Don blog

Archive for prosinac, 2009

ZAŠTO SE POVLAČIM U DUGU IZBORNU ŠUTNJU…

U Hrvatskoj se, poglavito po svemu što je domoljubno ili se takvim smatra, naglo razlio tsunami postizbornog uspaničenja. A tek je prošao prvi krug (valova). Dakle - ključno je “pitanje sadašnjeg trenutka” - kako ćemo izdržati do (planiranog) “devetog kruga”!

 

Pišem ovaj (namjeravano kratki!) post, premda poslije teksta s ocjenama “potencijalnih predsjedničkih fikusa” -

 http://blog.vecernji.hr/don-kacunko/2009/12/14/ocjene-mogucih-predsjednickih-fikusa/

- nisam više kanio pretresati i prozračivati hrvatske “poderane madrace” na kojima se već stoljećima udobno hrče (ovo je asocijacija na jedan Krležin izraz). Razlog za (n)ovo “prljanje ruku” jesu pitanja na blogu i, još više, ona koja dobivam e-poštom i SMS-om - a ima ih već bezbroj. Zato ovo zapravo najvjerojatnije i neće biti kratak post…

 

Međutim, unatoč inzistiranju nekih čitatelja, ne želim sada podrobnije objašnjavati zašto nisam ni za jednoga od dvojice “preostalih” (Preostu sa Sinjske alke nisu ni blizu!), koje je izbacila “poplava” prvoga kruga izborne utrke… Sapienti sat! Samo ću kratko istaknuti ono bitno što sam tamo napisao (brojčane ocjene su sporedne):

Milan Bandić (3): SDP-ova “Majka Terezija” i najveći sponzor hrvatskog Caritasa može politički skončati između dva “plasta sijena”.

Ivo Josipović (2): Idealan “suradnik” velikih igrača - kao loptica za skvoš.

 

Dakle, kao najvažnije, istaknuo sam kako smatram da Hrvatskoj predsjednik sa sadašnjim ovlastima uopće NIJE POTREBAN, tj. da je on golemo opterećenje državnom proračunu! Zašto? Zato što u globaliziranom svijetu (već danas, a poglavito sutra) pojmovi (i stvarnost!) kao što su “nacionalna neovisnost”, “teritorijalna cjelovitost” i “državna suverenost” više ne znače odnosno neće značiti apsolutno NIŠTA! Jer mi svi zajedno, tj. svi stanovnici globalnog sela, idemo prema onome što je davno definirano kao JEDAN SVIJET, JEDNA VLADA, JEDNO TRŽIŠTE, JEDNA RELIGIJA (”u kojoj se svi ljudi slažu”)!

 

A drugi, glavni naglasak moga komentara bio je usmjeren prema predizbornoj poruci naših biskupa. Zato sam rekao, ne da su se nepotrebno blamirali (jer nikada poruke biskupa nisu imale značajnijeg utjecaja na rezultate izbora!), nego da su naši biskupi propustili povijesnu prigodu da na hrvatskoj razini raskrinkaju globalnu farsu demokratskog totalitarizma (to je pravi izraz za današnje funkcioniranje institucija sistema na svjetskoj razini. Naime, oni koji po svojoj službi i duhovnom poslanju - in Capite et in membris! - trebaju skrbiti za dobro naroda, ni na koji način ne bi smjeli sudjelovati u globalnoj OBMANI pučanstva - bez obzira na cijenu! Eto, to je to.

 

Zato smatram da bi SADA naša Crkva - ili barem netko od biskupa, kao što je to (samoinicijativno?) učinio biskup Štambuk na Udbini, ili možda preko Komisije HBK Justita&pax - trebala vjernike-birače pozvati na BOJKOTIRANJE drugoga izbornog kruga. Diplomatski je to (ipak na prenježan način) učinjeno preko komentara pod naslovom “Je li moguć zaokret?” u najnovijem broju GK (gdje je, među ostalim, uporabljen izvrstan izraz HOBOTNICA - no još ga treba objasniti!), ali to narodu nije dovoljno razumljivo. Naime, nepriklanjanje ni jednom kandidatu, jednako je pastirskoj preporuci da se glasuje po savjesti! Zato je razumljiva zbunjenost koja je sada oznaka stada. No u istom su “blatu neizvjesnosti” i hrvatski intelektualci. Zato internetom, poput poludjelih zvijezda u Kumovoj slami, sve vrvi od pitanja “Što sada?!”

