Don blog

Archive for listopad 23rd, 2009

SAMO JE JEDAN PUT DO SREĆE!

 

Potaknut različitim i potpuno suprotnim reakcijama na najnoviji skandalozan postupak splitskoga gradonačelnika, sjetio sam se našega prvoga i jedinoga susreta. Bilo je to upravo u jeku kampanje - čini mi se, vrlo blizu drugoga kruga - za izbor na to važno mjesto, I to sasvim slučajno prije početka utakmice između Hajduka i Dinama u Poljudu. Sjedio sam u svečanoj loži i po običaju nešto čitao, kad se naglo stvorio šušur. Preko oka sam spazio da dolazi Željko Kerum i veliki broj ljudi oko njega, a on je, ugledavši me, na moje veliko iznenađenje, preko nekoliko redova stolica došao k meni. Srdačno pozdravio kao budućeg gradonačelnika, što mu je bilo drago.

 

Simpatizirao sam toga “našeg čovjeka”, unatoč vidljivim i drastičnim nedostatcima za ozbiljno bavljenje politikom, to više što morao trpjeti nepravedne uvrede umišljenih medijskih i kvazi-intelektualnih veličina. No sada se sve iz temelja promijenilo. Osjećam neku mučninu. Kao i mnogi, premda to neće javno priznati. Ipak, da se ne bih prenaglio prije nego išta napišem (a ne mogu šutjeti ni u ovom slučaju, tj. “Sionu za ljubav neću šutjeti!”), zvao sam nekolicinu kolega, prijatelja, znanaca - intelektualaca i tzv. običnih ljudi… - i svi su zgroženi… i svi kažu kako su mnogi razočaran… Ipak, neki se trude naći opravdanje i “razumijevanje za čovjeka”, kao što drugi neki ističu da je to “njegova privatna stvar”… itd. Ovdje uopće ne želim komentirati “bisere” nekih poznatih faca koje čak hvale Kerumovo “iskreno javno priznanje” (uz koje ipak nije bilo javnoga KAJANJA!) ter prognoziraju da “neće izgubiti podršku biračkog tijela”!

 

Iskreno rečeno, lako je razumjeti reakcije nekih ljudi laksnog (ili nikakva!) morala, koji opravdavaju svako i svačije moralno pokliznuće pa i hotimičan skok u zlo jer su i sami tome skloni, ali ako itko može imati objektivnoga razumijevanja za svaku ljudsku slabost odnosno za grješnika, onda smo to mi svećenici. Jer mi se s takvim slučajevima i fenomenima gotovo svakodnevno susrećemo u ispovjedaonici. A to nije mjesto javnoga “istresanja” duše za novac, nego trenutak najintimnijeg i najiskrenijeg povjeravanja samome Isusu Kristu, koji po svećeniku daje čovjeku utjehu, savjet i milosrdno mu oprašta grijehe.

 

Dakle, kakvu god nepodopštinu čuli i s kakvim god se zlom kod grješnika susreli, mi svećenici nikada nećemo čovjeka unaprijed odbaciti ili duhovno “zatući”. Uvijek imamo na umu Isusove riječi kojima je od bijesnih “pravednika” zaštitio preljubnicu: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen!” (Iv 8,7). Zato i u ispovijedi i u svakoj drugoj prigodi osuđujemo svaki grijeh, a čovjeku grješniku nastojimo pomoći.

 

Međutim, ovdje treba razlikovati osobnu sakramentalnu ispovijed i javnu televizijsku ispovijest, koja je zapravo bila zabavna emisija, tj. svojevrstan privatni “trenutak istine” jednoga cjelokupnoj javnosti poznatog čovjeka. Ali ovo je bitno: ako se za obnašanje određenih javnih službi od čovjeka traži određeni moralni habitus - znademo kako je to negdje u svijetu strogo regulirano! - onda se nikakav javni moralni pad takvoga čovjeka ne može svesti na formulu: “to je njegova privatna stvar”! Upravo se zbog toga, prije nekih šezdesetak godina, i Alojzije Stepinac u svojim dnevničkim zapisima zgražao nad nekim sličnim postupcima tadašnjega političkog prvaka u Hrvatskoj dr. Vlatka Mačeka! A i javno je o javnim zlima “grmio”!

 

Zato sam u ovom trenutku duboko uvjeren da o tome ne smijem šutjeti (ma što god se još otkrilo i “na kaj bu to zišlo” - kako bi rekli naši Zagorci). To više što je riječ o višestruko “grješnom stanju”. Prvo, čovjek je već pet godina u preljubu! To je također pet godina varanja svoje obitelji, svojih birača i cijele javnosti. Uz to - svi oni koji su za to znali, posebno neki “lukavi macani”,ter ga u vrijeme kampanje savjetovali da šuti, sudionici su u njegovim grijesima. I, na koncu, sada kao “kruna” svega dolazi - rastava. Dakle, preljub, laž, rastava…!

