Dekodirana (po)ruka “diktature relativizma”
siječanj 8th, 2010
ŠTO SE KRIJE IZA POJMOVA “NOVA PRAVEDNOST” i “ČOVJEK”…
“Obnavljajte se duhom svoje pameti i obucite novog čovjeka”
(Poslanica Efežanima 4,23-24)
Pišem ovaj novi post potaknut vrlo važnom temom koja je “uletjela” među posljednje komentare prethodnoga posta - to je tzv. New Age. Dakle, ovo uopće ne znači prekidanje moje najavljene “duge izborne šutnje”, niti promjenu stava ih prethodnog posta, niti difamiranje odnosno optiranje za nekoga od predsjedničkih kandidata (premda će tako mnogi procijeniti - ali to me tangira koliko i prvi tango u Parizu). Nego, ovo je tek najobičniji (netko će reći - zakašnjeli, ali je zapravo prvi, budući da je “pobjednik drugoga kruga” već lako uočljiv!) osvrt na kodiranu poruku diktature relativizma, skrivenu u sintagmi “nova pravednost”. Dakle, ovo je pokušaj podsjećanja na činjenicu u kakvo je duhovno ozračje Hrvatska već gurnuta (bez obzira tko će je “voditi u sljedećih pet godina” - kako se naivno ter potpuno nerazborito i neutemeljeno tepa predsjedniku Hržave).
Svjedoci smo naime sve agresivnijeg nasrtaja a(nti)teističkog, agnostičkog ili panteističkog poimanja svijeta, koji se suprotstavlja i isključuje judeokršćansku vjeru u jednoga Boga, Stvoritelja, Oca svih ljudi, koji je jamac apsolutnih vrijednosti.
Umjesto tradicionalnih vrjednota, na kojima je satkana čitava zapadna civilizacija, nude nam se nove vrijednosti, nova ljudska prava i “nova pravednost”. Za razliku od prvih, koje polaze od apsolutnih vrijednosti kojima je jamac Bog, ove druge su relativne, podložne prirodi kojoj se pridaju božanska svojstva. Pa iako su pobornicima relativnih vrijednosti puna usta tolerancije i (novih) ljudskih prava, nevjerojatno su netolerantni prema svima koji ne dijele njihovo mišljenje. Posebice prema katolicima. Riječ je “diktaturi relativizma”, na koju je papa Benedikt XVI. u više navrata ukazivao.
O kakvoj je opasnosti riječ najbolje je opisao Michel Schooyans u knjizi SKRIVENO LICE UN-a, koju bi “svaki onaj koji želi znati više” trebao pročitati.
Ukratko, Deklaracija o ljudskim pravima, temeljni dokument UN-a iz 1948., već od samoga nastanka pod ugrozom je “novih prava” koja se temelje na new-ageovskoj duhovnosti.
Možda će odabrani retci iz knjige najbolje pojasniti o čemu je riječ, pa ih zato zajedno pomno pročitajmo:
“Opća je deklaracija bila antropocentrična. Ona priznaje da je središtu svijeta i vremena čovjek, razuman, slobodan, odgovoran, sposoban za solidarnosti za ljubav. Od sada – prema UN-u – čovjek je prolazna čestica u svemiru. Više se ne nalazi u središtu vremena otvorenog prema onostranosti; on je proizvod evolucije; stvoren je za smrt. Više nije osoba, nego pojedinac, više ili manje koristan, u potrazi za užitcima. Ljudi više nisu sposobni prepoznati istinu i s njom uskladiti svoje ponašanje: oni pregovaraju, odlučuju prema aritmetici probitaka i uživanja. Prolazni trijumf konsenzusa o kojim se uvijek može pregovarati, i koji se, prema tome, uvijek mogu odgađati.
To je glavni izvor takozvanih “novih ljudskih prava”. Više nisu ni priznata ni objavljena; o njima se pregovara ili ih se nameće. Njima se trguje. Ona su izraz volje jačeg. Vrijednosti, kao takve, samo su odraz onoga što se nekome više sviđa, učestalost odabira.
Nova ideologija koja podrazumijeva ta takozvana “nova prava” je holistička. Sve je u svemu: čovjek postoji samo zato što je dio Zemlje-Majke, Geje, kojoj se mora klanjati. Čovjek, dakle mora prihvatiti stegu što mu je nameće ekosustav koji ga nadilazi. Morat će prihvatit nadnacionalnu tehnokraciju koja, izmišljajući svoje “prosvjetiteljstvo”, državama nameće što im je činiti, a pojedincima što im je misliti.
U halucinantnoj holističkoj svaštarnici svaka tema upućuje na sve druge kao u igri zrcala. Pogledajmo (boldiram i ovdje ostale ključne pojmove - A.K.): siromaštvo upućuje na pučanstvo, ono na “održivi razvoj”, od njega se ide na okoliš, pa dalje na sigurnost prehrane, od nje na “javno zdravstvo” kod kojeg zdravlje društvenog tijela ima prednost pred zdravljem osoba, dalje na eutanaziju, od nje, pak na nove oblike eugenizma, s njih na radikalni feminizam, od njeg na “rod” (gender), pa na obitelj, pa na “reproduktivno zdravlje”, od toga na pobačaj, od njega na temeljnu zdravstvenu zaštitu, od nje na seksualni odgoj, a od njega na “nova ljudska prava”, s njih na homoseksualnost, od nje na uklanjanje primjedbi koje bi mogle doći od nacionalnih vlada koje se ne slažu, od toga na prokazivanje “novih oblika netolerancije“, od toga na nove sudove, od njih na osnaživanje uloge i moći UN-a, od toga na promjenu nacionalnih zakonodavstava…” (Verbum, Split, 2006., str. 10. i 11.). Itd… itsl…
Dakle, kako sam u jednom komentaru istaknuo - u politici se ništa ne događa slučajno, niti ONI (koji iza globalne zavjese vuku konce u političkom lutkarskom kazalištu odnosno čiji nevidljivi prsti pomiču figure po globalnoj “šahovskoj ploči”) išta bitno prepuštaju slučaju (ili možda narodu!). Budući da je Hrvatska - premda je kao zemlja obično globalno “zrno” - od stoljeća sedmog “prstom Božjim” smještena na geostratešku važnu točku, samo najobičniji naivac ili politički potpuno nepismen čovjek može misliti da je NJIMA nevažno tko je u Hrvatskoj predsjednik države (bez obzira na njegove nikakve ovlasti) odnosno kakav je njegov PSIHOPROFIL (koji je sigurno prostudiran na londonskom institutu Tavistock - gdje se i “novi ČOVJEK!” Radovan Karadžić instruirao za doslovnu provedbu svoje psihijatrijsko-poetske inspiracije - spusti se u gradove, da bijemo gadove!)…
Šteta je jedino što golema većina tzv. biračkog tijela ništa NE ČITA, nego uglavnom gleda TELEVIZIJU - pa zato ništa i NE ZNA! Zato se bojim da je i ovaj post (možda) suvišan… no tješim se ipak činjenicom da blogeri ČITAJU pa stoga ovo nije pucanj u (p)razno, premda nije pogodak “usridu” nego u petak…!
