Archive for the ‘Nekategorizirano’ Category

Kada se pogledamo u ogledalo – što vidimo? 

Nedavno sam dobila jedan prekrasan kompliment koji me ostavio bez teksta. Vjerujte mi ja nisam osoba koju je lako ostaviti bez teksta jednostavno zbog toga što ja uvijek imam nešto za reći i “nije lako sa mnom, mada se može” (rekao bi jedan moj drag pjesnik). Kompliment je došao od jedne predivne osobe, divnog književnika koji nam je uljepšao jednu čarobnu večer čitanjem poezije na francuskom. Ono bitno je da mi taj gospodin nije to rekao jer ga zanimam kao žena i zbog toga me je to ostavilo bez teksta jer znam da je bilo iskreno a i sasvim spontano.

I tako sam ja, osoba koja nikad nije bez teksta, ostala posramljena jer ja sebe uopće nisam vidjela tako kako me on vidi. Nije bio neki moj dan, nisam bila nešto posebno sređena, nisam se osjećala dobro u svojoj koži, nisam izgledala najbolje samoj sebi i na sebi sam vidjela samo ono što nije dobro. I baš me posramio. Posramio me taj kompliment jer sam mislila kako sam ja grozna prema sebi kad ne vidim isto što i on!

I zato – napravimo mali test. Pogledajmo se u ogledalo. Cijeli. Bez maske. Bez šminke. Bez odjeće. Bez dodataka. U kućnom izdanju. Opušteni.

1. Prvi korak – znamo li tko i što je osoba u ogledalu? Tko si ti čovječe?
2. Drugi korak  - što primjećujemo kod te osobe? Što je prvo što nam upada u oči? Kako bi opisali tu osobu?
3. Treći korak – prihvaćamo li tu osobu koju gledamo u ogledalu takvu kakva je ili nam je u planu 100 planova što bi promijenili?

Zašto ne znamo primiti kompliment? 

Zanimljiv video, koji govori puno i dobra je lekcija, nedavno je sa mnom podijelila prijateljica Z i možete ga pogledati klikom ovdje. To me zapravo i ponukalo da napišem ovaj post. Nevjerojatno mi je zapravo kakvima sami sebe vidimo i kako nas drugi vide. Sami sebe vidimo puno gorima nego nas drugi vide. Zato nas nekada i zatekne nečija reakcija, kompliment, pohvala jer smo opterećeni onima što na nama “ne valja” i ne vidimo se kao kompletnu osobu nego samo iskaču neke naše mane od kojih smo mnoge umislili ili barem preuveličali.

Ne čudi me takav stav jer smo svi takvi, netko više, netko manje. Kada dam kompliment svojim prijateljicama i kolegicama često se zbune i iznenade. Ljudi ne gledaju na sebe kao na osobe koje imaju prekrasne oči, divan osmijeh, sladak nos, lijepo lice, predivnu kosu, lijepe ruke, zgodne noge i slično. Ljudi gledaju na sebe kao na osobe koje imaju prevelik, kriv ili premali nos, krive zube, loš ten, ravnu kosu a žele kovrčavu ili obrnuto, kratke noge, male cice, prevelike cice, nemaju guzu, imaju preveliku guzu i tako u nedogled.

Ljudi hodaju svijetom nesvjesni sami sebe točnije ljepote u sebi, na sebi ali zato su spremni svoje mane potencirati do neba i svaki svoj gram viška osjete. Moje prijateljice koje najbolje izgledaju ujedno su najmanje toga svjesne i zapravo su nesigurne. A ono što svakako nije lijepo je nesigurnost. E sada kako se toga riješiti izazov je jer svi smo nekada nesigurni.

Mijenjajmo se zbog sebe i svoje sreće a ne zbog drugih!

Kada čovjek gleda u sebe, ima uvijek nešto što bi možda mijenjao jer eto koža mi nije više kao nekada sa 20, nos mi nije najravniji, zubi pogotovo a i ima još toga što bi trebalo oduzeti, dodati ali ipak to sam ja. Možemo biti kritični ali ne moramo sami sebi biti najveći neprijatelj i najveći, najžešći kritičar koji upire prstom samo u ono što nije dobro.

Majka priroda nam je dala dar a poklonjenom konju se ne gleda u zube reklo bio se. Nešto možemo mijenjati a nešto ne. Ako nas promjena čini sretnim i želimo to žarko zašto da ne sve dok ne ugrožavate svoje zdravlje a zdravlje je najbitnije, kako ono fizičko tako i ono mentalno a nekada za mentalno zdravlje godi promjena.

