navigacija

Sive zone serijala Crno-bijeli svijet

serijal HRT Crno-Bijeli svijet

Sjaj i bijeda novog vala

Istražujući mehanizme koji omogućuju održavanje i opstanak totalitarnih sustava, povjesničar Eric Hobsbawm govori o „enigmi nedorečenosti“ i šutnji kao obliku psihološkog pokoravanja, što omogućava funkcioniranje totalitarnih režima. Poznato je kako su „tvrdi“ totalitarni režimi u razdoblju moderne – sovjetski komunizam i njemački nacizam – počivali na represiji i sili, dok se, prema Josephu Nyeu, suvremene demokracije temelje na iznuđivanju pasivnog pristanka putem „meke moći“, medijskog uvjetovanja i anestezije.

Michel Heller i François Furet opisali su ih kao „ideokratske režime“, koji u sebi sadrže dogmatsku strukturu, službeni logocentrizam i mesijansko očekivanje neke nove ere ili zlatnog doba, što je vidljivo u prosvjetiteljskim liberalnim i neomarksističkim ideologijama – sve one u sebi sadrže elemente sekulariziranih monoteizama. Zapravo, i nakon raspada Sovjetskog Saveza komunizam kao mentalni relikt nastavio je djelovati u kolektivnoj psihologiji postkomunističkih elita, i to podsvjesnom snagom mobilizatorske utopije koja se nataložila unutar novostvorenih demokratskih kulturnih i medijskih struktura.

Nakon destaljinizacije u svim je zemljama komunističkog bloka, pa i u Jugoslaviji, uslijedilo razdoblje koje povjesničari nazivaju „proces intenzivne okcidentalizacije“, tijekom kojega se selektivno i ograničeno puštala kontrolirana distribucija zapadnjačkih intelektualnih i glazbenih kulturnih proizvoda. Službeni stav komunističkih vlasti prema rock-glazbi i kontrakulturi bio je za vrijeme staljinizma izričito represivan, taj se glazbeni žanr smatrao degeneriranim i antidržavnim, a takav se stav manifestirao i osamdesetih godina, kad je sovjetski predsjednik Andropov 1982. inicirao antirock-kampanju.

No komunističke vlasti nisu uvijek imale manihejistički pristup tom fenomenu pa su umjesto suzbijanja i zabrane povremeno nastojale legitimirati te grupe kako bi ih se bolje kontroliralo. Takav je pristup kulturnoj politici bio na snazi u istom razdoblju i u Češkoj s jazz-festivalima, a i u Jugoslaviji s festivalima novoga vala održavanim pod pokroviteljstvom SKOJ-a – bilo je to razdoblje u kojem glazbenici nisu više morali odgovarati za djela, politička stajališta i parole vlastite publike.

Bivša Jugoslavija u svijetu se rado predstavljala kao najotvorenija i najviše prozapadno orijentirana socijalistička zemlja pa je silno ulagala u međunarodni imidž radi dobivanja povoljnih inozemnih kredita. Bilo je to vrijeme kada je drug Tito dočekivao Johna Fostera Dullesa, družio se s Nixonom i Castrom te obilazio svijet u svojem slavnom Cadillacu, s panama-šeširom i kubanskom cigarom, kao čudan spoj Freda Astairea i slavenskoga bizantinizma.

Da je manji dio iste generacije uživao sve režimske povlastice, od besplatnih državnih stanova do raznih partijskih fotelja i ljetovanja u povoljnim jadranskim odmaralištima, povijesna je činjenica, ali je stvaranje te fiktivne međunarodne slike zapravo bilo plaćanje visoke i tragične cijene za jugoslavensko Potemkinovo selo usred Europe. Titoistički je režim kombinirao elemente represije i ispušnog ventila. Jedna od još nedorečenih priča u tom smislu ostaje uloga jugoslavenske kontrakulture i tzv. novog vala.

Kontrolirano toleriranje novih avangardnih zapadnih trendova pa i punk-rock-glazbe na domaću scenu trebalo je Jugoslaviji poslužiti kao dokaz otvaranja prema Zapadu. U tom je smislu kanaliziran i usmjeravan omladinski bunt trebao služiti simulaciji društvene zbilje ili pak hedonističkom eskapizmu. Činjenica je, dakako, da različite uspomene vežu različite generacije, društvene slojeve pa i pojedince koji su bili proizvod određene društvenopolitičke situacije ili vremenskog konteksta, tako da se u predodžbama dijela društva profilirao sediment uvjetovanih predrasuda i samopercepcije koja je bila u potpunom raskoraku s većinskom društvenom zbiljom totalitarnog sustava, a pogotovo s onim što je taj sustav značio onom sloju ljudi koji su bili etiketirani kao neprijatelji države.

Zapravo je urbana manjina slušala jugoslavenski novi val, unatoč stanovitoj popularnosti na cijelom jugoslavenskom prostoru. Isto je tako državna nomenklatura i tzv. nova klasa počela živjeti paralelnim životom visokoga zapadnog standarda, koji je bio posve nerazmjeran jugoslavenskom egzistencijalnom prosjeku te kulturnom i obrazovnom horizontu kakav je opisivao, primjerice, druge, siromašnije društvene segmente u tadašnjoj Jugoslaviji, a pretežno one s ruralnih područja.

Novi val kao ispušni ventil režima

Činjenica je da su najtvrđi komunistički sustavi bili zapravo paradoksalno krhki i proturječni, a dopuštanje postojanja „sivih zona“ djelomično kontroliranih zapravo je služilo i kao ispušni ventil i kao delegitimacija političkog režima. No jedna od dvosmislenih poruka koju odašilje HRT-ova serija Crno-bijeli svijet i njezino egzaltiranje novovalne generacije jest ta da je malen dio „kontrakulturne urbane elite“ bio pokretač dalje liberalizacije titoističkog sustava. Treba podsjetiti da su u tadašnjoj Jugoslaviji osamdesetih godina umjesto liberalizacije i nakon Titove smrti na djelu bili procesi recentralizacije i militarizacije u svim segmentima društva: od odgojno-obrazovnog sustava do političke sfere.

Nitko ne poriče tadašnju kreativnost ili bunt mlade jugoslavenske generacije niti pravo da pripadnici te generacije danas gaje određeni osjećaj nostalgije prema tom razdoblju punom utopijskih i mistifikatorskih prizvuka. Ali treba imati na umu političku pozadinu takve strategije, koja je trebala odaslati poruku da u Jugoslaviji na simboličkoj i političkoj razini ne može prevagnuti ni Istok ni Zapad.

Naime, tijekom Markovićeve vladavine i postupne partijske menadžerizacije, kada su se partijski direktori doškolovavali i privikavali na tržišnu privredu u klupama američkih sveučilišta, u Jugoslaviji je svima bilo jasno da kulturna dominacija Zapada ostaje nepobitna i nitko je nikada i nije ozbiljno doveo u pitanje sve do obnove nacionalističkih težnji potkraj osamdesetih godina. Konačna instanca koja se brinula za tu ravnotežu bila je dogma titoizma, koja je pak uspostavljena nakon Titove smrti.

Titoizam će u svojoj antisovjetskoj, nažalost i protuzapadnoj, samodopadnosti postati opasna prepreka jugoslavenskom demokratskom razvoju, ali je ekvidistanca pedesetih i šezdesetih godina odigrala pozitivnu ulogu i bila, u zadanim povijesnim uvjetima, možda jedini mogući odgovor na dileme vanjske i unutarnje politike. Tadašnja je „zlatna mladež“ uživala u ritmu muzike za ples, anarhoidnih rifova Haustora, Filma, Pankrta, Azre i u suvišnom akumuliranju Badelovih tekućina.

Ista je omladina prečesto, nažalost, zanemarivala činjenicu da su te iste „subverzivne grupe“ služile kao ispušni ventil komunističkom sustavu, a da su pankeri i rokeri rado primali državne subvencije i nagrade, poput one 7. sekretara SKOJ-a. Zapadnoamerički novi val ili post-punk grupe poput The Ramones, Talking Heads, Patti Smith, Television i drugih, okupljenih oko njujorškog kluba Ultravox, Spandau Ballet i Human League, unatoč nijekanju društvene angažiranosti svjedočili su u pjesmama o zasićenosti i besmislenosti potrošačkoga kapitalističkog društva, dok su se jugoslavenske grupe novoga vala vrlo opreznim kritikama jedva doticale državne birokracije.

