navigacija

Ratovi u Jugoslaviji nisu bili 'građanski': neki argumenti u vezi blokade Srbije

Foto: Srdjan Ilić/PIXSELL

Državni organi Republike Srbije određeni ovim zakonom nadležni su za vođenje postupka za krivična djela iz članka 2 ovog zakona, koja su izvršena na teritoriju bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bez obzira na državljanstvo počinioca ili žrtve.

- Članak 3 Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine (Službeni glasnik Republike Srbije, 2003.)

Ovako glasi sporni članak srbijanskog zakona čije izbacivanje Hrvatska traži kao uvjet nastavka pristupnih pregovora Srbije i EU. Iako univerzalna jurisdikcija za ratne zločine nije nepoznata međunarodnom pravu, ovdje se radi o primjeni iste isključivo na sukobe u bivšoj Jugoslaviji. Najzanimljivije - i najporaznije - od svega je da je taj srbijanski zakon pisan u dogovoru s međunarodnim stručnjacima: evo primjera kako relativizacija krivnje za ratne sukobe (specijalitet modernog liberalizma) održava na životu imperijalna shvaćanja odgovorne strane.

Jugoslavenski se ratovi i danas u Srbiji najčešće kvalificiraju kao “građanski”, započeti navodno odcjepljenjem Slovenije i Hrvatske. Vrši se (površna i netočna, o čemu više ispod) usporedba s američkim građanskim ratom i zaključuje da je veličanje Lincolna, a kritike i sankcije prema Srbiji 1990-ih vrhunac zapadnog cinizma.

Opće je poznato da je ropstvo bilo uzrok američkog građanskog rata 1861-1865, ali se često gubi iz vida na koji način. Mnogi misle da je Lincoln 1861. želio ukinuti ropstvo u Južnoj Karolini i ostalim južnjačkim državama. Južnjačke države nisu na to pristale nego su se - počevši s gorespomenutom - odcijepile. Na to je Lincoln odgovorio ratom da bi ih ipak prisilio da ukinu ropstvo. Ova jednostavna i zavodljiva priča ima samo jednu manu: nije istinita.

Američki savezni ustav ropstvo nije zabranjivao, što znači da je ono bilo u ingerenciji pojedinih država. Kako je sama institucija ropstva postajala sve više moralno neprihvatljiva, to su ga sjeverne države već u ranom 19. stoljeću zabranile. Na jugu, gdje je ono tvorilo bazu ekonomije, imalo je i mnogo dublje korijene. Osnovno pitanje toga vremena bilo je kako glede ropstva urediti novostvorene države američkog zapada: sjever je želio da u njima ropstvo bude zabranjeno, dok je jug inzistirao na suprotnom. Najveći broj političkih sukoba u Americi prve polovice 19. stoljeća ima za temu iznalaženje kompromisa u vezi s ropstvom u novim, zapadnim državama.

Ovo nije bilo samo puko akademsko pitanje: i jedna i druga strana znale su da će, ako sjever odnese prevagu, na dnevni red saveznog Kongresa prije ili kasnije doći ustavni amandman kojim bi se ropstvo zabranilo u svim državama. Za ratifikaciju takvog amandmana potrebni su glasovi tri četvrtine država - stoga je do 1861. pažljivo održavan odnos pola-pola između država u kojima je ropstvo dozvoljeno i onih u kojima je ropstvo zabranjeno.

Lincoln je, kao pobornik zabrane ropstva u svim novostvorenim zapadnim državama, prijetio narušiti tu ravnotežu, i to je razlog odcjepljenja južnjačkih država. Još jednom treba ponoviti da Lincoln te 1861. nije mogao (pa nije ni bitno da li je želio) ukinuti ropstvo u Južnoj Karolini. Tempo kojim su se zapadne države formirale bio je takav da bi jug imao još barem 10-20 godina prije nego što bi sjever plus zapad po broju država dostigli tri četvrtine pa time preglasali jug kod ustavnog amandmana: to se sasvim sigurno ne bi dogodilo za Lincolnovog mandata.

