don Anđelko


Arhive

Ulazim u jednogodišnju MeNO-pauzu!


SRETNO VAM (MOJE) BLOGO(OD)JAVLJENJE!

U muci mi se iscrpila snaga
i kosti su moje klonule.
Dušmanima svojim postao sam ruglo,
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me k’o mrtvaca iz sjećanja ljudi,
postadoh k’o razbijena posuda.
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud:
sastaju se protiv mene
i smišljaju kako da mi život oduzmu.
A ja se, Gospode, u tebe uzdam;
govorim: Ti si Bog moj!
(Ps 31,11-15)

Eto, dragi i poštovani virtualni župljani, upravo se tako nekako već dugo vrjemena osjećam kao biblijski zemaljski autor navedenoga psalma… To nije samo osjećaj, nego i razlog – ali ne jedini, nego jedan od nekoliko njih – za (više puta odgađanu) “Me-NO pauzu”, istaknutu u naslovu posta. Taj pak izraz ne znači ništa drugo osim mojega namjernog PAUZIRANJA od SVIH (svjetovnih) MEDIJA. Dakle, Me(diji) NO!
To najprije znači da će blog DON BLOG “hibernirati” odnosno “spavati” jednogodišnji zimsko-ljetni san (ne znam jedino kako će dugo urednica “puštati” komentare).
Zatim, to znači da će isto toliko vrjemena – tj. punih 12 mjeseci, 52 tjedna, 365 dana, 8.760 sati, 525.600 minuta, odnosno 31.536.000 nekome&nekima (!) duuugih sekunda – mjesečnik NACIJA biti bez moje kolumne CRONIKE IZ NACIJE (što mi je nekako najžalije, ali…, sori Elvis… šmrc…).

Također, to znači da više NEĆU svakodnevno pratiti TISKOVINE, tj. sve DNEVNE listove (premda mi je to oduzimalo tek 20-ak minuta do sat vrjemena), a “stradat” će također i sva ostala svjetovna periodika (to znači da će i na portalu Glas Gacke biti manje mojih komentara).
Osim toga, ovaj pôst (od glagola postiti) odnosi se i na sve oblike (ne)sudjelovanja u svjetovnim medijima… Itd.

Da skratim, u sadašnjim okolnostima župnoga pastorala (virtualni je usputan i hobi!) – imam tri župe, četiri službe i pet crkava! – doslovce nemam više ni vrjemena ni snage za sve što sam do sada “gurao”. A kad je riječ o BLOGU, to je trajalo gotovo punih SEDAM GODINA! Dakle, prioriteti su jasni i tu ne želim raditi nikakve “eskivaže” ili žrtvovati bilo što važno, premda sam teška srca donio ovu odluku. Naravno, nadam se da župni portal i Fejs neće u ovom “no-mediji” razdoblju trpjeti…
Naravno, da sve bude u mojem stilu, za ovaj postupak postoji još jedan razlog, koji sada neću otkriti – nadam se da će biti očit početkom sljedeće godine…

Eto, dakle, ne očekujući odobravanje od svih (jer će se neki ovome sigurno radovati), na kraju zahvaljujem svima na strpljenju ter sve molim za oprost ako sam bilo koga na bilo koji način uvrijedio (nikada mi to nije namjera, nego se u “žaru borbe” nešto omakne). U kontekstu upravo rečenoga moram još parafrazirati naVodnog heroja R. Končara pa ću uskliknuti: Razumijevanja ne tražim, ali bih vam ga dao! Zato vjerujem da će barem netko reći: Ajde, odmori se – zaslužio si!
Međutim, ne povlačim se ja ni u “mirovinu” ni u mirovanje… 

Veeelika i pooosebna hvala urednici Sandri
ter svima pozdrav i blagoslov – s jednogodišnjom “garancijom”!
NB: Nadam se da je sapienti sat (a blenti ni budilica).

Don Angelo alias Don Blog

Na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja 2014. –
10 dana prije mojega sedmog Blogojavljenja!

PS: Moram također napomenuti da sam bio planirao u ovaj post ugurati i svoje ogorčenje (koje me silno iscrpljuje i “ždere”) stanjem u katoličkim medijima, tj. odnosom mnogih najodgovornijih u našoj Crkvi prema medijima općenito i krucijalnim problemima našega naroda (kao što je demografska katastrofa), umjesto čega se golema količina dragocjene nacionalne energije troši na prividnu i lažnu moć POLITIKE – koja je samo najobičniji LAVEŽ dok KARAVANE života prolaze ne samo mimo nas nego nas gaze kao valjak kornjaču…
U taj fenomen svakako spada uporno premlaćivanje KOMUNISTIČKE lešine – čemu su izrazito skloni katolički intelektualci (teolozi su uključeni!), umjesto da se svi zajedno uhvatimo HRVANJA s vrlo žilavom i živahnom ZVIJERI u ZABAVNOJ (NE)KULTURI (vidi Knjigu Otkrivenja!), koja suptilno ali korjenito razara temelje ljudske i kršćanske civilizacije i kulture koja je održala Hrvatski narod od stoljeća sedmog ter polako ali sigurno priprema narod, poglavito mlade, za roblje Novog svjetskog poretka u skorom globalnom “demokratskom totalitarizmu” (u kojem će većina voljeti svoje ropstvo!)…
Ali, neću (više) o tome jer sam višegodišnjim (mal)tretiranjem te teme dodijao “i Bogu i narodu” a i samom sebi pa taj kritički motiv za ovaj svoj postupak sada preskačem…

Share

Post to Twitter