Nisu li površni odnosi gubitak vremena?

U zadnje vrijeme sam dosta razmišljala o odnosima. Promatram ljude, ponekad žaleći što nisam psiholog, sociolog, antropolog da imam znanstvenu podlogu svojim razmišljanjima i možda rješenje za neke društvene anomalije. Razmišljala sam tako o kvalitetnim, zdravim, iskrenim odnosima. Koliko su rijetki, koliko ih je malo i koliko su dragocjeni. Odnosi su danas površni. Vidjet ćete ljude kako se smijulje lažno, tepaju si “draga”, “dragi”, tapšu se po ramenima, pričaju neke prazne pričice, neiskrene i plitke i nema tu iskrenosti i dubine. Nije li to gubitak vremena? Ipak, ljudi takve odnose održavaju zbog stvaranja privida o sebi. Ponekad (često) se ljudi druže s drugima iz koristi. To je mudro u današnjem svijetu – održavati odnose s ljudima koji vam mogu zatrebati, mogu vam pomoći. U meni je valjda nešto pokvareno, neki sklop mi nedostaje za razvijanje takvih odnosa, zato vjerujem da ako ću uspjeti da će to biti sporo jer nisam ni mudra  ni proračunata. Ja želim odnose iskrene, tople, ispunjavajuće, istinite. Ne želim biti s vama jer vas trebam, jer ćete mi pomoći i jer ste mi slamka spasa. Želim biti s vama jer to ŽELIM, jer mi je lijepo s vama, jer mi je stalo do vas i vama je stalo do mene.

Odnos bilo koje vrste mora biti prožet povjerenjem jer bez toga nema kvalitete ni u poslu, ni u prijateljstvu, ni u ljubavi. Ono što spaja sve te odnose je transparentnost. Ukoliko ne znate na čemu ste, ne možete ni imati povjerenja. A povjerenje je ključ odnosa. Ukoliko ste malo dobri, malo niste, malo toplo, malo hladno – nemate kontinuitet, niste autentični i tko bi vam vjerovao. Morate biti dosljedni da bi se riječ povjerenje mogla uopće inkorporirati u vaš odnos. Ja sam na primjer čovjek od puno riječi. Tu sam dosljedna, svoja, autentična. Često nije to sve neka velika pamet, ništa novo, nije neko okriće, nisam ja Dostojevski niti Hemingway ali možete biti sigurni da sam iskrena. Ponekad i previše no tko određuje pravu mjeru za iskrenost kada svi oko nas lažu i nitko laži ne broji.

U prijateljstvu je dobro znati na koga možeš računati da će s tobom sjediti u mračnom parkiću dok proživljavaš neku svoju emotivnu apokalipsu. Važno je imati nekoga tko će s tobom jesti sladoled i obećati ti cijeli svijet ako će ti to pomoći da budeš bolje i onda poslije se sve to i ostvari.Važno je imati nekoga s kim možeš pričati dok te suze guše i nemaš zraka, dok si malen, slab i jadan. Zašto je važno u zlu imati prava prijateljstva – zato što kada vam je dobro, kada ste sretni, veseli, vrckasti i zračite pozitivnom energijom tada vas svi vole. Točno osjetim kada sam u toj fazi da su svi super, svi su tu, svi se žele družiti sa mnom a kada ste na dnu, samo pravi prijatelji su uz vas. Zato je važno graditi prava prijateljstva jer ona plitka, površna, lažna vam neće nikad biti utjeha niti snaga kada sami nemate snage za korak dalje. Ona plitka površna svest će se na tišinu i slijeganje ramenima bez prevelikog angažmana. A prijateljstvo je angažman, to je prožimanje života. Neki dan se sa svoje četiri prijateljice družim i nikako nisam mogla prestati dirati našu trudnu prijateljicu koja jednostavno poziva na diranje jer tako zrači životom koji raste u njoj. Jedna od nas pet je trudna po prvi put i kao da smo sve nekako jer smo povezane toplinom. Premda smo jako, jako različite. Nije li to bogatstvo – ta iskrenost, to dijeljenje, to povjerenje? Nema te sile ni koristi važnije od te topline. Žalim ljude koji troše vrijeme na površne odnose iz koristi – ne da im sudim, samo ih žalim.

U poslu je dobro razvijati odnose s ljudima koji vam mogu pomoći, zatrebati i s kojima je dobro biti dobar. No mene to ne zanima. Ne zanima me lakši put. Zanima me pravi put. Ako vam netko makne svo trnje s puta do uspjeha – je li to onda vaš uspjeh ili njihov? Želim znati što sam JA napravila. U poslu treba ulagati osim iskustva, znanja i sposobnosti i svoj entuzijazam jer taj entuzijazam i volja su “začin” koji čini razliku. Ja želim s poslom imati vezu, s njim se buditi i s njim zaspati. Da prodajem čavle, morala bih pronaći vezu s tim čavlima da ih mogu dobro prodavati i sigurna sam da bih i našla. Ako nema entuzijazma, volje, energije i strasti u poslu, svedemo se na odrađivanje a ne stvaranje. Zato je bitno s poslom biti u dobrom odnosu, kvalitetnom, prožetom i ispunjenom jer samo takvo ulaganje donosi najbolje i za vaše ostvarenje ali i za vaše poduzeće. Kada u poslu svedete sve na površnost, krajnji rezultat će biti jednako loš, možda zamaskiran uspjehom ali kad zagrebete – unutra neće biti sadržaja jer je sve samo fasada, lažni sjaj, lažna snaga.

