Nakon Hazara, Sheriffa, Ekranasa, Neftčija… sad još i taj Ludogorec. I još na vratima imaju Čvorovića iz ‘Balkanskog špijuna’

Domagoj Vida i Dinamova obrana protiv Ludogoreca će imati posla i s bivšim modrim Diddyjem Guelom

Koji je kriterij po kojem Dinamo dobiva protivnike u kvalifikacijama Lige prvaka? – pitao sam Žnoru.

On je odmah počeo mitraljirati u stilu, koeficijenti, plasmani, bodovi, golovi u prethodnoj sezoni i tako to. Prekinuo sam ga rezolutnim pokretom ruke.

– Ma nema to sve nikakve veze. Ključni kriterij je ime kluba. I to po visini koeficijenta što smješnijeg imena – rekao sam, a Žnora nije bio posve siguran što mislim.

– Hazar, Sheriff, Ekranas, Neftči, Pjunik i na kraju Ludogorec, ha – nabrojio sam i mislio da će učinak biti jasan. Žnora je zaškiljio.

– Pa kako možeš igrati a da ne pukneš od smijeha protiv Neftčija, Pjunika, Ludogoreca – hvatao sam se za trbuh.

Dinamo je svetinja

– Doduše, ni Dinamo nije baš neko ultraozbiljno ime – nabacio sam u dahu pokušavajući isprovocirati Žnoru.

– Dinamo je svetinja – presudio je kratko, dajući do znanja da s tim imenom nema zajebancije ni u kakvim okolnostima, čak i kada se klub zove HAŠK Građanski.

– Nego, znaš ti Žnora tko igra u Ludogorecu? – pokušao sam okrenuti razgovor na znanstveno-nogometne teme. Nisam čekao odgovor.

– Diddy Guela. A, kaj veliš? Klub u kojem igra Diddy jednostavno ne može biti slab, jelda – pitao sam tvrdnjom, a Žnora ni na to nije baš trepnuo. Onda mi je otkrio da već razmišlja s kime bi Dinamo mogao igrati u skupini Lige prvaka i koji bi protivnici bili najbolji. Takvi smo mi Hrvati. Na početku svakog natjecanja već gledamo tko bi nas mogao čekati u polufinalu. Iskustvo iz prošle sezone, Real Madrid i Lyon, pa i Ajax ipak se na kraju sve pretvorilo u batinanje i Dinamo je u Ligi prvaka samo nastupio. Premalo je tu bilo igre.

Dobro, zarađen je poneki euro, ali je devalvirano ime. Biti vreća za napucavanje velikima nije uopće lijepo. Svi smo mislili i da je Sheriff rutina, ali nismo znali da ima tajno oružje – Zajeca. A dodatno sam se smrznuo kad sam čuo tko je Ludogorecu vratar.

Vratari su čisti golgeteri

– Je l’ ti znaš tko brani za Bugare? – unio sam se Žnori u facu.

– Pojma nemam. Vjerojatno vratar – kazao je bezvoljno.

– Papak si, pa jasno da brani vratar. Samo, znaš kako se zove? Ne? E, zove se Čvorović – rekao sam pobjedonosno. Sad sam i Žnori skrenuo pažnju.

– Čvorović? Samo jedan? – promeškoljio se.

– Naravno, samo jedan – i ja sam se meškoljio.

– A koji onda. Je l’ Ilija ili Đuro?

– Nisam uspio doznati ime, samo se ipak bojim one njihove maksime “pa majku mu jebem, ima nas Čvorovića da razbucamo ta govna”, sjećaš se Đurinih riječi? – podsjetio sam Žnoru.

– Đuro ili Ilija, meni je potpuno svejedno, obojica su previše opasna, Žnora je bio sve zabrinutiji.

– Pazi, ako Čvorović odigra upola onakvu rolu kakvu inače zna odigrati, nitko iz te mreže neće moći van i što da ti kažem, “ode Vinča u vazduh” – upozoravao sam i nastavio:

– “Eto, pričao sam ti cijelu noć i što kažeš na to?” – rekao sam Žnori.

– Ništa – odgovori Žnora, digne se, izvadi češalj iz džepa i počešlja se.

– “Kako ništa?” – ustanem se i ja i isto se počešljam.

– “Lijepo, eto tako ništa”, osim što mislim da si potpuno pogriješio ime bugarskog kluba – Žnora me pogledao u oči.

– Pa kako misliš da se klub zove? – sad sam i ja bio pomalo zbunjen.

– Ako brani Čvorović, klub se jedino može zvati “Balkanski špijun” – rekao je Žnora.