Osteopatija je komplementarna znanstvenoj medicini, ali predstavlja specifičnu filozofiju i način razmišljanja u cilju boljeg funkcioniranja organizma u cjelosti. Pronalazi uzroke koji narušavaju njegovo funkcioniranje i dovodi ga u balans dovodeći sve tjelesne resurse u ravnotežu što u konačnici predstavlja zdravlje. Kada se u tijelu zbog raznih uzroka naruši spomenuta ravnoteža, tada postoje preduvjeti za nastanak patoloških procesa koje prate bolovi, smanjena funkcija, nemogućnost kretanja i radne aktivnosti, dolazi do poremećaja fizičkog i psihičkog zdravlja.
Ukoliko tijelo dobro funkcionira sa napomenutim preduvjetima, manje će se “trošiti”, biti će zaštićenije od raznih bolesti, a samim time i dugovječnije.
Moramo znati da tijelo posjeduje sposobnost samoizlječenja. Vrlo je jednostavna paralela sa ogrebotinom ili posjekotinom koju tijelo samo sanira stvaranjem kraste. Međutim, stvaranje ožiljka kasnije može biti uzrok novim disfunkcijama i bolnim stanjima. Mnoga traumatska stanja rezultiraju napetostima mišića, bolovima, poremećajima cirkulacije i funkcije na tom mjestu, a nerijetko i na udaljenim mjestima zbog strukturalne povezanosti tijela. Stresna emocionalna i psihička stanja mogu također psihosomatskim putem stvoriti osteopatske lezije u tijelu i narušiti cjelokupno zdravlje.

Jedan primjer koji pobliže objašnjava osteopatsko razmišljanje. Ako hodate u cipelama koje su premale, u početku ćete osjećati nelagodu, pa možda nakon nekoliko sati i bol. Zbog toga što su nam cipele ugodne oku i dalje se borimo sa nošenjem nadajući se da će se one raširiti. Međutim s vremenom počinjemo šepati. Potom se pojavljuje bol u leđima pa se na kraju dana osjećate iscrpljeni, frustrirani ili razdražljivi. Ovdje je problem jednostavno ukloniti eliminacijom uskih cipela, ali ako ćemo i dalje biti uporni u nošenju takvih cipela, za nekoliko dana ili mjeseci, desit će se promjene u držanju i poziciji tijela. Pozicija tijela će se kompenzirati i to će biti preduvjet za nastanak osteopatskih lezija. Osteopatska medicina ima vrlo efikasna rješenja u cilju rješavanja ovakvih primjera.

Uklanjanjem napetosti i uzroka kroz palpatorne i manuelne tehnike, tijelo vraća svoju prirodnu sposobnost da funkcionira samostalno dobivajući dovoljno kisika i hranjivih tvari, i pokreće proces samoregulacije odnosno iscjeljenja.
Primjena ove metode smanjuje potrebe za lijekovima, djeluje na brži oporavak kod bolesti, povećava efekte nakon operativnih zahvata i pruža tijelu dodatanu potporu za vrijeme uzimanje neke druge terapije.

Dječja osteopatija koristi nježne, neinvazivne, ali istovremeno vrlo učinkovite manualne tehnike u cilju rebalansa tkiva. Njeno djelovanje je usmjereno na različite tjelesne sustave – neurološki, imunološki, lokomotorni, krvožilni, visceralni i ostali sustavi.
Kod djece se primjenjuje tako da se omogući optimalno korištenje njihovih potencijala. Osteopatski rad je sa jedne strane usmjeren na preventivu kod djece rođene teškim porodom, a sa druge strane na strukturne promjene koji proizlaze iz trauma tijekom ili nakon rođenja, ali i posljedice drugih oblika trauma (nesreće, padovi i sl.).
Indikacije za primjenu osteopatije kod djece su probavni problemi novorođenčeta (kolike), teškoće sisanja i gutanja, nekontrolirano plakanje, povraćanje, nesanica, kronične upale srednjeg uha, sinusitisi, alergijske pojave u djetinjstvu, deformacije lubanjskih kostiju, KISS sindrom, iskrivljenja vrata, kralješnice, kuka, koljena i stopala, nepravilan položaj zubi i čeljusti (malokluzija), blok čeljusnog zgloba, teškoće disanja, deficit pažnje sa hiperaktivnim ponašanjem (hiperkinetički sindrom, ADD), disartrije i disleksije, mucanje, neurološke razvojne disfunkcije, povećan mišićni tonus, autizam, Downov sindrom, poremećaji u ponašanju, korelacija vizualnog i osjetnog poremećaja, smanjena tolerancija na stres, vrtoglavice i glavobolje, ozljede mozga. Ove i razne druge bolesti mogu biti zasebne ili sastavni dio patološke slike djeteta.

Osteopatijom se vrlo uspješno tretiraju glavobolje i vrtoglavice, čeljusni zglob (ATM), stres i njegove posljedice, cirkulacijski problemi, posttraumatska stanja, sportske povrede, bolni sindromi kralješnice (vratni, torakalni i lumbalni sindromi, lumboishialgije), osteoartritisi i spondiloze, trudnice, neplodnost kod muškaraca i žena, neurorizična djeca, neurološka oboljenja, neuralgije, oboljenja unutarnjih organa i dišnog sustava, probavne smetnje, ožiljci, pad imuniteta, ublažava tegobe kod teških stanja i dr.

Osteopatski pregled prethodi planiranju i provođenju osteopatskog tretmana. Njime se kroz uzimanje anamneze i fizičkog pregleda pronalaze osteopatske lezije koje predstavljaju patologiju u osteopatskom smislu.
Potom se izrađuje plan terapije. Tehnike koje osteopat koristi su za razliku od odraslih, kod tretmana sa djecom vrlo nježne i suptilne. Osteopat koristi ruke kao oslonac strukturama kako bi riješio lezije, harmonizirao primarni respiratorni ritam cerebrospinalnog likvora i doveo organizam u funkcionalni sklad. Stoga je u osteopatiji dobra palpacija bitan preduvjet za dobru dijagnostiku i tretman.

Zbog usmjerenosti na cjelokupno stanje organizma, osteopatija predstavlja vrlo efikasnu manuelnu tehniku jer utječe na tjelesnu strukturu i psihičko stanje pacijenta.

Comments are closed.