Share
180 Responses to “Dekodirana (po)ruka “diktature relativizma””
Leave a Reply
don Anđelko
pozivam Vas još jednom da mi ovdje objasnite razliku između DOMOVINE I države. Ne blefiram, uistinu ne znam. O Vašem objašnjenju ovisi moj odgovor na gornji post.
Ljube, nemam taj riječnik niti sve znam najbolje.
Inače, što znam, znam. Mogu li i znam li to prenijeti drugima, ne znam. Nisam učitelj, profesor, svećenik, ništa slično. I hoćete li išta razumjeti, shvatiti, osjetiti iz mog teksta ovisi o vama. Ja dajem najbolje od sebe i nudim. A vi kako hoćete.
Zamisli radosti kada ti tuđe riječi nešto osvijeste, nešto novo te nauče.Kada možeš uz pomoć tuđih riječi i misli napredovati. Zato samo naprijed, dajte najbolje od sebe. Pokolebajte me u mojim uvjerenjima.
Hrvati su 1102. izgubili državu, ali nisu domovinu.
Državu su ponovno imali (kakvu-takvu) od 1941. do 1945., kad je ukinuta, ali domovinu nisu izgubili. Hrvatska država ponovno je “oživjela” 1990.
“Zgodan” primjer su i Kurdi - imaju domovinu, ali još uvijek nemaju državu!
DOMOVINA: zemlja rođenja, zemlja podrijetla, zemlja kojoj čovjek pripada po svojim pravima ili po osjećajima; domaja.
DRŽAVA: političko-pravna, međunarodno priznata upravna organizacija s punim ili ograničenim suverenitetom, s različitim oblicima vladavine i uređenja.
(prof. dr. Vladimir Anić, Hrvatski enciklopedijski rječnik)
Hvala lijepa na odgovoru.
andjelko says: 13. siječanj 2010. at 11:48 poslijepodne
Ajmeeeee… - i citira mene: “pokušajmo zajedno s legitimno izabranim predsjednikom stvoriti bolje društvo”… Bože moj, koji “hlebinci”! Odite crtati ljudi - vi pojma nemate tko danas u svijetu STVARA DRUŠTVO! Predsjednici i predsjedničići su obične figure i figurice na raznim “šahovskim pločama” (pročitajte nešto slično i od Brzezinskog!)…
Usput, @ivan-a nauči razliku između DOMOVINE i države!
Don Anđelko oslonit ću se na Vaš odgovor i pokušati misliti. Ako mi to ide.
G. Josipović je predsjednik DRŽAVE. I sada sam \\"hlebinac\\" jer se nadam da će ta upravna organizacija donijeti koliko toliko zemaljske pravde. Zar bi bilo svejedno da nam je predsjednik danas npr. Kim Jong Il (Koreja)? Ili pak, M. Bandić. Možda on ne bi bio figurica u svjetskoj igri moći. U tom slučaju ipak je važno tko nam je predsjednik. Ta kardinal ga je primio neposredno prije izbora, što svakako nije slučajno.
Ili po Vašemu, pošto su predsjednici figure na šahovskoj ploči (što se u neku ruku mogu složiti, ali ipak ostajem pri svome) onda trebamo što? Okrenuti se umjesto DRŽAVE- DOMOVINI. I tako dolazimo do važnog momenta. A to je: Što je za kršćanina, Kristova čovjeka DOMOVINA? Ja mislim da ona nije na zemlji nego na nebu. I pravi kršćanin nije ni Hrvat, ni Italijan, ni Nijemac niti…On je Kristov, sa neba. Zato su apsurdne nacionalne crkve. Svatko mi je brat u Kristu uz nebeskoj DOMOVINI.
I zato sam jednom napisao (a ne volim citirati Sveto pismo, to svatko može): Bogu božje, a caru carevo. I zato svatko tko živi u DRŽAVI u njenom državnom sustavu treba poštivati taj mehanizam. A svoju DOMOVINU traži u crkvi i svom duhu.
Ako pak ta DOMOVINA pripada zemlji, a nije DRŽAVA?! E, ljudi moji, tek tada nastaje gulaš. Tu više nitko ne zna što je kome raditi i gdje su razdjelnice DRŽAVA-DOMOVINA. I zato volim misliti da je kršćanska DOMOVINA na nebu i nigdje više. A DRŽAVA je Repubila Hrvatska na čelu s demokratski izabranim predsjednikom. Jer takav je sustav sada.
