Ako pokušate makar površno pratiti medije koji se bave onim što se počesto naziva privatni sektor jasno možete uočiti prevladavajuću tendenciju; želju da se sve što prije vrati na staro, da se nastavi po shemi “Business as usuale”. Pritom se trenutna financijska kriza tretira kao nešto prolazno, što će se s nekoliko kvalitetnih intervencija centralnih vlada i međunarodnih fondova, te blagotvornim djelovanjem slobodnog tržišta u veoma kratkom roku vratiti na staro.
Pritom se u potpunosti ignoriraju sve više zabrinjavajući podaci o iskorištenosti resursa na našoj planeti, na što je prije više od 30 godina počeo upozoravati Rimski klub. Cilj ovog teksta je ukazati na moguću (i na žalost veoma vjerojatnu) opasnost koja prijeti našoj civilizaciji ako se i dalje nastavi s postojećom neoliberalnom doktrinom koja je već oglodala (za sada jedinu) planetu kao nekada skakavci polja žitarica. Za početak, krenimo od već postojećih i tek predstojećih kriza. Do sada su nas globalno pogodile dvije velike sistemske krize: kriza energije (još od početka 70-tih) i nedavna kriza financija.
Mnogi analitičari tvrde da se nalazimo pred velikom krizom hrane, i to ne samo kao posljedicom (očekivanih) klimatskih promjena. Sve je više dokaza za to. Prema postojećim podacima u travnju 2008. 37 zemalja svijeta je već imalo krizu hrane zbog klime, konflikata, i ekonomskih problema. Zalihe riže od koje ovisi prehrana polovice čovječanstva bila je na najnižoj razini od 1970. godine, a zalihe žita u SAD-u na najnižoj razini od 1948. Na to treba dodati problem sve veće osjetljivosti na smanjenu bioraznolikost u poljoprivredi – zbog priklanjanja industrijiskim monokulturama 75% prehrane svijeta ovisi o samo 12 tipova biljki i 5 životinja – to je samo ¼ nekadašnje palete prehrane.
O predstojećim ratovima za vodu piše se već desetljećima; iako Hrvatska ima velike zalihe pitke vode sve je više zemalja koje svojim građanima već danas ne mogu osigurati ni minimum od 2 l pitke vode po stanovniku dnevno, neophodnih za puko preživljavanje. Energija je pak posebna priča. Očito da sve više iscrpljujemo fosilna goriva i da njihova upotreba stvara nezanemarive probleme u okolišu. Usprkos tome, kada se pokuša govoriti o njihovoj zamjeni (jer je sigurno da ih za nekoliko stoljeća više biti neće) u pravilu se naiđe na tvrdokornu obranu interesa snažnih energetskih lobija koji kao glavni argument za nezapočinjanje (ipak neizbježne) tranzicije prema post-fosilnom dobu navode da još nismo dosegnuli vrh (peak) moguće proizvodnje istih.
Očito je da oni žele da se sadašnji način funkcioniranja civilizacije nastavi do iscrpljivanja i zadnjih kapi nafte, maksimalizacije profita radi. Pri tome smatram razumljivim da je svakome menagmentu imperativ maksimalizacija profita kompanije koju vodi; problem je u drugoj strani, u onima koji su (barem nominalno) zaduženi da brane javni interes. Jer sve smo više svjedoci da već desetljećima raširena praksa da nacionalne vlade (pa i izvršna vlast na svim razinama) u biti samo servisiraju interese kapitala dobija i novu društvenu patologiju kroz financiranje izbornih kampanja političara čime se u konačnici političari u izvršnoj vlasti pretvaraju u produženu ruku upravnih odbora kompanija financijera njihovih kampanja.
O krizi financija ne treba posebno govoriti, samo bih napomenuo da je “Guardian” nedavno veoma jasno argumentirao tezu da su sve dosadašnje intervencije u financijskom sektoru više nego nedovoljne te da nas prava financijska kriza tek očekuje. Nasreću, sve je više onih koji uviđaju nužnost promjena. Ali, s druge strane veoma je razočaravajuće traženje trivijalnih i površnih rješenja, kao što je npr. CCS, trenutno veoma popularno zagovaranje utiskivanja CO2 pod zemlju (pa i more), u biti veoma skupe i ipak neprovjerene (sa stanovišta dugoročnih posljedica) tehnologije. U biti događa nam se sustavno izbjegavanje cjelovitih i sistemskih rješenja koja jedino mogu riješiti problem u korijenu.