Zašto je onda Lincoln pokrenuo rat? Da sačuva Sjedinjene Države, odnosno Uniju. On sam to najbolje kaže u čuvenom pismu uredniku New York Tribunea 1862:

“...Moja najvažnija zadaća u ovoj borbi je da sačuvam Uniju, a ne da spašavam ili uništavam ropstvo. Ako bih mogao sačuvati Uniju bez da oslobodim ijednog roba, to bih napravio, a ako bih je mogao sačuvati tako da oslobodim sve robove, napravio bih to; te ako bih je mogao sačuvati tako da oslobodim samo neke, napravio bih i to.”

Lincoln je želio sačuvati savez svih država - u kojem bi bile i one s kojima je po pitanju ropstva imao duboko moralno neslaganje. Stav srbijanskog rukovodstva pred raspad Jugoslavije bio je upravo suprotan: one republike (prije svega Slovenija i Hrvatska) s kojima su postojala politička neslaganja praktički se tjeralo iz Jugoslavije. Iako su de jure Slovenija i Hrvatska bile prve koje su proglasile odcjepljenje, zapravo je Srbija ta koja se svojim ponašanjem kasnih 1980-ih faktički prva odvojila - konkretno, stavila iznad - Jugoslavije.

Sabotirajući ionako neefikasno savezno rukovodstvo, stav najveće jugoslavenske republike bio je da će Jugoslaviju preurediti prema svojim potrebama, sviđalo se to nekome ili ne. Oni koji to ne žele, neka slobodno idu (dapače), uz jedan veliki ali, koji je i bio stvarni cilj jugoslavenskih ratova: razgraničenje.

Ne treba se uopće upuštati na klizak teren “općenitih” nacionalnih karakteristika da bi se tadašnje srbijansko vodstvo proglasilo zločinačkim. Dovoljna je očevidna činjenica da je to vodstvo, nakon urušavanja savezne vlasti, preuzelo četvrtu vojnu silu u Europi i njome nastojalo pobijediti svoje neusporedivo slabije protivnike - u ratovima koji s očuvanjem bivše Jugoslavije kao cjeline više nisu imali nikakve veze.

Hrvatska bi diplomacija gore navedeno trebala ponavljati kao mantru u svakom razgovoru s europskim i drugim čelnicima: pogotovo bi trebala ponavljati činjenicu da je upravo Srbija sve ostale de facto istjerala iz Jugoslavije. Time se odijum odcjepljenja - uvijek prisutan kod europskih zemalja koje i same imaju takve potencijalne probleme - prebacuje tamo gdje mu je i mjesto. Bez iluzija smo da će biti jednostavno ili moguće promijeniti uvriježena mišljenja, začinjena liberalnom i intelektualno lijenom floskulom “da su svi ponešto krivi”. Ali druge nema.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (17 ocjena)

Komentari

Registracija
  • ForeignLegion1987 ForeignLegion1987

    13.04.2016 u 12:25h

    tko je srbija,,,da ona odlucuje o ratnim zlocinima na ostalim teritorijama koje nisu srbija,,,,jedina istina je,,,da je srbija pocela sve ratove,,,i sve ratove izgubila.,....pa cak ih je i kosovo pokosilo,,,ha ha ha koji krelci
    19 90% 2
  • prof.baltazar

    13.04.2016 u 18:19h

    Mi u Hrvatskoj moramo shvatiti kako nas nitko u svijetu neće poštovati ako sami sebe ne poštujemo. Mi sebe ne poštujemo već dugo da se i ne sjećam kad je posljednji put to bilo. Da, blokirali smo Srbiju ali po potezima Kolinde vidim kako joj je neugodno zbog toga pa je morala otići na raport Vučiću u Mostar, a dotičnog kako Srbijanci kažu "zaboli uvo" za EU i NATO. Gdje je bila reakcija Hrvatske kad se u Beogradu sudilo za Vukovar, a hrvatski državljani su čekali pravdu ispred zgrade Suda u Beogradu? Zar nitko nije mogao jasno poručiti da od Srbije ne očekuje pravdu ali i poruku da nemaju oni što suditi za zločine nad Hrvatima u Hrvatskoj. Kad doista budemo shvatili kako Hrvatske žrtve u Domovinskom ratu nisu samo folklor za izbore već i obveza koja od svake vlasti traži poštenu i jasnu politiku. Rat se nije dogodio u Srbiji, Mađarskoj ili Austriji već u Hrvatskoj. Hrvatska jedina ima pravo određivati kad i gdje će se suditi za zločine. Ako se Srbiji žele igrati međunarodnog Suda, pa ima u svijetu na stotine sukoba i ratova pa neka biraju, a nas neka ostave na miru...
    14 70% 6
  • mikrogrizzly mikrogrizzly