I zato je vrlo opasno kada čovjek iz Crkve kaže da je svejedno kakav je predsjednik. Relativizirajući ulogu predsjednika, omalovažava ulogu DRŽAVE. Mislim da očito iz tog stava proizlazi da što je manja uloga DRŽAVE, što je gora DRŽAVA, to je važnija DOMOVINA. I tu onda počinje miješanje onoga što se ne bi trebalo miješati. Svrstavanje klera na jednu stranu (što apriori ne osuđujem jer kao ljudi imaju pravo na politički stav) je opasno, naročito poslije izbora kada politički ne prihvate izabranog predsjednika marginalizirajući njegovu ulogu. I kažu, kao Vi , don Anđelko da je ta uloga bezvezna, dapače da su figurice koje netko drugi pomiče. A kardinal nije tako mislio!
I da je sve to istina, mi imamo DRŽAVU za koju bi trebali nastojati učiniti sve da bude pravedna, zdrava, snažna i da osigurava socijalni mir i koliko toliko materijalno blagostanje. Caru carevo.
Vaša je uloga da naviještate Radosnu vijest.
Naravno da nas iskustva bogatih zemalja uče da veće blagostanje u nekoj mjeri zatire potrebu za Bogom i crkvom. I opet dolazimo do jednog važnog momenta.
Postoji li možda, makar na podsvjesnoj razini želja da država trajno bude u blatu, želja da su stvari uvijek nejasne u odnosu DOMOVINA-DRŽAVA i gdje će kler nastupati kao onaj tko jedini zna istinu, koji jedini ima pravo i znanje da vodi narod??
Taj trag mi se ukazao u svijesti ovih dana dok pišem ove postove. Upravo ova polemikica s Vama, don Anđelko mi je ukazala na ovaj momenat.
Ne bih volio misliti da Vi, makar podsvjesno radite u stilu; što gore to bolje (u DRŽAVI) to bolje za DOMOVINU.
Ili pak, da želite izjednačit DRŽAVU i DOMOVINU.
A tko bi onda bio predsjednik: Josipović ili Bozanić.
ostajte mi dobro i hvala na strpljivosti
Ne može se izjednačiti državu i domovinu @ivan-a! Za onoga tko bi to htio učiniti mislim da bi predsjednik bio kardinal Josipović Bozanić!
A glede još važnijega - već Biblija kaže: Domovina je naša na nebesima!
Zato kršćanin mora sve gledati “sub specie aeternitatis”, jer nema smisla pretjerano se zamarati za zemaljsko ako smo upućeni na nebesko - osim pomažući jedni drugima da lakše i uspješnije prijeđemo “most” za vječnost!
Pozdrav (& hvala na bistrom trudu)!
Dragi don Anđelko
dotakli smo samu srž stvari. Ne znanjem već unutrašnjim uvidom. Mene ne interesira intelektualno nadmudrivanje već Istina. Pa ako griješim, šta ćeš bolje, jer onda napredujem kada vidim tu grešku jer je se mogu odreći. Ako pak vidim da u mom uvidu ima istine, onda je isto tako dobro. Na dobrom sam tragu.
Zato za moj odgovor ćete pričekati jer sada nemam vremena, možda i dva dana jer Vam želim pisati iz dubine srca i uma, a ne nabacivati se pustim riječima bez veze. Ovo sve stoga jer želim vjerovati da ste i Vi spremni reči: da, u pravu si, griješio sam, krivo sam mislio. Sada ću to promijeniti.
Samo u tom kontekstu mi je važan ovaj blog. U suprotnom ništa od ovod nema smisla. Mogu se gledati u zrcalo i govoriti sebi najljepše riječi.
Pozdrav za dva dana.
Ivan-a, svaka čast! Tako se razgovara!
A glede tvog vjerovanja izraženog u posljednjem javljanju, bojim se da ćemo /i ja to čekam!
/ kasno dočekati! Nije lako javno priznati zabludu, a pogotovo kardinalnu! /ne kardinalovu! 
/
Morati ćemo sami stvarati konkluzije, kao na pr.:
Anđelko te najprije poučio što je to d r ž a v a, a što d o m o v i n a prema riječniku V.Anić, iako je u svijesti imao na umu da je, po Bibliji!,
DOMOVINA, ipak, nešto sasvim drugo!!??
Ipak, tu je i zahvala “na bistrom trudu”!
Ali, “uzalud vam trud svirači”, jer kako da religija(e) funkcionira(ju) bez
“miješanja onoga što se ne bi trebalo miješati”. Božje i carevo!
Uprkos stavu(ili baš zato):
“sub specie aeternitatis”, jer nema smisla pretjerano se zamarati za zemaljsko ako smo upućeni na nebesko - osim pomažući jedni drugima da lakše i uspješnije prijeđemo “most” za vječnost!”
vidimo na primjeru posljednjih izbora kako to “pretjerano” izgleda!
@ivane-a
Jesi li čuo za Domovinski rat? I ako ti je svejedno gdje na zemlji živiš, zašto ne odeš k onome u S. Koreju i čekaš tamo odlazak u domovinu na nebesima?
Stalno miješaš kruške, jabuke, poriluk…predsjednike država, države , domovine, Nebo…
evo sam uhvatio trenutak pa se javljam, ali ne don Anđelku jer ne želim na brzinu odgovarati, želim dobiti odgovor iz sebe, želim da jasnoća sama sebe izrazi.
Geomir
hvala na primjedbama i pojašnjenjima, ali i oni su ljudi i griješni po definiciji. Zato im opraštamo kao što se i nama prašta. Osobno ne opraštam farizejštinu i zato želim doći do razine gdje se ona razotkriva (ako je ima).
ljubice,
čekam da zamirišeš ali nekako predugo čekam.
