ŽIVOTINJE GENIJALCI
Bok, svima!
Prije neki dan sam listao jednu fenomenalnu knjigu, objavljenu prije tridesetak godina (ne kod nas). Sve mi se na njoj sviđa – i prijelom i slike i tema generalno (jer je vrlo neobična), a pogotovo kako su tekstovi napisan.
To je knjiga „Living Wonders“ Johna Michella i Roberta J. M. Rickarda, koja ima podnaslov „Misterije i kurioziteti životinjskog svijeta“. U njoj ima doista zanimljivih stvari, pogotovo u dijelu o kriptozoologiji (doduše, tamo je sve već klasika), i u drugom dijelu koji se zove „Hints of Teleportation“. No, meni su najfascinantnija bila neka poglavlja trećeg dijela (knjiga ima ukupno četiri dijela), koji ima naslov Wonderful Cretaures, a u njemu se nalaze poglavlja o mačkama i psima koji su govorili, pa o konjima koji su znači računati i slično, a i neke druge dirljivije teme.
Evo nekih od tih priča, da se ne čudim sam.
Pas Pepe, čiuaua iz Torrencea u Kaliforniji, proslavio se kad je u srpnju 1966. u magazinu Fate objavljen intervju s njim. Pepe je imao donekle ograničen vokabular, kojega su činile rečenice «I want you», «How are you», «Not now», «Hello there» i «Ed Sullivan». Njegova vlasnica, gospođa Genova bila je prva koja je čula Pepea kako priča. Kroz vrtnu ogradu je kujici iz susjedstva potpuno razgovijetno govorio »I love you-oo, I love you-oo, I need you-oo», i to neprekidno ponavljao visokim pjevajućim glasom. U javnost je prvi put izašao kad je majstoru koji je popravljao bojler kod Genoveovih rekao «I love you». Majstor nije mogao vjerovati ušima niti očima i zapanjeno je promatrao kako mu pas visokim glasom pjeva da ga voli. Bio je toliko oduševljen Pepeom da ga je odveo pokazati ga svojim kolegama, glas se proširio i Pepe je vrlo brzo postao jako popularan.
Pepe je pričao na slijedeći način. Prvo mu se u grlu, kako su se mišići počeli pomicati, počoo pojavljivati tihi pjevajući zvuk. Za oko šest sekundi on bi visoko podignuo glavu, široko otvorio usta i izgovarao riječi za gospođom Genove, ponavljajući svaku frazu više puta. Osim što se moglo vidjeti kako mu rade mišići grla, jezik mu se na, za pse, neobičan način, pomicao prema «krovu» usta pri svjesnom naporu da stvori slogove i proizvede njegovu kombinaciju govora i pjevanja.
DRUGI BRBLJIVI PSI
Daleko od toga da je Pepe jedini pas koji je naučio govoriti. U Dallasu, u Texasu, isto je radio doberman Lancer, o kojem je 1977. pisao magazin National Enquirer. Imao je prilično velik vokabular, a njegov vlasnik Gerald Master ispričao je da Lancer može «u nekoliko minuta naučiti skoro bilo što». Wrightu je Lancer bio vrlo koristan jer je šarmirao dame u kozmetičkoj kompaniji koje je Wright bio predsjednik, učeći i govoreći njihova imena.
S druge strane Atlantika, još 1946, foks-terijer Ben iz Roystona u Hertfordshireu, postao je zvijezda novina Daily Mirror. Besprijekorno je izgovarao «I want one», žicajući kolačić ili biskvit, a reporter je bio zapanjen što je to činio raznim intonacijama – od molećivog glasa do zapovjedajućeg. Pozvana su dva veterinara-krirurga, profesor W. C. Miller i Dr. W. Wooldridge, da prouče Bena. Bili su u čudu, a najviše ih je zapanjilo što Ben, kako bi kontrolirao riječi, koristi usta i do neke mjere jezik.
PAMETNI KONJI MATEMATIČARI
Hans je bio mladi ruski pastuh kojega je 1900. godine kupio 62-godišnji Wilhelm von Osten, kojega je dugo opsjedala ideja da životinje uz određeno obrazovanje mogu razviti inteligenciju sličnu ljudskoj. Von Osten za započeo s nizovima od devet čunjeva, govoreći broj čunja u nizu i tako učeći konja da prepozna brojeve i da ih poveže s riječima «jedan», «dva«, «tri» itd. Potom je čunjeve zamijenio brojevima napisanima na ploči. Kad je i to savladao, von Osten ga je upoznao s elementarnom matematikom. Hans je uskoro radio jednostavna zbrajanja, a nakon toga i sve složenije operacije, do računanja kvadrata i vađenja trećeg korijena.
OSTEN I PAMETNI HANS
Jedan od prvih Hansovih istraživača, profesor Claparède, koji je nekoliko tjedana pratio Pametnog Hansa korz njegove matematičke korake, zapisao je u knjizi «Archives de psychologie de Geneve» da «Hans ne samo da je znao zbrajati već je znao i čitati, a u glazbi je znao razaznati harmonične zvukove od disharmoničnih. Također je imao izvanredno pamćenje; mogao je reći datum svakog dana u tjednu. Ukratko, njegov je rezultat bio na nivou inteligentnog 14-godišnjeg školarca.»
