2008 svibanj

HIRA RATAN MANEK I OKUS HRVATSKOG SUNCA

svibanj 14th, 2008 | Author: misak

Bok svima!

Već sam u par navrata, kad je bilo novosti ili neobičnih sličica, pisao o dokumentarnoj seriji „Moć sunca“ koju snimamo u režiji Mislava Hudoletnjaka. Ovoga puta sličice ne dolaze iz nekog drugog kraja svijeta već iz Zagreba i s Raba.

Prošloga vikenda k nama je došao Hirachand Ratanshi znan kao i Hira Ratan Manek (skraćeno HRM), Indijac o kojem sam također već pisao. Ukratko – radi onih koji su možda propustili taj post (nalazi se u arhivi na dosadašnjoj lokaciji bloga) - HRM je čovjek koji širi solarnu jogu, drevnu vještinu koja omogućava čovjeku da živi samo od sunca. Nije riječ samo o praznim pričama koje zahtijevaju od čovjeka da vjeruje ako želi, već o znanstveno dokazanoj činjenici. Na HRM-ovom blogu možete pročitati sve detalje o promatranjima kojima se izložio, prvo 300 dana u Indiji, pa 411 dana u SAD-u u bolnici Thomas Jefferson, pa 130 dana znanstvenicima koje je sponzoritala NASA. Tim od dvadesetak doktora i dobrovoljaca na oku ga je držao 24 sata u bolničkom apartmanu koji je iznajmljen za tu priliku, kako bi bilo sigurno da ništa ne jede. I usput ga se, naravno, mjerilo na najrazličitije načine.

HRM se izložio tim testovima kako se njegovo učenje ne bi moglo odbaciti kao muljaža. Nakon toga stavio je put pod noge i uglavnom većinu godine po svijetu, gdje god ga pozovu, predstavlja tehniku gledanja u sunce (sun-gazing). Sa sobom ima pet istih kompleta bijele odjeće, niti novčića u džepu, ništa ne prodaje niti išta naplaćuje. I napominje kako cilj njegove misije nije da ljudi ne jedu, nego da pomoću sungazinga ostvare mentalno, duševno i fizičko zdravlje i da budu slobodni. A tko želi jesti može ili ne mora. Niti je nužno da se odradi svih 270 dana gledanja u sunce, koliko je potrebno da se dođe do tog stupnja bez potreba za energijom ih hrane. Za zdravlje je korisno gledati u sunce (naravno, u prvi sat nakon izlaska sunca i u zadnji sat prije zalaska sunca, kad je zračenje sunca čak manje od račenja vašeg monitora ili televizora) uvijek. Beskrajno je strpljiv, u cjelosti posvećen misiji i vrijeme kad nema snimanja niti obaveza provodi meditirajući u sobi (pitao sam zakaj niti u Zagrebu niti u Rabu nije prošetao gradom i kaj radi između snimanja. Rekao mi je da ne radi ništa što nema veze s njegovom misijom i da vrijeme provodi meditirajući).

Negdje u rujnu objavit ćemo i emisiju Na rubu znanosti koju smo s njim snimili, a film će zahtijevati još malo više vremena.
U međuvremenu, evo nekih slika sa snimanja, ekipu su činili režiser Mislav, asistentica Jasna, snimatelj Ivan, tonac Gašo, rasvjetljivač Matija i vozač Kluga. I moja malenkost.

I evo još jednog prijedloga – ako imate ikakvih pitanja u vezi sungazinga, nejedenja, Hira Ratan Maneka i svega drugog, predlažem da upitate u komentarima pa ću ja skupit sva pitanja i pokušati odgovoriti koliko je u mojoj moći, jer sam mu i sam postavljao svakojaka pitanja u stilu je l’ može početi jesti ako hoće, mogu li se sa sungazingom raditi teški poslovi, jede li ikada, što pije i slično. Kao i neka privatna pitanja. Uglavnom, pitajte kajgod vas zanima ili vam pade na pamet, a ja ću odgovoriti koliko ću moći i znati.

Čitamo se !

ZAGREB, MEDVEDNICA