Ovo želim reči. Nije mi za cilj nikoga obezvrijediti, jer svi smo slabi i griješni. To je istina. Ja osobno nastojim shvatiti i proniknuti ono bitno što leži ispod onog vidljivog. U čitanju ovog bloga učinilo mi se nešto nelogično, upitno, dvojbeno, nešto loše i opasno i to u odnosu Crkve i svećenstva i ovih izbora. Naravno da moj vanjski, površni dio reagira na mah i želi obraniti “svoj” stav i svoju istinu. Ali onaj dublji i pametniji dio mene traži istinu i u riječi sugovornika. I zato sam tražio od don Anđelka pojašnjenje gornjih pojmova. I tek kad ih je on osobno rekao da znače to što znače onda ja imam uporište za promišljanije. Ne zato što ja tako mislim, već zato što ON TAKO MISLI. I sa NJEGOVE polazišne točke mogu “raskrinkati” njegov stav i mišljenje, ili pak, promijeniti svoj stav i mišljenje.
Zašto promijeniti svoje mišljenje. AKo moj um, srce, duša osjeti istinu u riječima drugoga čovjeka, onda ta Istina mora mijenjati. Zato jer je Istina. U početku zna zaboljeti, ali to je bol iscjeljenja. Tko je to osjetio razumjet će. I zato me ne interesiraju verbalne i intelektualne pobjede. Jer su u stvari PORAZI.
HVALA I LAKU NOĆ
Ma @ivane-a,
Kad god dođemo do nečeg konkretnog ti bi zakomplicirao ne bi li skrenuo priču na svoju “vrlinu” kako si uvijek spreman na pozitivne promjene u svojim stavovima ako poticaj dolazi od nekog drugog koga ti u jednom času cijeniš, u drugom sumnjaš u njega…Istina s velikim “I” ne izlazi od čovjeka nego od Boga. Neki je spoznaju u većoj neki u manjoj mjeri.Neki svoju spoznaju Istine žive više neki manje. U kojoj mjeri - tek ćemo vidjeti kad nam presudi pravi Glavni Sudac. Dakle, ne radi se o “verbalnim i intelektualnim pobjedama ili porazima”. Kad smo utvrdili u čemu je razlika između domovine i države, tebe više rasprava ne zanima, jer je ta razlika upravo razlogom što u srcu nosimo i spremni smo poginuti za onaj grumen zemlje na kojem provodimo generacijama ovozemni život. Bog je odredio da nam je u ovom životu mjesto (za sada) na Zemlji. To nije nebitno, kao ni činjenica da su narodi, manje-više svi, pronašli svoje mjesto pod Suncem i to mjesto smatraju svojom domovinom. Domovina je bitna. Ona je stvarna i vidljiva. Tko od nje bježi kao da bježi od svojih bližnjih. Time ne želim reći da nam bližnji nisu i oni nesretnici na Haitiju, ali sazdani smo tako da nam je “košulja bliža od kaputa” pa da je taj potres bio u Čakovcu ili Vrgorcu ili u Bjelovaru, više bi nas trgnuo. Zato, unatoč vrlo pozitivnoj težnji da čovjek dopre do onoga ISPOD površine, ostaje realnost onoga NA površini. Nije ljudski i nije od Boga to smatrati nebitnim. Nadići prizemno (u duhovnom smislu) možeš samo čeprkajući po nečistoći (sjeti se sestre Terezije, u doslovnom i prenesenom značenju riječi “čeprkati”), a to malo kada baš “miriše”. Zato i nije najvažnije mirisati, nego otvoriti srce, razum i dušu za ono što se događa oko nas i pokušati s tim živjeti što je više moguće u skladu s Božjom voljom, trudeći se neprestano propitkivati : što Bog od mene očekuje? I ne može se napredovati u duhovnom smislu ako naprosto napustiš realnost oko sebe, ma kako ti se ona dopadala ili ne. To nije napredovanje nego život u iluziji, bez temelja. Negdje i duša čovjekova mora imati korijen. Najbolje u Nebu. Ali krošnja je ovdje.
ok ljube, može. Idemo konkretno. Ispočetka. Pošto moj mozak radi dosta brzo mogao sam napisati knjige i knjige komentara u kojem bi se samo izgubili. I zato sam nastojao profiltrirat i iznijeti sukus moga razmišljanja i uvida. ali kad hoćeš, ok.
Ne kompliciram skrećući priču na svoju, “vrlinu”. Navodnici su tvoji. Ako je moja želja da nešto naučim vrlina, onda ona to jest i ide bez navodnika. Za kršćanku vrlina ne bi trebala ići u navodnike.
Moja je teza ovo: Katolički svećenik ne bi trebao biti ciničan glede izabranog predsjednika, niti omalovažavati na bilo koji način njegov izbor. Radi naroda kojemu je dušobrižnik. A da bih mogao obraniti ovaj stav tražio sam definiciju: domovina-država. Dobio sam od dona dvoznačni odgovor. Jedan je iz Anića, a drugi iz Biblije.
I zato tebe pitam. Definicija države je jasna. Što je za tebe, kršćanku, domovina?
Ovo pitanje stoga da imamo platformu, zajednički nazivnik s koje možemo onda razgovarati. Jer ako polazim od svog stajališta onda vidim jednu istinu, kao i ti sa svoga, možda drugačijeg stajališta. To početno stajalište moramo usaglasit, i ja prihvaćam da je tvoj stav ispravan i pokušat ću ga oboriti ili prihvatiti, ovisno o argumentima.
geomir kaže i citira me:
\"A glede tvog vjerovanja izraženog u posljednjem javljanju, bojim se da ćemo /i ja to čekam! / kasno dočekati! Nije lako javno priznati zabludu, a pogotovo kardinalnu! /ne kardinalovu! /
Morati ćemo sami stvarati konkluzije, kao na pr.:
Anđelko te najprije poučio što je to d r ž a v a, a što d o m o v i n a prema riječniku V.Anić, iako je u svijesti imao na umu da je, po Bibliji!,
DOMOVINA, ipak, nešto sasvim drugo!!??
Ipak, tu je i zahvala “na bistrom trudu”!