Hansa je ispitivao i odbor sastavljen od profesora psihologije, fiziologije i zoologije, konjičkih časnika, doktora, nekoliko veterinara i upravitelja cirkusa. Pet tjedana su proučavali i ispitivali konja te učinili sve što su mogli da uhvate von Ostena u prijevari. Ali čak i kad njegov trener nije bio s njim u sobi, Pametni Hans je računao i odgovarao s jednakom lakoćom. Odbor se povukao i napisao da nisu otkrili nikakav trik te da ne mogu objasniti to što su vidjeli. No, zahvaljujući knjizi jednog uglednog njemačkog akademika koji je osporavao Hansove vještine, i Hans i njegov vlasnik u konačnici su javno ismijani. Von Osten je umro razočaran, ali Hans je nastavio živjeti i osvijetlao mu obraz.
PROF SCHILLING ISPITUJE PAMETNOG HANSA
OSTEN LIJEVO, HANS U SREDINI, KRALL DESNO
UČENICI KARLA KRALLA
Von Osten je Hansa ostavio poslovnom čovjeku Karlu Krallu od Elberfelda koji je imao svoje ideje o životinjskom obrazovanju. On je s Hansom bio vrlo strpljiv, pa su se njegove sposobnosti značajno povećale. Krall je zatim doveo dva arapska pastuha, Muhameda i Zarifa, te počeo i njih podučavati. Za dva tjedna naučili su zbrajati i oduzimati. Nakon nekoliko mjeseci su ovladali cijelom matematikom, nakon čega su krenuli učiti pisati. Kako su za brojeve naučili da desnim kopitom udaraju jedinice, a lijevim desetice, Krall je smislio kod u kojem su slova i zvukovi predstavljani na sličan način, određenim brojem udaraca svakog kopita. Potpun opis svoje metode dao je u knjizi «Životinje koje misle», objavljenoj 1912. godine.
Konji su ubrzo raspoznavali i pisali riječi te mogli komunicirati, a Krall je povećao svoj «razred» s još nekoliko učenika, među kojima su bili šetlandski poni Hänschen i slijepi konj imenom Berto. Krall je bio spreman svoju staju otvoriti znanstvenicima. Pojedinačno i u grupama, različiti profesori iz cijele Europe počeli su stizati u Elberfeld. Krall i njegovo osoblje tad bi se povlačili, ostavljajući ih da s konjima rade sami. Svi su bili jednoglasni da se kritike koje su govorene protiv von Ostena ne mogu primijeniti na Krallove konje. Kako bi bili sigurni da konji ne primaju nikakve fizičke signale, svjesne ili nesvjesne, promatrali su ih kroz malu rupicu, ali konji su i dalje postizali iste rezultate.
Primjerice, profesori Mackenzie iz Genove i Assagioli iz Firence zadali su konju Muhamedu da izvadi korijen iz 1 874 161. Pitanje je napisano na ploči, a oni su izašli van i kroz rupicu virili u staju gdje je Muhamed kopitima otkucao točan odgovor - 1369. Postavljana su i pitanja na koja i sami istraživači nisu znali odgovore. Tako je dr. Haenel zatražio od Muhameda četvrti korijen od 7 890 481. On je smjesta odgovorio – 53, što se pokazalo točnim. Štoviše, kada su naučili jezik znakova, konji su nekad davali spontane primjedbe. Zarif je tijekom jednog ispitivanja od strane profesora Claparèdea iznenada prestao odgovarati i odlupao riječ «umoran», a nakon nje «bol u nozi». Također je Krallu rekao kad je konjušar istukao Hänschena.
Dr. Schoeller i Dr Gehrke su, radeći s konjima iz Elberfelda tijekom 1912. i 1913, upitali Muhameda zašto ne pokuša govoriti umjesto kucanja kopitima. Činilo se da životinja pokušava artikulirati, a potom je otkucao kopitom «Nemam dobar glas». Krallove metode učenja imale su puno sljedbenika, vlasnika pametnih pasa i konja i drugih životinja. No, usprkos inteligenciji, konji iz Elberfelda su mobilizirani u Prvi svjetski rat iz kojega se niti jedan nije vratio.
GOSPOĐA ČUDO
Lady Wonder bila je kobila koja je 33 godine živjela u trošnoj staji na cesti između Richmonda i Petersburga u SAD-u, a umrla je 1957. Njeni vlasnici, gospodin i gospođa Fonda, smatrali su da se sve životinje može naučiti ono što su oni naučil Lady Wonder, ali su pri tom, kao bogobojazni i skromni ljudi, usprkos siromaštvu, odbijali ponude cirkusa i holivudskih agenata.
LADY WONDER I GOSPOĐA FONDA
U staji se nalazio njihov izum, drvena tipkovnica sa slovima, nalik velikom pisaćem stroju. Kad bi Lady nosom pritisnula neku tipku, podiglo bi se određeno slovo. Umjesto učenja matematike, ovi ljudi iz Virginje radije su od konja slušali proricanje i mudre savjete. Tražilo je se da predviđa vrijeme, sportske rezultate, a u nekoliko prilika (detaljno opisanih 31. listopada 1978. u National Enquireru) policija ju je angažirala kao pomoć u traženju nestalih ljudi. Polako, Čudo je ušla u legendu.
Kod Lady Wonder nikad nije bilo sumnji u prijevaru jer se jasno vidjelo kako, bez prisustva vlasnika, tipka po svvojoj tipkovnici. Njene poruke su imale smisla, a kad su se ticale budućih događaja, često su se pokazale točnima. Točno je predvidjela Roosevelta i Trumana kao predsjednike, a službenici konjičkih utrka nagovorili su njene vlasnike da spriječe ljude da ju pitaju rezultate.
Mnogi posjetitelji pitali bi je detalje iz vlastite prošlosti za koje nitko nije znao osim njih, a Lady Wonder bi im o tim, često nemilim ili sramnim događajima, precizno pričala. Nakon toga mnogi od njih odlazili bi iz staje crvenog lica ili u suzama, često optužujući njene vlasnike da se bavim sotonskim stvarima.
