a ne ja njega. Nekada me pojede čudovište svakodnevice, očekivanja i problema i polomi mi kosti u svoj svojoj grotesknosti. Pa onda živim za boljim sutra…

Često kada me muče neke brige, problemi životni i važni, često egzistencijalne prirode, pa red redovitih analiza, red preispitivanja i red rekapitulacija, uhvatim se u tome da se preopterećujem i previše očekujem od sebe. Želim toliko toga i vrlo često želim sve odjednom, želim odmah i sada.

Unatoč što me puca adrenalin, previše jurim naprijed a premalo uživam u današnjem trenutku.

Previše jurimo do cilja pa zaboravimo uživati u putovanju…

Nakon dugo vremena sreće, kad dođe do vremena manje sreće nestrpljiva sam i živim za bolje sutra. Stalno maštam o onom boljem sutra, bit će bolje sutra, sutra smo pametniji, sutra donosi novu sreću i priliku, sutra ovo i sutra ono. Držim se kao utopljenik za to bolje sutra a iskreno nikad ne znamo što nam sutra donosi, ma koliko god se trudili bolje, više, jače, nitko ne garantira da će biti bolje, možda čak bude i gore. I što onda?

Što točno znači bolje sutra? Kako znamo da će biti bolje od ovoga ovdje i sada, od ovoga danas u što smo sigurni jer tu je? Što vrijedi osigurana egzistencija ako ne uživamo danas? Što nam vrijede putovanja sutra ako ne znamo iskoristiti i ovo danas, možda je manje zabavno ali je svejedno život. Treba li život staviti na stand by samo zato što danas nije dobro a sutra će biti bolje? Nije li to gubitak vremena, uskraćivanje za užitak u sitnicama danas dok ne dođe velika sreća sutra?

Sutra tko zna jesmo li ovdje ili na nekom drugom svijetu. Ima li tko garanciju da će sutra biti bolje? I što ako ne bude – hoće li se svijet srušiti? Hoće li naš život završiti jer se naše očekivanje o boljem sutra nije ostvarilo?

Umjesto pitanja, mogli bi napraviti život najboljim što može biti DANAS jer sutra je ionako nepoznanica.

Maksimum sadašnjeg trenutka

Trčimo u borbi za bolje sutra i tako nam prolazi dan za danom u kojem ne uživamo nego razmišljamo o boljem sutra. Zanemarimo ono što imamo ovdje i sada jer planiramo što ćemo sutra i kako do toga sutra. Zaboravimo da imamo toliko toga jer trčimo za još više i više.

Možda je ovo maksimum ovog trenutka i prilika. Taj maksimum nije sutrašnji maksimum nego od ovog trenutka, sutra smo možda korak ispred a možda korak iza.

Sve u svemu, zaboravili smo biti skromni a jedino skroman čovjek zadovoljan je onim što ima. Biti skroman ne znači ne željeti više, možda samo znači ne biti halapljiv i proždrljiv. Skromnost i strpljenje su divne vrline. U današnje vrijeme rijetko kad primjećene. Stalno trčim za ostvarivanjem kao i većina. Danas životni tempo podrazumijeva da moraš zadovoljiti određena očekivanja, ne samo podsvjesno tuđa, nego svjesno svoja. Trčimo u potrazi za ostvarenjem, rezultatima i boljim sutra.

Dragi moji, što ako bolje sutra ne postoji? Hoćemo li sebi uskratiti danas zbog nesigurnog i neizvjesnog sutra? Ne vrijedi li ovo danas, čak i siva svakodnevica, čak i problemi, muke, brige, bore i današnji viškovi i manjkovi koji nas muče jednako kao sutra?

Vrijeme je naše, i danas, i jučer, i sutra. Svaki dan je važan. Svaki dan vrijedi. Ne trebamo gubiti vrijeme čekajući bolje sutra jer život se događa upravo sada, ovog trenutka. Do sutra stignemo toliko toga, pjevati, plesati, plakati, ljubiti, voljeti, stvarati, sastajati se i rastajati, veseliti se i rastužiti puno puta.

I zato – živjelo ovo ovdje i danas ma kakvo god bilo, s razlogom je tu.

A sutra – tko zna što nam donosi. Ako ne bude sutra bolje, to je samo izazov da još više radimo danas i ne opterećujemo se neizvjesnošću sutrašnjice. Zagrizimo danas! Kad dođe sutra, bilo bolje ili gore, bit ćemo puni lijepih uspomena i proživljenih trenutaka jer smo znali uživati u trenucima svakog dana, jučer, danas, sutra.

Comments are closed.