Euro je za nas već sad uspjeh. Čak i izbornik prvi put odlazi gospodski

Što god napravili na prvenstvu, Euro je veliki sportski plus za Hrvatsku. Raznorazni društveni “autoriteti” napisali bi, civilizacijski i demokratski iskorak.

Ti raznorazni “autoriteti” uvijek su pozvani da nešto povijesno važno poruče naciji, pa u dane Eura (ili SP-a, svejedno) moraju sročiti nešto prevažno o nogometu, premda ih sa sportom i loptom povezuje samo oblik trbuha. Ili šuplja lopta na ramenima. Laprdaju i miješaju nogomet i Auschwitz, fašizam i komunizam, gay-brakove i rasizam, sve kako bi “glupom puku” ocrnili nogospektakl. Uzalud im trud, nogomet ostaje najčišća i najdemokratskija igra na svijetu. Najčišća, jer je najjednostavnija, zato i najraširenija. Dvije stative, lopta, pravila jasna ko dan. Svako selo dobije seoski status tek kad ima školu, crkvu i nogometni teren.

Igra je čista, prljaju je ljudi koji se zalijepe oko nje. A zalijepe se oko nje svi ti raznorazni prljavci baš zato jer je najdemokratičnija, jer omogućuje manjem i slabijem da nadjača većeg i moćnijeg. Ili zato jer je srčaniji, ili zbog suca, ili zato jer jednostavno ima više sreće. Ajde imaj sve to, pa uđi Filipoviću u ring. Ili Đokoviću na mrežu, ili Lebronu pod koš. Budi borben i motiviran pa pobijedi Bolta. A Nijemce i Brazilce uvijek možeš izazvati na nogometnom terenu. Dobro, a u čemu je euro-iskorak Hrvatske?

Nogometni savez, HNS (a ne stranka Čačić-Pusić), pravi je partner SDP-u. Jer HNS, kao i SDP, ima samo jednog kandidata za predsjednika. Vrhunac demokracije, rekao bi drug premijer

Prvo: prvi put mijenjamo izbornika bez obzira na rezultat. I već znamo novog, Štimca. Te sreće nisu bili ni Ćiro, ni Jozić, Barić, Kranjčar… Sve je smijenio neuspjeh, a Bilićev prethodnik Cico teže je pustio mandat nego flašu. A Bilić odlazi gospodski bio pukovnik ili pokajnik. Baš gospodski napredak.

Drugo – mirna smjena nogometne vlasti, također neovisno o rezultatu. Šuker je odlučio doći, Marković je “sam odlučio” otići, premda i on može reći da je, kao Bilić, dobio “ponudu koju ne može odbiti”.

Treće, Hrvatska ipak nema najagresivnije i najgluplje huligane. Bacaju baklje, ali moraju još puno učiti od Poljaka i Rusa, a taman su pomislili da su prerasli svoje uzore: grobare, delije, Engleze…

Četvrto, narasli smo i kao javnost. Prije šest godina, na SP-u u Njemačkoj, neki Ante postao je medijska senzacija veća od Ave Karabatić kad je u Berlinu utrčao u teren i poljubio Pršinu kopačku. Mulac koji je utrčao na teren u Poznanju i filmski ljubio Bilića ostao je, jadan, neshvaćen i anoniman. Možda kao special guest star dobije tek pozivnicu na gay pride.

I peto, u Poznanju se HDZ razgolitio do kraja. Zagorke su izvadile cice, čak su i Irci pustili “suzu za zagorske brege”. Nisu shvatili da je to promidžbena kampanja Ministarstva kulture za Muzej pračovjeka u Krapini. Pa i stare Krapinke hodale su po pra-Zagorju golih grudi.