Novinar Jack Woodford, koji se Lady Wonder bavio 24 godine, u veljači 1963. je u časopisu Fate opisao neke od svojih susreta. Prvi od njih zbio se 1933. Gospođa Fonda odvela ga je do konja i pitala ima li kakvo pitanje. On je tražio da konj pogodi njegovo ime. Lady je otkucala JACK. Kako se nije predstavio, to ga je iznenadilo, ali odlučio je testirati konja i zanijekao da je to njegovo ime. Gospođa Fonda rekla je konju da proba opet. On je prezrivo pogledao Woodforda i otkucao JOSH. Tako je Woodforda zvala njegova baka, koja je odavno bila mrtva i nitko na svijetu nije znao to ime.
Da spomene i to da se 1658. godine u Londonu održavala predstava koje je glavna zvijezda bio konj koji je mogao brojiti, odgovarati na pitanja i ispaljivati mali top. Od tog vremena mnogi su zabavljači učili životinje da kopitom ili šapom tuku po tlu dok od svog vlasnika ne dobiju signal da prestanu. Tako je ispadalo da konj odgovara ili broji. Jedan konj i jedan škotski ovčar su oko 1891. na pozornici Royal Aquarium u Londonu odgovarali na matematička pitanja, pogađali vrijeme, starost ljudi i slično. Njihov trener je jednom novinaru objasnio da je konja naučio da kuca po tlu sve dok ga on gleda, a da prestane kad okrene pogled drugdje. Za psa signal je bio trzanje rukavice u trenberovoj ruci. No, među konjima iz Elberfelda bio je i slijepi konj Berta, a i druge konje se promatralo kroz rupicu, i bez nazočnosti vlasnika, pa je nemoguće njihovo znanje objasniti svjesnim ili nesvjesnim signalima od učitelja ili istraživača.
Njemački istraživači koji su početkom 20. stoljeća proučavali pametne konje ustanovili su da neki od njih imaju više uspjeha u rješavanju kompliciranih zadataka (poput vađenja trećeg korijena) nego onih jednostavnih. Primijetili su i da je česta pojava da su životinje tim bolje računale čim je njihov učitelj bio inteligentniji i učeniji. Također, pametne životinje često su brkale redoslijed znamenaka pa umjesto 15 rekli 51 i sl. Konji iz Elberflda su ponekad dali pogrešni odgovor, no kad bi ih se upitalo drugo pitanje odgovorili bi točnim odgovorom na prvo pitanje. Takve anomalije, koje su mnogi ustanovili, često su predstavljane kao dokaz da kroz životinje progovara netko ili nešto drugi, a da one same ne razumiju značenje vlastite komunikacije.
PAMETNI PSI
U Italiji, u gradu Fiesoli, živio je engleski seter zvan Arli. Vlasnica mu je bila Elizabeth Mann Borgese, kćer Thomasa Manna, a studirala je komuniaciju između ljudi i životnja. Za Arli je napravila posebni pisaći stroj s slovima dovoljno velikima da ih on može stiskati nosom. Prvo ga je naučila razlikovati napisane simbole, dok pas nije mogao izabrati kartu s rječju «Dog» ili «Cat». Potom je riječi razbila u slova i naučila ga razlikovati glasove. Uskoro je Arli mogao napisati svoje jednostavne želje. Recimo, volio se voziti autom pa bi napisao «go car» .
1913. godine u Njemačkoj, u Mannheimu, terijer Rolf je pokazao svoje matematičke sposobnosti dok je vlasnica Paula Moekel učila kćer računati. Ona nije znala koliko je 2 i 2, pa je u šali upitala Rolfa zna li on. On je šapom otkucao četiri puta. Iznenađeni, nakon toga su ga pitali i druga pitanja i on je uvijek točno izračunao. S vremenom je naučio i abecedu - gospođa Moekel mu je pokazala sva slova, a on je uz svako otkucao jedan broj. Pri tom je najmanje brojeve pridružio slovima koja su se najčešće pojavljivala. Pomoću svoje abecede, Rolf je mogao odgovoriti na skoro svako pitanje koje su mu postavljali ugledni matematičari, zoolozi i psiholozi. Dr. Oshausen iz Hamburga bio je zapanjen, ali i potpuno uvjeren u pseće sposobnosti, kad mu je on izračunao zbroj trećeg korijena iz 1331 i trećeg korijena iz dva. Za sliku krokodila napisao je «Odd beast» (čudna zvijer), a za jesen «apple time» («vrijeme jabuka»).
I Rolfova kćer Lola postala je vješti matematičar. Prilikom odgovaranja na zadatke, desnom nogom bi udarala za jedinice, a lijevom za desetice. Za broj 11 udarila bi s obje šape. S vremenom je naučila i čitati, prvo napisane sume u zadacima, a kasnije i druge riječi. Prošla je rigorozne testove, a profesor Ziegler iz Stuttgarta rekao je da mu je kao znanstveniku dužnost potvrditi da Lola piše i čita vlastitim umnim sposobnostima.