Zaključno, iako nisam pristalica teorija zavjere (tipa David Icke) i katastrofičnih scenarija (tipa 2012. - Maye) moram zaključiti da je sve više dokaza tvrdnji da nas od katastrofa biblijskih razmjera mogu spasiti samo promjene ponašanja na nivou cijele civilizacije. A o osnovnim mehanizmima ostvarivanja toga cilja, ZAISTA održivom razvoju, lokalizaciji nasuprot globalizacije, programima jačanja otpornosti lokalnih zajednica, drugi puta.
Share
You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.
29. siječanj 2010. u 20:52
-
dr-mac
Možda najzanimljiviji pregled svih problema, kao i rješenja, nudi ekipa koja autonnomno snima film Earth 2.0. Zapravo, vrlo inspirativno! Vidi: http://www.earth2movie.com/
30. siječanj 2010. u 12:14
-
Paar- Nepar, težak kvar
Vjerane!
Od tvoga komentara će se mazohističkim ljubiteljima teorija zavjere dignuti kosa na glavi. Rimski klub je u mnogo stvari poprilično u pravu, ali u jednoj sigurno nije, a ta je da nas ima previše na planetu. Nema nas previše, to je privid zbog lošeg i neravnomjernog gospodarenja Zemljom. Ako bi se ekološki otisak planeta Zemlje sa sadašnjih 2,25 hektara po stanovniku smanjio na 1,2 - 1.5 do sredine stoljeća, te ako bi se dobra i odgovornost ravnomjerno i pošteno rasporedili, na Zemlji bi tada bez problema moglo živjeti oko deset milijardi ljudi. Naravno, jedan od preduvjeta je barem pola energije iz nuklearne fuzije (ako je bude), fisijskih elektrana (tko si ih može priuštiti) i solarne struje. a od ledenog doba još cijelo tisućljeće nema ništa. To vas gospodin Paar pravi budalama naširoko i dugačko.
30. siječanj 2010. u 12:28
-
Para(ne)normalan!
Ni ja nisam pristalica zavjera tipa Icke, ali da se čudne stvari događaju u posljednjih 15 godina ne mogu zanemariti.
Pogotovo me zabrinjava jak utjecaj tzv. “lobija” koji kreiraju prilike u svijetu, mada se ne slažem sa kritikom @Paar-Nepara o akademiku Paaru, slažem se sa njegovom konstatacijom na ovom blogu.
Mnoge stvari nisu samo vidljive na ekološkoj nego i na društvenoj razini:
http://paranenormalan.blog.hr/2010/01/1627204216/sumrak-civilizacije.html
http://drlesar.bloger.hr/post/pandemija-svinjske-gripe-je-laz/2182584.aspx
30. siječanj 2010. u 14:37
-
Djurdja
Ja bih rekla otprilike ovako:
Temeljne regulacije VLASNIKA novoga, bivsega i buducega svjetskoga poretka su vrlo jasne u svojim NACELIMA - nepoznavanje i nepostivanje njihovih TEMELJNIH propisa, zakona, odrednica i smjernica nas pred ZAKONOM ne opravdava. Ako ih namjerno, nehotice ili iz neznanja prekrsimo biti cemo prekrsajno procesuirani, sankcionirani i na zasluzeno mjesto poslani. Zakon, red i poredak tim su potezom postavljeni na visokoprofitabilni tron umjesto monarha.
U socijalizmu je osnovnoskolsko obrazovanje bilo obavezno. U kapitalizmu znanje i obrazovanje ponovno i postupno prelazi u privatne institucije i ostaje privatno vlasnistvo svakoga pojedinca, kao u davna vremena.
Vecinu novoproizvedenih znanja i tehnologija pola kugle zemaljske jos nije uspjelo usvojiti - istovremeno, vecinu tih istih znanja i tehnologija jedan dio globalnoga stanovnistva vise ne koristi pa ih nastoji najpovoljnije prodati i pri tome zaraditi kapital za osnazivanje svojih financijskih institucija i domicilnih gospodarstava.