 

Svima sam odgovarao gotovo istim riječima (prenosim samo neke):

- … nažalost u ovom slučaju nema manjeg zla! Postoje samo gadni prividi…

- … glede drugoga kruga - nemam što dodati iz prvoga, osim što smatram da je “deveti” već davno odredio pobjednika, a sve ovo je cirkus koji do toga vodi tako što to narod treba izvesti…

- Ma kako ne shvaćate - predsjednik je davno IZABRAN (tj. određen na sastanku u loži!) a sve ovo je cirkus (”panem et circenses!”)! I još bi ONI htjeli da ga MI “izaberemo”. No passaran (barem što se mene dotikavle - rekli bi Zagorci)!

- Sada treba masovno BOJKOTIRATI izbore (što je i prije trebalo, da je bilo pameti i REALNOSTI, umjesto hrvatske političke naive)!

 

No, kad je riječ o hrvatskim INTELEKTUALCIMA (ili našoj inteligenciji), nešto je posebno zanimljivo (meni nimalo iznenađujuće): otkrio čovjek famoznog Davida Ickea (koji vrlo zbunjujuće, a možda i namjerno, miješa stvarnost i fantazmagorije, tako da mu lakše i ono prvo svatko razuman može proglasiti nebulozama!); a zatim je - pazite ovo! - “nedavno gledao nekoliko FILMOVA o iluminatima, novom svjetskom poretku, vanzemaljcima, gušterima…” (naglasio sam namjerno riječ “filmova” - jer on je GLEDAO… umjesto da je ČITAO knjige o tome!). Zato sam prijatelju koji mi je to emajlirao odgovorio:

- ZASTRAŠUJUĆE!!! Ali ne to o čemu D. piše, nego da je tek sada s Ickeom “otkrio toplu vodu”! A literatura o tome postoji već 10, 20, 30, 40… godina (ovisi koliko je tko star). Eto tu se vidi da Hrvati SPAVAJU, jer NE ČITAJU!!! Zato već stoljećima shvaćaju “koliko je sati” tek kad “vlak prođe”! Ajde, laku noć!

 

Na drugi emaj istoga prijatelja, u kojem je pohvalio (doista vrijedan!) prilog akademika Slavena Barišića s portala HKV-a odgovorio sam malko grubo:

- Kakvo “otkriće dr. Bojlera” (čast i poštovanje dr. Barišiću… ali…!) - pa tako je u cijelom svijetu - “da kontrolirani masovni mediji suvereno kontroliraju politički život Hrvatske”! Dovoljno je bilo pročitati npr. knjižicu Noama Chomskog MEDIJI, PROPAGANDA I SISTEM… a i Vjekoslav Krsnik je prije par godinica objavio knjigu UPRAVO O TOME!

 

Međutim, ako neki važni naslovi nisu uočeni u šumi novijih izdanja, kako je moguće da se danas ne prepoznaje ozbiljenje ozbiljnih misli fikcije jednoga starog romana:

“Naravno, ne postoji nikakav razlog zbog kojeg bi novi TOTALITARIZAM nalikovao starom. Vladanje batinama i vodovima za strijeljanje, umjetno izazvanim nestašicama, masovnim zatvaranjima i progonstvima, nije samo nehumano (za to danas nitko ne mari); dokazano je kao nedjelotvorno – a u doba razvijene tehnologije, nedjelotvornost je grijeh protiv Duha Svetoga. Stvarno totalitarna država bila bi ona u kojoj svemoćna izvršna vlast političkih glavešina i njihove vojske upravljača kontrolira populaciju robova koje nije potrebno prisiljavati, jer oni vole svoje robovanje. U današnjim totalitarnim državama, zadaća da robovi zavole svoje robovanje dodijeljena je ministarstvima promidžbe, MASMEDIJIMA i učiteljima” (Aldous Huxley, novi predgovor za Vrli novi svijet, 1946. /preveo Stanislav Vidmar, Izvori, Zagreb 1998. - isticanje je moje!).

 

Ali vratit ću se i na nekima omraženog američkog intelektualnog šarlatana: “Uloga američkih novinara je otkrivanje, osuđivanje i ismijavanje svake manifestacije koja oponira dominantnim aranžmanima moćnika, uključujući silnu opoziciju korporativno vođenoj globalizaciji. Osnovni cilj je zadržati javnost što dalje od bilo kakvih spoznaja o tome što se uistinu događa.” (Noam Chomsky, intervju u Feral Tribuneu, 28. srpnja 2001.).