U novije doba slavan je bio pas Chris, koji je živio od 1950. do 1962. na Rhode Islandu. Na sličan način kao i njegovi prethodnici, tapkajući šapom, on je znao brojati, zbrajati, množiti, dijeliti, slovkati, vaditi drugi i treći korijen. Naravno, privlačio je puno pažnje, ali njegovi vlasnici George i Marion Wood štitili su ga od znatuželjnika i čak neprijateljski raspoloženih posjetitelja koji su smatrali da je riječ o sotonizmu, ali su im vrata uvijek bila otorena za mnogobrojne istraživače - kakvi su bili dvojica inženjera koji su Chrisu zadali zadatak za koji nisu znali rješenje, kako bi ustanovili radi li se o čitanju misli. Pas ga je izračunao za četiri minute. Potom su njih dvojica prionauli na isti posao za koji im je trebalo - deset minuta. I ustanovili da je Chris točno riješio zadatak. Chris je par puta nastupio i na televiziji, ali nikad ga se nije sililo da radi kad neće. Iako genijalac, živio je sretnim psećim životom, provodeći većinu vremena kao i drugi psi, lutajući, lajući na mačke i loveći aute. Što je u redu.
Među životinjama-pametnjakovićima prednjačile su mačke, psi i konji, ali se tu našao i jedan slon. Indijski slon Batyr iz zoološkog vrta u Karagandi, u tada sovjetskoj republici Kazahstanu, mogao je reći «Batyr je dobar» i glagole poput «piti» ili «dati». Po tome je postao slavan, pa je njegov snimljeni glas puštan i na radiju. Pričao je tako što bi gurnuo surlu u usta i počeo govoriti.
MAČKE KOJE GOVORE
1963. godine pažnju novinarke magazina Fate privukla je mačka Whitey koja je živjela u Hillside Acresu, na Floridi, u domu obitelji Deem. Oni su je pronašli vani izgladnjelu te udomili, smatrajući da će biti dobro društvo njihovom mačku Blackieu. Šest mjeseci nakon što je stigla u njihov dom, Whitey je skočila na krevet i rekla Ruth Deem: «Mama, I’m hungry». «Što si rekla?» upitala ju je Ruth, a mačka je ponovila zahtjev. Ruth joj je dala hranu i nikome nije pričala o svom iskustvu. Par dana kasnije James Deem je udario Whitey i rekao joj da je zločesta. «I am not a bad cat», rekla je Whitey. «I want out.». Među frazama koje su izlazile iz Whiteinih usta su bile i «Why no one love me?», «I want to go home», «I want out», «I love mama» i «He’s bad», što se odnosilo na Blackiea. Zapanjena novinarka je intervjuirala i mnoge susjede koji su «razgovarali» s Whitey, te potražila stručni savjet parapsihologa u potrazi za objašnjenjem, ali, naravno, uzalud. Nisu je zadovoljili odgovori poput onog da je neki duh opsjeo životinju, što je bilo često objašnjenje za rijetku , ali dobro dokumentiranu pojavu životinja koje su govorile
Ne postoji niti jedna teorija koja bi objasnila postojanje educiranih ili pametnih životnje. Neki smatraju da su to životinje koje su razvile vlastitu inteligenciju, drugi da odgovaraju na svjesne signale svojih trenera ili nesvjesne signale onih koji pitaju (što se , međutim, pokazalo netočnim), a smatralo se i da čitaju misli onog koji pita, da su mediji i da poruke dobivaju iz svijeta duhova i sl. No, pametne životinje ostaju još jedna dokaz da je svijet puno čudnije mjesto nego što smo naučeni misliti.
Share
53 Responses to “ŽIVOTINJE GENIJALCI”
Leave a Reply
Preko ruba znanosti vodi vas Krešimir Mišak
Starije postove možete čitati ovdje
srpanj 14th, 2009 at 8:39
Poznato je da ima pametnih životinja, naročito među sisavcima, ali ne samo među njima. Mnoge od spomenutih stvari su općepoznate, naročito za vlasnike kućnih ljubimaca i farmere. Druge su previše fantastične da bi se u njih tek tako povjerovalo, osobito ako imamo u vidu iz kojeg vremena potječu izvještaji o njima.
Najozbiljniji propust ove priče je potpuno izostavljanje čimpanzi, orangutana, dupina i drugih kitova, zatim slonova, papagaja i hobotnica, a i pčele pokazuju zanimljive sposobnosti, vjerojatno tek kao nekakav oblik nagona. U svakom slučaju, životinjska inteligencija nas ne treba čuditi i bit će na tom području još mnogo interesantnih otkrića, ali samo uz primjenu strogo znanstvene metodologije, a ne na osnovu rekla - kazala.
Evolucija života ne igra samo na jednu kartu. I let se pojavljivao u posljednjih 450 milijuna godina četiri ili pet puta kod životinjskih oblika koji nisu bili uvijek u međusobno bliskom evolucijskom srodstvu, pa zašto ne bi i inteligencija.
Nije loš članak, svakako puno bolji od mnogih prethodnih, ali polovičan i poprilično nedorečen. Neke bajkovite elemente u njemu ipak bi bilo dobro od autora knjige, ali i autora članka (ukoliko je on to u mogućnosti) podvrgnuti puno strožoj provjeri. Izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze. Nedostatak takvih je kronična bolest članaka na ovom blogu.
srpanj 14th, 2009 at 10:39
Konačno da se je netko znanstveniji opet spreman i sa tim životinjskim fenomenom pozabaviti.
srpanj 14th, 2009 at 10:49
Stupajmo hrabro breko ruba znanosti naoružani izvanrednim dokazima kojima nema premca u nepoznata i neistražena područja.
Neobične li rečenice koja samu sebe pobija i odriče si vjerodostojnost jer ne postoje dokazi koji vrijede univerzalno na obje strane ruba.
Priča je bitna jer priča je ko stara mapa s blagom i nakon što ju čuješ možeš ju zakopati i zaboraviti ili se otisnuti u potragu za neizrecivom avanturom.
Nekaj slično se događa i u svijetu s ljudima, jer mnogi su odbacili i zakopali svoj razum, inteligenciju, pa čak i ljudskost iz samo njima znanih razloga koji pak uvijek koketiraju sa strahom ove ili one vrste.
