navigacija

Je li Islamska država postala prirodna elementarna nepogoda?

Islamska država

Slučaj otmice hrvatskog državljanina Tomsilava Salopeka dokazuje kako nijedna zemlja na svijetu a pogotovo Hrvatska koja je uključena u  anti-terorističkoj koaliciji, nije imuna na takve terorističke prijetnje.  Zbog njegove globalne i asimetrične  dimenzije i sve jače frekvencije u prostoru i vremenu, vjerski džihadistički terorizam se danas često tretira kao sigurnosni rizik ne samo moćnih transnacionalnih poduzeća i korporacija, vojno- sigurnosnih službi već kao i svojstveni društveni rizik ( a i djelomično kao internalizirani psihološki rizik u obliku latentnog straha i fobije) naše svakodnevnice i našeg društva, rizik i prijetnje koje poput prirodne  ekološke i tehnološke katastrofe je teško ignorirati i izbjeći.

Medijska amplifikacija terorističkog fenomena i sigurnosni sindrom koji zahvaća sve zapadne zemlje značajno modificiraju individualne i kolektivne percepcije sveprisutne terorističke prijetnje na globalnoj razini , prijetnja prema kojoj su svi građani percipirani kao potencijalni neprijatelji, subverzivni elementi , situacija u kojoj nestaje klasična podjela između prijatelja i neprijatelja ( ono što Carl Schmitt naziva  hostis /inimicus). Na djelu  je transformacija društva u kojoj  u Hobbesovo društvo u permanentnom građanskom ratu „Homo homini lupus“ koji zamjenjuje pra-kapitalističko doba Aristotelovskog Zoon politikona, u kojem prevladava generaliziranje konfliktulane sumnje koji opravdava uvođenje specijalnih i izvanrednih zakona i sigurnosnih normi. Terorizma je postao globalizirani smrtonosni virus, nepredvidljiv i sveprisutni  rizik koji dovodi u pitanje dosadašnju društvenu percepciju i predočenje smrti. Naime s obzirom da suvremeno tehno-znanstveno  društvo  nastoji putem biomedicine progresivno evakuirati smrt iz društvene kulture i javne sfere, terorističke nasilje, sa šokantnim medijskim prizorima poremećuje naše dvosmisleni odnos  prema smrti u njenoj simboličkoj, ontološkoj i društvenoj  dimenziji. Sa medijskim transmisijom šokantne nasilne događajnosti od Londona, Pariza, New Yorka preko, Bagdada i Bangkoka  i sa komemorativnim mobilizacijom za žrtve terorizma,  terorizam se uklapa unutar novog  „post-mortalnog društva“ u kojem je smrt privremeno bila izopćena iz  društvene realnosti. Nepredvidljivi i šokantni teroristički čin koji dolazi od nikuda i zadaje udarce u središtu naših gradova i domova postaje inherentna društvene dimenzija  naše privatne sfere. Navještavajući neprestani napredak i sigurnu bolju budućnost,  „prosvjetiteljski čovjeka „ je postao „ gospodar i vlasnik prirode“ i ujedno  izvor širenja rizika i novih katastrofa. O tome je U. Beck pisao  kada je rekao da živimo u „društvu rizika“. Tada nastaje novi „režim katastrofa“ industrijske i urbane ere prve moderne „( veliki požar Londona, Chicaga, rudarske nesreće..), velike nesreće javnih prijevoza, i postepeno one koje se vežu uz ekološke tehnološke i biološke katastrofe ( OGM itd..).Tehnološke i destruktivne potencijalnosti omogućuju nastanak „ljudskih katastrofa“ sa spektakularnim dimenzijama i velikog intenziteta, a ujedno i stvaraju klimu nesigurnosti i nepredvidljivosti. Ideja napretka pomalo i postaje jedan mit prošlosti. Katastrofe imaju svoj proračun i računovodstvo a i burzu., a terorizam dio  repertoara upravljanja rizicima i kriza. U samom računovodstvu „napretka“, pozitivno je ono što je trajno, statično i neprimjetno,  a negativno se obračunava na temelju diskontinuiteta, spektakularnosti, i ubrzavanja.Naime,  terorizam kao glavana matrica „globaliziranog društva rizika „ Ulricha Becka, propitkuje naš odnos sa  fenomenom katastrofa, koji naprotiv prirodnih katastrofa, tehnoloških ili prirodno-klimatskih  koje su nepredvidljive, obilježava intencionalnost, smišljenost i  zločinačku volju.  U tom pogledu, nekontrolirana eskalacija „terorizam  / protu-terorizam ,  jačanje protu-terorističkih mjera otvaraju put prema kolektivnoj društvenoj psihozi i onomu što Beck naziva opsjednutost za „simulacijom  kontrole ne-kontroliranoga“, ta tendencija za totalno nadziranje privatne sfere, interneta, telefona koji se  postupno pretvara u„sigurnosni totalitarizam“. Na istom tragu, ne treba biti veliki strateg za predvidjeti izbjegličku humanitarnu katastrofu kao  i masovni migracijski egzodus sa područja zahvaćenim kaosom i ratom.