    13.04.2016 u 09:58h

    Jedino bitno jest da su oni sve te aka građanske ratove izgubili, a rat općenito je ionako pravnička lakrdija. Zašto? Zato jer se izaberu samo neke epizode, tako je i u RH i onda ih pravosudno "ganjaju" ad infinitum (npr. događaj na Koranskom mostu), a za druge "neće ni čuti" - iako ima na desetine ubijenih i ranjenih. A da se ne govori o Den Haagu i tamošnjem sudu - što je nedavno kulminiralo u slučaju Šešelj - a koji je de iure (I st.) oslobođen, ali ipak proveo desetljeće u pritvoru tamošnjeg međunarodnog sudišta. Ili slučaj post WW II kad su njem. naci glavešine većinom vješani ili strijeljani, dok u Japanu je samo nekolicina osuđena na smrt - većina japanskih visokih časnika je prošla "lišo". Štono bi rekao Krleža - ni med cvetjem ni pravice. A ovo gore, u prvom pasusu je samo de iure nastavak hegemonije Srbije koja je uvijek smatrala da su oni "gazde drugim" narodima - politika kontinuiteta, kako glasi otrcana fraza.
    12 92% 1
  • zigazigic zigazigic

    14.04.2016 u 03:39h

    najopasniji su unutarnji a ne vanjski neprijatelji pa bez obzira na nacionalnost,,, dokzano zadnjih 25g samo kaj danas ne pucaju po nama snajperima ko 91,imaju druge sisteme
    8 100% 0
  • xavermen xavermen

    27.09.2016 u 12:21h

    Bravo za tekst, i ja vec godinama pokusavam objasniti mojim sugovornicima da su Slovenija i Hrvatska doslovce izbacene iz Federacije te im je jos nametnuta krivica za "toboznje" razbijanje zemlje koju je Srbija vec bila doslovce razbila. Nego, nasa diplomacija bi mogla uz sve ovo gore navedeno pokrenuti postupak za nasilno unistavanje SFRJ. To ne bi trebalo proci samo tako. Srbija se nikako ne bi smijela izvuci krivice za dogadaje i unistavanje Federacije od 1987-1990. Ovdje ne mislim na 4 krvava rata koje je Srbija pokrenula i sve ih izgubila, nego na period koji se bavi uzrocima. Ratovi su samo posljedica. No, za uzroke nije nitko odgovarao. Zna se jako dobro tko je organizirao "jogurt revolucije" nasilnim metodama skidao rukovodstva po pokrajinama, organizirao mitinge straha i prijetnje prema drugim narodima, inicirao bojkot proizvoda iz SL i HR, unistio Markoviceve reforme itd... za sve ovo Srbija je najodgovornija i trebala bi platiti cijenu. Strane diplomate bi trebale jasno razluciti uzroke ratova od posljedica, a srbijanska propaganda upravo skriva uzroke i prabacuje na nas krivnju za posljedice. To nikako ne bi smijelo proci ne kaznjeno.
    4 100% 0
  • zeko mali

    14.04.2016 u 10:11h

    meni se čini da je WW2 na ovim prostorima bil građanski......svi protiv svih.... pa onda opet ti svi u istu "stranku"
    1 20% 4
  • MiraS MiraS

    13.04.2016 u 23:56h

    Nisam pravnik..ali ako je sporni clan u Srbiji donet 2003. od kada je i ustanovljeno tuzilastvo i vode se postupci, zasto je hrvatskim politicarima to bilo u redu sve do sada? I sta su sami preduzeli da bude drugacije? Uostalom, zamenik glavnog tuzioca je Bruno Vekaric, Hrvat. Radi covek svoj posao.
    3 38% 5
  • abcdefghij abcdefghij