Zapravo HRT-ov serijal Crno-bijeli svijet dobro pokazuje da je Jugoslavija u biti bila hibrid socijalizma punog shizofrenih društvenih dimenzija i državnoga kapitalizma te zapadnjačkog kulta potrošačkog društva. No svaki je prosječni jugoslavenski građanin sanjao o tom spasonosnom Zapadu, o „društvu blagostanja i sreće“ kojega nažalost nije bilo u tadašnjim svakodnevnim redovima pred dućanima, u delicijama bonova i električnim restrikcijama. Mogućnost odlaska do Trsta u šoping, tu i tamo koji vikend na Bjelolasicu ili neki aranžman do Amsterdama ili Londona za one najsretnije nisu mogli zasjeniti postojanje drugih totalitarnih obilježja titoizma – žrtava represije i verbalnog delikta, zlokobnih ruta koje su u nepovrat odvele tisuće i tisuće građana zbog jedne suvišne riječi ili neke „neprikladne“ pjesme.

Iako dakle kritičan prema društvenim anomalijama, novi val u Hrvatskoj, osim kritike komisije za šund, nije imao osobitih problema s komunističkom cenzurom. Tada su puštane u javnost i angažirane pjesme Branimira Štulića poput Kurvinih sinova, Poljske u mom srcu i Nedjeljnog komentara. Treba podsjetiti da je omladinski tjednik Polet, čiji je izdavač bio Savez socijalističke omladine Hrvatske, bio i pokrovitelj rock-festivala, a novom je valu dao apsolutnu potporu i imao presudnu ulogu u brzom širenju pokreta među urbanom mladeži. U rujnu 1978. Polet je u Domu sportova organizirao prvi veliki koncert novih bendova kad su nastupili hrvatski sastavi Azra, Prljavo kazalište, Parafi, slovenski Pankrti i Buldožer te makedonska jazz-rock-skupina Leb i sol.

Ideološki konformizam

Nakon smrti Josipa Broza Tita 1980. u Jugoslaviji se provode izvanredne političke, vojne i ekonomske mjere, zbog teške ekonomske krize, devalvacije dinara, zabrane uvoza mnogih proizvoda široke potrošnje, što je proizvelo niz socijalnih i etničkih nemira u manje razvijenim područjima, a posebno na Kosovu, gdje 1981. izbijaju demonstracije koje su predvodili Albanci. Oni su zahtijevali status republike za Kosovo, a na zahtjev vlasti su odgovorile grubom represijom i nasiljem.

Proces recentralizacije provodi se od 1982, kada se na 19. plenumu CK SK Srbije proglašava teritorijalno jedinstvo SR Srbije, dok Federalna vlada uvodi dugoročni program ekonomske stabilizacije. Godine 1986. izlazi u javnost Memorandum SANU, dok se srbijanski državni vrh radikalizira dolaskom na vlast Slobodana Miloševića 1987. Tijekom1988/89. događa se svojevrsni puč insceniranjem demonstracija u Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu, kad se smjenjuje lokalno rukovodstvo, a umjesto njih postavljaju se osobe lojalne Miloševiću.

Usporedno s tim događajima srbijanski vrh provodio je mjere preoblikovanja JNA u srpsku vojsku, koja je poslije stavljena u funkciju stvaranja Velike Srbije. Na takve mjere recentralizacije tadašnje SFRJ nisu mogli utjecati lojalni hrvatski komunisti SK RH, a još manje ostatak društva, službena omladina SKOJ-a ili istaknuti predstavnici novoga vala, koji su jako pazili na svoj anarhoidni anacionalni imidž i izbjegavali bilo kakvu asocijaciju s hrvatskim nacionalizmom.

Zapravo je tragedija te generacije crno-bijelog svijeta bila u tome što unatoč buntovničkom imidžu ona nikada nije bila u srži antisistemska, nego samo institucionalno integrirana, budući da je proizašla iz rukovodećega političkog, gospodarskog i vojnog kruga (kolovođe su joj bila djeca partijskih čelnika, menadžera, direktora, visokih oficira JNA…). Generacija novoga vala nije stoga ni mogla doživjeti drukčiju sudbinu od one koja je zadesila i postšezdesetosmašku generaciju na Zapadu u smislu uhljebljivanja u sinekurama današnjih vodećih demokratskih političkih, znanstvenih, kulturnih i medijskih struktura, koje su generacijski dobili kao nasljeđe vlastitih obiteljskih i društvenih veza.

Pankeri i rokeri novoga vala zapravo nikada nisu prekinuli pupčanu vrpcu s roditeljima iz generacije 1945. Naspram generacije iz sedamdesetih godina i Hrvatskog proljeća, koja je dala niz angažiranih hrvatskih intelektualaca, disidenta i filozofa, generacija novog vala iz osamdesetih nije iznjedrila eksponirane i upečatljive intelektualce ili umjetnike koji su znali prepoznati znakove vremena, nego darovite ljude koji zbog ideološkog konformizma i društvenog komoditeta zapravo nisu htjeli preuzeti tu generacijsku političko-društvenu odgovornost i izrasti u čimbenik promjena u tadašnjoj Jugoslaviji, koja se postupno rastvarala. Unatoč tome što ih je povijest brutalno demantirala, dio je te generacije išao regresivnim i konzervativnim putem očuvanja ili liberalizacije tadašnje SFRJ unutar praksističkih sveučilišnih krugova ili unutar redova Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu.

S određenom povijesnom distancom moglo bi se reći da je ta generacija bila odraz onoga što danas izlazi na vidjelo u mnogim tranzicijskim zemljama nakon stupanja na vlast reformiranih komunista koji su prihvatili pravila tržišne igre. Nesretni serijal Crno-bijeli svijet zapravo je pokušaj njihova današnjega društvenog reafirmiranja, uz nostalgične zvukove punk-rock bendova, koje pomalo nalikuje na kompenziranje njihove promašene uloge u prošlosti.

izvor: Vijenac broj 549

Ocijeni:

1 2 3 4 5

3 (94 ocjena)

Komentari

Registracija
  • moroder moroder

    19.03.2015 u 18:23h

    Jedina siva zona serije je negledljivost... Gluma je naprosto smiješna, a scenarij dosadan... nikakve veze s vremenom o kojem se htjelo nešto reći ...
    37 73% 14
  • castel53 castel53

    19.03.2015 u 19:48h

    Bronsky, tko je Klao ? hrvati sami sebe možda ? što se praviš blesav, većina generacije zlatne omladine kukavički je 90.-tih otišla se skrivati po inozemstvu dok su drugi ovdje se borili kako bi ta ista zlatna mladež peperminta Tedeschi i Milanović itdd mogli mirno spavati i graditi karijere...sukus teksta je da se generacija novog vala danas pretvorila i beoliberalne komuniste u salonsku lijevicu koja nam pije krv....i ponovno tjera zaraditi kruh vani....
    36 65% 19
  • walti walti

    19.03.2015 u 18:24h

    radman povampireni sumski razbojnik(partizan)
    34 59% 24
  • mileudarcina 1

    19.03.2015 u 19:23h

    Preko 12 miliončića spucano je u ovaj smješni uradak, sad je očito da se samo gledalo kako lovicu drpit a ne kako će serija izgledat, možemo mi tu laprdat do mile volje ekipica je finu lovicu spremila u pađe....
    28 65% 15
  • crodoc

    19.03.2015 u 20:03h

    Nevjerojatno je kako "povampirene aveti prošlosti" kroz postove zatucane desnice jednu običnu seriju koja se bavi zgodama ljudi koji su u jednom povijesnom trenutku bili mladi i bezbrižni i sada poželjeli to i snimiti, vide političku poruku i opredjeljenje gledatelja i autora. Ova serija je pravo osvježenje. Doista je više zamorno gledati pedeseti put "Dva i pol muškarca", "Will i Grace" kao i stalno se drogirati ""Javnom stvari", "Otvoreno" i raznim dnevnicima u kojima vrte njuške kao Jandroković, Šuker, Stazić, Pusićka i dežurni kenjatori kao Banac i sl. Priče su vrlo autentične, suguran da su rezultat istinitih događaja samih autora ili njihovih poznanika. Onaj dio s JNA je odlično prikazan (osim zulufa koji su bili nemogući). Prikazan je kao igra i nešto nevino, a u stvari se iza te "igre" uvijek krila opasnost da naj...š kao žuti za glupost. Može desničarska kamarila tvrditi ovdje što hoće, ali naša mladost (osima ako si izazivao vraga) je bila puno jednostavnija, veselija i bezbrižnija od mladosti moje djece. Ne žalim za tim vremenima ni malo, jer smo živjeli u državi s najgorim neprijateljima koji su 90-tih pokazali svoje pravo lice, ali nemojte od serije praviti politiku.
    34 58% 25
  • castel53 castel53