Kao što je modernitet stvorio mit o neprestanom napretku, suvremeni mit o sigurnosti opravdava  banaliziranje u ime represivnog i normativnog racionaliteta  terorističko nasilje shvaćeno kao permanentna prijetnja i svojstveni smrtonosni rizik naših društva bez da  propitkuje uzročno-posljedične poveznice između kolonijalizma, državnog terorizma nasilja, neokolonijalnih ratova, neoliberalnog kapitalističkog izrabljivanja, siromaštva i pojave identitetskog i etno-vjerskog fundamentalizma i  terorizma. Katastrofa postaje prema P. Virilo-u suvremena  „ekonomija brzine“.  Katastrofe  ujedno upozoravaju na prijetnje još većih planetarnih nesreća poput nuklearnih prijetnji i biološke kontaminacije. Sa proliferacijom transnacionalnog terorizma i kriznih žarišta, iskristalizirala se svojevrsna „ekonomija kaosa“ kao prostori ratne mašinerije, u kojoj velike korporacije pronalaze svoje financijske i strateške interese, Na tragu Jean Baudrillarda koji je globalni terorizam uvrstio u kategoriju suvremenih katastrofa i proglasio  atentate 11. rujna  kao „majku „ svih „ katastrofičnih događaja“, J. Derrida  govori o svijetu koji je u trajnom „stanju katastrofe“. Baudrillard je govorio o  istovjetnosti značaja katastrofizma suvremenog svijeta , poistovjećujući   terorizam sa prirodnim katastrofama, jer po njemu, sve što se događa u našem integriranom sustavu ima istovjetni učinak „destabiliziranja“. Sve konvergira prema zakazivanju  sustava kojeg se drži kao  nepogrešiv. Međutim globalni  dominantni sustav  temelji se na iluziju održivog stupnja kontroliranog  kaosa, nasilja i sukoba pa i terorizma sve dok se isti remetitelji ne otmu kontroli. Stoga ne treba zaboraviti da su  najveći proizvođači rizika kao i paradoksalno najveći potrošači sigurnosti u svijetu , arhitekti  neokolonijalnog tržišnog i sekularnog fundamentalizma  kojemu odgovora kao protuteza i kao kontra-svijet nasilni etno-vjerski fundamentalizam. Svaki politički ili vjerski i teroristički pokret  a pogotovo kad je riječ o  radikalnom i integrističkom Islamu ima svoju povijest,  doktrinu, mistiku i  eshatologiju, međutim ne treba suviše mistificirati singularnost i autohtonost islamske države i od toga napraviti znanstvenu ISIL-otologiju. Dovoljno je utvrditi kronologiju i genezu  takvog fenomena, smjestiti ga u kontekst geopolitičke i geoenergetske rekonfiguracije na Srednjem istoku i prepoznati tko vuče konce. Javnost svakodnevno živi u ritmu krvničkih ritualnih smaknuća Islamske države ( ISIL), odmazda i natjecanju u nasilju. Međutim takvi oblici morbidne medijske senzacionalnosti i egzibicionizma zasjenjuju stvarnu ulogu i  genezu  Islamske država   koja je tada pod imenom Daesha formirana 2006 kao okupljanje iračkih džihadističkih pokreta Al-Quaide u Iraku kada je trebalo uništi sunitske pro –Husseinove pristaše. U danom kontekstu trebalo je postupno podijeliti Irak na „veliki Sunistan“  i  novi „Kurdistan“ koji su trebali onemogućiti povezivanje Irana, Sirije, Libanona i Palestine.. Također, ne treba zaboraviti da su većina boraca sunitskih salafista i džihadista koji su se borili u Libiji protiv Gadafijevog režima i u Siriji protiv Assadove vojske danas u redovima Islamske države i bili financirani i podupirana od Saudijske Arabije i Katara saveznici Zapadnih sila i SAD.