    13.04.2016 u 10:10h

    Kako nisu bili gradjanski? Zaratilo se, neki su pristupili dobrovoljno, neki su morali. .....u svim tim vojskama bilo je pripadnika svih nacija. Evo primjer Mostara: bilo je katolika i muslimana u HVO-U i Armiji BiH te je takodjer bilo i pravoslavaca i na jednoj i na drugoj strani.
    3 25% 9
  • jalnus jalnus

    13.04.2016 u 18:01h

    Rat u Hrvatskoj sigurno nije bio gradjanski jer su pobunjeni srbi bili gradjani Marsa a ne Hrvatske. Za cijeli svjet je taj rat bio gradjanski samo ne za apologete druge neovisne koji mogu prihvatit ama bas svaki razlog za svinjarije svoje drzave. Zato jer je njihova.
    7 35% 13
  • Tixon Tixon

    13.04.2016 u 14:36h

    Za ceo svet su to bili građanski ratovi,osim naravno za separatiste i izdajnike dotadašnje države.Savezna armija je pobedila separatiste svuda,osim u Sloveniji i povukla se.Rat u Hrvatskoj su izgubili pristalice savezne države,kada ih je savezna vojska ostavila na cedilu,a ne Srbija.Pristalice savezne države u BiH su dobile rat ,i sačuvale svoju Republiku.Kosovo je NATO oteo Srbiji i tu još ništa nije rešeno.
    6 32% 13
  • jalnus jalnus

    13.04.2016 u 18:05h

    Objektivnost I postenje hrvatskog covjeka je legendarno. Komunisti I ustase zajedno. Kustase....
    3 20% 12
  • malaispravka malaispravka

    13.04.2016 u 20:33h

    U Hrvatskoj jeste bio prvenstveno gradjanski rat obzirom da su srpsku vojsku u najvecem iznosu cinilo lokalno hrvatsko stanovnistvo srpske narodnosti, a ne divizije iz Srbije. Bez obzira na vojnu pomoc koja je dolazila iz Srbije. A u vrijeme u kojem je taj sukob buknuo, Hrvatska je jos bila formalno u sastavu SFRJ i to je osnova na temelju koje Srbija sudi za pojedine zlocine. No, neki ljudi su naprosto potkapacitirani da to shvate.U tom smialu, u Hrvatskoj jeste bio gradjanski rat, slicno gradjanskom ratu u Spanjolskoj, gdje je jednu stranu oruzjem i vojnim djelovanjem pomagala Njemacka. Sto ne znaci automatski da je Spanjolska bila u ratu sa Njemackom, kao niti mi da Srbijom. Samo sto je kod nas situacija bila slozenija, i jos uvijek nije razjasnjeno zasto je HDZ, dolaskom na vlast, poceo tako snaznu sovinisticku i tevansisticku politiku spram dijela hrvatskog stanovnistva, kojom je proces neminovbog osamostaljenja toliko obremenio konfliktnom atmosferom, da je pobuna Srba naprosto bila predcidljiva svakom diletantu. Valjda je domaca proustasija morala imati taj svoj rat, da bi se u magli pravih uzroka i posljedica, sakrila njena revansisticko lopovska namjera spram socijalisticke Hrvatske.
    2 14% 12
  • xavermen xavermen