Ali, “uzalud vam trud svirači”, jer kako da religija(e) funkcionira(ju) bez
“miješanja onoga što se ne bi trebalo miješati”. Božje i carevo!\"
naravno geomire da sam ovo vidio, ali nekako iz duboko usađenog poštivanja sam htio prijeći preko toga, ali ljube mi ne da. Bolje. Izgleda da je u mene duboko usađena dvojnost, nejasnoća, miješanje onoga što ne treba miješati. Pa i kad očito nelogična tvrdnja zvoni na uzbunu, nekako je prihvaćam(o) da ne bi uznemiravao autoritete. Kako sam inficiran, a da nisam ni svjestan. I to se onda zove poštovanje. Svi smo zaraženi s njim.
I zato moram ponovo p(r)ozvati don Anđelka da kaže još jednom: Što je za njega DOMOVINA?
@ivane-a
Čudi me da netko kome mozak brzo radi ne čita ono što piše. Vrlo opširno sam ti rekla svoj stav o domovini i Domovini. Ali, može i zaključak : da je čovjek bio dovoljno mudar, mogao je doista živjeti po tvojim načelima : u Edenu, vječno. Ne bismo sada imali ovu raspravu. Ali, zlorabeći svoju slobodu, odabrao je nešto drugo, pa je od Boga dobio - domovinu, mjesto gdje će se rađati u mukama i kruh svagdašnji priskrbiti u znoju…Po Isusu nam je dao priliku da steknemo i Domovinu. Nije nas automatski oslobodio domovine i obveza koje nas uz nju vežu. Naprotiv, preko onoga što ostavimo u domovini baštinimo Domovinu. Nema preskakanja.
Ali, sve je to jasno iz onoga što sam ti već napisala. Jedino ti mogu reći da ćemo jako teško stići u Domovinu, ako ne budemo marili za domovinu…
A vrlina ide pod navodnike samo ako imam dvojbi oko toga je li to ona doista… Sorry…
Nije kršćanima zabranjeno reći popu pop, a bobu bob. Pa tako ni to da nam novoizabrani predsjednik nije baš nešto ekskluzivno. Ali, Bog će nam biti u pomoći, sigurna sam. Kao i onda kada smo branili domovinu.
Ali, to si malo preskočio. Nisi mi rekao ništa o domovinskom ratu. Koji je tvoj stav o tome?
ljube
Sad već dolazimo do tri pojma: države, domovine i Domovine. MIslim da shvaćam da riječ Domovina (s velikim D) predstavlja nebesku Domovinu. OK to je jasno. Ali opet smo na istom mjestu. Koja je, ili, ima li razlike između DRŽAVE I DOMOVINE? Ovo je domovina s malim slovom d, ali pišem sve velikim slovima zato da naglasim pitanje.
Kako ću znat da li don Anđelko griješi u svojim stavovima i postupcima ako ne znam što on misli o državi i domovini, tj. ako on i ja imamo drugačije stavove i mišljenja o ovim pojmovima. A oba (pa i ti) mislimo da su nam stavovi ispravni, da imamo najbolje namjere, da smo na putu Istine i da smo Božji. I kako mogu njega osudit, a još važnije, kako mogu sebe osudit ako mislim da su moji stavi Istiniti. Naravno da mu želim ukazat da nije u pravu jer je svećenik s javnom riječju. Ali ni po koju cijenu ga ne želim apriori osuditi i reči: don Anđelko, vi radite loše! Zato inzistiram na pitanju: domovina-država da vidim njegov stav (sada i tvoj). Jer iz jasno izraženog stava mogu početi analizirati i njega, i tebe i sebe.
jednostavno.
Inflacija riječi po blogu i dokazivanje svoje istine me ne interesira. Pitanje o domovinskom ratu ( pa i ako je igra riječi-domovina) je bezpredmetno jer vodi na krivi trag. Tu nema nikakvog materijala za ovu priču.
Tvoj citat Ljube:
Jesi li čuo za Domovinski rat? I ako ti je svejedno gdje na zemlji živiš, zašto ne odeš k onome u S. Koreju i čekaš tamo odlazak u domovinu na nebesima?
Stalno miješaš kruške, jabuke, poriluk…predsjednike država, države , domovine, Nebo…
E, upravo da prestane ovo miješanje želim dobiti odgovor:država-domovina.
Definicije države i domovine sam ti ja ponudila, a @don Anđelo ti je i napisao jer si rekao da nemaš knjigu. S tim definicijama se i ja slažem, a @don Anđelko se nije istima usprotivio, pa mislim da se i on slaže. Oko Domovine (točno - one na Nebu) izgleda da se svi slažemo.
Domovinskim ratom te nisam namjeravala provocirati, ali bi ti promišljanje o motivima sudjelovanja u tom ratu (na našoj strani, naravno) možda pomoglo u shvaćanju domovine.
Ali, nema veze. Imaš neku averziju prema tome, pa možda možemo ostaviti po strani.
Ljube i Anđelko
Zadao sam sebi teški zadatak. Izgleda da sam se precjenio. Pokušat ću.
Pouzdano znamo da država i domovinu nisu isto. Isto je pouzdano da je Domovina na nebu. Nebesku domovinu predstavlja Crkva, to je jasno. Državu (zemaljsku) predstavlja predsjednik. I to je jasno. Slažete se?
Čini mi se da ono što zovemo domovina ima elemente i jednog i drugog, nešto kao «ničija zemlja». Jer u državi imamo elemente domovine (teritorij-koji se ne mora potupno poklapati, ime, narod-koji nikada nije 100% isti, vjera-koja ne mora biti za sve ista, gospodarstvo, dom ….) kao što imamo elemente Nebeske Domovine u domovini (počelo, vjeru, ljubav, zaštitu, pripadnost…)
Opasno je ako predstavnici bilo države bilo Domovine prelaze preko «ničije zemlje»-domovine na «tuđi» teritorij. Npr. kada bi se predsjednik države (država sama) uplitao u pitanja Crkve, tj. predstavnika Domovine. To bi bilo grubo, vulgarno i nečasno. Drastičan primjer je suđenje kardinalu Stepincu. Bilo je i težih primjera, npr. zločini nad klerom u ratu, a i blažih slučajeva, ali svejedno, svi su grubi i neprihvatljivi na bilo kojoj razini.
