Engleska nije samo zemlja crvenih londonskih autobusa, svjetske mode, Citya,  James Bonda, Beatlesa i rock and rolla. Iza klasičnih stereotipa „British way of life“, kriju se manje poznati  poslijednji trendovi i smjerovi sveučilišnih znanstvenih istraživanja. Naime, prošle su godine britanski  znanstvenici na Sveučilištu Cambridge, po prvi put stvorili životinju koja u svom genetskom kodu ima umjetne informacije. Podsjetimo također kako je jedan od posljednjih eksperimenata Charlesa Darwina vezan uz istraživanje ljudskih emocija, a kako će se isti ponoviti na navedenom Sveučilištu te će u njemu sudjelovati čak 18.000 ljudi.

Na taj će se način ustanoviti u kolikoj su mjeri emocije ne samo kulturološki i fiziološki već i povijesno uvjetovane. Čemu takav eksperiment ? Možda  je odgovor u namjeri za reduciranje  ljudskog života na generićni genetski bar-kod i ukidanje onoga što filozof Emmanuel Levinas naziva kao „ tajnu lica“ kao odraz misterija postojanja i ljudske singularnosti. Pa nije ni čudo da danas ikone svjetske znanosti poput Richard Dawkinsa i Stephen Hawkinga još uvijek pozivaju na ukidanje filozofije i religije i promiču tezu da je evolucionistička znanost jedini valjani eksplikativni model interpretacije svijeta i ljudskog života. U Engleskoj je pod utjecajem Darwinističke evolucionističke teze nastala  znanost eugenike, koja je dan danas vrlo aktualna i dinamična. Sir Francis Galton, koji se smatra jednim od utemeljitelja eugenike, po evolucionističkom ključu reducira cjelokupni živi svijet i čovjeka na statistiku i mjeru: mjerio je dosadu, inteligenciju, crte lica.

Galton je radikalizirao evolucionističke teze Darwina u smjeru eugenizma pokušavajući hijerahizirati ljudsku vrtsu u odnosu na prirodnu selekciju, a u svrhu izgradnje bolje, zdravije  društvene organizacije. Kasnije u XX. stoljeću sve  politike „obiteljskog planninga“, malthuzijanske ideje o kontroli pučanstva također proizalze iz engleskog eugeničkog znanstvenog idejnog korpusa. U tom kontekstu treba istaknuti Margaretu Sanger, Ellema Keya, Havelocks Ellisa, Galtonove učenike, te socijalističke utopiste H. G. Wells, Georges Bernard Shawa, Julius Hammera, koji su zagovarali kontrolu rađanja i eliminaciju siromaštva putem eugenike. Zanimljivo je ustanoviti kako je eugenika naišla na plodno tlo ujedno u najkonzervativnijim krugovima britanske elite i u socijalističkim  i komunističkim  intelektualnim krugovima.

Većina engleskih i američkih eugenista ( primjerice udruga Birth Control Review u Atlantic Cityu) zagovaraju štovanje higijenske uloge države, uništenje obitelji kao „građanske institucije“, koju treba zamijeniti  državna kontrola reprodukcije, edukacija i uspostava eugenističkih ustanova za poboljšanje ljudske vrste, tzv. projekt „Lebensborn““ kojeg će kasnije rasističke teze  nacional socijalizma u praksi provesti.Eugenika Francisa Galtona dobiva sveučilišnu katedru na Londonskom sveučilištu 1904. godine, a kasnije se kao znanost  brzo popularizira u sveučilišnim krugovima u Njemačkoj i SAD. Dr Lothrop Stoddart, diplomirani znanstvenik u  Harvardu i direktor Američke lige za kontrolu rađanja izdao je knjigu „Eugenični sud“ u kojoj se divi nacističkoj politici sterilizacije neadaptiranih pojedinaca. Početkom 20. stoljeća industrijalci  Andrew Carnegie i John D. Rockefeller su pronašli u darwinističkim tezama prirodne selekcije i kapacitetu preživljavanja znanstveno uporište i legitimiranje za promicanje kompetitivnog kapitalizma u svijetu.

Eugenika bi bila prirodna i logična faza kapitalizma kada čovjek bude u stanju upravljati vlastitom evolucijom u smjeru veće učinkovitosti i produktivnosti, pa nije ni čudo da je  Carnegie institucija 1904. godine  osnovala Centar za genetsko istraživanje u Cold Spring Harboru. U Londonu je 1907. osnovana  Eugenics Education Society  Ujedinjenog kraljevstva (Društvo za eugeničnu edukaciju) koja je popularziralo doktrinu eugenike u cijeloj zemlji. S financijskom potporom dinastije Rockfellera i Harrimana, Charles Davenport osniva ured za registar eugenike (Eugenics Record Office) u Cold Spring Harbouru 1910. godine dok  Karl Pearson Galtonov učenik osniva Biometric Laboratory  (Laboratorij za biometriku). Svjetski fond za očuvanje prirode osnovan 1961. iza paravana zaštite prirodnih parkova također nastoji provesti eugeničke ciljeve: smanjenje svjetske populacije (posebice u siromašnim zemljama Juga) i koncentriranje svjetskih prirodnih resursa u rukama nekolicine nizozemsko-engleskih korporacija.