 

A što se uistinu događa u Hrvatskoj - evo još jednog apsurda! - možemo doznati i iz srbijanskog lista “Kurir”(29. decenbar 2009.). U članku pod naslovom SRBI ZA IVA stoje izjave “Srba koji žive u Hrvatskoj” glede drugog kruga predsjedničkih izbora. Navode se naši državljani Slobodan Uzelac i Vojislav Stanimirović, dok njihov “legendarni” Savo Štrbac zaključuje:

- Josipović je fin, profesor, muzičar, kulturan, gospodin čovek. Više liči na devojčicu nego na nekoga ko bi mogao lupiti šakom o sto. On je čovek Evrope, dok je Bandić sirovina, buldožer. To se videlo i u njegovoj kampanji s onim puzanjem i klizanjem. Pretpostavljam da su Srbi najviše za njega glasali i verovatno će tako biti i u drugom krugu. On je od dva zla manje zlo!

 

Dakle, tko će povjerovati - kada to kaže Srbijanac, veliki suradnik Haaga i zakleti mrzitelj Hrvata! - da se u Hrvatskoj uistinu događa apsurd: da narod opet mora “od dva zla manje zlo” birati?!

Tko ono jednom reče: E, moj narodeeee…!

 

A sada se, na kraju, želim samo kratko osvrnuti na spomenuti komentar u GK - http://www.glas-koncila.hr/rubrike_komentar.html?broj_ID=17998 - ali ne s namjerom da ga kritiziram. Kolega Ivan Miklenić odmah na početku dobro ističe da hrvatsko društvo i Republika Hrvatska u 2010. godinu ulazi u znaku ključnog pitanja: Je li moguć stvarni zaokret? Naime, duboke promjene nužne su ponajprije u POLITICI koja usmjerava, određuje prioritete ili marginalizira pojedina bitna pitanja na svim područjima društvenoga života. Strateške promjene nužne su u GOSPODARSTVU, o čemu ovisi hoće li Hrvatska ostati na koljenima ili će stati na svoje noge. Bitne promjene nužne su u MEDIJIMA koji sve manje služe hrvatskome društvu i hrvatskim građanima a sve više nekim čudnim i netransparentnim interesima pojedinih ideološko-političkih i inih skupina… Jednom riječju nuždan je korjeniti zaokret u gotovo SVIM društvenim procesima na SVIMA područjima društvenoga i državnoga djelovanja. (Ključne pojmove istaknuo sam velikim slovima, kao i u nastavku!).

 

Međutim, komentator također ističe veliki PROBLEM (koji je u ovom postu već prije spomenut), a riječ je o daleko opasnijem uvelike uspješnom nastojanju ostvarivanja nevidljive KONTROLE nad cjelokupnim hrvatskim društvom. Ta HOBOTNICA ima npr. svoje krakove u svim parlamentarnim strankama pa je zbog toga Hrvatska ostala bez stvarne opozicije…

I, na kraju balade, vlč. Miklenić zaključuje kako iznimno slab odaziv birača na prvi krug predsjedničkih izbora ponajprije otkriva do koje je mjere građanima nametnuto uvjerenje o njihovoj NEMOĆI pred partitokracijom, političkim i inim moćnicima - što također otkriva vrlo snažan krak HOBOTNICE. Baš zato što se tako snažno očitovala moć te skrivene HOBOTNICE, 2010. godina morat će biti godina građanskog BUĐENJA i nemirenja nezadovoljavajućim stanjem. U tom smislu zagrebački prosvjed i molitva hrvatskih BRANITELJA na Štefanje pred katedralom veoma je snažna i važna poruka, ali i stvarni početak 2010. godine kao godine SAZRIJEVANJA za stvarni OTPOR nepodnošljivom vladanju zla i beznađa, nedopustivom strateškom lutanju i ponižavanju čitave hrvatske nacije. (Glas Koncila, broj 1 (1854), 3.1.2010.)

 

Jednom riječju - jako dobro i vrlo moćno. Misli i ideja dovoljno za PROGRAM djelovanja koji zavrjeđuje cijelu knjigu! Ali bojim se da nju nema tko pisati. Jer SVI MI (tu našu) stvarnost samo opisujemo, i nikako da s velikih riječi prijeđemo na MALA DJELA i konačno nešto počnemo MIJENJATI! A to znači također svojim nedovoljno upućenim čitateljima objašnjavati ključne pojmove, da ne moraju čitati desetke knjiga (na što će se sigurno tek rijetki odlučiti)!