Životinje su nam dalji rođaci i da se nije “bog” upleo i razdvoio nas od njih ne bi danas postojao toliki jaz i nerazumijevanje jer nije svijest jedino iq niti ego kompjutor kako smo si to mi sami objasnili.
Nažalost nije ostalo još previše niti životinja niti vremena, ali nade uvijek ima za neki “ozbiljni” znanstveni rad jedino kaj mi svrha nije jasna pošto ljudi to neće prihvatiti jer im gospodski geni koji vapiju za moći i vlašću nužno trebaju robove za minimum podnošljivosti samih sebe stoga ako to nisu životinje ili ljudi moramo se strpiti do robota kako bi dozvolili da biološka bića ne budu u oboru po kojem pljujemo.
srpanj 14th, 2009 at 12:01
Nema straha Calife, ima još puno vremena i za nas ljude i za naše prijatelje i rođake iz životinjskog svijeta, bez obzira kako bi moglo biti čupavo u međuvremenu (a možda i neće). Samo se treba čuvati IsNoGooda koji bi htjeli biti kalifi na mjestu kalifa i paziti da vam ne priđu s leđa i uvale vam kakvu piramidu.
srpanj 14th, 2009 at 12:23
Vidio sam i ja konja koji računa, lava koji je kronični alkos,psa koji priča sa razbojnicima. Doduše u Taličnom Tomu,ili za mlađe Lucky Luke. Šalu na stranu ovo je napokon tema bez Ickea i zavjera i to mi je super. Mislim da je moguće sve to, pa i kitovi imaju sofisticiraniji jezik od našeg. Jedino kaj je naša prednost pred drugim vrstama naš ego. Da li postoji još koja vrsta na Zemlji koja ubija iz sporta? Ak je pucanje sa šmajserima na jelena sport,šport ili kak već?
srpanj 14th, 2009 at 17:28
Ja sam jako pametan i zaključio sam da su to sve gluposti. Životinje su glupe, a Mišak nema pojma!
srpanj 14th, 2009 at 17:31
Jel nije već nešto tako bilo, tj. na tu temu?
Ne vidim tu neku dimenziju paranormalnog tj. preko ruba znanosti. Možda su to samo izvanredne jedinke svoje vrste?!
srpanj 14th, 2009 at 20:39
i Cosmo i sventevith su dali dobre komentare pa da ne ponavljam, ali moram dodat jednu, e žiku ovo:
Šest mjeseci nakon što je stigla u njihov dom, Whitey je skočila na krevet i rekla Ruth Deem: «Mama, I’m hungry». «Što si rekla?» upitala ju je Ruth, a mačka je ponovila zahtjev.
Pa zamislite da nama ljudima skoči mačka na krevet i kaže da je gladna, to bi bio za ljude toliki šok, da bi većina umrla na licu mjesta, ostala većina završila u ludari….
Ali gđa.Ruth je bila spremna na tu mogućnost….
srpanj 14th, 2009 at 22:36
postoju li slucajevi novijeg datuma recimo poslije 2001. godine!
srpanj 15th, 2009 at 5:45
Za Boga miliga,pa neće nas valjda sad svi početi šokirati i Sanader i Mišak
srpanj 15th, 2009 at 10:38
avajerovatno se psi iznenade kad ljudi zalaju…o ćurkama(tukama) da ne pričam . gledao sam oponašanje tog ćurlik pa one odgovore - iznenade se jer netko komunicira na njihovom jeziku.
Siroti mali ćivava koji papagajski ponavlja \"volim te\" nije dokaz nikakve inteligencije.Da je pitao majstora vodoinstalatera \"je li ti taj navoj 3 osmine cola ili pola cola?\"…e onda bi se baš zamislio…
srpanj 15th, 2009 at 11:09
Izgleda da kako su i ljudi izmanipulirani pa su zaboravili i izgubili sve svoje mogucnosti,(TELEPATIJE,LEVITACIJA,TELEKINEZA,PREDVIĐANJA…) tako smo očito i mi ti izmanipulirani ljudi izmanipulirali životinje da su i one izgubile sve darove koje im je priroda podarila,BIO TO GOVOR,RACUNJANJE ILI NEŠTO DRUGO.
Ocito smo mi svi puno više nego štomislimo da jesmo.
Pozdrav!
srpanj 15th, 2009 at 18:00
Zanimljivo je zasto za ovo prakticno nitko nezna, nitko stvar ne istrazuje I ne pokusva ponoviti.
I cini se da je odgovor jednotavan. Citava stvar se ismijava, proglasava trikom, “vrazjim poslovima” ili se odbacuje I zataskava jer ako bi se pokazalo da su zivotinje pametne kao (ili pametnije nego) ljudi, otkud nam onda pravo zatvati ih, experimentrati na njima, ubijati miljarde njih godisnje i jesti ih.
