Archive for listopad, 2008

Svaki četvrtaš zna nabrojiti svoja osjetila: vid, sluh, okus, miris i dodir. Prve ih je naveo legenda grčke filozofije, Aristotel.

Ne kaže se tek tako: Čuvaj to ka oko u glavi. Vid je neprocjenjivo osjetilo, a ja sam ga prilično uništila noćnim čitanjem pod slabašnim svitlom. A da ne spominjem kako su televizija i kompjuter dva izuma koja su moju dioptriju uvalili u još veći MINUS.

Moje vizualno osjetilo najviše voli lica dragih ljudi, zalaske sunca, male životinje, oblake uvrnutih formacija i djela renesanse.

Sluh nisam oštetila ka vid, ali radim na tome. Svakodnevno nabijam slušalice u uši, pa s Rammsteinom / Borgirima / i drugim decibelima bezbrižno sudjelujem u prometu. Vozači me obožavaju. A na svirkama redovito se nađem u neposrednoj blizini zvučnika.

Hmm, okus… slatko:slano – 3:0 u ovom poluvrimenu. Hormoni traže zadovoljenje u keksićima, pitama i sladoledu. Obožavam okus prve jutarnje kave, okus mora na bolnoj koži ( uvik izgorim), okus poljupca…

I danas znam kakav je bio miris sapuna mog dida, počivao u miru. Mirisi se pamte. Mirisi vraćaju vrime. Proliće u zraku opija, suho lišće i pečeni kesteni dozivaju sjetu jeseni.

Velika humanistica Virginia Satir kaže da tribamo četiri zagrljaja dnevno da bi preživili. Slažem se, jer prijateljski zagrljaj ili tek blagi dodir mogu izličiti dušu. Maženje kućnih ljubimaca usporava puls, snižava tlak i jača imunitet. To nije moja izmišljotina, znanstvenici potvrđuju.

Osim ovih pet, nazovimo «osnovnih» osjetila, imamo ih mi još. Rasplešemo se na neku pismu, pa kako smo svjesni vlastitih bokova dok ih mišamo i vrtimo zatvorenih očiju? Zahvaljujući propriocepciji. Neurolozi vam mogu nabrojiti još osjetila: osjet topline i hladnoće (termocepcija), osjet ravnoteže (ekvilibriocepcija), osjet boli (nociocepcija)… A što je s gladi i žeđi? Osjećajem dubine, ili osjećajem za smisao ili jezik? Još uvik se žestoko raspravlja o tome koliko osjetila zapravo imamo.

Što imaju zajedničko Baudlaire, Kandinsky, Liszt i Tesla? Sudar i prožimanje osjetila! Mogućnost slušanja obojene glazbe, kušanja boje i ostalih otkačenih kombinacija osjetila nazvanih sinestezija. Ona je nasljedna i češća kod žena, ali najviše se javlja u umjetničkim dušama. Neke droge mogu imati slične efekte, ali svi znamo koje su posljedice.

Poznato je da životinje imaju fascinantna osjetila, pa neke čak mogu predosjetiti opasnost. Morski psi osjećaju strujna polja, kukci i ptice magnetska, a ribe pritisak onom svojom bočnom prugom koje se sigurno sićate sa sata biologije. Sove i jeleni služe se infracrvenim vidom kako bi lovili noću, a šišmiši su prekrasna i zastrašujuća stvorenja s posebnim osjetilima.

Najintrigantnije osjetilo ili «čulo» je ono šesto. Klasičan primjer: mislite na osobu koju niste čuli eonima, kada začujete drrrrrr! i ta osoba je s druge strane telefona.

Trinaesto pjevanje «Božanstvene komedije» bilo bi zauvik izgubljeno da nije bilo Danteovog sina. Jacopo Alighieri sanjao je svog starog koji ga je uputio na misto di se nalazi skriven rukopis.

Možemo li sve ove fenomene svesti na električne mozgovne struje ili nekakve nepoznate valove? Neke smo smatrali smo okultnim, a danas ih koristimo u terapeutske svrhe, npr. hipnozu. To je danas IN. Bojite se leta avionom? Ne možete smršaviti? Ostaviti duvane? Nema problema, sve je u vašoj glavi, a hipnoza može brzo i bezbolno rišiti probleme.

Takvi smo mi, homo sapiensi – moramo si objasniti stvari. Posložiti sve kockice. Nepoznato, neobjašnjivo i neobično nas plaši. Što bi značio dokaz da raspolažemo određenim sposobnostima? Da s one strane fizikalnog svita, dostupnog za naših pet osjetila, svita koji se može miriti, vagati, analizirati postoji svemir druge vrste.

Umeđuvrimenu, predlažem da što više iskoristimo lipotu koju nam pružaju osjetila. Srića je ionako u malim, besplatnim stvarima.