    19.03.2015 u 19:13h

    hehe vidi vidi javljaju se dežurna djeca komunista i jugonostalgičari, nemaju nikakvog valjanog kontra-argumenta osim da su uživali !! pa uživajte i dalje na jaslicama države koja Vas je i uhljebila zahvaljujući vaših roditelja koji su 45 istjerali druhe nepodobne hrvte iz stana i uselili se iz opanka u cipele i postali preko noći urbana građanska gospoda. Ovo što je Vujić napsiao je sve istina i zato Vas boli. Samo nastavite uživati u vašim iluzijama i sinekurama i pustite druge da žive.
    35 56% 27
  • slyvia slyvia

    19.03.2015 u 19:22h

    Dobra analiza
    22 71% 9
  • bozze69 bozze69

    19.03.2015 u 20:45h

    Gledajući dijelom ovu seriju stječem dojam da sam vjerojatno u to vrijeme bio u dubokoj komi.Nemoguće da ovakva zemlja već sredinom osamdesetih pukne kao kokica.Oni nostalgični a jogurt revolucija i mitinzi istine se debelo valjaju umjetnom tvorevinom u osvit proslave šestogodišnjice Kosova i konačno skinute maske.
    19 73% 7
  • johnxxx johnxxx

    20.03.2015 u 09:17h

    Vidim ovdje ima dovoljno onih koji plaču za jugom, pa bih rekao ovo. U jugi se gradilo tako da se i danas, 25 godina od raspada te nakaradne britanske tvorevine nastale kao njihov projekt nakon I svjetskog rata oporavljamo od tog "rada" i "izgradnje". Autocesta do Splita nije sagrađena u tih 50 godina, a ono malo autoceste do Karlovca su Srbi proglasili nacionalističkom autocestom, pa je izgradnja stala. Bilo je toliko posla da je 2 milijuna ljudi otišlo iz juge trbuhom za kruhom, a od ovih što su "radili" pola ih je "odlazilo na radno mjesto" i tamo zabušavali pola dana. Živjelo se od kredita i pomoći Zapada, a kad je to presušilo, eto raspada. Hrvatska je davala 20% (otimalo joj se) republičkog budžeta za nerazvijene, a novac od poreza na promet (PDV) je išao ravno u Beograd, kao i devizne od turizma. Pola Zagreba se raspada, a tko uđe u neko od velikih dvorišta u centru grada često će osjetiti miris truleži. 2/3 fasada nisu obnovljene od 1945. To je 50 godina pljačke od koih se Hrvatska još nije oporavila, a najgora stvar je balkanizacija mentaliteta, pa je sad Zagreb išaran i prljav kao Beograd. Ovi koji plaču za jugom se valjda loše osjećaju kad zgrade nisu išarane i kad su ulice čiste.
    17 71% 7
  • mamazel

    20.03.2015 u 08:41h

    Ja neznam niti sam čuo da od ljudi iz tog vremena da je itko tako živio među običnim pukom. Ovako su se isfuravala samo djeca JNA oficira i političara. Ostali su održavali njihov standard kroz uplate za stambenu izgradnju i vojsku. Svatko je odvajao od plaće za kojekakve bunkere, nerazvijene, potrese itd. Uglavnom redatelj romantizira jedan vrlo mračan period za 90% građana Jugoslavije.
    15 75% 5
  • neos neos

    20.03.2015 u 08:50h

    Jugoslavija je bila jedno veliko smrdljivo govno. Sada bi netko od tog govna radio pitu. Pita od govna je i dalje govno. Fuj.
    14 78% 4
  • jdoranic jdoranic

    20.03.2015 u 09:39h

    Serija je naprosto DOSADNA. Radnja spora - tipična boljka hrvatskih filmova, a gluma neprirodna.Čak i glumci koji su u kazalištu dokazano dobri, ovdje su kao na amatarskoj školskoj priredbi. Nije gledljivo! A kaj se 80-tih tiče - ja se sjećam samo nestašica i nestašica SVEGA i svačega: a nije bilo: kave, putra, čokolade, vate, uložaka, benzina.... stalno je nečega falilo. Da, moglo se otići u Graz (Lebnitz!) ili Trst po to povremeno i išlo se, ali falile su svakodnevne stvari i to stalno i to mi je nevjerojatno išlo na živce. Pred Zvečkom i Kavkazom su stajali besposličari koji su luftali, a nisu studirali niti radili i bez veze mi je da ih se sada glorificira. Čemu? Sve je to neka nostalgija bez osnove...
    12 92% 1
  • Trajkovski Trajkovski

    19.03.2015 u 22:53h

    Glavni problemi serije su ubitačno spor ritam, puno nepotrebnog praznog hoda, radnja koja uglavnom ne vodi nikamo, neuvjerljivi likovi (pogotovo glavni), gluma na rubu iritantnosti (čast izuzecima) i najvažnije - kronični nedostatak humora i duhovitosti za navodno "humornu" seriju. Inače je serija baš ono super...
    12 67% 6
  • Krokant Krokant

    20.03.2015 u 09:18h

    Odlican clanak, nikoga ne vrijeda, realno govori o drzavi koja se morala raspasti, nesto manje o seriji, ali odlicna analiza. Zasto onda uvijek ista ekipa pljuje, zalite za vremenom koje je zavrsilo u krvi. Nitko ne kaze da se tad nije zivjelo bolje u odredenim segmentima, ali nije potrajalo i zna se zasto. Pa vi ste ti koji zive u proslosti i ne zelite da Hrvatska postane bolja da bi sto duze zivio san o Jugoslaviji
    10 77% 3
  • Demon_Cleaner

    19.03.2015 u 22:08h

    Castel53 bilo je i takvih o kojima ti pričaš ... uvijek je u Zagrebu postojala skupina fičfirića kojekavih zlatnih papagaja, ali vidiš ja sam dečko iz centra/dubrave onaj sa lacoste majcama koleđicama vozio njemačke aute (koje sam si kao balavac sam zaradio) pa sam se jako dobro snašao i u maskirnom anzugu ... prema tome nemoj generalizirati i vrijeđati ljude jer nisam bio sam a neki moji kompići se nažalost i nisu vratili
    10 63% 6
  • puky

    20.03.2015 u 07:55h

    ... dobar komentara ... ukratko po onoj narodnoj - "od dreka se ne može napraviti pita" ... strava ...
    9 60% 6
  • johnxxx johnxxx

    20.03.2015 u 09:36h

    Zamislite da netko u Njemačkoj snimi seriju o mladim zgodnim i simpatičnim nacistima, dragim i običnim ljudima, koji se zabavljaju u Njemačkoj negdje 1938. To bi bila zrcalna slika ove nakaradne serije koja je napravljena s ciljem da se jedan propali zločinački režim pokaže u boljem svjetlu nego što je bio. Kako netko napisa, serija Crno-Bijeli svijet samo prikazuje jedan povijesni period, pa bi onda i autori te zamišljene serije o nacistima mogli reći da su oni samo htjeli prikazati jedan povijesni period.
    9 60% 6
  • DOBARDAN DOBARDAN

    20.03.2015 u 10:54h

    Čini mi se da je ova serija očita potvrda one izreke da su se tresla brda a rodio se miš. Po njoj sva omladina onog doba se drogirala i svirala novovalnu muziku. Kako sam i sam iz tih godina, sebe nevidim nigdje u seriji, osim kao prolaznika na nekim lokacijama gdje je serija snimana. A tko god je mogao ogrebao se za honorar, od Vakule i Šiljka pa na dalje.
    7 78% 2
  • magarac.jozo

    19.03.2015 u 20:55h

    Majstore... mnogo si bre zakomplikovo.. :-)) ali kad dvaput pročitah tekst, pa dobro si napisao... samo, dvaput je dvaput, haha... plus za trud
    8 62% 5
  • samokries88 samokries88