Ako se ne možete nikako pomiriti s tim što imate i smeta vam – promijenite ali budite spremni raditi za te promjene jer i promjene zahtijevaju trud, rad i vrijeme. Smršavite, udebljajte se, utegnite se, izravnajte ili smanjite nos ako vas tako jako muči, stavite si cice ili ih smanjite, poravnajte zube, pofarbajte kosu i što god želite dok to radite zbog sebe jer sami sebe moramo prihvatiti, voljeti i cijeniti i to radimo zbog toga.

Ako radimo to zbog drugog onda smatram da je to potpuno krivo. Ako smršavimo da bi nas netko više volio – traje li ta ljubav/strast dok se držimo određene kilaže? Bilo bi jako žalosno da je tako.

Nitko nam ne može diktirati tko i što trebamo biti!

Nevjerojatno je koliko smo bombardirani time da moramo izgledati ovako i onako. Možete pročitati sve o tome kako povećati i smanjiti neke dijelove tijela, koliko je kila važno imati da bi se osjećali dobro (jer određena kilaža garantira dobar osjećaj!?) i koliko morate jesti, piti, piškiti i kakati da bi izgledali baš kako treba!

A kada ste zadnji put pročitali kako živjeti ispunjeno i sretno takvi kakvi jesmo? Kako sebe prihvatiti sa svime što imamo i nemamo? Svi takvi članci redovito su ismijavani kao što će vjerojatno i ovaj moj biti jer self-help/literatura za samopomoć nije u modi. Ali znate što – ja ne pratim modu nego stvaram svoju! Puno je zanimljivije tako i ne utopite se u masi mada je u masi sigurno i toplo!

1. Prvi korak – upoznajte osobu koja te gleda iz ogledala. Pružite joj ruku i recite – drago mi je. Mislim kud ćeš bolju osobu upoznati od samog sebe jer to je osoba s kojom si od početka života do kraja. Sami sebi trebamo biti najbolji prijatelji. Pa, upoznajte svog najboljeg prijatelja napokon!
2. Drugi korak – fokusirajte se na ono dobro. Ono što vam baš jako jako smeta promijenite ukoliko možete, ukoliko ne – prihvatite to inače ćete biti jadan i nesretan čovječuljak a šteta život potrošiti na žaljenje jer nisam manekenka s nogama do neba, cicom peticom i bujnom crnom kosom!
3. Treći korak – prihvatite tog čovjeka u ogledalu (od milja zvanog Čovječuljak). Nakon što ste ga upoznali, skenirali i shvatili koliko dobrog je u njemu i da te vaše oči i dalje sjaje jednakim sjajem i srce kuca istim žarom, osmijeh još uvijek može biti postojan i zarazan, prihvatite Čovječuljka kojeg znate, zagrlite ga i pomirite se s demonima koji su stajali između vas!

Kile, viškovi, manjkovi, krivine, ravnine – možemo se boriti s njima, možemo ih prihvatiti, sve možemo ali moramo se voljeti! Nitko nam ne može diktirati kakvi trebamo biti. Sami najbolje znamo kako se osjećamo u svojoj koži. Važno je prihvatiti samog sebe, osobu koju gledamo u ogledalu i taj odraz ne predstavlja samo nas fizički nego i ono što jesmo. A mi smo cjelina. Važno je da u toj osobi vidimo sve – i dobro i loše a ne samo loše, ono što na nama “ne valja” i što bi mijenjali.

Kada prihvatimo sami sebe i osvijestimo sami sebe u sebi, lakše će nam biti u odnosima s drugim ljudima. Osjećat ćemo se lakše. Nije bitno što drugi ljudi govore jer nekad govore namjerno nešto da nas povrijede. Bitno je kako se mi osjećamo u svojoj koži.

Kada se dobro osjećate u svojoj koži kakva god ona bila, ništa vam ne može nikakav komentar, na vama je vaš štit od safira i rubina i sjajite zadovoljstvom, mirom i ravnotežom!

Do sljedeće teme pitam vas:

Ako kažu “Ljepota je u očima promatrača” zašto onda sami sebi nismo lijepi? Zašto nas drugi onda vide boljima nego mi sami sebe a i mi vidimo druge boljima, ljepšima od sebe?

Primjećujete li više svoje mane, nedostatke nego prednosti, vrline, dobre strane? Imate li neki svoj recept kako prihvatiti sebe sa svim manama i vrlinama?

Share