Prodajom zastarjele ratne opreme, lijekova, hrane, odjece, igracaka, novoproizvedenih cijepiva, prometala, industrijskih postrojenja i svega ostaloga - razvijene zemlje svijeta snaze svoje domace ekonomije, stite ekologiju svojih domicilnih teritorija i spasavaju sebe od propasti. Zato je izumljena globalizacija. U globalnome svijetu ljepse zvuci rijec ulaganje u razvoj industrijskih, prometnih, gospodarskih, energetskih, brodarskih i ostalih postrojenja u nedovoljno razvijenim drzavama svijeta nego kolonijalizacija ili neokolonijalizacija tih teritorija i naroda. Svaka rijec, zarez, tocka, naklon, osmijeh, dress code itd. u superinteligentnim oblicima dominacije imaju svoju tezinu i financijski promisljeno i domisljato mesetarsko tumacenje.
Ako prekrsite ijedno pravilo iz tih vama jos nepoznatih i nezamislivih odrednica biti cete proglaseni KRIVIM tako dugo dok ne dokazete da ste nevini i da nemate pojma da ste iz neznanja prekrsili GLOBALNI regulacijski piramidni kodeks.
Eto vidite sto nas sve ceka na tom nasem PROPUTOVANJU kroz zivot, prostor, vrijeme, kontinente, institucije, drzave, ratove, politicke poretke, ekoloske sustave, prometnice, energetsku, prirodnu i tehnolosku bio raznolikost i sve ostale nama jos nepoznate postojece i planirane smjernice i poveznice zivota NA PLANETU ZEMLJA. Dalje mudrujte sami i nastojte sto vise svojih promisljanja, ideja, kritika, vizija i svega ostaloga utipkati na blogove tako da svi dobijemo priliku procitati nesluzbene i nepoliticke komentare. Pozdrav, Dj.
30. siječanj 2010. u 20:59
-
Djurdja
30. sijecanj 2010. je krasan datum za utemeljenje globalnoga solarnoga ekoloskoga projekta Mahatma - pa neka pobijedi energija, dusa, svjetlo, mir, nenasilje, vizije, talenti, inteligentna tehnologija. Danas su njegov pepeo i njegova dusa nakon 62 godisnjeg mirovanja i egzila prosuti po zemlji koju je neizmjerno volio i mirnim putem oslobodio od kolonijalisticke domicacije Ujedinjenoga Kraljevstva.
Njegovim povratkom u Indiju, Afrika je oslobodila mjesto drugome velikome covjeku koji se u Juznoafrickim rudnicima dijamanata pobunio protiv imperijalisticke eksploatacije njegove zemlje i naroda od strane Oppenheimerove dijamantske institucije. Juzna Afrika je danas dobila priliku pripremiti tron za pepeo Nelsona Mandele kada se na kraju svojega ovozemaljskoga puta i borbe za pravedniji svijet preseli u svijet vjecitoga blazenstva i svjetla.
Treci veliki covjek - Papa Ivan Pavao II - takodjer je zasluzio svoje mjesto u svjetskoj povijesti SVJETLA zato sto je pomogao svojoj rodnoj Poljskoj rijesiti ekonomsku krizu bez rata a isto tako i zato sto je u vrijeme proglasenja hrvatske neovisnosti svojim mudrim odlukama i stavovima podrzao nase pravo na slobodu, demokraciju i zivot u miru.
Cetvrti veliki covjek, a to je Dalai Lama - se vec pola stoljeca bori za ekolosku i ekonomsku neovisnost Tibeta. Planet Zemlja bi bez njegove borbe ostao bez unikatnoga i autenticnoga prirodnoga rezervata u tome dijelu svijeta.
Peti veliki covjek danasnjice je svakako nobelovac koji je pokrenuo bankarski agramen sustav za kreditiranje siromasnih obitelji bez lihvarskih kamata. On im je tim potezom poklonio dostojanstvo, nadu, slobodu, vjeru, ljubav, entuzijazam i pravo na ekonomski opstanak.
Svijet je pun mudrih, inteligentnih i plemenitih ljudi i energije a za njihovu globalnu povezanost i umrezenost je potreban tek sasvim mali korak.
Zajedno mozemo mijenjati svijet - pojedinacno mozemo pokrenuti velike projekte - ujedinjeni u razlicitosti mozemo spasiti planet Zemlju od ratova, ekoloskih katastrofa i unistenja.
31. siječanj 2010. u 13:43
-
Vitomir
Budući da ne mogu pronaći ništa o toj temi bit ću bezobrazan pa prenijeti dobiveni tekst s Cvjetnog trga u Zagrebu gdje se održao prosvjed protiv načina na koji se donosi zakon o budućnosti našeg dijela Jadrana.