 

Pretpostavljam da je Željko Kerum vjenčan u crkvi, da je dakle sa svojom suprugom sklopio SAKRAMENT svete ženidbe! A kada se netko iznevjeri svojemu bračnom drugu, on postaje nevjeran Gospodinu Bogu. On kida obećanje koje je na dan vjenčanja dao Bogu i svojemu bračnom drugu. Mnogi nažalost nisu svjesni da gaženje braka i bračne vjernosti ubija višestruko. Na stranu izlaganje opasnosti od dobivanja i prenošenja spolnih bolesti. Važnija je duhovna dimenzija i zato je groznije “prenošenje” nevjere - jer tjelesnim sjedinjenjem “izmjenjuju se” i duše. Zatim, kolike žene, u tjeskobi da se ne otkrije njihovo preljubničko ponašanje, nakon što zatrudne, izvrše pobačaj - poglavito ako to traje pet godina! Preljub dakle ubija na više načina. On je strašno zlo. A jednako njemu je zlo propagande koju mediji i razni “stručnjaci” šire lažući da preljub učvršćuje brak! Jest, jednako kao što paučina “armira” beton!

 

Dakle, “u ovom strašnom času” za Kerumovu obitelj, o čemu polovica Splita i veliki dio Hrvatske, tradicionalno, pretresa kao da je riječ o šaljivoj epizodi neke televizijske sapunice, treba ozbiljno misliti i na ono golemo mnoštvo ljudi kojima je ukradeno povjerenje i u čijim je dušama netko oblatio vlastitu sliku poštenja, koji su doslovce prevareni i izigrani… (ne samo zato što su ga izabrali na odgovorno mjesto)! To najbolje pokazuju reakcije mještana Kerumova rodnog sela, kao i mnoštvo drugih zdravo orijentiranih ljudi, ma gdje bili.

 

A samome Željku Kerumu - kojemu također sigurno nije u duši i savjesti lako (što potvrđuje i potresenost nakon emisije, pošto ga je nazvala sestra!) - sada su uzalud “isprike” da je to bila viša sila… da je sve bilo jače od njega iako je to protiv njegovih uvjerenja (i tradicionalnog svjetonazora)… Sve to djeluje prilično neuvjerljivo, jer nije riječ o naglu i nepromišljenu činu…! Dugo se (kao i u Podravci) “kuhala” ta ljubavna “juha” - naravno, i sa srcem! - pa je upravo sada važno postupiti razborito, jer kad se bez mozga kuha, ispadne užasna juha! Sada bi također trebalo vjernički i “u nebo vapiti”!

 

Teško je prognozirati rasplet. Možda će lukavi Kerumov PR-savjetnički tim svome šefu predložiti da prijeđe na islam pa da “u paketu” riješi sve probleme? Kako su ga pametno do sada vodili, ništa nas ne smije iznenaditi! Svakako, može čovjek biti i sjajan glumac, može postati hladan kao mramor i tvrd kao “opanak”, ali ipak - kamo će pobjeći od sramote? U BiH - možda u Ne-um? Možda će se sve brzo smiriti - do nove zabavne epizode, što će se pretvoriti u sapunici o “Cro-Berlusconiju”? A ona je zapravo već započela sljedećim pričama: na koliko će se dijelova raspasti “poslovno carstvo”, koliko će milijuna kuna dobiti Ankica Kerum, kako će djeca prihvatiti ljubavnicu…? Netko će možda smisliti dramu sa suprotnim likovima, od kojih jedni osnivaju off-shore kompanije i “tvrtke kćeri”, a drugi “off-seks” kompanjonke i “tvrtke ljubavnice”, a sve radi nezasitnog “preuzimanja”… Itd… jer mašta može svašta!

 

Zato je važno, upravo na temelju “berlusconijeva poučka”, izbjeći berlav svršetak priče. Iskustvo i praksa potvrđuju da je i Kerumu jedino pravo rješenje u POKAJANJU, u povratku svojoj obitelji, s obvezom da se pobrine za dijete koje je na putu. Njegovi bi mu sve sigurno oprostili i prihvatili ga. Tek time bi ponovno “osvojio” javnost koju je sada šokirao. Ja mu upravo to želim i molit ću se na tu nakanu. Sve drugo će biti promašaj i nastavak pada u još veću osobnu, obiteljsku, poslovnu i političku provaliju. Koja će se jednom u budućnosti zvati - Kerumova jama!?

 

Share