Isto logikom kada se čovjek iz Crkve (don) miješa u poslove države izaziva iste probleme jer izlazi iz područja svoj naravnog djelovanja. Naravno da –don, kao i svaki čovjek može imati ili ima politički stav i može ga konzumirati političkim sredstvima kao bilo koji građanin, ali kao don on ne smije prelaziti granicu domovine i ulaziti u područje države, upravo zbog gore navedenog.
Stoga poslije predsjedničkih izbora, kada svaki predsjednik izlazi iz svoje stranke i postaje INSTITUCIJA I PREDSJEDNIK SVIH GRAĐANA, najmanje što može uraditi čovjek Crkve je da dušom i srcem prihvati tog predsjednika, ne samo za dobro države već i za dobro domovine, a upravo zbog gore navedenog preplitanja, ali nikako istovjetnosti. Ovo prihvaćanje je potrebno radi jedinstva građana kao preduvjeta napretka i mira, jer don ima utjecaj na narod. I onaj tko želi dobro domovini mora podržavati i državu, pogotovo kad je predstavlja legalno izabrani predsjednik. Unositi sumnju i razdor u izabranog predsjednika znači slabiti državu, a time (ne)izravno i domovinu. A ako se želi dobra domovina, najbolje što don-ovi mogu uraditi je da svojedoče o Nebeskoj Domovini, iskreno i samozatajno, a državu prepuste predsjedniku. Tako će i domovina cvasti.
Ako se predsjednik i njegova uloga omalovažava, gdje to vodi i zašto se to radi? Možda se misli da je to za boljitak države da se izabrani predsjednik od početka stigmatizira, omalovažava, da se sumnja u njega. Ni uz najbolju volju ne mogu vidjeti kako to može donijeti išta dobra.
A da će Domovina postati domovina, neće nikada. Ta davno smo izgnani iz raja.
I stoga, don Anđelko, radite svoj posao na dobro Nebeske Domovine, a da bi i domovina bila bolja. Ali poštuje predsjednika da bi država bila bolja, jer će onda i u domovini biti bolje.
A što se tiče svjetskih centara moći, obezvrijeđene uloge predsjednika i svega ostalog, ne brinite se zbog toga.
Panta rei.
Samo Istina ostaje. Nju svjedočite. Po evanđelju.
@ivan-a, reci mi, tko je stariji, cija je zadnja, ko udara sakon o stol, drzava ili crkva?
Sjajno pitanje!
Sjajno!
Tko je gazda u kući?
Ajmo svi na ovaj blog.
IMAMO PERFEKTNO, SAVRŠENO PITANJE!
Hvala rei.
Ali ne očekuj da ti ja odgovorim prvi. Ovo djevičanstvo prepuštam drugima. Bože sačuvaj da se ja prvi javim.
@ivane-a
” A ako se želi dobra domovina, najbolje što don-ovi mogu uraditi je da svojedoče o Nebeskoj Domovini, iskreno i samozatajno, a državu prepuste predsjedniku. Tako će i domovina cvasti.”
Ovo se prevodi : svećenici, kuš! U sakristije!
Vrijedi li to i za liječnike, nastavnike, odvjetnike, kovinotokare…? Tko , po tebi, ima pravo na mišljenje i slobodu da ga javno kaže?Ili - treba li još netko biti samozatajan i iskren (u tišini) osim svećenika?
A kako je domovina cvala kad smo “srcem i dušom prihvaćali predsjednika”, disciplinirano šutjeli jer su druge opcije bile opasne po glavu, imali smo prilike osjetiti. Cvalo je Kragujevcu, a plodovi cvatnje su padali po Vukovaru, Osijeku, Dubrovniku, Gospiću, Sunji….
“… kada svaki predsjednik izlazi iz svoje stranke i postaje INSTITUCIJA I PREDSJEDNIK SVIH GRAĐANA…”
Pazi, @ivane-a, francuske sobarice ponekad skupo plate svoju naivnost. Doduše, neke se na to i priviknu…
I naravno, preostaje nam moliti za novog predsjednika. Zato što kršćani mole za svu svoju braću, bili oni braća u Kristu ili ne bili. Dakle, moliti treba za Ivu, osobu koja sumnja u Boga. Ako nam molitve budu uslišane domovini će biti doista dobro u onom segmentu kojeg “pokriva” predsjednik.
Ali, nadam se da se više neće ponoviti vrijeme kada se nije smjelo reći “Car je gol”, nego smo svi trebali glumiti masovnu hipnozu. Ne znam jesi li ti bio sudionik toga, ali nemoj nikome savjetovati da primi dužnosnike “zdravo za gotovo” kao da su od Boga dani, jer - nisu.
Vjeruj mi, ja bih jako voljela da su naše sumnje neosnovane a da si ti u pravu. Zato, dogovorimo se - za dvije godine se nađemo na ovom blogu, svatko sa svojim viđenjem stanja u državi pod vodstvom novoizabranog predsjednika.
Da Bog da nam do tada domovina makar prolistala i propupala, ako ne i procvala.
O.K. ?
draga ljube (anđelko)
potrudio sam se promisliti i napisati, ali kao da i nisam ništa napisao.
citiram”Ovo se prevodi : svećenici, kuš! U sakristije!”
Svećenstvo je POZIV SA NEBA, ZA NEBESKU DOMOVINU, a sve ostalo nabrojeno su zvanja, zemaljska, državna ili domovinska. Tu je razlika. Zato mislim da što je više uplitanja u domovnsko, da ne rečem u državno, to je manje nebeskog u pastoralnom djelovanju. Tako ja vidim.
