navigacija

Na prvu

Probaj opet

 

Moj sin plače na pjesme u molu.

Neku večer, kad sam ga uspavljivala, pjevala sam mu Ključ je ispod otirača i u mraku sam ga mazila po malenom lišcu. Prije prvog jecaja osjetila sam suzicu na svojoj ruci. Srce mi se stisnulo pa sam odmah, zbog njega, ali i zbog sebe, umiksala Kruške, jabuke, šljive.

Nisam dugo zaspala.

Volim muškarce koji tiho puste suzu kad je neki životni mol u pitanju. 

Volim one koji kažu Dobro jutro, dobro izgledaš, iako nemam naočale.

Volim one koji pridrže vrata.

Koji te brane kad svi slušaju i gledaju u pod.

Kad to, metodom vlastite kože, prestaneš očekivati. Kad tako ne izgledaju. Kad si već odustao od toga da postoje Štrumfovi. 

Jer nije sve na prvu.

. . .

Obožavam pothodnike, grafite, onaj kvartovski blues koji osjetiš na takvim mjestima.

Noću je hladnije nego vani.

Bjondina dobro jutro.

Samo te gledam, osjećaj je izvanredan.

Vraćala sam se iz grada i vidjela taj bračni par s dvoje pubertetlija. Hodali su lagano, dvoje po dvoje, sin i kći naprijed, mama i tata iza njih. Mama je držala buket narcisa i to mi se činilo baš lijepo, jer je tata bio nabildan, u sjajnoj trenirci, ćelav. Na prvu - statist po mjeri filma snimanog u jednom od pothodnika u Novom Zagrebu. A takvi teško da kupuju narcise.

Ili?

A onda; rez – supruga je svoju ćelavu polovicu počela mlatiti buketom po glavi. Svom snagom Xena ratnica je udarala, žute su latice letjele, a meni je kroz glavu tutnjalo: Što ću ako joj ćelavi vrati?

Ali nije.

Djeca su, samo malo iznenađena, zastala pa produžila ispred prizora žute bračne ludosti (onaj mot kao kad se poskliznem i naglo nastavim hod u nadi da nitko nije primijetio). Popadalo je tu dosta latica, Narcis je branio glavu novinama i rukom, koliko je stigao, a onda je i mama nastavila šetnju, kao da je netko ponovno viknuo: Rez!

On je stajao sam i na trenutak mi je došlo da ga zagrlim.

Narcis je stajao na žutim laticama i vadio maramicu kojom je brisao ćelu i lice.

I suzu koju možda, tko će ga znati.

Gledala sam u pod, ali sam se osjećala kao da gazim po njegovim laticama.

. . .

Cura koja radi u kvartovskom bircu izgleda baš kao cura koja radi u kvartovskom bircu.

Ne znam, ali meni su takve uvijek prve pomogle.

Kad su 'sigurni' zakazali. Kad je pozaspala većina onih koji su na mojem tulumu trebali ostati budni, meni su uskakale konobarice iz kvartovskog birca.

Zato sam neku večer, kad su joj dobacivali s vrata, parkirala sina na triciklu na terasu i zatražila čašu vode. 

Zato što joj se moj sin, koji plače na pjesme u molu, često nasmiješi u prolazu.

Zato što svaki dan sasvim sama kupi kćer iz vrtića.

Ne dam da gaze po njenim laticama. Zato što nije sve na prvu.  

 

Ili, kako kaže jedan novootkriveni grafit: Probaj opet.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (6 ocjena)