No ne vjerujem ni da bi eventualna istrazivanja puno promijenila stvari. Sto ocekivati od civilizacije koja prakticno sve ovo sto cini zivotinjama (osim valjda jedenja) cini i ljudima.
srpanj 15th, 2009 at 18:09
PS: Usporedba: Zivotinje i Ljudi:
http://puertogaleradive.com/blog//index.php?title=a_barbaric_whale_and_dolphin_killing_in_&more=1&c=1&tb=1&pb=1
srpanj 15th, 2009 at 18:32
More je crveno - ZAKON!!!
srpanj 15th, 2009 at 18:40
Vi stvarno ne kuzite kolko su zivotinje glupe?
inace ljudi su pametne zivotinje koje jedu druge zivotinje… i druge zivotinje jedu zivotinje… i kaj je tu sad cudno?
oduvjek zivotinje jedu druge zivotinje kaj bi sad moralo biti drugacije?
i veki otkud tebi to : Izgleda da kako su i ljudi izmanipulirani pa su zaboravili i izgubili sve svoje mogucnosti,(TELEPATIJE,LEVITACIJA,TELEKINEZA,PREDVIĐANJA…) ????
tko je to mogao? i kad? valjda dok smo zivjeli na drvetu?
i koje su to darove zivotinje izgubile??? kaj su radile avione ili televizore nekad?
srpanj 15th, 2009 at 19:45
SVE OVO SKUPA JE POSTALO PREZAGLUŠUJUĆE… SMISAO SE TOPI… AHA… PREDSTOJI NAM EPOHA MEĐUHUMANE KOMUNIKACIJE O PRIČAJUĆIM ŽIVOTINJAMA NA VIRTUALNOJ RAZINI… KOMPJUTERI OSLOBAĐAJU, BAŠ…
srpanj 16th, 2009 at 9:07
Hm,kako starim, cini mi se da ljudski moral sve vise korodira. Moj je djed znao reci: \"Covjek je kao biljka, prolista, propupa, procvjeta, zazeleni sazrije kao jabuka koja ultimativno padne na zemlju, i truneci se vraca u \’majku\’ zemlju\". I kad bi humanoidi samo malo razmislili o konacnosti svog i tudjeg zivota, koji ovisi samo o majci prirodi iliti zemlji, vjerojatno bi cinili malo vise dobrog za vrijeme svog bivstvovanja na ovoj planeti. Ali umjesto uspravnog ponasanja, ona stara \"Homo homini vulpus (lupus) est\" jos uvijek caruje medju nama. I sto reci?!
srpanj 16th, 2009 at 9:38
JURA! Ko i kad,pa danas ima ljudi koji to mogu,oni koji su svjesni svojih mogucnosti i sebe,koji se ne ogranicavaju,koji nisu ograniceni materijalnim ko 99% ljudi na ovoj planeti.
Nama treba voda,hrana i krov nad glavom,to su jedine naše stvarne potrebe sve ostalo je izmišljanje tople vode.Ne vijerujem da su životinje glupe zato što ne proizvode drogu,atomsko oružje i coca colu.
I koliko ja znam,mi nikad nismo živjeli na drvetu.Zaboravi na darvina,on je dokazano u KRIVU!
I ono tvoje “ODUVJEK” oduvjek ovo,oduvjek ono,nemoj se ljutit ali to mi je najveca glupost koju mogu cuti.
Mama me tukla oduvjek pa me tuce i sad,to je normalno!
Ljudi oduvjek ubijaju ljude i to je normalno! možda nekom psihopatu
Veliš koje su to darove životinje izgubile! A ja te pitam koje smo to mi dobili? Misliš naš dar uništavanja planete,laganja samom sebi,ogranicavanja SAMIH SEBE,manipulacije drugih,dar stvaranja ratova i ubijanja ljudi.
EJ,KAKO SAM JA DAROVIT,MOGU SA 1km SNAJPEROM UBIT CURICU SA JEDNIM METKOM,BAŠ SAM DAROVIT.
Mogu prevarit najboljeg frendafrenda na jedan dva,koj ja dar imam!
srpanj 16th, 2009 at 13:05
to sto ljudi oduvjek ubijaju druge ljude to mi definitivno nije normalno. to moze biti normalno samo nekom psihopatu, bas kao sto si napisao.
spomenuo si ogranicavanje samih sebe? a prije toga si napisao da nam treba samo voda hrana i krov nad glavom. a to nije ogranicavanje? zelimo jednog dana putovati svemirom. zelimo da svatko ima auto. ne zelimo samo vodu, hranu i krov nad glavom, jer se ne zelimo ogranicavati…zelimo se razvijati…
stvaranje ratova nije dar i ja to nisam napisao… naravno da sam protiv toga…
i gdje i kako mi to unistavamo planet?
srpanj 16th, 2009 at 15:41
@Veki! A zašto bi zaboravili na Darwina? I navedi mi, i objasni, ako ti nije teško, desetak dokaza da je bio u krivu. Valjda si toliko upućen u svoje uvjerenje. Spominjem desetak, a ne jedan, jer ti ja mogu navesti gomilu dokaza da su Darwin i ekipa nakon njega bili u pravu. A nakon toga ću pobiti sve tvoje “dokaze”. Nadam se da je ponuda poštena, jer ni ti ni ja ne znamo kakvim znanjem raspolaže onaj drugi.
A kada tvojem ljudskom egocentričnom “dostojanstvu” već smeta Darwin, onda budi toliko dosljedan i pošten , pa se odreci čitave moderne medicine bar u sljedećih 50 godina. Zapravo nećeš ni morati toliko čekati, jer u tom slučaju možeš nadživjeti srednju životnu dob tek uz puno sreće u okrutnom filteru prirodne selekcije.
I molim te, nemoj brkati kruške i jabuke i za svako sranje ovoga svijeta okrivljavati Darwina i ostale evolucioniste. Najveći živi dokazi našeg majmunskog porijekla su oni koji ga negiraju, a vrlo često su to istovremeno i osobe izuzetno agresivnog i nekontroliranog ponašanja. Nadam de da si se prepoznao u majmunskom ogledalu.
Nažalost, jedan od dokaza da smo razumna bića je i taj da to radimo iz mržnje i zabave. Naša vrsta čak nije ni prva ni jedina u tome na ovom planetu. Samo je puno uspješnija od čimpanzi (bonobe su izuzetak, miroljubivi su) i nekih vrsta delfina i kitova.
srpanj 16th, 2009 at 15:49
@svi, pozdrav!