 

Zapadni svijet i njegov pravni instrumentarij ne može se posve zaštiti i osigurati od transnacionalnog terorističkog djelovanja zbog samih nejasnih i  dvosmislenih definicija terorističkog rizika, kojeg  u nekim slučajevima nije lako odvojiti od raznih oblika nasilja jer su njegovi pojavni destruktivni oblici raznovrsni   sa razmjernim štetnim materijalnim i fizičkim posljedicama .  Nakon terorističkih  11. rujna 2001, rizici  takvog oblika terorizma  koji obuhvaća  raznolike uništene imovine i izgubljenih ljudskih života,  pokazali su da je takav tip prijetnje nemoguće unaprijed procijeniti i u pogledu njegove težine i  frekvenciji na sličan način koji  obilježava opasnost i rizike  od elementarnih nepogoda kao što su oluje i poplave.  Također u slučaja terorističkog rizika se pojavljuje element intencionalnosti  i psihološke disperzije rizika, koja nedostaje klasičnim prirodnim katastrofama.

 

I ako  teroristička destruktivna pojavnost terorizma obuhvaća pogotovo za žrtve i promatrače elemente slučajnosti i fatalnosti svi rizici nisu ireverzibilni i nepredvidljivi. Naime raspadom bipolarnog hladnoratovskog poretka u kojemu je za „Zapadni slobodni svijet,“ komunizam bio utjelovljene najvećeg zla, nastao je  ideološki vakuum  u kojemu je trebalo nadomjestiti prazno mjesto „neprijatelja“, mjesto koje će zauzeti kasnije islamo-fašizam kao novi oblik konstrukcije globalne društvene zbilje i prijetnje i kao kontrapunkt eurocentrične percepcije Istoka kao iracionalnoga, predodređenoga nasilnog i demonskog. Dakle, unatoč tome što unutar „društva rizika“, neki rizici su polemološke i endogene naravi koji nastaju iz unutarnje dinamike i odnosa snaga, neki su rizici konstruktivističke naravi i i njihova instrumentalna održivost i simbolička snaga proizlazi iz proizvoljnih egzogenih procesa ideološke manipulacije i dijalektike dominacije/podčinjenosti. Imperativ iskorjenjivanja svakog oblika terorizma pretpostavlja složeniji pristup koji se treba suočiti ne samo sa simptomima već i sa dubokim uzrocima te destruktivne bolesti. Također bi bilo površno  i naivno  predati se teorijama determinističkog kaosa  za reduciranje  fenomena terorizma Islamske države i tzv.Kalifata kao proizvod općeg kaotičnog stanja na terenu po uzoru na paradigmu  " leptira koji zamahne krilima u Pekingu,  ikoji može uzrokovati uragan na Floridi". Ne uzimati u obzir samu genezu i složene uzroke tog destruktivnog fenomena znači  prepustiti se hazarderskoj klimatologiju koja nagađa na kojem će djelu svijeta puknuti malo jači grom.

