More pogrešnih procjena

Prolaze olimpijade, sve se mijenja, samo je jedno uvijek isto – kako Mićo i majstori s HTV-a savršeno sve “znaju” unaprijed

Foto: Željko Hladika/Večernji list

Žnora i ja potpuno smo u olimpijskim krugovima. Gledamo sve prijenose, pratimo sve televizije koje prenose Igre, ne želimo propustiti niti sekundu velebnog sportsko-povijesnog događaja. Čak i kada izravni prijenosi završe, čekamo snimke, pogotovo onih utakmica ili borbi u kojima naši sportaši pobjeđuju. Jednostavno, trebaju nam sretni krajevi priča. Barem u sportu kada u svemu ostalom živimo drame, trilere, SF parodije…

Jedino u što sam siguran da niti u jednom tom filmu ne igramo glavne role pa nam zato treba Olimpijada. Samo, kako je krenulo tih prvih dana, od najavljivane žetve medalja nije bilo ničega. No, dobro, tješimo se, naši glavni aduti ispucavaju se zadnji, a kad je tomu tako, onda to potvrđuje da su i najvažniji na igrama jer u protivnom ne bi bili čuvani za kraj. Zato se nadamo veselju, nadamo se da će se i oko naših vratova zanjihati još ponešto osim egzistencijalnih omči i da će i naša poneka priča biti sretna.

Otjerali sestru, pa brata

Dok tako lomimo neizvjesnost i kalkuliramo moguće dobitke, ostaje nam komentatorsko uveseljavanje s malih ekrana. Gledamo tako neki dan, u nedostatku hrvatskih plivača, malog Jukića kako leptirovim stilom glisira za Austriju. Jebiga, najprije smo mu otjerali sestru pa je onda logično i da mali osvjetla obraz tradicionalno jakom austrijskom plivanju.

Uglavnom, dečko je briljantno odradio kvalifikacije, došao do finala na 200 metara leptirom i uz veliku pompu našeg Miće Dušanovića uoči same utrke najavljivan kao posve sigurna senzacija. Nije trka pravo ni počela, a naš je Mićo, istom brzinom kako ga je iskovao u zvijezde, Jukića otpisao, gotovo utopio, usidrio negdje na osamdesetom metru utrke.

– Jukić je potpuno promašio utrku. Vjerojatno iz psiholoških razloga – ispalio je komentatorski torpedo u dečka, izbrisao ga s ekrana i potpuno se posvetio borbi za zlato.

I dobro, bilo je doista napeto gledati kako Phelps za zamah ruke gubi prvo mjesto, ali je naš Mićica ostao potpuno zatečen nevjerojatnim Jukićevim preokretom. Nakon što se frenetično bavio pobjednikom, onako ovlaš, učinilo mi se više reda radi, bacio je pogled i na onaj “sitniš” koji nije uspio do medalje i ostao potpuno sleđen kad je shvatio da je Jukić, gle čuda, rub bazena dotaknuo četvrti.

HTV-ov komentator Dušanović Jukića je prvo najavio kao senzaciju, a onda ga “pokopao” 120 m prije cilja

Profesionalni amateri

“Četvrti?! Nemoguće”, najradije bi rekao Mićo koji je tog plivača pa prije 120 metara poslao u svlačionicu. Ili sušionicu. A to što je Jukić otplivao izvrsnu završnicu, što je pokazao da se može nositi pa i stizati one najbolje i najbrže, sitna je anomalija zbog koje se u sportskom programu neće deprimirati. Uostalom, koliko su krivih procjena i poruka odaslali ovih dana? Ali kaj, barem su simpatični u tom svom profesionalnom amaterizmu. Prejudiciranje rezultata jedno je od zakonitosti u sportskom programu HTV-a. Koliko smo puta Baloga slušali da nakon što Barcelona povede u 10. minuti utakmice on istu polako privodi kraju. Jukić je zato logična posljedica stanja duha onih koji previše znaju. Doduše, nije stigao do medalje, pa to donekle pokriva njegov status otpisanog.

– A što bi se dogodilo da je finiširao i bolje od toga? – pitao me Žnora koji je za Jukića navijao kao da je ovaj naš.

Kaj bi se dogodilo?! Jukić bi maznuo medalju, nama bi maznuli k’o i svakog mjeseca 80 kuna pretplate, televizija bi maznula državi 200 milijuna, Austrijanci bi nam maznuli, da ih ima, još ponekog Jukića, a Miću bi mogla maznuti suluda želja da pusti da se utrka otpliva do kraja. Bez obzira na to što on unaprijed zna kako će sve završiti.