Pod pokroviteljstvom engleske krune, ta je organizacija direktno crpila iz eugenične idelogije Sir Juliana Huxleya i lorda Henry Palmerstona, šefa britanskih tajnih službi, koji su bili opsjednuti rastom demografije i eugenikom. 1931. godine 27  američkih država usvojilo je zakone o sterilizaciji određenih «neadaptiranih» pojedinaca (mentalno zaostalih ili invalida).  Prije 1941. godine više od 36 000 pojedinaca zakonski je obvezatno sterilizirano  u skladu s eugeničnim zakonodavstvom. Kasnije su pod pokroviteljstvom Instituta Rockfellera provođeni eugenični eksperimenti na američkim vojnicima u okviru U.S. Army Biological Warfare u državama Maryland i Utah.

Razne su subvencije Rockfellerove fundacije upotrijebljene za osnivanje psihijatrijskih odjela i eugenike na raznim sveučilištima, primjerice u Chicago, Duke, Harvard, McGill, St. Louis, Tulane, Yale i Washington. Suvremeni vojni pokusi,  tajni programi za mentalnu kontrolu (Program F, Projekt Manhattan BLUEBIRD ARTICHOKE, CIA-ini Projekti Moonstruck,  Projekt MK-ULTRA,  Projet MKOFTEN za testiranje toksičnosti droga na ljudima) direktno proizlaze iz eugeničkog idejnog inkubatora. Nakon razotkrivanja i osuđivanja nacističkog zločina kao oblik totalitarističkog industrijaliziranog eugenizma, „civilizirani“ demokratski svijet mislio je kako je završio s pričom o eugenici. Međutim, iako donekle u znanstvenim krugovima proskribirane, ideje eugenike su pod plaštom transhumanizma i  respektabilnog genetskog istraživanja, mutirale i dalje se razvijaju na području sociopolitike i biopolitike u obliku društvenog inženjeringa.

Naime,  društveni inženjering, social engineering, je metoda društvenog upravljanja koja tretira društvo kao objekt kojeg treba kontrolirati, formatirizirati, neprestano modelirati, upravljati,  kao u informatici ili genetici. Riječ je o modificiranju i mehanizaciji prirodnog i organskog razvoja društva u političke i gospodarske svrhe.   Riječ je o eugenici transpoziranoj na područje društvene kontrole i kibernetičke manipulacije. Društveni inženjering  koji ima znanstveno uporište u radovima Norbert Wienera, Kurt Lewina, Pavlova, Skinnera, Albert Bandura , Gregory Batesona, danas je uobičajena praksa radnog i gospodarskog svijeta , svijeta konzaltinga, menagementa, vojne obavještajne strategije i informatike. Suvremeni neoliberalni kapitalizam i financijska oligarhija danas vješto koriste metode društvenog inženjeringa, poput Edward Bernaysa, Milton Friedamna ( strategija šoka) i Zbigniew Brzezinskog (strategija Tittytainementa) za širenje svoje interesne financijske i gospodarske sfere.

Ključna strategija suvremenog društvenog inženjeringa je strategija shock testinga,  šok-testiranje kao komplementarna metoda šok strategije kapitalizma. Riječ je o induciranju društvenih i ekonomskih šokova (poremećaja, destabiliziranja) bez da isti šokovi destabilizraju one koji su koncipirali takvu strategiju. Da bi takva strategija uspjela nužno je provesti sustavno društveno desolidariziranje stvaranjem raznih mentalnih i društvenih aparteida, procesa fragmentiranja, dislociranih prostora, kako bi se bogatiji sloj mogao i nadalje bogatiti na uštrb siomašnijeg marginaliziranog sloja bez velikih društvenih poremećaja.

Riječ je dakle o vladavini konstruktivnog kaosa, Schumpeter je govorio opstanku i evoluciji suvremenog kapitalizmu u obliku kreativne destrukcije. Svi današnji scenariji geopolitičkih sukoba i ratova i geokonstruktivizma, pitanja GMO-a, održivog razvoja, kontroverze oko klimatskih promjena neobjašnjivi su bez uzimanja u obzir pozadinskog zanačajnog djelovanja i utjecaja eugenike ne samo kao znanosti već i kao društvenog projekta u kojem bi tajna ljudskog života bila reducirana na DNK i kromozone, reductio ad absurdum.