    20.03.2015 u 10:43h

    da prostite, autor članka dijelom piše o glazbi koju očito nimalo ne poznaje. Bendovi koje nabraja su dio mainstream pop kulture. Nikad nisu bili alternativa, kamo li punk, nikako underground. bendovi kao Film, tadašanje Prljavo kazalište, Haustor, Azra, Idoli, Električni organzam itd naslanali su se na širi glazbeni trend s početka 80tih koji je preuzeo ritmičnost i dio scenske pojave prvobitnog punka bez njegovog "subverzivnog" sadržaja. Radi se o derivatu koji je u to vrijeme bio popularan na cijelom zapadu, kao "post-punk" 'power pop" i sl. Kao i svakoj podvrsti pop glazbe svrha je da bude ugodna uhu i profitablina. Ni originalni punk s kraja 70ih nije bio bogznakako politički subverzivan. Npr, uzmimo najznačajnije bendove Sex Pistolsi su zagovarali nekakav nihilizam i agresiju bez jasne svrhe a Ramonesi su obrađivali klasićne ljubavne pop teme uz neke "nestašne dodatke" o snifanju ljepila i sl. koji su bili mamac za klince (isto kao i u današnjem hip-hopu gdje je isti mamac za klince psovanje i stvaranje slike izvođaća kao tobože "sitnog ali snalažljivog uličnog kriminalca" itd). Nije bilo u svemu tome nikakve političke, osobito ne "antisistemske poruke". Zato su se isti i vrtili vrhovima pop ljestivca i prodavali desetke tisuća ploća koje su im distruiburiale velike izdavačkle kuće. S druge strane, u isto vrijeme je nna istom zapadu, kao i na europskom istoku nastao i živio stvarno subverzivni punk pokret (hardcore punk) koji je bio jasno anti-sistemski, anti-ratno, anti-totalitarno (protiv fašizma, komunizma ali i neoliberalnog kapitalizma Reaganovog tipa) nastrojen, s izravnim, kratkim, sirovim i za neistomišljenike nimalo ugodnim političkim porukama. Od Discharge, Exploited, Chaos Uk, Disorder i sl. u UK, Dead Kennedys, D.O.A, Crucifix i mnogi drugi u SAD, Anti-cimex, Kaaos u Skandinaviji, sve do poljskih Dezerter, Brygada Kryzys, Moskwa do ex-jugoslavenskih U.B.R, III. Kategorija, Odpadniki civilizacije, Distress i sl. Svi ti bendovi djelovali su u dubokom medijskom "podzemlju", sami si izdajući ploće, međusobno organizirajući koncerte, festivale itd. Materijalno nisu dobro prošli nigdje, a u zemljama komunističkog bloka su mnogi su završavali u zatvoru (DDR) ili ludnicama (SSSR). u bivšoaj SFRJ postojao je sličan hardcore punk pokret koji nije imao podršku skoj-a, jugotona i sl državnih struktira. Radilo se uglavnom o slovenskim bendovima te ponekom pulskom, zagrebačkom i beogradskom, koji su imali tekstove izravno i nedvosmisleno uperene protiv diktature, jna, političke koripcije u socijalizmu itd. neki su i provocirali 'nacističkim' simbolima i tematikom pjesama, ne iz ideološkog uvjerenja nego kao kontra tadašnjem sustavu (na zapadu su isti provocirali komunističkom simbolikom, jer stvar je u provokaciji kao nadgradnji temeljne anti-sustavne poruke). Razlika je samo što se u ex-yu nije išlo u zatvor po političkim optužbama, ali za razliku od perjanica novog vala, njihovi (rijetki) koncerti bivali su redovito prekidani od strane 'narodne milicije' a aktere se tretiralo slično kao danas nogometne navijaće, red batina, red zatrpavanja desecima prekršajnih prijava za remečenja javnog reda i sl. dalo bi se o tome još pisati no rubrika komentara nije baš prikladan medij. Bitno je ne miješati 'novi val' s istinskim punkom.
    6 75% 2
  • johnxxx johnxxx

    20.03.2015 u 09:26h

    Divna je to bila mladost sa Šuvarovim usmjerenim obrazovanjem, redovima za kavu, ulje i deterdžent, vožnjom na par-nepar, redukcijama struje, a zadnjih 5 godina srpskim mitinzima i jogurt revolucijama. Ovdje stalno netko predbacuje neku mržnju koja navodno postoji u Hravtskoj. Jedini tko ovdje mrzi su jugo-nostalgičari. Mrze Hrvatsku što uopće postoji i mrze svakoga tko voli Hrvatsku i kome je stalo do nje. Ali iz njihove točke gledišta, jugo-nostalgičari ne mrze, mrze svi drugi. Kako se kaže, tko o čemu, prostitutka o poštenju.
    16 52% 15
  • castel53 castel53

    20.03.2015 u 15:30h

    većina komentatora ovog teksta se furaju na dobru prošlost u Jugi a glavni je izgovor da je Juga mogla preživjeti da nije bilo nacionalizma. Takav je argument čista laž jer da je tadašnja hrvatska vlada prihvatila sve Miloševićeve velikosprske planove, cijela bi generacija novog vala završila negdje kopajući kanale u logorima samo što su hrvati. Onda bi plesali svaki dana žikino kolo a ne bi slušali sexpistols. Tragedija je te generacije da ne želi se pomiriti s tom činjenicom već tražu neku šuplja opravdanja u nostalgiji ili u novopećenom liberalnom socijalizmu, alterglobalizmu itd...
    5 71% 2
  • tesitc tesitc

    20.03.2015 u 14:22h

    E, jel netko primjetio da su napravili gadnu gresku s ovom disketom u spici :) Naime ta disketa jos nije postojala u to doba, nego je tek dosla vise od 5 godina poslije. Ove male diskete 3.5 inca s metalnom zastitom magnetskog medija su se prvi put pojavile kod nas nakon sredine 80-tih. Bile su popularnije na Amigama nego na PC-u, na koji dolaze tek naknadno (u to vrijeme a i duze je standard kod PC-a bila 5.25 inca, a i PC nije bas bilo) Jesam nerd, ali sto ja tu mogu...
    4 100% 0
  • castel53 castel53

    20.03.2015 u 14:49h

    Corny, lako je autora prozivati kukakvički iza forumaškog pseudonima, nije trebalo živjeti u jugi da shvatiš da je to bila nakaradna država koja je završila u lokvi krvi. Drugo, možeš se neslagati sa Vujićem ali nepobitna je činjenica da ima hrpetinu objavljenih radova a što ti uopće imaš od radova, teksta u javnosti pa da usporedimo ?????
    4 80% 1
  • Corny Corny

    20.03.2015 u 16:02h

    Vezano na donji tekst ( castel53 ), neki ljudi uopće ne shvaćaju da ljudi koji ne žele da ih se vrijeđa i pljuje po njihovoj mladost nisu jugonostalgičari. To je dio njihove prošlosti i ponosni su na nju. Nebitno kako se zvala država u kojoj su odrasli. Ali ovo konstantno pljuvanje po njima, pokazuje svu raskoš kulture pljuvača. Većina tzv. jugonostalgičara nema nikakve veza s JNA, s partijom i ostalim strukturama tadašnje vladajuće klike. Nitko neće novu jugu ( tako bajno baš i nije bilo ) i nitkom nije žao što više nema nestašica i redukcija. Ali, prestanite više drviti po prošlim vremenima, jer nisam siguran da je danas imalo bolje. I na kraju mi se čini da castel53 više zna o možebitnoj sudbini cijele generacije novog vala od bilo koga ovdje. Kaj si špija ? Ja nemam takve podatke, ja sam čul da bu kopali samo članovi desnih stranaka.
    3 75% 1
  • zagabria1 zagabria1

    19.03.2015 u 21:09h

    Ovi desničari što pljuju po seriji zapravo zavide nama koji smo tada imali lijepu mladost sa nekim idealima i željama, nadama i ciljevima. Oni danas nemaju ništa osim mržnje i pljuvanja. Hvala lijepo, onda je bilo puno bolje
    25 50% 25
  • Corny Corny

