navigacija

Harisofobija ili strah od Harisa Džinovića: Više specijalaca za narodnog pjesnika no za narodnu kraljicu

Foto: Tino Jurić/Pixsell

Dvije su posjete obilježile protekli tjedan u Splitu. Jedna je bila posjeta danske kraljice Margarete II koju, zbog životnosti, nazivaju narodnom kraljicom. Druga posjeta je bila ona Harisa Džinovića kojega, zbog pjesama, nazivaju narodnim kraljem. Naočigled nevezani događaji, jer, zaboga neće građani koji su iščekivali najavljeni kraljičin posjet sudjelovati i na performansu Harisovom. Nije to, majci, ista publika.

Ono gdje su im se putovi sreli, Harisovi i Margaretini, bilo je pitanje osiguranja. E, osiguranja! Jer, više je zaštitara bilo u osiguranju pjevačkog nastupa Harisa Džinovića no u osiguranju kraljevskog nastupa danske Kraljice Margarete II.

Ma, Margareta je, po nama Splićanima, mogla slobodno i šetati i divaniti na centralnom trgu, obići izložbu, susresti poslovne ljude kojih je u Splitu pregršt, potom umjetnike kojih je još više od poslovnjaka, a potom naše političare i dužnosnike kojih je bilo više od samih građana. Nikakvih neugodnosti. Nikakvih pitanja. Posjeli smo je na četiri fotelje za mladence i kumove koje su ostale još iz prošlog stoljeća u matičnom uredu u Splitu, od onog nedavnog doba kada nismo još svi skupno prešli na kršćanstvo već se ženili pred matičarem. Za visoke splitske uglednike pak drvene sjedalice (jer su u međuvremenu prešli na kršćanstvo pa im negacija tjelesne ugodnosti nije strani pojam). Kraljicu je preko google.com, pretekla reputacija pa smo saznali da nam dolazi ugodna i fina gospođa, udana, majka sinova, koja je završila tri fakulteta. Saznali smo da govori pet svjetskih jezika, da predivno slika i prevodi sa jezika na druge - jezike. Nekad je i pušila strasno ali je u strahu od sebe same, izglasala zakon i zabranila pušenje na javnim mjestima. Tako je zakonom izbavila sebe od same sebe a, indirektno, i svoje podanike spasila njihovih slabosti.

Sve ove parametre ubacili smo mi, Splićani, u jedan „konverter opasnosti“ u koji smo uložili velike novce iz predpristupnih fondova i strojno saznali faktor rizika. Faktor rizika - nema ga – ovu nećeš moći ni poklonit ni darovat. Neće ti se Splićani oko ove potući, majci. Mirno spavaj dušo moja.....

A onda je najavljen Harisov koncert. I njega je, putem google.com pretekla reputacija. Konačno, sam o sebi pjeva „Nekad sam gori bio, nekad do zore pio...“ Prvo što primijetiš kod Harisa jest njegov gusarski izgled a mi se gusara, na obali, bojimo od pamtivijeka. Al su nam se krvi napili kroz stoljeća, opljačkali nas i snubivali nam čedne žene. Kao drugo, Haris tako dobro pjeva da muškarce rasplače a žene opije i klati, hopa, cupa. A naši muškarci smiju plakati samo u dvije situacije – kada izgubi Hajduk i kada im majka umre. No, Haris tvrdi: „Ako možeš ti suzu pustiti, mogu i ja dvije, draga zbog tebe....“ Meni se Haris, na trenutke, činio moćnijim od Copperfielda – već nakon prvog seta pjesama nije bilo niti jedne čaše na šanku a onda, presedan! Muškarci su se grlili i zagrljeni plesali! A naši muškarci mogu plesati i grliti se samo u dvije društveno prihvatljive situacije – kada Hajduk pobijedi i kada majka preživi a mislilo se da će umrijeti.

Sve ove parametre ubacili smo mi, Splićani, u jedan „konverter opasnosti“ u koji smo uložili velike novce iz predpristupnih fondova i strojno saznali faktor rizika. Faktor rizika – visok – oko ovog dase biti će i suza i plača i batina. Mogli bi se Splićani oko ovoga potući lako. Šalji specijalce!!!

Ocijeni:

1 2 3 4 5

2 (7 ocjena)

Komentari

Registracija
  • Južni Južni

    29.10.2014 u 18:29h

    Vidi se kako masa reagira, ali mi ne želimo glasno priznati da je dobro nešto s istoka
    1 33% 2
  • Južni Južni

    29.10.2014 u 18:29h

    Vidi se kako masa reagira, ali mi ne želimo glasno priznati da je dobro nešto s istoka
    1 33% 2