    27.09.2016 u 12:21h

    Bravo za tekst, i ja vec godinama pokusavam objasniti mojim sugovornicima da su Slovenija i Hrvatska doslovce izbacene iz Federacije te im je jos nametnuta krivica za "toboznje" razbijanje zemlje koju je Srbija vec bila doslovce razbila. Nego, nasa diplomacija bi mogla uz sve ovo gore navedeno pokrenuti postupak za nasilno unistavanje SFRJ. To ne bi trebalo proci samo tako. Srbija se nikako ne bi smijela izvuci krivice za dogadaje i unistavanje Federacije od 1987-1990. Ovdje ne mislim na 4 krvava rata koje je Srbija pokrenula i sve ih izgubila, nego na period koji se bavi uzrocima. Ratovi su samo posljedica. No, za uzroke nije nitko odgovarao. Zna se jako dobro tko je organizirao "jogurt revolucije" nasilnim metodama skidao rukovodstva po pokrajinama, organizirao mitinge straha i prijetnje prema drugim narodima, inicirao bojkot proizvoda iz SL i HR, unistio Markoviceve reforme itd... za sve ovo Srbija je najodgovornija i trebala bi platiti cijenu. Strane diplomate bi trebale jasno razluciti uzroke ratova od posljedica, a srbijanska propaganda upravo skriva uzroke i prabacuje na nas krivnju za posljedice. To nikako ne bi smijelo proci ne kaznjeno.
    4 100% 0
  • zeko mali

    14.04.2016 u 10:11h

    meni se čini da je WW2 na ovim prostorima bil građanski......svi protiv svih.... pa onda opet ti svi u istu "stranku"
    1 20% 4
  • zigazigic zigazigic

    14.04.2016 u 03:39h

    najopasniji su unutarnji a ne vanjski neprijatelji pa bez obzira na nacionalnost,,, dokzano zadnjih 25g samo kaj danas ne pucaju po nama snajperima ko 91,imaju druge sisteme
    8 100% 0
  • MiraS MiraS

    13.04.2016 u 23:56h

    Nisam pravnik..ali ako je sporni clan u Srbiji donet 2003. od kada je i ustanovljeno tuzilastvo i vode se postupci, zasto je hrvatskim politicarima to bilo u redu sve do sada? I sta su sami preduzeli da bude drugacije? Uostalom, zamenik glavnog tuzioca je Bruno Vekaric, Hrvat. Radi covek svoj posao.
    3 38% 5
  • malaispravka malaispravka

    13.04.2016 u 20:33h

    U Hrvatskoj jeste bio prvenstveno gradjanski rat obzirom da su srpsku vojsku u najvecem iznosu cinilo lokalno hrvatsko stanovnistvo srpske narodnosti, a ne divizije iz Srbije. Bez obzira na vojnu pomoc koja je dolazila iz Srbije. A u vrijeme u kojem je taj sukob buknuo, Hrvatska je jos bila formalno u sastavu SFRJ i to je osnova na temelju koje Srbija sudi za pojedine zlocine. No, neki ljudi su naprosto potkapacitirani da to shvate.U tom smialu, u Hrvatskoj jeste bio gradjanski rat, slicno gradjanskom ratu u Spanjolskoj, gdje je jednu stranu oruzjem i vojnim djelovanjem pomagala Njemacka. Sto ne znaci automatski da je Spanjolska bila u ratu sa Njemackom, kao niti mi da Srbijom. Samo sto je kod nas situacija bila slozenija, i jos uvijek nije razjasnjeno zasto je HDZ, dolaskom na vlast, poceo tako snaznu sovinisticku i tevansisticku politiku spram dijela hrvatskog stanovnistva, kojom je proces neminovbog osamostaljenja toliko obremenio konfliktnom atmosferom, da je pobuna Srba naprosto bila predcidljiva svakom diletantu. Valjda je domaca proustasija morala imati taj svoj rat, da bi se u magli pravih uzroka i posljedica, sakrila njena revansisticko lopovska namjera spram socijalisticke Hrvatske.
    2 14% 12
  • prof.baltazar