I vidiš kako se sve stubokom mijenja. NIje kako ti kažeš: kuš u sakristije i kristijan tako misli da ja mislim, već upravo obrnuto: vodite računa o dušama, a zemaljske stvari neka rade oni koji nisu pozvani kao vi, za nebo.
Srednji dio tvog teksta je ispod razine ovoga razmišljanja. -”srcem i dušom prihvatali predsjednika”. To je bio totalitaristički režim, a ne kršćansko svjesno prihvaćanje o kojem ja govorim, a u državi gdje je sada sloboda vjere neupitna.
A kakav će biti predsjednik? Ja se nadam dobar. A ne bih stavio ni pet para da će tako biti.
Ali, ako skepsa Anđelka, ili tvoja, ili svih vas koji sumnjate može pomoći ja ću biti skeptik bar za troje, i sumnjati za šestoro.
Eto vidiš da ja nisam na suprotnoj strani. Ako je sumnja plodonosna ja je prihvaćam. Ali ako je otvoreno srce bez sumnje, tj. svjesno nadilaženje sumnje i pružanje ruke, pa i predsjedniku, bar mentalno i moralno korisno, čemu onda sumnja?
@ivane-a
Svi smo pozvani biti “za Nebo”, ne samo svećenici. Svi smo ljudi, jednaki po svojim različitostima, bez obzira što radimo. Ima krutih, hladnih, samo Bogu predanih svećenika. Ima toplih, dragih, bližnjima predanih ljudi u drugim profesijama. Ima i jednih i drugih koji Boga vole kroz svoje bližnje , a ima onih koji nisu posvećeni ni Bogu, ni bližnjima. Ima i kolebljivaca, bez stava i prema Bogu i prema bližnjima, pa se ponašaju “prigodno”, ovisno o tko zna čemu…
Prema tome, nisu svećenici izvan svoje zajednice. Da jesu - ne bi mogli funkcionirati u toj zajednici. Nisu oni programirani od Boga da se izmaknu svjetovnim problemima, jer onda ne bi mogli u potpunosti živjeti i djelovati u suglasju sa svojom zajednicom.
Prošla su ta vremena kada smo svećenike viđali samo za oltarom, u ispovjedaonici…kao da su dekoracija stvarnom, svakodnevnom životu. Napokon su došli među nas, dijele i naše radosti i naše probleme, pa i one koji se tiču politike.
Čini mi se da si ti krivo shvatio sumnjičavost onih koji nisu presretni izborom novoga predsjednika. Ne moramo svi dijeliti entuzijazam onih koji misle da on fantastičan izbor. Oni koji sumnjaju imaju za to svoje razloge. Ali nema nam druge nego prihvatiti postojeće stanje. Ako čovjek koji za sada nije ništa pokazao na političkom planu uspješno bude vodio državu, naravno da ćemo svi biti sretni, ali za entuzijazam nemamo pokrića.
Zašto to ne prihvatiš kao pravo onih koji drukčije misle? Bez obzira bili oni svećenici ili vodoinstalateri.
Nego, rekosmo - za dvije godine na ovome blogu…
ljube
\"Oni koji sumnjaju imaju za to svoje razloge.\"
Jedna naizgled benigna rečenica, a u njoj je cijeli svemir.
Kada mi pojasniš zašto je ova sumnja produktivnija i bolja od \"nesumnje\" i ja ću rado sumnjati.
Ja sam pokušao objasniti zašto je PRIHVAĆANJE bolje od sumnje. Ponovit ću ukratko.
Otvoreno, javno prihvaćanje (predsjednika od svećenstva i \"njegova\" puka) spaja, daje nadu, daje jedinstvo, ima sličan utjecaj kao i molitva. Sumnja ima uglavnom negativan predznak, ona nije DA, ona je NE. Kažu ponekad da u paklu stoji samo ovo NE (shvati vrlo metaforički).
Ne sumnjati ne znači ne imati razumni stav. Upravo obrnuto. Razumno misliti i dopustiti da se stvari dogode-
@ljubica
” Ako nam molitve budu uslišane domovini će biti doista dobro u onom segmentu kojeg “pokriva” predsjednik.”
koji bi razlozi mogli biti da molitve ne budu uslisene?
daklem, iskljucivo o bozjoj volji ovisi hoce li nam biti “doista” dobro u “segmentu” presjednika RH.
sto bi to bilo DOISTA dobro, i koliko je to bolje od obicnog DOBRO?
vrijedi li ista analogija za recimo, engleske kraljeve? onda kad su kolonizirali polovicu kugle zemaljske bog mora da je uslisio molitve engleza. zasto je istovremeno kaznio milijune drugih, objasnit ce na madam ljubica!
my lady, please.
nestade Ljube, a i Anđelka.
Otiđe Anđelko na nove postove, nove teme, ostavi me ovdje kao g…. na kiši. Ali nekako me nije uvjerio u opravdanost svoga (postizbornog) stava. Izgleda da je lakše mudrovati o Einsteinu, ter o Petoknjižju nego odgovorit na jednostavno pitanje koje sam mu postavio.
Nekako mi je to već viđeno.
A ljube, gdje je ona? Ma doći će ona, znam ja.
A ono izvrsno pitanje REI-a, NIČIJU POZORNOST NIJE POBUDILO. Meni se sve čini da se ovdje mlati prazna slama. Da se ovdje hrane ego tripovi.
Ako ovako nastavi još malo i odo ja. I nikome neću nedostajati.
