Platini je u pravu; Francuzi nisu divljaci kao mi, oni se ne znaju tući. Moraju pet puta udariti čovjeka u glavu da konačno padne

Mudri Platini zna da su dvostruka mjerila jedini način da u svijetu bude pravde. Jer zašto se praviti da smo svi jednaki

Žnora je bjesnio i vikao da je Platini hohštapler, lažljivac i nabiguzica. Ja sam ga smirivao i isto tako vikao da to nije točno i da nema veze. Čak sam i dodao da je to čovjek koji nikada ne misli na svoj interes, već je sve što čini u interesu nogometa.

Žnora se nikako s time nije složio, ali budući smo živjeli u demokraciji mogli smo i dalje zajedno sjediti i piti kavu. Demokracija je, pak, meni donijela još jednu važnu prednost, a to je da sam računao na izvjesne funkcije nakon ovih izbora pa se i sa te strane nisam mogao upustiti u deridbu po Platiniju. Rekoh, čovjek će čuti, svratiti u Hrvatsku i, kao i obično, tražiti od moga stranačkog vrha da se upristojim ili će reprezentaciju izbaciti iz kvalifikacija.

Divljaci iz regije
Razlog Žnorina bijesa bio je Platinijev komentar na novinarsko pitanje što misli o nogometnim neredima u Parizu. Uz smiješak, veliki prijatelj Hrvatske i njezina nogometa odgovorio je: “Ne mogu komentirati jer nisam vidio, ali sigurno nije bilo lijepo”.

U svojoj Francuskoj, pače u glavnom gradu Francuske, ne zna zašto se i kako vodi pravi rat na ulicama, ali zato zna da su Hrvati i svi njihovi susjedi u regiji uglavnom divljaci koje će on osobno upristojiti. Zato ultimativno traži da ga primi politički vrh države i da i on kaže što im ide. Žnoru je posebno zanimalo, ako ne vidi rat u svom dvorištu, gdje je mogao gledati divljanje hrvatskih navijača u Hrvatskoj?! Ja sam sumnjičavo kimao glavom. Rekao sam Žnori da je Platini potpuno u pravu jer da je jednostavno nemoguće da se u Francuskoj dogode bilo kakvi neredi. To je fini svijet, oni imaju Louvre, Beaubourg, njihov stadion zove se Park prinčeva (a ne banalno Gradski vrt ili nešto slično), oni imaju Mona Lisu i parnasovce, dakle to je velika kultura koja ne može u njedrima odgajati divljake. Rekao sam da se Francuzi zbog toga i ne znaju mlatiti ni tući pa sam ga podsjetio da se to najbolje vidi na samim snimkama, i to onima koje prenosi cijeli svijet, a Platini ih nije vidio.

Kazniti i djecu u vrtiću
– Dakle, na tim se snimkama lijepo vidi da se oni ne znaju tući, jer im treba četiri ili pet udaraca da sruše protivnika. Ovi naši divljaci ovdje rješavaju to jednim udarcem. I to je ta razlika između fine, kulturne nacije i nas polupismenih brđana – pojašnjavao sam mu i otvarao na internetu snimke obračuna s pariških ulica. Zato moramo, nastavio sam, biti zahvalni na postojanju čovjeka kao što je Platini, jer da nema takvih, nikada ne bismo saznali tko smo zapravo i kako neznatno izgledamo kad se usporedimo s tako velikim kulturama.

Nadam se da će Platini uskoro doći opet k nama, budući da bi se vrlo lako moglo uskoro otkriti da iza nereda u Parizu stoje zapravo hrvatski navijači – upozorio sam Žnoru, kojem je prekipjelo slušanje mojih kvalitetnih argumenata i tad je zaboravio na demokratska pravila, ustao i otišao. Ostao sam zatečen i u iskušenju da prijatelja prijavim Platiniju. Mnogi bi rekli, među njima sigurno i Žnora, da je Platini tendenciozan pa vidi i ono čega nema, a ono što je notorno, ali mu ne odgovara, odbije vidjeti. Ja sam znao da to nije točno i bio sam uvjeren da su dvostruki kriteriji jedino mjerilo da u svijetu bude pravde. Ruku na srce, nisu svi narodi jednaki, niti su to ikada bili, niti će biti. I zašto onda stvarati privid radi imaginarne korektnosti?!

Platinija treba hitno pozvati i kad se dva dečkića počupaju u vrtiću. Jer u tome je zametak huliganstva i treba ga sasjeći u korijenu.