 

Dakle, zaokret nije moguć - jer ONI (vlasnici HOBOTNICE!) ne žele ga izvesti! A MI koji bismo to htjeli NE možemo - jer nemamo čime! A NEMAMO jer nemamo KATOLIČKU TELEVIZIJU ni DNEVNI LIST kršćanske usmjerbe! A NEMAMO ih već 20 godina jer čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju (v. Jeremija 14,18) smatrajući već 20 godina da spomenute medije ne možemo imati ili pak dvoumeći jesu li nam uopće potrebni! Sapienti sat! I previše sam rekao… (ali ipak ništa što već nije objavljeno!)…

 

Da zaključim, jednostavno: demokracije u Hrvatskoj NEMA - ona je u javnosti svedena na farsu! Zato MI - svjesni kršćani, katolici - trebamo ići svojim putem! A to također znači da moramo bojkotirati HOBOTNICU i ignorirati sve njezine trikove i javne manipulacije…! Kako? Ne namećem recept, niti umišljam da mogu propisati idealan lijek, ali dobro nam je poznato što su činili Izraelci u ropstvu u Egiptu, kad su bili prisiljeni graditi piramide i velike gradove, pritisnuti teškim poslovima i ubijanjem njihove muške djece!!! Sve drugo (već je dugo, ali će i ostati ako ništa ne promijenimo) naše zavaravanje i sudjelovanje u OBMANI. “Tko ima uši, neka čuje! Tko može shvatiti, neka shvati!” - kaže Isus.

 

Naravno, mnogo je lakše i jeftinije ne zamjerati se svjetskim moćnicima, nego svjedočiti ISTINU. Tako se mogu ponašati intelektualci, ali i crkveni ljudi mogu nastaviti sa svojom učenom i malo kome razumljivom (teološkom) frazeologijom, potpuno mirni i bez straha da će morati, poput Sv. Petra i apostolâ, ili našega Alojzija Stepinca, biti “radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime” tj. za Isusa Krista (v. Djela apostolska 5,41-42). Osim toga, kao što je teško političarima priznati (narodu) da smo već godinama u višestrukom DUŽNIČKOM ROPSTVU ter smo zbog njega izgubili sve oblike suvereniteta, tako je svakom čovjeku teško pomiriti se sa činjenicom da je danas u globaliziranom svijetu, gdje je (gotovo) sve pod nadzorom tzv. Velikog Brata (= Hobotnice!), i pojedinac i narod već dugo bez prave slobode odnosno da je u jedinstvenom - ROPSTVU!

 

Zato je danas više nego ikada, ne samo za Hrvatsku nego za cijelo globalno selo, aktualna ozbiljna misao odnosno upozorenje našega nobelovce Ive Andrića (čini mi se da je iz Ćuprije):

“Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete.”

 

Dakle, neka svatko tko ima imalo soli u glavi vidi gdje je i gdje smo. A ja ću, barem jedno vrijeme, učiniti stanku s petljanjem u politiku odnosno sigurno ću držati izbornu šutnju do Isusova Krštenja!

 

Sada, uoči Stare godine 2009. mogu mirne savjesti reći: Dixi, et salvavi animam meam!

 

 

Share

 

MISTERIJ NAJLJEPŠEGA KRŠĆANSKOG BLAGDANA

 

Pred otajstvom  Božića, tj. pred tajnom, misterijem utjelovljenja Božje Riječi, svake godine iznova ostajem bez daha i riječi. Postoje mnoge prekrasne božićne priče i mnoge divne meditacije o najljepšem i najradosnije kršćanskom blagdanu, ali meni se posebno sviđa ona od Edith Stein, tj. Sv. Terezije Benedikte od Križa. Ona je rođena u u ortodoksnoj židovskoj obitelji. Već je u trinaestoj godini izgubila vjeru i postala ateist. Godine 1911. počela je slušati predavanja iz germanistike i filozofije na sveučilištu svoga rodnog mjesta Wroclawa, no posebno ju je zanimala filozofija; u njoj je mislila naći istinu, za kojom je u duši čeznula.