    20.03.2015 u 14:01h

    johnxxx, vidim da si ti ovdje najveći Hrvat, pa ću ti odgovoriti da je također divno ovo današnje obrazovanje gdje se djeca tuku međusobno i gdje roditelji tuku učitelje ( vjerojatno imaju Šuvarovske metode ), gdje je Tuđman odobrio pljačkanje Hrvatske odabranim Hrvatima ( badava mu pobjeda u ratu, kada je poslije njega omogućio sprdačinu od države ), gdje svatko gleda zabiti nož u leđa čovjeku do sebe, gdje ne postoji nikakva tolerancija prema drugačijima od sebe, gdje svi traže nekakve povlastice a znaju da je država u banani, gdje se ne isplaćuju zarađene plaće, gdje se gradi bez ikakvog reda i pravila, gdje svaka šuša može dobiti vozačku i divljati po cestama, gdje nema nikakve prometne kulture, gdje se računi plaćaju sa godinom dana zakašnjenja ( ako i tada ), i gdje je sve nakaradno puno više nego prije. I zato nemoj prodavati fore o mržnji, jer svagdje gdje se okreneš oko sebe jako smrdi od truleža kojeg za sobom ostavljaju oni koji se kunu u ovu državu.
    2 50% 2
  • iguar

    20.03.2015 u 14:56h

    Vrlo zatucan i ispolitiziran desničarski komentar. Nije bilo tako. Jednostavno Juga je uvijek bila otvorena za rock jer je koketirala sa zapadom. Tradicija domaćeg rocka također seže u rane 70-te godine. A što se tiće novog vala jednostavno nisu znali što bi s time. Povremeno bi se obrecnuli na njega kao dekadentnog, a uglavnom su ga tolerirali. Komunistima obično nije bilo jasno za što da ga točno optuže (sjetimo se pjesme "Maljčeki"). Serija je OK - nije senzacionalna i radnja je malo tanka, ali je gledljiva.
    2 40% 3
  • gan gan

    20.03.2015 u 07:47h

    Prvi loš tekst ovog autora koji sam pročitao. Problem je, čini se, ipak u tome što Vujić naprosto nije slušao bandove o kojima piše i tu nikakve politološke nadogradnje nepoznavanja temeljne materije o kojoj se piše ne mogu pomoći. Tekst potpuno zanemaruje/ignorira slovensku punk/novovalnu scenu koja je bila izvorištem demokratskih, antikomunističkih političkih i intelektualnih snaga u tadašnjo republici. Također, zaboravlja se Jasenko Houra i njegovo djelovanje...Šteta, jer temeljne teze teksta su točne - novi val doista je u svojoj političkoj pojavnosti bio zamišljen kao nadzirani ispušni ventil. Ali, autor previše pojednostavljuje te temeljne teze (u duhu crno-bijelog svijeta) o jednom ipak kompleksnijem fenomenu i oduzima snagu svojim poantama. I ispravite doista smiješnu grešku u tekstu. Umjesto Ultravox... treba stojati CBGB.
    3 43% 4
  • ArsenT ArsenT

    19.03.2015 u 21:32h

    Uspio sam odgledatipola jedne epizode u kojoj su oslikani carinici. Stvarno nisam znao da bi jedan carinik rekao djevojci da bi on nju rado pregledav'o. Volio bih da mi netko potvrdi da je to tako bilo. Ja sam ih doživljavao kao profesionalce koji su znali kako se treba ponašati, ali i "dobro organiziranu grupu", a ne kao uličnu bandu kako su prikazani. Nadalje, neki tipovi u redakciji dogovaraju da će napraviti erotski foto session s Mirom Furlan pa onda zovu HNK radi dogovora. Kaj je to stvarno tako bilo?
    6 46% 7
  • mainstream mainstream

    28.03.2015 u 15:14h

    Iz članka se isčitava da je juga bila nešto licemjerno i prema van i prema unutra, suptilno kritizira, i ne daje nikakvo riješenje. Možda je bilo tako grozno, ali bila je cjenjena u svijetu (ne cjeni te se jer si plav, crven, crn, već kakvu vojsku imaš i privredu), dok danas sve bivše članice nemaju ništa osim zastave, grba i jezika. Te smo sluge Bruxelles-a, Washington-a i Moskve. U potpunosti neovisne nisu, iako su se neke članice borile za to i to krvlju naroda. - - I uporno ponavljanje da smo živjeli dobro od inozemnih kredita je kontradiktorno sa mišljenjem druge grupe ljudi, da se zapravo nije dobro živjelo jer oni sami nisu imali direktnu dobrobit. Ponekad brojke mogu pomoći u osvjetljavanju stvari. Neću spominjati konkretne brojke, već samo postaviti pitanje. Koliko je juga bila dužna, i koliko su sada sve bivše članice juge zajedno dužne? Kako se onda živjelo i kako se danas živi, iako imamo svoju zastavu, grb i jezik? Jezik smo imali i prije, zastavu ali bez grba. Dostojanstvo prije svega kao ljudi? A percepcija nas kao balkanaca se nije promjenila na bolje već na gore. To znaju oni koji žive vani (ne računam protokolarne izjave zapadnih političara). Govorim o percepciji naroda zapada. Neki ne znaju za Hrvatsku, ili nisu sigurni gdje je to, oni koji prate sport znaju po sportašima, ali kad spomeneš juga, onda im je jasno gdje, tko i što. Također neki imaju percepciju da smo imali ruski komunizam, da smo bili dio varšavskog pakta i sl. Ako znaju za Hrvatsku, prvo i jedino što znaju je, Dubrovnik (što nije uopće prava slika Hrvatske, niti ekonomski, niti kulturalno…). - - Uz „meku“ kontrolu mišljenja javnosti kroz tzv. ispušni ventil, ponajviše kroz pop glazbu je preuveličano i nepotrebno je davati toliku važnost bez spominjanja ostalih puno bitnijih aspekata života tog doba, ponajviše od 70 do 90 god. Pogotovo ako se uspoređuje prije i sada. Standard življenja, iako mnogi to ne žele ni sebi priznati je bio bolji prije. To što sad imamo tzv. bogovski izbor u trgovačkim centrima, razne medije, slobodu govora (diskutabilno, jer ako sloboda govora nema moć, konrektni utjecaj, onda kao društvo imamo mnogo toga za poboljšati – to i je svrha, poboljšati sve aspekte življenja u kolaboraciji). - - Nisam objektivan, jer sam dio generacije koja je svjedočila samo zadnjih 10 godina postojanja juge. Ali, pokušavam biti što manje pristran ove ili one strane. Jedna stvar je činjenica, srednja klasa koja inače ima svoju svrhu (socijalni mir), je bila izgrađena za vrijeme juge, danas se svakom godinom, uništava. Također sam protiv centraliziranje moći u bilo kojem smislu. Opet, socijalizam nije bio savršen, ali jednako tako nije imao dovoljno vremena da se razvije, i pokaže jel to zaista dobar ili loš smjer. Dok, danas tzv. slobodno tržite (slobodno za veliki kapital = monopol), se pokazao po meni vrlo loše za većinu ljudi i dobro za pojedince (isti argument imaju i kritičari juge). Kapitalizam postoji tj. razvija se zadnjih 200 godina. U hrvatskoj prebrzo pa imamo najgoru kombinaciju. Pravo stanje je ovo: Socijalizam za ultra bogate, kspitalizam za siromašne i ultra siromašne. Sredina nestaje. I u tom stanju nastaje pobuna (stvar je vremena i strpljivosti siromašnih), koja ne mora završiti dobro ni za koga. - - I ne zaboravimo internet koji je revolucionizirao slobodu govora. Također ne zaboravimo što bi bilo, da se juga nije raspala na krvavi način. Nije čudno zašto se ipak razvalila baš na taj način. EU i zapad nije bio baš previše zaintersiran da spriječi rat i mirno razdvojimo. To su mogli uz vrlo minimalne žrtve da su zaista i htjeli to učiniti. Zašto nisu? Možda jer nismo bili zanimljivi dok privreda nije bila na prodaju (kao što smo na kraju učinili, nešto i za 1 kunu prodali). Što krvavije to veće šanse da budemo izbezumljeniji i u šoku. U toku šoka (fenomen doktrina šoka radi čuda, ali je vrlo pogubno za narod) za vrijeme i poslije rata, mi kao narod smo bili fokusirani na nezavisnost, ali nezavisnost koju smo očekivali nismo nikad dobili. To što je na Titov sprovod došao cijeli sivjet, nije puno pomoglo da se spriječi rat 10 godina kasnije. Ali to pak govori o licemjernom svijetu općenito, geopolitici. - - Serijal dodatno razdvaja Hrvate (očito nismo spremni za njega), što govori da osim što za vrijeme juge, nismo bili istinski ujedinjeni (kao što nije ni EU, pogotovo danas), to nismo ni sada (izuzetak je bio rat i kratko vrijeme poslije rata). I šta je onda hrvatski narod? Ovi i oni Hrvati? Čitajući komentare, bilo gdje, uvijek je se završi na ove i one Hrvate. Da netko želi iz određenih interesa potaknuti rat (ovi ili oni su krivi za npr. ekonomiju, i onda se to ponavlja i ponavlja), uspio bi uz određenu dozu truda i vremena. To mnogo govori o stanju države, njezinog blagostanja, i stabilnosti. Da, tako se raspala i juga, ali uz mnogo truda i vremena (nakon titove smrti je počelo). Što zapravo želimo? Da bude bolje ekonomsko stanje za većinu ljudi, ako može za veliku većinu? Ili prebacivanje odgovornosti i čekanje da netko drugi nešto poduzme. Pa to se i događa. Čekamo i gledamo svakih 4-5 god. da se politička nomenklatura izmjeni i „izvrši“ obećano.
    0 0% 0
  • Corny Corny

