navigacija

Ljubičica malen cvijet, al ju voli čitav svijet

Ljubica

Nekako s proljeća u meni se probudi djevojčica koja je oduvijek skakutala preko graba i uz plotove neumorno brala ljubice. Što je tako privlačno u tom malenom cvjetiću pitam se... Možda neparan broj latica koji znači da te dragi sigurno voli u igri voli - ne voli - voli... Možda intenzivno ljubičasta baršunasta boja privlači svojom tajanstvenošću. Možda opojni miris koji te mami da zastaneš i zaroniš lice do zemlje kako bi udahno punim plućima. Čak i ubrane ljubice ispunit će cijelu sobu mirisom i tako razveseliti i mamu, i baku, i svaku žensku osobu kad uđe u prostoriju. Možda sve to čini ljubicu prekrasnom i privlačnom. No, ona nije prva koja je pojavi u proljeće. Jaglac i visibaba nekako se proguraju u prvi red i prošaraju cvjetne gredice. U šumarcima među prvima je opet šafran koji oboji cijele proplanke ljubičastobijelim flekama. Ljubica nije ni kraljica cvijeća. Ruža ju nadmašuje svojom pojavom i mirisom. Tulipan dominantno i gordo podiže glavu iz cvjetnih gredica. A ljubica se plavi izvan njih. Nju nitko ne sadi. Pomiješana s travom samozatajno podiže svoju elegantnu glavicu. Ona je simbol skromnosti. Miriše na čistoću. Slatkasto i toplo. Nježno, a opojno. U kršćanstvu ona je simbol snage i vječne vjere. Nenametljiva uvijek gledajući prema dolje. Ponizno se klanja Zemlji. Ipak, tako sićušna osvaja svako srce. Ne kaže se zalud: "Ljubičica malen cvijet, al ju voli čitav svijet!" 

 

Ah, koliko je samo puta završila na stranicama dnevnika neke djevojčice! Koliko li je samo puta poslana u ljubavnom pismu dragoj simpatiji. Zato je i simbol tajne ljubavi. Koliko je srca obradovala kad su je malene ruke pružile mami, baki, učiteljici. Koliko je djevojačkih prijateljstava nastalo dok su je složno brale. Pa, tko ne bi volio taj divan mali baršunasti cvijet čiji zanosan miris tjera prolaznika da zastane i pogledom potraži među travkama i listovima tajanstvene kapljice ljubičaste. Prema mitološkoj priči o tragičnoj ljubavi nikla je iz kapljica krvi mladića, a vrhovni bog Zeus prepunim livadama ljubica tješio je svoju ljubavnicu. Čak i srcoliki listovi ukazuju da je ta biljka povezana nekako s ljudskim srcima.

Ljubičica (lat. viola odorata) je i nadasve vrlo ljekovita. U proljeće se bere prvo korijen, pa cvijet, a listovi tek kasnije, ljeti. Najljekovitiji je cvijet. Osušeno cvijeće liječi od upale grla, dušnika i bronhija izazvane nazebom, zatim od upale krajnika, od glavobolje, nesanice, atsme, raka, tuberkuloze, nadimanja, podagre, gihta, kožnih osipa, ospica, šarlaha, škrofula i katara pluća, stimulira znojenje, potiče na povraćanje i čisti krv. Ima antibakterijsko djelovanje, a koristi se i kod kožnih upala, oteklina, djeluje protiv bolova i kao sedativ. Učinkovita je kod hripavca i nakupljanja sluzi. Mast od ljubičica je melem za rane, preporuča se kod neurodermatitisa, opeklina i tjemenca kod dojenčadi kao i kod uklanjanja ožiljaka. Preporuča se protiv upale dojki, ali i protiv raka dojke i protiv metastaza nakon operacije raka dojke.

Njeno dragocjeno i skupocjeno prirodno ulje miriše slatko i puderasto, a koristi se u parfemskoj industriji od davnina.

Ljubica je i jestiva sirova. Sjećam se da smo je mi djevojčice jele na putu iz škole. U narodu također postoji vjerovanje da prvu ljubicu koju na proljeće pronađete morate pojesti i zaželjeti želju, a to će vam donijeti sreću cijele godine. Osim što se od pupoljaka, cvjetova i listova može napraviti izvrsna i ukusna salata cvjetovi se koriste ušećereni kao jestiva dekoracija za deserte.

Ljubica ima puno sestrica u različitim nijansama ljubičaste a posebno je lijepa bijela ljubičica koja češće raste u šumi nego uz putove. Neki varijeteti ne mirišu. Meni je najdraža ona divlja, mirisna ljubica čiji me miris strelovito vrati u djetinjstvo. U staru bakinu kuhinju gdje je na zelenkastom kredencu uvijek imala spremnu čašu izrezbarenu zlatnim linijama, a koja je čekala baš moje buketiće ljubica koje sam joj donosila. Ona bi uvijek popravila svoj rubac koji joj je bio neizostavan modni detalj i pravila se iznenađena grleći me od sreće što sam navratila. Zvala me od milja "babina ružica". Bila je moja zaštitnica i utjeha. Slušala je pažljivo sve moje mladenačke probleme i tješila me. Baš poput ljubice i ona je svoj pogled češće upirala u zemlju. Imala je uvijek puno cvijeća. Najviše prkosa, liza i  dalija. Najdraža boja bila joj je "mrkasta". Ispred njene kuće uvijek se plavilo sve od ljubičica. Njihov miris me sjeća na nju. Sve zbog ljubica, sve zbog ljubavi. To je moć prirode.

 

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (5 ocjena)