Godine 1913. prešla je na sveučilište u Göttingen kako bi slušala predavanja Edmunda Husserla, začetnika fenomenologije. Husserl je također bio Židov, ali obraćenik na Protestantizam, dobitnik Nobelove nagrade na području filozofije. U traganju za istinom Edith je našla Istinu, upoznala je još jednog Židova - Isusa Krista, i obratila se! Na Novu godinu 1922. primila je sveto krštenje i uzela ime Tereza - Hedviga, ter je otišla u Bratislavu da priopći majci svoj prijelaz na katoličku vjeru. Kleknula je pred nju i rekla jednostavno: “Majko, ja sam katolkinja.” Učinak tih riječi bio je potresan. Prijelaz Edithin na katoličku vjeru značio je za gospođu Stein duhovno otuđenje koje je neminovno imalo nastupiti između nje i njene kćeri. Ali poznavajući beskompromisni karakter Edithin uvidjela je da su svi prigovori i ljutnja uzaludni, prekrila je lice rukama i počela plakati. Plakala je i Edith. Nježno je ljubila svoju majku i žao joj je bilo zadavati joj bol. Znala je da će odsada ona i majka biti dva svijeta koji se nikad neće moći razumjeti. Ipak, nije došlo do potpunog prekida između Edith i njezine majke.

Godine 1933. Edith je ušla u karmelićanski samostan u Kölnu i uzela ime sestra Terezija Benedikta od Križa. Bila je profesorica na Pedagoškom institutu u Münsteru. Pisala je knjige o katoličkoj filozofiji. Pet godina kasnije bježi pred nacistima u Nizozemsku, odakle je 1942. godine deportirana u nacistički koncentracijski logor Auschwitz gdje je ubijena iste godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1. svibnja 1987., svetom 11. listopada 1998. godine, a 1. listopada 1999. suzaštitnicom Europe, zajedno sa Sv. Brigitom i Sv. Katarinom Sienskom.

Spomendan joj je 9. kolovoza. Evo dakle dijela njezine meditacije o Božiću.

 

 

Kad dani postaju sve kraći, kad zimi padaju prve pahulje snijega, tada se, bojažljiva i blaga, javlja misao o Božiću. Iz te jednostavne riječi zrači tajnoviti čar kojemu srce teško odolijeva. Čak i oni kojima stara pripovijest o Betlehemskom Djetetu ništa ne znači, vjernici neke druge vjere, ili oni koji ne vjeruju, pripremaju svečanost i traže kako da užežu tu i tamo po koju zraku radosti.

Već se tjednima i mjesecima širi po svoj zemlji rijeka ljubavi. Slavlje ljubavi i radosti, to je Zvijezda prema kojoj svi pritrčavaju u ovom zimskom mjesecu.

Ali za kršćanina, posebno za katolika, Božić je još i nešto drugo. Zvijezda ga vodi do Jaslica, do Djeteta koje donosi mir na zemlju…

 

Kada uvečer gore svijeće na jelkama i kada su darovi podijeljeni, nezadovoljena nas želja goni na ulicu prema jednom drugom svjetlu, sve do trenutka kada zazvone zvona ponoćne mise i kada se na oltarima okićenima svijećama i cvijećem obnavlja čudo svete Noći: “I Riječ je postala tijelom.” To je tada trenutak sretnog ispunjenja naše nade…

 

Svatko je od nas već upoznao sreću svete Noći. Međutim, nebo i zemlja još nisu postali jedno. Danas kao i nekada, Betlehemska Zvijezda sja u tamnoj noći…

Tmine su pokrivale zemlju i On dođe kao svjetlo koje sja u tminama i tmine Ga ne primiše. Onima koji su Ga primili, On je donio svjetlo i mir: mir sa nebeskim Ocem, mir sa svima onima koji su isto tako sinovi svjetla i djeca Očeva, i duboki mir srca; ali nipošto mir sa sinovima tmina.

Njima Vladar Mira ne donosi mir, već rat. On je za njih kamen smutnje prema kojem jure i koji ih krši. To je teška i ozbiljna istina koju nam ne treba prikriti poetski čar Djeteta u Jaslama.