    20.03.2015 u 16:02h

    Vezano na donji tekst ( castel53 ), neki ljudi uopće ne shvaćaju da ljudi koji ne žele da ih se vrijeđa i pljuje po njihovoj mladost nisu jugonostalgičari. To je dio njihove prošlosti i ponosni su na nju. Nebitno kako se zvala država u kojoj su odrasli. Ali ovo konstantno pljuvanje po njima, pokazuje svu raskoš kulture pljuvača. Većina tzv. jugonostalgičara nema nikakve veza s JNA, s partijom i ostalim strukturama tadašnje vladajuće klike. Nitko neće novu jugu ( tako bajno baš i nije bilo ) i nitkom nije žao što više nema nestašica i redukcija. Ali, prestanite više drviti po prošlim vremenima, jer nisam siguran da je danas imalo bolje. I na kraju mi se čini da castel53 više zna o možebitnoj sudbini cijele generacije novog vala od bilo koga ovdje. Kaj si špija ? Ja nemam takve podatke, ja sam čul da bu kopali samo članovi desnih stranaka.
    3 75% 1
  • castel53 castel53

    20.03.2015 u 15:30h

    većina komentatora ovog teksta se furaju na dobru prošlost u Jugi a glavni je izgovor da je Juga mogla preživjeti da nije bilo nacionalizma. Takav je argument čista laž jer da je tadašnja hrvatska vlada prihvatila sve Miloševićeve velikosprske planove, cijela bi generacija novog vala završila negdje kopajući kanale u logorima samo što su hrvati. Onda bi plesali svaki dana žikino kolo a ne bi slušali sexpistols. Tragedija je te generacije da ne želi se pomiriti s tom činjenicom već tražu neku šuplja opravdanja u nostalgiji ili u novopećenom liberalnom socijalizmu, alterglobalizmu itd...
    5 71% 2
  • iguar

    20.03.2015 u 14:56h

    Vrlo zatucan i ispolitiziran desničarski komentar. Nije bilo tako. Jednostavno Juga je uvijek bila otvorena za rock jer je koketirala sa zapadom. Tradicija domaćeg rocka također seže u rane 70-te godine. A što se tiće novog vala jednostavno nisu znali što bi s time. Povremeno bi se obrecnuli na njega kao dekadentnog, a uglavnom su ga tolerirali. Komunistima obično nije bilo jasno za što da ga točno optuže (sjetimo se pjesme "Maljčeki"). Serija je OK - nije senzacionalna i radnja je malo tanka, ali je gledljiva.
    2 40% 3
  • castel53 castel53

    20.03.2015 u 14:49h

    Corny, lako je autora prozivati kukakvički iza forumaškog pseudonima, nije trebalo živjeti u jugi da shvatiš da je to bila nakaradna država koja je završila u lokvi krvi. Drugo, možeš se neslagati sa Vujićem ali nepobitna je činjenica da ima hrpetinu objavljenih radova a što ti uopće imaš od radova, teksta u javnosti pa da usporedimo ?????
    4 80% 1
  • tesitc tesitc

    20.03.2015 u 14:22h

    E, jel netko primjetio da su napravili gadnu gresku s ovom disketom u spici :) Naime ta disketa jos nije postojala u to doba, nego je tek dosla vise od 5 godina poslije. Ove male diskete 3.5 inca s metalnom zastitom magnetskog medija su se prvi put pojavile kod nas nakon sredine 80-tih. Bile su popularnije na Amigama nego na PC-u, na koji dolaze tek naknadno (u to vrijeme a i duze je standard kod PC-a bila 5.25 inca, a i PC nije bas bilo) Jesam nerd, ali sto ja tu mogu...
    4 100% 0
  • Corny Corny

    20.03.2015 u 14:01h

    johnxxx, vidim da si ti ovdje najveći Hrvat, pa ću ti odgovoriti da je također divno ovo današnje obrazovanje gdje se djeca tuku međusobno i gdje roditelji tuku učitelje ( vjerojatno imaju Šuvarovske metode ), gdje je Tuđman odobrio pljačkanje Hrvatske odabranim Hrvatima ( badava mu pobjeda u ratu, kada je poslije njega omogućio sprdačinu od države ), gdje svatko gleda zabiti nož u leđa čovjeku do sebe, gdje ne postoji nikakva tolerancija prema drugačijima od sebe, gdje svi traže nekakve povlastice a znaju da je država u banani, gdje se ne isplaćuju zarađene plaće, gdje se gradi bez ikakvog reda i pravila, gdje svaka šuša može dobiti vozačku i divljati po cestama, gdje nema nikakve prometne kulture, gdje se računi plaćaju sa godinom dana zakašnjenja ( ako i tada ), i gdje je sve nakaradno puno više nego prije. I zato nemoj prodavati fore o mržnji, jer svagdje gdje se okreneš oko sebe jako smrdi od truleža kojeg za sobom ostavljaju oni koji se kunu u ovu državu.
    2 50% 2
  • Corny Corny

    20.03.2015 u 13:00h

    Gosp. Vujić, čitajući vaše reference vidim da ste i Vi jedna vrsta uhljeba. Naime, uz toliko objavljenih znanstvenih radova, autorskih izdanja i suradništva nije mi jasno kako Vi još radite to što vrlo površno i loše radite. Jeste li Vi u doba radnje serije živjeli u Jugoslaviji ili negdje drugdje?
    0 0% 4
  • Corny Corny

    20.03.2015 u 12:43h

    Zaboravih napisati da je to vrijeme bilo fantastično ( od glazbe, načina života, neopterećenosti vjerom, izgledom i brojanjem krvnih zrnaca ) za većinu ljudi koje ja poznajem. Naravno, uvijek je onih koji se neće složiti s tim, ali iz vlastitog iskustva sami su si krivi. Ovo danas nema veze s mozgom i zdravim razumom.
    0 0% 5
  • Daruvar_

    20.03.2015 u 12:36h

    Nesretni serijal, promašena uloga u prošlosti!? Sve što podsjeća na bivšu državu, koja je za ovu današnju svemirska kategorija, treba ukaljati blatom. Zar nakon 25 godina "demokratske" Hrvatske, osobito klanja u devedesetima, nije jasno da su komunisti jedini znali s Balkancima? Pendrek po bubrezima, ali bez krvi. Jest, to ne vrijedi za Đurekovića i slične, ali krvi nije bilo u potocima kao u vrijeme kada su vlast preuzeli "hrvatski intelektualci, disidenti i filozofi" i prouzročili tragediju. Jedina razlika između balkanskoga krvnika i tih "intelektualaca, disidenata i filozofa" jest u činjenici što je Milošević imao oganj i mač, a naši junaci iz Pavlove ulice samo mržnju prema pripadnicima drugih naroda.
    1 17% 5
  • Corny Corny

    20.03.2015 u 12:31h

    Veću glupost nisam već dugo vremena pročitao ( tekst autora ), a pročitao sam je od prve do zadnje riječi. Moj jedini komentar bi bio da se gosp. Vujić pod hitno ostavi pisanja ovakvih tema. Liječenje svog kompleksa prema tom vremenu je stvarno degutantno i jadno. I za kraj, da se nadovežem na njegovu zadnju rečenicu, jedina promašena uloga je njegova i to u današnjici i to u novinarstvu.
    0 0% 4
  • zgblabla zgblabla

    20.03.2015 u 12:02h

    razno razni dotepenci ništa ne razmiju o ovoj seriji i oko nje ...razni bandići i ostali
    2 29% 5
  • DOBARDAN DOBARDAN