 

 

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (11 ocjena)

Komentari

Registracija
  • meme46 meme46

    23.08.2015 u 06:34h

    Što Amerika dobiva islamizacijom Evrope?Objasnite mi.
    2 100% 0
  • VitoBH

    22.08.2015 u 11:31h

    Sve je to američki plan.
    2 67% 1
  • kolardarko53

    27.08.2015 u 17:26h

    Amerikanci
    0 0% 1
  • Lujo123 Lujo123

    22.08.2015 u 07:41h

    Prevedi na Hrvatski jezik.
    0 0% 2
  • štokavac štokavac

    24.08.2015 u 14:10h

    Ni sam ne vjerujem u reptile, i teorije zavjera, no par stvari je netočno. Naime ozbiljni geopolitičari i stručnjaci za strateška pitanja će ti primjerice reći da je Njemačka u Europi oduvijek trn u oku Velike Britanije, a time i SAD-a, općenito presnažna Njemačka nikome ne paše. Sada pak možemo vidjeti kako je u Europi jedini bitni ekonomski čimbenik Njemačka. I što je onda potrebno učiniti, pa u pravilu destabilizirati Njemačku, što se čini ogromnim priljevom izbjeglica, naravno to nije glavni cilj američkog čačkanja po Bliskom Istoku, ali je svakako zgodan ishod, protiv kojeg se VB i SAD neće buniti, glavni je razlog svakako neokolonijalizam, zaštita naftnih interesa i interesa na Mediteranu, u tom smislu su pokrenute brijne facebook revolucije. Pokrenute su od SAD, naravno ne s idejom da se destabilizira cijela Europa, ali svakako u cilju štićenja interesa navedenih. Može se reći da je ovo što se događa ustvari eksperiment koji je izmakao nadzoru SAD i VB, što je lako pokazati na pripadnicima ISIL-a, koji su do jučer bili saveznici istih sila, a koje smo prije svega nešto mjeseci oružjem opskrbljivali i mi hrvati. Netočno je i to da nikome ne paše rat, to je jedan naivni stav, rat ne paše centralnoj državi u pozitivnom smislu riječi, ali takva više ne postoji odavno u slučaju VB i SAD, jer to su korporacije privatnih interesa moćnika, kojima je u intersu štancanje ratnih sredstava, koje proizvode firme čije dionice posjeduju. Kako inače objasniti činjenicu da su duboko prezadužene SAD na propali projekt novog nevidljivog lovca već utrošile 400 milijardi dolara? Štite se privatni interesi, a za iste je rat itekako lukrativan.
    0 0% 0
  • štokavac štokavac

    24.08.2015 u 09:05h

    Tekst iznad jako dobro detektira sve probleme vezane uz današnju terorističku porijetnju No1 u svijetu, no nažalost u takvom svijetu je malo vjerojatno da će se uskoro pronaći koliko toliko prihvatljivo rješenje za zaista načete tektonske procese koji kao žrvanj melju svijet. I dok se veliki i bogati smiju u svojim penthouseima ili haremima; sasvim nebitno je li riječ o američkim magnatima ili šeicima, izvorima svih opasnih ideologija koje se prodaju masama; opet se mali ljudi međusobno huškaju jedni na druge, od strane istih tih velikih i bogatih, i opet za interese istih tih ljudi. Problem sa ISIL-om je to što je Zapad čini se, prespavao drugu polovicu 20.st. za koje je se polako ali siguro emancipirao Islamski svijet, koji više nije voljan za reprizu kolonijalizma i politike iskorištavanja od strane Zapada, a isti je taj "napredni i fini" svijet, predvođen SAD-om i Velikom Britanijom, igrao upravo na tu kartu, ispuštajući iz vida da više nije riječ o divljim, međusobno sukobljenim beduinskim plemenima, slabo naoružanim i vođeni nepismenim plemenskim vođama, već dobro financiranim i najčešće na Zapadu izvrsno obrazovanim ideolozima apokaliptične vizije islama. Može se sasvim sigurno reći, politika agresivnog neokolonijalizma i neoliberalizma vraća se doma na Zapad, i postaju sve jasniji obrisi sukoba ne svjetova, jer nije o tome riječ, već sukoba interesa elita Istoka i Zapada, a sve će po tko zna koji put platiti mali ljudi, kako oni koje je instrumentalizirao opasni i zločinački ISIL, kako hiljade izbjeglica zemalja zahvaćenih crnom pošasti, odnosno mali ljudi sa Zapada živeći u psihozi vječitog straha od terorizma. Žalosna je činjenica, da ni nakon dva svjetska rata, nakon velikih i propalih ideologija 20.st. malom čovjeku još uvijek nije jasno, kako nije riječ o sukobu nacija, ideologija, vjera, svjetova i kultura, već o sukobima interesa između onih koji nama vladaju, i da se kao ni u slučaju spomenutih ratova 20.st. ne borimo za svoj bolji život, očuvanje svoje kulture i tradicije, već za njihov profit, njihov ugodan život i pravo da vladaju nama. Jedina je šansa za ovaj svijet da svi kolektivno odbijemo ratovati jedni protiv drugih, da odbijemo ratovati za interese magnata zapada, šeika, ruskih tajkuna, vlastodržaca Kine, gospodara kaosa Afrike i drugih koji nikada ne šalju svoju djecu u ratove.
    0 0% 0
  • kolardarko53