Misterij Utjelovljenja i misterij zla usko su povezani. Svjetlosti koja je sišla s neba, suprotstavlja se toliko mračnija i kobnija noć grijeha… (…)

 

Oni koji su na koljenima oko Jaslica jesu sinovi svjetla: nježni nevini ljudi, pastiri puni vjere, ponizni kraljevi, Stjepan, nadahnuti čovjek učenik, i Ivan, apostol ljubavi, svi oni koji su slijedili poziv Učitelja…

Pred Djetetom u Jaslama, dijele se duhovi. On je Kralj kraljeva, Učitelj Života i Smrti. On kaže: “Slijedite me”, i tko nije s Njime protiv Njega je.

On to kaže također i nama i poziva nas da odaberemo između svjetla i tmine.

 

Svim čitateljima Don bloga odnosno pripadnicima ove virtualne župe želim toliko božićnoga Blagoslova, Radosti i Mira da ih bez mjere mogu dijeliti i širiti svima oko sebe! Sretan Božić svakome!!!

 

 

 

 

Share

ZAŠTO NE VRIJEDI TROŠITI VRIJEME, ENERGIJU, ŽIVCE, NOVCE…

Ostalo je manje od dva tjedna do predsjedničkih izbora. Hrvatskim katolicima i cijeloj javnosti svoju su poruku uputili i hrvatski biskupi. Osim javnih prepucavanja i raznih medijskih sučeljavanja većine kandidata, u mnogim tiskanim medijima manje ili više poznate osobe ocjenjuju pretendente za mjesto hrvatskog predsjednika. To sam i ja učinio na poziv Hrvatskog lista (u broju koji je izišao u drugom tjednu studenoga).

Trebalo je svakoga od devet ponuđenih predsjedničkih kandidata ocijeniti ocjenom od jedan do pet ter u jednoj rečenici napisati svoje mišljenje o svakome od njih. Prenosim ovdje svoje ondašnje mišljenje, redoslijedom koji je bio zadan (a dio u zagradama dodajem sada).

Milan Bandić (3): SDP-ova “Majka Terezija” i najveći sponzor hrvatskog Caritasa može politički skončati između dva “plasta sijena”.

Nadan Vidošević (2): Kao kopija (i simpatizer) “Trenutačnog” - ali bez obrva - beznadan slučaj u političkoj perspektivi ter jeftin šarmer penzionerki i usidjelica. (Ipak ima velike šanse jer je najsličniji Anti Paveliću iz novog Sedlarova filma. A možda nije slučajno da jedino na njegovu promičbenom plakatu od početka stoji da je On “treći hrvatski predsjednik”)!

Ivo Josipović (2): Idealan “suradnik” velikih igrača - kao loptica za skvoš.

Andrija Hebrang (4): Ugledan gospodin i iskusan politički hodač po žici koju na suprotnoj strani drže njemu neskloni mediji. (A upravo oni odlučuju o “drugom krugu”, kao što njihovi vlasnici odlučuju o DEVETOM)!

Miroslav Tuđman (4): Jedini od svih kandidata možda ne bi bio lutka na koncu u obavještajnom “zmajevu gnijezdu” Pantovčaka. (Ali ni njemu mediji nisu skloni)!

Dragan Primorac (3): Vrlo uglađen i sposoban znanstvenik nepotrebno istrčava na skliske političke staze.

Vesna Pusić (2): Žena koja iritantnom arogancijom uspješno skuplja bodove za vlastiti neuspjeh.

Damir Kajin (0+): Već sam mnogo puta rekao što mislim…, a plus mu je zato što brani Savudrijsku valu i hrvatsko more.

Josip Jurčević (4): Prije će borac za “skidanje Maršala” postati ministar obitelji u Njemačkoj, nego će katolik u RH ući u drugi stupanj predsjedničke Piramide.

Eto dakle… netko će možda zaključiti kako smatram da nitko od predloženih kandidata nije prikladan za budućega predsjednika. A to nije točno. Ja smatram da Hrvatskoj predsjednik sa sadašnjim ovlastima uopće NIJE POTREBAN, tj. da je on golemo opterećenje državnom proračunu!!! Znam da ovo nekima zvuči “blasfemno” ili pak “anarholiberalno” i da se zgražaju nad tako “radikalnim stavovima”, a drugi uobičajeno odmahuju rukom na “don Kaćunkove ekscentrične redikuloznosti”. Međutim, siguran sam da imam vrlo mnogo istomišljenika. No problem je i u tome što je takav stav neuskladiv s očitovanim stavom naše “službene Crkve”. Ali to (meni) nije nikakav problem. Uostalom, nisam ni biskup ni političar. A kao građanin - bez obzira na to što sam svećenik - imam pravo na svoje mišljenje i svoj stav mogu mirno javno iznijeti.

