GOLUŽINA SPORTSKA OLUJA & ESTRADNI ČETNOBIZNIS

Od svih događanja na Olimpijadi u Londonu nisam gledao ni jedno jedino natjecanje cjelovito. A poglavito me nije zanimalo ni otvaranje ni zatvaranje toga spektakla. No možda je ipak trebalo. Vidio sam naime, na kavi u caffe “eXtremeu” u Otočcu, nekoliko (očito, po odluci urednika emisije, bitnih) isječaka… Zaključak je jednostavan (onome tko kuži “simbolologiju” New age i Novog svjetskog poretka) – doista su u pravu oni koji su već prije upozorili kako nije nimalo slučajno London izabran da bude domaćin jubilarnog sportskog spektakla, kakve u jednakim vremenskim razmacima “glupim masama” priređuju žreci NSP-a, kljukajući “dvonožnu stoku” sadržajima duhovno plitke i duboko adrenalinske zabave po recepturi “kruha i igara” (dopa i igala)! Sjajan je prilog o jednom vidu strategije te ‘piramidalne duhovnosti’ objavljen u novom broju Nacije iz pera fra Miljenka Stojića…

No onkraj svih rekorda, medalja, dopinga, poraza i pobjeda… na poseban je način u svim hrvatskim medijima odjeknula navodna reakcija napuhano poznate g(l)umice-redateljičice Angeline Jolie. Ona fenomenalno stigne – kako sam već prije određenog vremena negdje naveo (sluteći njezine nadljudske sposobnosti) – uza svu skrb o “gomili” rođene ili usvojene/kupljene djece pratiti izjave hrvatskih sportaša! Da ti pamet stane – ako je imaš (pa po/vjeruješ olako u razne idiotarije, tj. u kretenizme)!
Tako je bilo i s njezinim navodnim twitterijerskim komentarom na izjavu Slavka Goluže nakon pobjede hrvatskih rukometaša nad srbijanskom izabranom vrstom, u kojoj je (izjavi) hrvatski izbornik spomenuo FILM “Oluja”! Nakon toga krenula je lavina koju je izazvala glumičina kotrljajuća “gruda” u kojoj je iztrkeljala otprilike da na Olimpijadi nema mjesta nacionalizmu nego samo patriotizmu.
A u tom su stilu sluganski i bijednologički slijedili manje-više svi komentari “uglednih hrvatskih kolumnista” (tzv. lijevoliberalne orijentacije, naravno). Jer suprotstaviti se tako mudroj globalnoj izja(lo)vi jedne tako umne prijateljice “brijunskog cara” Radeta Lepog Uliksa II, ej ljudi, nije baš lako ter za takvo ‘drzništvo’ treba imati “ono nešto”… mnogo više od premijerskog (ot)oka u glavi ili Zokyjevih “dvaju kamenčića”… gore ili dolje, svejedno… tj. u Istri ili kod Pelješca (da ne biste pomislili nešto na što bih vam morao uzvratiti: Ako mislite ono što ja mislim da mislite – sram vas bilo!)… Ali kako nije svako zlo za zlo, tako je i taj “snijeg pao”, hvala Bogu, da se pokažu globalni i lokalni tragovi mržnje na hrvatsku oslobodilačku akciju “Oluja” i na sve ono što ona znači domoljubno i nacionalno orijentiranim Hrvatima…

Osim toga, mi ne trebamo ničije lekcije ni “odozgo” ni “odozdo”, ni o domoljublju ni o patriotizmu, kao ni o razlici između domovine i otačbine… Jer svatko imalo razuman shvaća što je gradnja DOMA na čvrstom temelju i povezanost tih domova na određenom i omeđenom ozemlju (“što se krvlju brani ne pušta se lako”)… Za razliku od nomadskog (avanturističkog ili osvajačkog) seljenja odnosno premještanja grupe ŠATORA pod vodstvom nekog OCA – upravo po onoj latinskoj: Ubi bene, ibi patria! (gdje ti je dobro, tu ti je domovina) – pa se tako grobovima otaca može “obilježiti” i široko područje od Balkana do Baltika(!) ili od Floride do Kalifornije (ili od istoka do zapada… – ako ti “otac” postane raketa Patriot!)…
A onda je u tome kontekstu lako razumjeti razlike u mentalitetima… Kao gotovo doslovce u dosjetki/vicu o tri različite balkanske verzije (od zapada prema istoku) pogleda na dijete koje spava: kao anđeo, kao janje, kao zaklano! Tko kuži, razumjet će (odnosno: tko razumije, skužit će!). Ili latinski (da utvrdimo gradivo – “repetitio est…”): Sapienti sat! A blenti ni budilica.