    20.03.2015 u 10:54h

    Čini mi se da je ova serija očita potvrda one izreke da su se tresla brda a rodio se miš. Po njoj sva omladina onog doba se drogirala i svirala novovalnu muziku. Kako sam i sam iz tih godina, sebe nevidim nigdje u seriji, osim kao prolaznika na nekim lokacijama gdje je serija snimana. A tko god je mogao ogrebao se za honorar, od Vakule i Šiljka pa na dalje.
    7 78% 2
  • samokries88 samokries88

    20.03.2015 u 10:43h

    da prostite, autor članka dijelom piše o glazbi koju očito nimalo ne poznaje. Bendovi koje nabraja su dio mainstream pop kulture. Nikad nisu bili alternativa, kamo li punk, nikako underground. bendovi kao Film, tadašanje Prljavo kazalište, Haustor, Azra, Idoli, Električni organzam itd naslanali su se na širi glazbeni trend s početka 80tih koji je preuzeo ritmičnost i dio scenske pojave prvobitnog punka bez njegovog "subverzivnog" sadržaja. Radi se o derivatu koji je u to vrijeme bio popularan na cijelom zapadu, kao "post-punk" 'power pop" i sl. Kao i svakoj podvrsti pop glazbe svrha je da bude ugodna uhu i profitablina. Ni originalni punk s kraja 70ih nije bio bogznakako politički subverzivan. Npr, uzmimo najznačajnije bendove Sex Pistolsi su zagovarali nekakav nihilizam i agresiju bez jasne svrhe a Ramonesi su obrađivali klasićne ljubavne pop teme uz neke "nestašne dodatke" o snifanju ljepila i sl. koji su bili mamac za klince (isto kao i u današnjem hip-hopu gdje je isti mamac za klince psovanje i stvaranje slike izvođaća kao tobože "sitnog ali snalažljivog uličnog kriminalca" itd). Nije bilo u svemu tome nikakve političke, osobito ne "antisistemske poruke". Zato su se isti i vrtili vrhovima pop ljestivca i prodavali desetke tisuća ploća koje su im distruiburiale velike izdavačkle kuće. S druge strane, u isto vrijeme je nna istom zapadu, kao i na europskom istoku nastao i živio stvarno subverzivni punk pokret (hardcore punk) koji je bio jasno anti-sistemski, anti-ratno, anti-totalitarno (protiv fašizma, komunizma ali i neoliberalnog kapitalizma Reaganovog tipa) nastrojen, s izravnim, kratkim, sirovim i za neistomišljenike nimalo ugodnim političkim porukama. Od Discharge, Exploited, Chaos Uk, Disorder i sl. u UK, Dead Kennedys, D.O.A, Crucifix i mnogi drugi u SAD, Anti-cimex, Kaaos u Skandinaviji, sve do poljskih Dezerter, Brygada Kryzys, Moskwa do ex-jugoslavenskih U.B.R, III. Kategorija, Odpadniki civilizacije, Distress i sl. Svi ti bendovi djelovali su u dubokom medijskom "podzemlju", sami si izdajući ploće, međusobno organizirajući koncerte, festivale itd. Materijalno nisu dobro prošli nigdje, a u zemljama komunističkog bloka su mnogi su završavali u zatvoru (DDR) ili ludnicama (SSSR). u bivšoaj SFRJ postojao je sličan hardcore punk pokret koji nije imao podršku skoj-a, jugotona i sl državnih struktira. Radilo se uglavnom o slovenskim bendovima te ponekom pulskom, zagrebačkom i beogradskom, koji su imali tekstove izravno i nedvosmisleno uperene protiv diktature, jna, političke koripcije u socijalizmu itd. neki su i provocirali 'nacističkim' simbolima i tematikom pjesama, ne iz ideološkog uvjerenja nego kao kontra tadašnjem sustavu (na zapadu su isti provocirali komunističkom simbolikom, jer stvar je u provokaciji kao nadgradnji temeljne anti-sustavne poruke). Razlika je samo što se u ex-yu nije išlo u zatvor po političkim optužbama, ali za razliku od perjanica novog vala, njihovi (rijetki) koncerti bivali su redovito prekidani od strane 'narodne milicije' a aktere se tretiralo slično kao danas nogometne navijaće, red batina, red zatrpavanja desecima prekršajnih prijava za remečenja javnog reda i sl. dalo bi se o tome još pisati no rubrika komentara nije baš prikladan medij. Bitno je ne miješati 'novi val' s istinskim punkom.
    6 75% 2
  • adrian1 adrian1

    20.03.2015 u 10:13h

    zato nam od 1991. do danas cvatu ruže i uživamo bogati i sretni u demokraciji i kapitalizmu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno kao i ovaj tekst iznad
    3 33% 6
  • KonstantinZac KonstantinZac

    20.03.2015 u 09:50h

    Oni koji u seriji traze nacionalizam i pljuvanje po svemu proslom su razocarani. Ja u seriji vidim podsjetnik na vrijeme moje mladosti koju sam proveo na skolovanju u Zagrebu i zato je gledam. Vrijeme Saluna, Kulusica, skuca-a , vrijeme yu-rocka, Bogovica, Rundeka, ,Studenskog lista, Poleta i drugih stvari koje su oznacile to vrijeme. Takodjer lose strane tog vremena, nestasica benzina, kave, sverca iz Trsta, malverzacije u firmama...sve je tu. Tko je pametan razumit ce. Tko je zivio zivot sa tom muzikom i koji ne gleda sve crno u onom sto je bilo njemu ce se svidjeti. Meni je serija super, jedna od malibrojnih gdje sam pogledao sve epizode. Kome se ne svidja neka gleda Sulejmana i druga cuda na koja mi se povraca. Nadam se da ce biti nastavak.
    4 40% 6
  • dosadno dosadno

    20.03.2015 u 09:40h

    Loš, pretenciozan članak koji (kako je već netko rekao) ima svoju unutarnju logiku, ali nema veze s činjenicama. Ovdje prvenstveno i jedino mislim na autorovo tumačenje značenja novog vala, odnosno glazbe tog vremena. Ispada da ako nešto nije izrodilo revoluciju nije niti bilo vrijedno postojanja. Nadalje, dalo bi se zaključiti da autor smatra da je novi val proizvod tadašnjeg režima koji se time htio prikazati u boljem svjetlu. Što naprosto nije istina i svjedoči o autorovom stvaranju teze iz vlastitog stava, a što je naopako. Uglavnom, koliko je serija očajna i banalna u svom prikazivanju kulture mladih 80-tih godina, toliko je i promašen ovaj članak u svojim osnovnim tezama.
    2 25% 6
  • jdoranic jdoranic

    20.03.2015 u 09:39h

    Serija je naprosto DOSADNA. Radnja spora - tipična boljka hrvatskih filmova, a gluma neprirodna.Čak i glumci koji su u kazalištu dokazano dobri, ovdje su kao na amatarskoj školskoj priredbi. Nije gledljivo! A kaj se 80-tih tiče - ja se sjećam samo nestašica i nestašica SVEGA i svačega: a nije bilo: kave, putra, čokolade, vate, uložaka, benzina.... stalno je nečega falilo. Da, moglo se otići u Graz (Lebnitz!) ili Trst po to povremeno i išlo se, ali falile su svakodnevne stvari i to stalno i to mi je nevjerojatno išlo na živce. Pred Zvečkom i Kavkazom su stajali besposličari koji su luftali, a nisu studirali niti radili i bez veze mi je da ih se sada glorificira. Čemu? Sve je to neka nostalgija bez osnove...
    12 92% 1
  • johnxxx johnxxx

    20.03.2015 u 09:36h

    Zamislite da netko u Njemačkoj snimi seriju o mladim zgodnim i simpatičnim nacistima, dragim i običnim ljudima, koji se zabavljaju u Njemačkoj negdje 1938. To bi bila zrcalna slika ove nakaradne serije koja je napravljena s ciljem da se jedan propali zločinački režim pokaže u boljem svjetlu nego što je bio. Kako netko napisa, serija Crno-Bijeli svijet samo prikazuje jedan povijesni period, pa bi onda i autori te zamišljene serije o nacistima mogli reći da su oni samo htjeli prikazati jedan povijesni period.
    9 60% 6
  • johnxxx johnxxx