Ljudi odmorite od filozofskih prepucavanja tipa moj tata je jači od tvoga koja ionako ne vode nikuda uz ovu opaku mjuzu:
http://paranenormalan.blog.hr/2009/07/1626420609/hrvatska-pobjedila-ameriku.html
srpanj 16th, 2009 at 16:21
@KonTiki, e samo si ti još nedostajao! Ne znaš razliku između ruba znanosti i paranormalnog (vidi Misterije svijeta Arthura Clarkea, te Svijet zagonetnih sila), a ne znaš ni cijelu priču o krivotvorini iz Piltdowna, osim ono malo što si pokupio tko zna gdje, vjerojatno od onog ocvalog zapadnjačkog hinduiste- kreacioniste Cremoa. Tome se je baš sve zbrčkalo u glavi i u tekstovima. A o prezentaciji na TV-u da ne govorim.
A nauči više razlikovati filozofiju od znanosti. Siguran sam da si davno napustio balave godine.
srpanj 16th, 2009 at 16:34
Mačke nas kontroliraju
Ako ste se pitali tko vodi kolo, vi ili vaša mačka, mogli ste pitati miševe. Znanstvenici su dokazali da, osim sirotim glodavcima, mačke vrlo uspješno manipuliraju i ljudima.
Kako kućne mačke kontroliraju svoje ljude? Posebnim tipom alarmantnog, zvonkog mijaukanja, tvrdi se u studiji objavljenoj u novom broju časopisa Current Biology.
Ovo je mijaukanje zapravo predenje upotpunjeno zvonkim pozivom upomoć. Naime ljudi često misle da je predenje znak sreće, no mnoge mačke predu jer žele hranu. Ljudima su ovi zvukovi uznemirujući i teško ih ignoriraju.
“Ta mješavina svojevrsnog plača i predenja koji povezujemo sa zadovoljstvom vrlo je suptilan način traženja pažnje. Bez predenja mačke bi vjerojatnije bile izbačene iz sobe”, kaže Karen McComb sa Sveučilišta Sussex.
Prijašnja istraživanja pokazala su sličnost između dječjeg plača i mijaukanja. Prof. McComb kaže da se ovaj mačji plač pojavljuje u maloj količini kad god mačke predu, no pojačava se i dramatično naglašava ako su naučile da će tako pokrenuti ljude.
Osim toga uobičajenije je kod mačaka koje žive sa samcima nego kod onih koje žive u brojnom kućanstvu, koje obično ne pleše kako mačka svira.
T.T.
13.07.2009.
srpanj 16th, 2009 at 19:27
Svi ste vi općenito glupi, a ja sam jako pametan.
Moj uzor i mentor je @Jura kojeg ovom prilikom pozdravljam, općenito najpametniji čovjek na svijetu.
Obzirom da ja znam jako puno o Darwinovoj “teoriji” evolucije koja je povezana sa medicinom, zašto, zato jer sam ja tako napisao, a vjerujem da će se Jura i Jura1 složiti sa menom (mada mislim da je to jedna možebitna podvojena ličnost)!
Trenutno doktoriram na teoriji evolucije i zaključio sam da je moj rođak iz Krapine u stvari karika koja nedostaje između majmuna i čovjeka, to je za mene velika čast jer dokazuje da sam ja onda majmun! Stoga, kreacionisti crknite od zavisti!
To također dokazuje i razlog zašto konstantno u prirodi majmuni evoluiraju u ljude, obzirom da novije teorije govore da su karike koje nedostaju mutacije pa bi prema tome se od čimpanze treba roditi još jedan moj rođak obzirom da se ja već jesam i živi sam dokaz evolucije!
Ljudi nemojte brkati kruške i jabuke, jer više volim kruške kao i svi moji rođaci bonobe!
Navratite ponekad na kavu u zagrebački zoo da vidite kako ližem bale iz nosa, volim to kao i svi moji rođaci, slane su!
Pozdrav!
srpanj 16th, 2009 at 20:16
Jura,kažeš želimo se RAZVIJATI! Nažalost u krivom smislu i smjeru. Ja se želim razvijati ali ne materijalno i fizicki vec duhovno!
To je ono što ti ne shvacaš,ni nemožeš shvatiti jer si se OGRANICIO da duhovno ne postoji,nije ti neki znanstvenik dao dokaz,ili bolje receno neka diploma. To su ona ogranicenja o kojima ti ja govorim a ne putovanja na druge planete. Kad postigneš duhovnu evoluciju onda ti ni netrebaju svemirski brodovi,sve je jedno!
Ogranicavanje je kod nas i naših takozvanih znanstvenika najveci problem,kako ceš nešto otkriti,shvatiti ako si se ogranicio da to što trebaš otkriti ne postoji.KAKO KAŽE TESLA
NISAM IZUMITELJ,JA SAMO OTKRIVAM ONO ŠTO ODUVIJEK POSTOJI
Bakterije su postojale i prije mikroskopa!
Na zadnje pitanje mislim da odgovor nije ni potreban,jer pretpostavljam da ti možda ne živiš na zemlji pa zato postavljaš takvo pitanje.
Tektonik,ja bi ti naveo desetak dokaza ali nažalost ti si se ogranicio, te teorije nisu u knjigama na školskim klupama pa ti to neceš moci prihvatiti,genetika,druge vrste….stoga uzalut da to pišem.
Ali inace da je njegova teorija tocna,nisam siguran da bi danas ljudi svi izgledali ko klonovi. Bilo bi onih koji nisu još dostigli vrhunac evolucije pa bi možda još bili i na stablu kako kaže Jura.