    13.04.2016 u 18:19h

    Mi u Hrvatskoj moramo shvatiti kako nas nitko u svijetu neće poštovati ako sami sebe ne poštujemo. Mi sebe ne poštujemo već dugo da se i ne sjećam kad je posljednji put to bilo. Da, blokirali smo Srbiju ali po potezima Kolinde vidim kako joj je neugodno zbog toga pa je morala otići na raport Vučiću u Mostar, a dotičnog kako Srbijanci kažu "zaboli uvo" za EU i NATO. Gdje je bila reakcija Hrvatske kad se u Beogradu sudilo za Vukovar, a hrvatski državljani su čekali pravdu ispred zgrade Suda u Beogradu? Zar nitko nije mogao jasno poručiti da od Srbije ne očekuje pravdu ali i poruku da nemaju oni što suditi za zločine nad Hrvatima u Hrvatskoj. Kad doista budemo shvatili kako Hrvatske žrtve u Domovinskom ratu nisu samo folklor za izbore već i obveza koja od svake vlasti traži poštenu i jasnu politiku. Rat se nije dogodio u Srbiji, Mađarskoj ili Austriji već u Hrvatskoj. Hrvatska jedina ima pravo određivati kad i gdje će se suditi za zločine. Ako se Srbiji žele igrati međunarodnog Suda, pa ima u svijetu na stotine sukoba i ratova pa neka biraju, a nas neka ostave na miru...
    14 70% 6
  • jalnus jalnus

    13.04.2016 u 18:05h

    Objektivnost I postenje hrvatskog covjeka je legendarno. Komunisti I ustase zajedno. Kustase....
    3 20% 12
  • jalnus jalnus

    13.04.2016 u 18:01h

    Rat u Hrvatskoj sigurno nije bio gradjanski jer su pobunjeni srbi bili gradjani Marsa a ne Hrvatske. Za cijeli svjet je taj rat bio gradjanski samo ne za apologete druge neovisne koji mogu prihvatit ama bas svaki razlog za svinjarije svoje drzave. Zato jer je njihova.
    7 35% 13
  • Tixon Tixon

    13.04.2016 u 14:36h

    Za ceo svet su to bili građanski ratovi,osim naravno za separatiste i izdajnike dotadašnje države.Savezna armija je pobedila separatiste svuda,osim u Sloveniji i povukla se.Rat u Hrvatskoj su izgubili pristalice savezne države,kada ih je savezna vojska ostavila na cedilu,a ne Srbija.Pristalice savezne države u BiH su dobile rat ,i sačuvale svoju Republiku.Kosovo je NATO oteo Srbiji i tu još ništa nije rešeno.
    6 32% 13
  • ForeignLegion1987 ForeignLegion1987

    13.04.2016 u 12:25h

    tko je srbija,,,da ona odlucuje o ratnim zlocinima na ostalim teritorijama koje nisu srbija,,,,jedina istina je,,,da je srbija pocela sve ratove,,,i sve ratove izgubila.,....pa cak ih je i kosovo pokosilo,,,ha ha ha koji krelci
    19 90% 2
  • abcdefghij abcdefghij

    13.04.2016 u 10:10h

    Kako nisu bili gradjanski? Zaratilo se, neki su pristupili dobrovoljno, neki su morali. .....u svim tim vojskama bilo je pripadnika svih nacija. Evo primjer Mostara: bilo je katolika i muslimana u HVO-U i Armiji BiH te je takodjer bilo i pravoslavaca i na jednoj i na drugoj strani.
    3 25% 9
  • mikrogrizzly mikrogrizzly

    13.04.2016 u 09:58h

    Jedino bitno jest da su oni sve te aka građanske ratove izgubili, a rat općenito je ionako pravnička lakrdija. Zašto? Zato jer se izaberu samo neke epizode, tako je i u RH i onda ih pravosudno "ganjaju" ad infinitum (npr. događaj na Koranskom mostu), a za druge "neće ni čuti" - iako ima na desetine ubijenih i ranjenih. A da se ne govori o Den Haagu i tamošnjem sudu - što je nedavno kulminiralo u slučaju Šešelj - a koji je de iure (I st.) oslobođen, ali ipak proveo desetljeće u pritvoru tamošnjeg međunarodnog sudišta. Ili slučaj post WW II kad su njem. naci glavešine većinom vješani ili strijeljani, dok u Japanu je samo nekolicina osuđena na smrt - većina japanskih visokih časnika je prošla "lišo". Štono bi rekao Krleža - ni med cvetjem ni pravice. A ovo gore, u prvom pasusu je samo de iure nastavak hegemonije Srbije koja je uvijek smatrala da su oni "gazde drugim" narodima - politika kontinuiteta, kako glasi otrcana fraza.
    12 92% 1