Naši biskupi, citirajući Drugi vatikanski sabor, poručuju: “Crkva, sa svoje strane, smatra hvale i poštovanja vrijednim djelo onih koji se radi služenja ljudima posvećuju dobru države te na sebe uzimaju teret odgovornosti… U skladu s time, mi vas, dragi vjernici, potičemo da između kandidata izaberete onu osobu koja svojim životom i javnim djelovanjem najviše odražava državničku mudrost i sposobnost.”

Sve što dalje slijedi, kao i to upravo navedeno, u toj vrlo lijepoj poruci - jest obična “poezija”, da ne kažem “naivno slikarstvo” svjetskoga ranga (ovdje ne reklamiram Hebranga!). Odnosno, sve to izgleda lijepo i poučno, teoretski gotovo savršeno idealno. Ali taj ideal (od kojega danas neki prave deal) nije moguće ostvariti nigdje u svijetu, jer politički ideal iz stare Grčke (ili politika po modelu srednjovjekovnog suvereniteta) više nigdje ne postoji. (Zato realno valja prihvatiti i činjenicu da ni predsjednik Tuđman ne bio mogao u današnjim prilikama funkcionirati na ondašnji način.)

Naime, u globaliziranom svijetu kakav je danas, a poglavito sutra (gdje Hrvatska i da hoće ne može biti ni ostati nekakav “rajski otok” usred globalnog sela - jer to ne mogu ni zemlje koje imaju naftna polja, ili polja opijuma, ili… barem 100 milijuna stanovnika; premda imamo VODU kao važan resurs i čimbenik “suverenosti” u 21. stoljeću!), pojmovi kao što su “nacionalna neovisnost”, “teritorijalna cjelovitost” i “državna suverenost” više ne znače odnosno neće značiti apsolutno NIŠTA! Jer mi svi zajedno, tj. svi stanovnici globalnog sela, idemo prema onome što je davno definirano kao JEDAN SVIJET, JEDNA VLADA, JEDNO TRŽIŠTE, JEDNA RELIGIJA (”u kojoj se svi ljudi slažu”)!

Jasno je da ne treba prestati govoriti o nacionalnom (i vjerskom) identitetu - jer upravo će u budućnosti biti (zapravo, već je sada) presudan pojam IDENTITET - kao što svi koji išta znaju i razumiju o svijetu oko sebe moraju ponavljati one TRI gore spomenute sintagme. Ali doista nikakva smisla nema (barem ja to ne želim!) da oni koji po svojoj službi i duhovnom poslanju trebaju skrbiti za dobro naroda, na bilo koji način sudjeluju u globalnoj OBMANI pučanstva!

Zato smatram da su naši biskupi propustili povijesnu prigodu da na globalnoj razini raskrinkaju farsu demokratskog totalitarizma (to je pravi izraz za današnje funkcioniranje institucija sistema na globalnoj razini). Jer naša Crkva je od stoljeća sedmog - pokrštenjem hrvatskoga naroda! - integrirana u najjaču globalnu asocijaciju ter nam nije potrebna prilagodba nikakvim eu-standardima. To više što nas svi liberalni krugovi (piramidalnog oblika!) pa i “napredni kršćani” na Zapadu smatraju “konzervama” (sjetimo se kako su graknuli na kompliment koji je svojedobno našoj Crkvi dao bivši nuncij Lozano!), a možda čak i “nepopravljivima”, pa je najbolje da takvi ostanemo.

Eto zašto “pjevam izvan kora”! Zato što mislim da moramo biti REALNI. I da je potrebno da barem netko “s pristojne udaljenosti” promatra taj cirkus i upozori kako je nepotrebno tako mnogo (”šekspirovske” - odnosi se na onoga tko je pisao zakone a ne drame!) vike nizašto. Odnosno - da parafraziram poznatu Krležinu izreku - oko jednog običnog malog hrvatskog FIKUSA, koji će biti nemoćan i na sutrašnji EUropski&globalni “veliki petak”! Svejedno odvija li se igrokaz “izbora i igara” u Korizmi, u Adventu ili o Božiću. Jer hrvatsku božićnu pjesmu “Radujte se narodi!” nije nadahnula (medijska) diktatura tzv. Velikog Brata, nego rođenje Maloga Boga! Koji je svima donio Slobodu!

Share