    27.08.2015 u 17:26h

    Amerikanci
    0 0% 1
  • štokavac štokavac

    24.08.2015 u 09:05h

    Tekst iznad jako dobro detektira sve probleme vezane uz današnju terorističku porijetnju No1 u svijetu, no nažalost u takvom svijetu je malo vjerojatno da će se uskoro pronaći koliko toliko prihvatljivo rješenje za zaista načete tektonske procese koji kao žrvanj melju svijet. I dok se veliki i bogati smiju u svojim penthouseima ili haremima; sasvim nebitno je li riječ o američkim magnatima ili šeicima, izvorima svih opasnih ideologija koje se prodaju masama; opet se mali ljudi međusobno huškaju jedni na druge, od strane istih tih velikih i bogatih, i opet za interese istih tih ljudi. Problem sa ISIL-om je to što je Zapad čini se, prespavao drugu polovicu 20.st. za koje je se polako ali siguro emancipirao Islamski svijet, koji više nije voljan za reprizu kolonijalizma i politike iskorištavanja od strane Zapada, a isti je taj "napredni i fini" svijet, predvođen SAD-om i Velikom Britanijom, igrao upravo na tu kartu, ispuštajući iz vida da više nije riječ o divljim, međusobno sukobljenim beduinskim plemenima, slabo naoružanim i vođeni nepismenim plemenskim vođama, već dobro financiranim i najčešće na Zapadu izvrsno obrazovanim ideolozima apokaliptične vizije islama. Može se sasvim sigurno reći, politika agresivnog neokolonijalizma i neoliberalizma vraća se doma na Zapad, i postaju sve jasniji obrisi sukoba ne svjetova, jer nije o tome riječ, već sukoba interesa elita Istoka i Zapada, a sve će po tko zna koji put platiti mali ljudi, kako oni koje je instrumentalizirao opasni i zločinački ISIL, kako hiljade izbjeglica zemalja zahvaćenih crnom pošasti, odnosno mali ljudi sa Zapada živeći u psihozi vječitog straha od terorizma. Žalosna je činjenica, da ni nakon dva svjetska rata, nakon velikih i propalih ideologija 20.st. malom čovjeku još uvijek nije jasno, kako nije riječ o sukobu nacija, ideologija, vjera, svjetova i kultura, već o sukobima interesa između onih koji nama vladaju, i da se kao ni u slučaju spomenutih ratova 20.st. ne borimo za svoj bolji život, očuvanje svoje kulture i tradicije, već za njihov profit, njihov ugodan život i pravo da vladaju nama. Jedina je šansa za ovaj svijet da svi kolektivno odbijemo ratovati jedni protiv drugih, da odbijemo ratovati za interese magnata zapada, šeika, ruskih tajkuna, vlastodržaca Kine, gospodara kaosa Afrike i drugih koji nikada ne šalju svoju djecu u ratove.
    0 0% 0
  • meme46 meme46

    23.08.2015 u 06:34h

    Što Amerika dobiva islamizacijom Evrope?Objasnite mi.
    2 100% 0
  • VitoBH

    22.08.2015 u 11:31h

    Sve je to američki plan.
    2 67% 1
  • Lujo123 Lujo123

    22.08.2015 u 07:41h

    Prevedi na Hrvatski jezik.
    0 0% 2