U ljubavi je dobro imati iskren odnos jer sve ostalo je gubitak vremena. Ako ste s nekim samo da niste sami to ne samo da je žalosno nego je zapravo gubitak vremena jer to vrijeme utrošeno s nekim reda radi mogli ste utrošiti na upoznavanje sebe a možda i nekoga s kim ćete biti jer to zaista želite. Uvijek se pitam jesu li takvi ljudi ikad bili kvalitetno sami i koliko je važno biti u dobroj vezi sa sobom, sa svim manama i vrlinama i prihvatiti se da bi mogli kvalitetno biti s nekim drugim.

Što je potrebno za uspješan odnos?

Uzmimo za primjer moj odnos s vama, mojim čitateljima. Bila sam poprilično neodgovorna, nisam dugo pisala i zanemarila sam vas. Ukoliko želim imati kvalitetan odnos s čitateljima svog bloga, moram održavati vezu s vama. Veza podrazumijeva kontinuitet i ulaganje, razumijevanje i brigu. A ja sam bila u svom svijetu, svojim brigama, životu i traženjima da sam jednostavno posustala u komunikaciji s vama premda mi je jako bitna. Takav odnos nije dobar, stvori se jaz koji je poslije potrebno ispuniti, popraviti pukotinu koja je nastala, nadoknaditi vrijeme koje me nije bilo.

Odnos pun razumijevanja znači da shvaćate da me nije bilo s razlogom i da sam se vratila kada sam mogla. Oprostite mi nejavljanje i družimo se i dalje. Ukoliko me ne razumijete, ne trudite se shvatiti moje razloga, dolazi do produbljivanja jaza između nas i počnemo se udaljavati. Ali osjećam da se razumijemo. Kao i moja prijateljica Nina koju sam vidjela nakon dugo vremena izolacije i koja je shvatila i ono neizrečeno i nastavile smo gdje smo stale. To možete s ljudima koje je briga za vas, koji imaju povjerenja i razumijevanja.

Danas je nerazumijevanje postalo puno lakše, zato posvuda vidite ljude koji vade “noževe” jedni na druge, skaču za vrat i ne pokušavaju razumjeti nego odmah napadaju. Ne zanimaju ih razlozi, žele samo napadati. Napad ne mora nužno biti snaga, može biti slabost jer nemaš dovoljno snage da razumiješ pa napadaš. I neprijatelja treba razumjeti. Neki ljudi su za svoju životnu filozofiju odabrali sebičnost ali dugoročno to ne vodi bogatijem životu, nego praznijem.

Svaki odnos kao i ovaj naš koji sam uzela za primjer zahtijeva razumijevanje i povjerenje. Da bi razumjeli i da bi nam bilo stalo do drugih, ne smijemo biti sebični. Sebičnost je hladna a odnos podrazumijeva toplinu. Ukoliko sebičnost vlada, nema razumijevanja nema ni odnosa. Razumijevanja nema kada je čovjek sebičan, kada misli samo na sebe i svoje potrebe i sve podređuje tome, ruši sve do ostvarenja svojih želja, potreba i snova. Kada je čovjek sebičan, možda prividno izgleda sretan, ispunjen no je li to zaista tako? Često gledam ljude koji su sebični i sve podređuju sebi. Nema brige za druge nego je sve podređeno njima i njihovim potrebama. Uzimaju koliko im treba, daju koliko žele, obično malo u odnosu na ono što uzimaju i ne zaustavljaju se. Imaju stav “*ebe mi se za druge” i to im je životna filozofija. Ne brinu za tuđe osjećaje, tuđe potrebe i živote. Je li zaista moguće da su sebični ljudi sretniji od ljudi s razvijenom empatijom? Možda na prvi pogled djeluje lakše jer ne brinu za druge ali nemoguće je ne brinuti za druge i biti sretan. A ako je to moguće, onda takvu sreću ne bih nikada htjela.

Kad bih morala izdvojiti samo jedan sastojak bitan za uspješan odnos, bilo bi to POVJERENJE.

Ne mogu a da se ne upitam ponekad zar je tako malo povjerenja danas među ljudima da radije gubimo dragocjeno vrijeme na površne odnose? Je li to zaista lakši put ili u konačnici više košta površnost od dubine?

Koji je vaš ključni sastojak uspješnog odnosa na poslu, u prijateljstvu, u ljubavi, u životu?