Tekst su djelili prosvjednici i medijima, ali ga ne mogu nigdje pronači pa ga dajema svima nek se čude -
Primjedbe na nacrt prijedloga Zakona o morskom ribarstvu
1. Nacrt prijedloga novog Zakona o morskom ribarstvu rađen je bez uvažavanja načela pravilnog gospodarenja (zaštite, uzgoja i iskorištavanja) biološkim resursima Jadrana. Nisu uvažena ni biološka načela, pa čak ni Uredbe vijeća EZ za Mediteran (br. 1967/2006).
2. Na osnovu racionalnog i održivog gospodarenja Jadranom, treba u Zakonu razlikovati samo dvije vrste ribolova, a ne predloženih osam. Dakle treba postojati
Gospodarski ribolov - profitni,
Rekreacijsko-športski ribolov- neprofitni.
3. Ukoliko se želi postići zaštita riba, onda ona mora biti osmišljena na način
da se zabranjuju ili ograničavaju alati koji izlovljavaju nedoraslu ribu,
odnosno ribu prije prvog mrijesta.
4. U pogledu zaštite ribe svejedno je hoće li ribu uloviti profesionalac s mrežom ili rekreacijsko - športski ribolovac udicom ili podvodnom puškom. Prema tome, ako je zbog mrijesta zabranjen ulov npr. Komarče (orade), onda je u to vrijeme ne smije nitko loviti.
5. Apsolutna kontrola na moru nije moguća, pa ju je potrebno jednostavno i jeftino provoditi i na prodajnim mjestima i u restoranima.
Svaku ribu iz uzgoja prati otpremnica, potvrda o porijeklu ribe i račun. Inspekciji neće biti teško u restoranima utvrditi je li riba ulovljena u rekreacijsko-športskom ili gospodarskom ribolovu. Za prodaju/kupnju ribe ulovljene u vrijeme zabrane, rekreacijsko-športskom ribolovu, ili bez posjedovanje prije navedenih isprava, drakonski treba kazniti kupca i prodavača ribe.
6. Ako se određuju područja za zabranu ribolova ona moraju biti za sve alate.
7. Zabrane navedene u prijedlogu zakona nisu donesene na temelju znanstveno-stručne argumentacije i od kvalificiranih i registriranih znanstvenika iz tog područja.
8. Prijedlog novog Zakona o morskom ribarstvu očito nije rađen na temelju načela gospodarenja Jadranom, nego na osnovi interesa pojedinih profesionalnih korisnika ribolovnog prava.
9. U prijedlogu Zakona jasno se vidi da je na njemu radila prevelika grupa osobno zainteresiranih korisnika našeg zajedničkog bogatstva.
Prepoznatljiva je i želja da se uvedu ograničenja ili zabrane svima ostalima, osim “njima”.
10. Javnosti je nepoznato da gospodarski ribari prema prijedlogu novog Zakona za korištenje dobra od općeg interesa ne bi trebali plaćati nikakvu naknadu. Rekreacijsko-športski ribolovci trebaju plaćati za svoju razonodu, rekreaciju i fizičku aktivnost nekoliko puta više u proračun Republike Hrvatske nego svi gospodarski ribari zajedno, a u ukupnom ulovu svih izlovljenih organizama iz mora sudjeluju s 1 %.
11. Podjela rekreacijsko-športskog ribolova na REKREACIJSKI i ŠPORTSKI
nema nikakvo ni logično, a kamoli znanstveno-stručno obrazloženje.
12. Zakon treba pojednostaviti i na njemu treba raditi što manja grupa znanstvenika koji sagledavaju dugoročno gospodarenje morem (zaštitu, uzgoj i ulov) isključivo u skladu s biološkim i ekološkim karakteristikama tog prostora.
13. Dio sredstava od dozvola za rekreacijsko-športski i mali ribolov treba namjenski uložiti u praćenje stanja lovljenih populacija, utvrđivanje kvota izlova, zona zaštite, utvrđivanje zdravstvenog stanja organizama iz vode te u poribljavanje i ostale aktivnosti koje dokazano štite riblji fond.
14. Gospodarski ribari danas po važećem Zakonu ne plaćaju nikakvu naknadu
za obavljanje ribolova što je sramota za našu zajednicu.
15. Na osnovu samo dijela gore navedenih primjedbi, jasno proizlazi da izradu Zakona treba prepustiti znanstveno-stručnom timu koji bi preuzeo i moralnu i materijalnu odgovornost u pogledu pravilnog gospodarenja Jadranom.
Zagrebački savez za sportski ribolov na moru
Ostavite komentar