Uh, već sam ‘prešišao’ planiranu dužinu posta… a htio sam još prenijeti argumentaciju za valjanost ter današnju poželjnost pozdrava Za Dom spremni! – koju je u tjedniku HL iznio dr. Stjepan Razum… – ali koga zanima sigurno će to naći i pročitati (što vam svakako preporučujem – jer je također znanstveno i argumentirano “načeo” tzv. Jasenovački mit odnosno – da parafraziram naslov knjige židovskog intelektualca Normana G. Finkelsteina – ‘industriju crolokausta’!)…

Na kraju ću još samo dodati da sam Golužinu iskrenu izjavu shvatio kao tipičan sportski izraz radosti nad pobjedom (na stranu to što je zasmetao onima kojima inače nikad ne smetaju “sportske” frazetine kao što su: To je osveta za poraz… Razbit ćemo ih na domaćem terenu… Zgazit ćemo ih u njihovu dvorištu… Napit ćemo im se krvi kod kuće… itd.). Ipak, očitovao se kod njega među ostalim također nedostatak sportske diplomatičnosti i evanđeoske mudrosti – što je tipično za hrvatskog ‘napaljenog’ domoljuba, kojemu su u navali emotivne iskrenosti “brži (jezični) konji nego (umni) samari”! Naime, sve što je tada htio reći lijepo je mogao mirno i lukavo (što nije nimalo lako!) ostaviti za kraj pa nakon osvojena zlata svima “zečepiti” gubicu. U tom slučaju možda bi i suci “reagirali” drukčije… pa se ne bi bili javili ni narogušeni ‘antinacionalisti’ niti razne silikonske twitterašice ili kojekakvi ‘četnobiznismeni’…
Ali dobro, nismo svi isti, niti možemo biti. Ni ja ne znam “šutjeti”… No isto tako ne možemo svi biti (kao) Ratko Rudić ili neki diplomatski verziran kardinal… Kakva bi to medijska monotonija u Hrvatskoj bila kad se famozni JL-Butky ne bi razlikovao od genijalnog VL-Ivkošića (ili obratno, kako tko voli)!

Mislim da je to uglavnom ono bitno što sam htio reći… (da mi se blog ne ugasi)…

—————-

WeAK-Lik’s:

1. Tek nakon objave ovoga posta našao sam negdje izjavu spomenutog Radeta Lepog Brijunskog, koja potvrđuje što sam rekao: “…ali ako je Slavko Goluža u svojoj izjavi mislio na AKCIJU Oluja, onda bi svaki normalan čovjek to osudio i sam bih potpisao riječi napisane na tom Twitteru.” Na drugoj strani sklonosti osuđivanju dobro je poznato kako taj “brijunski car Uliks II.” već godinama i desetljećima za golemi ansambl svoga privatnog kazališta “Ulysses” vrlo uspješno prakticira ‘ulyssisanje’ novca hrvatskih poreznih obveznika ter da je to svim (kulturnjačkim) kritičarima svega postojećega – posebno osjetljivim na sve društvene nepravde i braniteljima ‘proletera svih zemalja’ – nešto sasvim normalno, lijepo i dobro!

2. U riječkom dnevniku NL (22.8.2012.) stalni kolumnist Predrag Lucić u svome tekstu možda bezobrazno krade moj izraz četnobiznis, koji sam napisao u posljednjim minutama ponedjeljka (20.8.), a na blogu objavio 21.8.2012. u ponoć i 12 minuta! Znam da su mogući tzv. blizanci – u slici i u riječi – odnosno da smo se toga možda istodobno sjetili, ali ipak mi je to “sumnjivo lice”… jer imao je dovoljno vremena “protrčati” kroz VL-blogosferu… ali možda nije imao dovoljno nečega drugoga to prizna… No dobro. Scripta manent!

3. Tako je i s riječima što ih je o Hrvatima napisao (u Novim rajnskim novinama, u veljači 1849.) bradati otac zapadne revolucije Karl Marx). Nakon što se ‘olakšao’ da smo “OTPADAK od naroda”… nazvao nas je austrijskim Jugoslavenima pa veli: “Gdje je povijest ilirskih Slovenaca, Dalmatinaca, Hrvata i Šokaca (naziv na Hrvate iz Slavonije, Baranje i zapadne Bačke – op.prev.)? Poslije XI. st. izgubili su posljednji privid političke nezavisnosti i bili dijelom pod njemačkom, dijelom pod venecijanskom, dijelom pod mađarskom vladavinom. I iz tih ODRPINA hoće skrpati snažnu, nezavisnu, za život sposobnu naciju?…” Nije dakle nimalo čudno što su Hrvati i na Bleiburgu tretirani kao “SMEĆE koje treba počistiti s palube” (kako je glasila šifrirana britanska poruka). Pa se isto tako ne treba čuditi da nam danas duhovna djeca istih roditelja prijete bankarskim “rejtingom SMEĆA”. Ali neće oni to (još) napraviti – jer PIJAVICA ne siše krv (na) smeću!

4. Tzv. hrvatskog premijera odvezli su u Slavoniju kako bi narod “vidio” da on nešto radi. Namrgođen i ljutit kao paprika, kao i uvijek, na velikoj vrućini sušom spaljene zemlje (i, ne daj Bože, mozga) izjavio je (čuo sam u vijestima na radiju, a HINA je to lijepo ‘umila’ da se narod dodatno ne truje): “Imamo situaciju da su ratari koji su žnjeli žito zadovoljni, a vi s kukuruzom niste, što znači da ste prepušteni slučaju, a DRŽAVA koje je prepuštena slučaju je SLUČAJNA država…” Doista, rečenica za multidisciplinarno ‘vještačenje’! Ajmo bar nešto. Prvo, čovjek očito previđa da kako nisu zadovoljni oni s KUKUruzom tako ni narod nije zadovoljan s KUKUriku-kuruzom! Drugo, onaj tko je to rekao nije svjestan da je i sam sebe svrstao u “slučajnog premijera” pa to znači – u “slučajnoj državi” i premijer je najobičniji slučaj. U ovom slučaju – nesretan slučaj!