A opet u drugom slucaju mislim da bi neki ljudi izgledali znatno drugacije,ako hoceš naprednije,prilagodljivije prema tom evolucijskome planu.
ALI TO JE SAMO MOJE RAZMIŠLJANJE,MOŽDA TOCNO,MOŽDA SKROZ NETOČNO. KO ZNA. JA ZA SEBE MOGU RECI PREMA KOLICINI ZNANJA KOJE POSTOJI I MOGUCNOSTI DA SAM SIGURAN DA NIŠTA NEZNAM,ZNANJE JE BESKONACNO.
Stoga pozdrav,nadam se da se nitko ne ljuti,to su samo razmjene razmišljanja. Možda cu za koji dan,godinu misliti drugacije. Sve se mjenja
srpanj 16th, 2009 at 22:25
Stvarno mi je zao sto nece niko da polemise samnom u veziNLO ili kako volimo reci leteci tanjiri.Naime,mnogo puta sam procitao da ljudi vide nesto nalik usijanim loptama,pa cak ih i snimaju govoreci da se radi o posjetiocima vanzemljacima.Medjutim mene cudi jedna jedina stvar kako to da astronauti koji stalno su u svemiru pa cak su bili i na Mjesecu a da ih nisu vidjeli.Nije moguce da nisu ih sreli na tim putovanjima,ili mozda nesmiju o tome da pricaju.Dajte da otome povedamo diskusiju toje mnogo interesantnije nego ove piramide koje su vec nasi pradjedovi davno istrazili i vise nisu nikome zanimljivi.Pozdrav svim OVOZEMALJCIMA.
srpanj 17th, 2009 at 4:43
Očekivani odgovor gospodina Vekija, ali barem pošten, za razliku od onog anonimnog debila koji stalno krade tuđe nikove. Valjda mu je to, slično kao u virusa, krajnji domet evolucije.
Ma nitko se ne ljuti, ljudi smo, ali iz tvog posljednjeg komentara se vidi da baš ništa ne razumješ i o onome što vidiš pred nosom. Odakle ti ideja da su ljudi klonovi. Na čitavom planetu još uvijek ne postoje dva genetski identična čovjeka (ukoliko nekome nije potajno uspjelo kloniranje). Iako se unutar vrste genetski razlikujemo tek za 1%, vanjska raznolikost među nama se vidi iz aviona. I o kakvom to evolucijskom planu govoriš? Ako tako nešto postoji, onda to može biti jedino razvoj života prema sve većoj složenosti i raznolikosti.
Zašto bi neki ljudi danas izgledali skroz drugačije ili bili puno napredniji od drugih. Pa stalno dolazimo u međusobne kontakte, razmjenjujemo gene i ideje. Ni jedna ljudska populacija nije izolirana od drugih, što osigurava da razvoj cijele vrste teče manje-više ravnomjerno. Nažalost, nepravde još uvijek ima, a i krize se javljaju s vremena na vrijeme. One su nagovještaj promjena. Ali to neznači da smijemo okrenuti leđa razumu i znanosti. Od toga nam ovisi naš opstanak na ovome planetu.
Razmišljanje o evoluciji i znanosti ti je skroz pogrešno, ali etika ti je OK. Naše znanje je veliko, a neznanje još veće, ali ga ne moramo prikrivati upotrebom bradatih mišakizama. Bolje nam je dobro se upoznati sa metodama i dostignućima suvremene znanosti, pa tek onda krenuti na nepoznate teritorije. Gdje god da nas to odvede.
U svakom slučaju, pošten ti je komentar, za razliku od onog tvog ranijeg koji je bio sav zajapuren od bijesa.
srpanj 17th, 2009 at 7:49
Jel to Anonimni Debil masturbira na svakoga ili mi se samo tako čini? U svakom slučaju, nadimak mu dobro zvuči. Kao onaj Debali Gad iz Austin Powersa.
srpanj 17th, 2009 at 12:50
@Veki drago dijete ja sam jako pametan i ponašam se pokroviteljski prema tebi iz razloga da ipak nešto naučiš.
Ako hoćeš bit ću tvoj veliki brat i odvesti te u zoo da odemo kod Tektonika na kavu.
Ipak ne možemo zanemariti činjenicu da je on dokazao Darwinovu “teoriju” evolucije obzirom da je on karika koja nedostaje iz Krapine. Ja sam osobno ponosan jer je dokazao da su Hrvati pronašli kariku koja nedostaje što nije uspjelo pametnim Amerikancima uz milionske proračune u znanosti.
Samo mi nije jasno zašto se majmuni konstantno ne pretvaraju u ljude u prirodi, ako je evolucija konstantan i neizbježan proces, a prema novim istraživanjima karike su mutacije?!
Ili scijentisti nastoje zaštiti svoga idola Darwina i održati dogme oko evolucije da ih ne pobiju nova istraživanja?!
Ja osobno sve više vjerujem u teoriju evolucije jer dokazuje da Tektonik, HardRock, Jura (i njemu slični, a možda je sve ovo on) su definitivno karike koje nedostaju i dokaz da čovjek konstantno nastaje od majmuna.
@Kaj tebe muči, Njofra. Ti očito nisi anoniman pa ostaje da si samo debil, kao i tvoj drug TvrdiKamen. Nije mi jasno jel mu Hard ime ili prezime.
Nitko vas ne tjera da ostavljate svoje kometare na ovom blogu, a pogotovo da napadate dugogodišnje komentatore kao npr. Veki svojim jadnim pametovanjima samo zato što razmišlja drugačije, kao ni samog autora.
E pa debeo nisam!
@ostali, pozdrav!