@ivane-a
Sumnjati ili ne-sumnjati niti je bolje, niti je lošije. Ne može se mjeriti njihov kvalitet. Ti smatraš da je bezrezervna otvorenost prema predsjedniku - totalnom političkom analfabetu - prava opcija i tako si se postavio. Dozvoli da oni koji misle da bi bilo dobro da predsjednik ima iza sebe nekakvu političku prošlost imaju osnova za sumnju u nekoga tko se jučer pojavio u politici i to kao promatrač iz desetog reda. Ono što je problem u ovoj našoj priči jest to da ja osobno ni ne znam nekoga od naših aktualnih političara, uljučujući tu i predsjedničke kandidate, tko bi bio prava osoba za tu dužnost. I sada smo u poziciji moliti i čekati. Pokazat će se je li bio opravdan tvoj entuzijazam ili moja sumnja. Ne znam što bi se više o tome moglo raspredati. Jedino možemo biti agresivni i pokušati jedno drugom na silu nametnutu svoj stav onom drugom. Ja to neću raditi, a i malo sam prestara da bih bez argumenata mijenjala svoje stavove.
osjecao sam da ce to doci.
meni ces nedostajati! 
@john-a livingstone, otidjes li, hocemo li se ikada igdje sresti?
ljube eto vidim pomirljivi stav. Nije ni moj ratoboran prema tebi kao osobi, već prema političko-vjerskim satarašima koje sam vidio u životu i na ovom blogu.
Odgovor na pitanje država-domovina NISAM DOBIO.
I stoga i dalje smatram da je uplitanje don Anđelka u “izborne događaje”, izrugivanje ulozi (bilo kojeg) predsjednika, omalovažavanje uloge novog predsjednika neprilično ulozi koju kao svećenik ima.
Ne samo neprilično, već i štetno za državu i domovinu.
Ivan-a, pronađi razlog za ostanak u mojem komentaru na “Treći don Blogov rođendan”
Meni vrlo zanimljiva tema: međunarodno priznato državno ozemlje RH, more i dno, kao i zračni prostor u tih 115 km2 osim drugim, bogato još i plinom te naftom. Izkorištavano već godinama od Italije,koja je dioništvo predala EU, a Slovenija se uključila kao pravna ploha kako bi nasilništvo,teror i pljačka bilo pravno opravdano unutar te \\\\"obitelji\\\\", a na štetu Hrvatske.
Po kome je Mojsije ostavio predvodništvo i upravljanje narodom i službu Bogu nego Jošui?
Nego zašto su od Boga pozvani svećenici Katoličke Crkve u Hrvata nego da služe svom narodu na njegovoj zemlji i državi,domovini, na putu do one bolje? Nije li pastirima dužnost budno motriti i gledati dolazi li odakle opasnost po stado, pa ako je tako, pravi pastir daje život svoj,dok oni drugi daju život svoj za prijatelje, a najamnik bježi. Pitali su Ga farizeji i licemjeri, narodni glavari i svećenički iz njegova naroda, plaćati ili ne porez Caru, oni isti koji su taj narod i doveli do rimske okupacije: na denaru je bio cezarov lik.
Velika je odgovornost svih nas za sadašnje stanje jer velika većina je čula za Bibliju, i ide u crkvu bar nedjeljom , ali koliki mare za Riječ? Koliki je vide i čuju? Iako Duh Sveti puše gdje hoće i daje kome hoće,tko ne pozna Bibliju ne zna ni Krista. A On će opet doći, i hoće li naći vjere na zemlji? Sljedbenici francuske revolucije, zapravo Zloga od najdrevnijih vremena; oni zavedeni njima, ili oni inficirani, nikad me ne će moći uvjeriti da nebeske vojske nisu spremne za taj konačni sraz, a ja, makar bio jedini od svog naroda, pristajem baš uz tu, nepobjedivu vojsku.
Ono što je ovoga trenutka zastrašujuće je da su ovi gore spomenuti uspjeli ili opsjenarskim trikom varaju kako su protegnuli svoju vlast na međunarodni sud o morskim granicama u Hamburghu i isti u Haagu, pa je zato izlišno svako protivljenje s hrvatske strane, a da je tako potvrđuje i nedavno pozdravljanje arbitražnog sporazuma? od samog Pape Benedikta XVI tog dubokoumnog poglavara Kristove Crkve na Petrovoj stijeni koju vrata paklena neće nadvladat. Kad su se te zvijeri uspjele toliko približit Papi, a znamo da ih je oduvijek bilo u Vatikanu, samo što su se od tada legla gujinja dobro razmnožila, onda je Papa ugrožen, i baš mi Hrvati bi mu trebali prvi pomoć, počevši od kardinala,biskupa,svećenika,redovnika,laika…ali ne onih koji pripadaju već spomenutom leglu, jer nisu htjeli odbacit farizejski kvasac, nego onih pravih istinskih pastira. Kakve su to zvijeri kad se sam Papa nije nije usudio ustat i dignut svoj glas ne bi li li težili pravednosti. Čudi me to do kraja, a onaj i oni/e koji je sve smislio da bi vjernici posumnjali u sve napredovao je korak. Venecijansko crno plemstvo, podrijetlom iz drevnih loza koje su bile neprijatelji Božji, nikad nije moglo prihvatit Hrvate kada su po svom dolazku došli u dodir s njima. Ti i dan danas rade na našoj propasti, i vjerojatnost je da su i oni, među inima, vršili pritisak na Papu.
Samo, Bog je pravedan, nepristran, i ne bude li naša pravednost veća od pravednosti farizeja i pismoznanaca, nećamo ući u kraljevstvo Njegovo. Ne stavljam se iznad Pape, siromašan sam ali imam pravo na svoj uvid i mišljenje, smatram samo da bi netko trebao razteretit pritisak kojim je Papa obterećen. Što mislite?
Could you help me. Patriotism is your conviction that this country is superior to all other countries because you were born in it. Help me! Can not find sites on the: Otc diflucan. I found only this - side effects of diflucan pills. Diflucan, some symptoms have debilitating sinuses, while drugs cause stiffness and headache. The fungal change from yeast disability to stage in these bacteria is not 4 causes, diflucan. Thank
Levia from Arabia.