    20.03.2015 u 09:26h

    Divna je to bila mladost sa Šuvarovim usmjerenim obrazovanjem, redovima za kavu, ulje i deterdžent, vožnjom na par-nepar, redukcijama struje, a zadnjih 5 godina srpskim mitinzima i jogurt revolucijama. Ovdje stalno netko predbacuje neku mržnju koja navodno postoji u Hravtskoj. Jedini tko ovdje mrzi su jugo-nostalgičari. Mrze Hrvatsku što uopće postoji i mrze svakoga tko voli Hrvatsku i kome je stalo do nje. Ali iz njihove točke gledišta, jugo-nostalgičari ne mrze, mrze svi drugi. Kako se kaže, tko o čemu, prostitutka o poštenju.
    16 52% 15
  • Krokant Krokant

    20.03.2015 u 09:18h

    Odlican clanak, nikoga ne vrijeda, realno govori o drzavi koja se morala raspasti, nesto manje o seriji, ali odlicna analiza. Zasto onda uvijek ista ekipa pljuje, zalite za vremenom koje je zavrsilo u krvi. Nitko ne kaze da se tad nije zivjelo bolje u odredenim segmentima, ali nije potrajalo i zna se zasto. Pa vi ste ti koji zive u proslosti i ne zelite da Hrvatska postane bolja da bi sto duze zivio san o Jugoslaviji
    10 77% 3
  • johnxxx johnxxx

    20.03.2015 u 09:17h

    Vidim ovdje ima dovoljno onih koji plaču za jugom, pa bih rekao ovo. U jugi se gradilo tako da se i danas, 25 godina od raspada te nakaradne britanske tvorevine nastale kao njihov projekt nakon I svjetskog rata oporavljamo od tog "rada" i "izgradnje". Autocesta do Splita nije sagrađena u tih 50 godina, a ono malo autoceste do Karlovca su Srbi proglasili nacionalističkom autocestom, pa je izgradnja stala. Bilo je toliko posla da je 2 milijuna ljudi otišlo iz juge trbuhom za kruhom, a od ovih što su "radili" pola ih je "odlazilo na radno mjesto" i tamo zabušavali pola dana. Živjelo se od kredita i pomoći Zapada, a kad je to presušilo, eto raspada. Hrvatska je davala 20% (otimalo joj se) republičkog budžeta za nerazvijene, a novac od poreza na promet (PDV) je išao ravno u Beograd, kao i devizne od turizma. Pola Zagreba se raspada, a tko uđe u neko od velikih dvorišta u centru grada često će osjetiti miris truleži. 2/3 fasada nisu obnovljene od 1945. To je 50 godina pljačke od koih se Hrvatska još nije oporavila, a najgora stvar je balkanizacija mentaliteta, pa je sad Zagreb išaran i prljav kao Beograd. Ovi koji plaču za jugom se valjda loše osjećaju kad zgrade nisu išarane i kad su ulice čiste.
    17 71% 7
  • neos neos

    20.03.2015 u 08:50h

    Jugoslavija je bila jedno veliko smrdljivo govno. Sada bi netko od tog govna radio pitu. Pita od govna je i dalje govno. Fuj.
    14 78% 4
  • mamazel

    20.03.2015 u 08:41h

    Ja neznam niti sam čuo da od ljudi iz tog vremena da je itko tako živio među običnim pukom. Ovako su se isfuravala samo djeca JNA oficira i političara. Ostali su održavali njihov standard kroz uplate za stambenu izgradnju i vojsku. Svatko je odvajao od plaće za kojekakve bunkere, nerazvijene, potrese itd. Uglavnom redatelj romantizira jedan vrlo mračan period za 90% građana Jugoslavije.
    15 75% 5
  • NenadNikolicZagreb NenadNikolicZagreb

    20.03.2015 u 08:37h

    Nisam shvatio cilj ovog teksta. Da li je to kritika televizijske serije, kritika određenog vremena ili pokušaj samopromocije kroz besmisao nedovoljno intelektualnog bloga. Ako je kritika televizijske serije, kritičar veze nema o tome što piše i troši i svoje i naše vrijeme. Niti što govori o glumcima, niti o scenariju niti o scenografiji, kostimografiji ali i tijeku radnje, dinamici, zanimljivostima. Bolje da se tog posla ne hvata, jer o njemu pojma nema. Ako je kritika određenog vremena onda ona izgleda jednostrana. Kao što bi napisala osoba iz provincije koju grad nikad nije prihvatio a niti ona njega. Osoba koja ne da nije slušala Radio Luxembourg ili Taksi za Babilon već nije slušala niti Radio 101, kretala se stalno po zavičajnim klubovima i misama, uvijek u istoj sredini neuspješnijih suseljana. Da, mnogi iz provincije došli su u Zagreb i postali pravi građani na ponos svog kraja i velikog grada. Jedan Arsen Dedić na primjer. Ili Inoslav Bešker. Ovako, svoja mladenačka nezadovoljstva koja tinjaju godinama prenositi na papir i nikad ne postati dijelom urbane kulture, to je prikazan rezultat. Umjesto kritike društva i vremena niz košmarnih misli i provincijskih trauma. Samopromocija pogodna za Vijenac, ali i tamo teško čitljiva apsolutno je promašena za Večernji list. Nabacivanjem imena nekih "izvora" teško može zanimati čitateljstvo VL-a i pokazuje nepoznavanje vremena i mjesta kada i gdje se piše. Sveukupno, tekst na neprimjerenom mjestu i neprimjereno napisan. A moglo se s mnogo više strasti i osobnih iskustava napisati vlastitu kritiku društva u kojem se introvertni provincijalac nije snašao u tom dobu 80-tih. Barem bi bilo iskreno. I vjerujem čitljivo. I mnogi bi ga razumjeli.
    7 44% 9
  • puky

    20.03.2015 u 07:55h

    ... dobar komentara ... ukratko po onoj narodnoj - "od dreka se ne može napraviti pita" ... strava ...
    9 60% 6
  • zgblabla zgblabla

    20.03.2015 u 07:53h

    uopče mi nije jasno koj je motiv da toliko pišete o toj seriji , serija nije dokumentarac niti joj je bio cilj da točno opiše događaje ,spominjanje Đokice, centra ,martićevaca ,purgera je simpatićno , večina koja pljuje po seriji odrasla je u drugom vremenu i odgojena je na lud,zbunjen normalan... i tom vrstom humora prepunom deranja
    5 38% 8
  • gan gan

    20.03.2015 u 07:47h

    Prvi loš tekst ovog autora koji sam pročitao. Problem je, čini se, ipak u tome što Vujić naprosto nije slušao bandove o kojima piše i tu nikakve politološke nadogradnje nepoznavanja temeljne materije o kojoj se piše ne mogu pomoći. Tekst potpuno zanemaruje/ignorira slovensku punk/novovalnu scenu koja je bila izvorištem demokratskih, antikomunističkih političkih i intelektualnih snaga u tadašnjo republici. Također, zaboravlja se Jasenko Houra i njegovo djelovanje...Šteta, jer temeljne teze teksta su točne - novi val doista je u svojoj političkoj pojavnosti bio zamišljen kao nadzirani ispušni ventil. Ali, autor previše pojednostavljuje te temeljne teze (u duhu crno-bijelog svijeta) o jednom ipak kompleksnijem fenomenu i oduzima snagu svojim poantama. I ispravite doista smiješnu grešku u tekstu. Umjesto Ultravox... treba stojati CBGB.
    3 43% 4
  • strsica strsica

    20.03.2015 u 06:35h

    Nikada se gore ovdje nije zivjelo nego sada. Na nasim prostorima nikada nije bilo bajno, ali ovo sada? Ovo je nesto sto samo fasisti mogu voljeti. Ko'' Hirosima. Tako se osjecam u Hrvatskoj.
    4 27% 11
  • miso miso

    20.03.2015 u 03:57h

    Gledao sam djelomično par epizoda. Kad se toliko piše o tome sigurno treba bolje pogledati. Očito da nekome ta serija jako smeta. Ako je i 10% istine u njoj ona predstavlja opasnost za truli sustav koji je uvela Hrvatska. naime, sve govori da se preživjelo i gradilo deswetljećima do 90-tih i da se propadalo i propalo nakon toga. Dana simamo bijedu koju nikada nismo imali. Zašto? Treba odgovoriti na to pitanje, a ne napadati djelo koje i najmanje miriše na ljudski odnos prema čovjeku. Teze su zamjenjene, koliko vidim.
    4 31% 9
Pregledaj sve komentare