Mi u Hrvatskoj godišnje proizvedemo 1.629.915 tona komunalnog otpada (otpad koji nastaje u kućanstvu). Trenutna godišnja proizvodnja otpada po stanovniku iznosi 367 kg (europski prosjek 502 kg/ stanovnik).
Od godišnje proizvedenog komunalnog otpada, recikliramo svega 20% – 30%.

Prema projekcijama bi dodatno do 2015. godine proizveli +323.000 tona otpada tj. skoro 1.953.000 tona.

U strukturi komunalnog otpada najviše sudjeluje biorazgradivi otpad te papir i karton. Prema planu Ministarstva okoliša do 2015. godine udio biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagalište trebao bi se smanji na 50%, a do 2020.godine čak na 35%.

 
 Što se sve može reciklirati iz kućnog otpada*?

• papir – u većini gradova postoje posebni kontejneri u kojima se odlaže stari papir, ovi kontejneri su uglavnom plave boje
• PET ambalaža – osim što se može odlagati u posebnim kontejnerima (žute boje), većina dućana otkupljuje ovu vrstu ambalaže. Prilikom predaje ambalaže ne zaboravite oprati boce od tekućine koja je bila u njoj te skinuti čepove. Ambalažni otpad koji se ne nalazi u sustavu povratne naknade može se predati u reciklažna dvorišta.
• staklo – također veći dio naselja ima postavljene kontejnere za odlaganje stakla (zelene boje), u kontejner za staklo ne smiju se odlagati žarulje (naročito fluorescentne), keramika, porculan
• baterije – posebno su opasan otpad. Ako vam se zbog par istrošenih baterija ne ide u posebna reciklažna dvorišta neki supermarketi na ulazu imaju kontejnere gdje ih možete odlagati (crvene kutije).
• stari lijekovi – neiskorištene i/ili stare lijekove možete vratiti u ljekarnu (nemojte ih slučajno bacati u WC školjku)
• biootpad tj. razgradivi otpad u što spada npr. manji ostaci hrane, vrtni otpad i sl., osim što ga možete odložiti u reciklažnim dvorištima, ukoliko imate uvjeta možete napraviti i vlastito kompostište.

*ovo se već uči i u nekim dječijim vrtićima (bravo za njih)

Recikliranje je odličan način za smanjenje otpada i očuvanje okoliša.
Recikliranjem se vjerojatno nećete obogatiti (zapravo to i nije baš istina, jer smo na početku rekli da je to značajna industrijska grana), ali ćete pomoći prirodi, a ponekad i vlastitom budžetu.

Za kraj jedna zanimljivost koja nije direktno vezana uz recikliranje, ali je uz ekologiju. Znate li da je za proizvodnju jednih traperica potrebna 1 litra pesticida i 25 litara nafte?

Kao što znate traperice se proizvode od pamuka. Pamuk uzgojen na plantažama troši do 25 tisuća litara vode/ kilogram, što je 100 dana konzumacije vode jednog Europljanina (!). Proizvodnja pamuka koristi čak ¼ svih proizvedenih pesticida, a poljoprivrednici koji sudjeluju u proizvodnji često od njih obolijevaju. Nakon branja pamuka, on se uglavnom šalje u Pakistan ili Italiju na tkanje, a nakon toga na šivanje u Tunis (tamo se proizvode mnoge modne marke, zbog jeftinije radne snage) – to je onih 25 litara nafte (http://blog.vecernji.hr/novac-i-djeca/page/2/?s=traperice).

I koliko traperica imate u svom ormaru? Reciklirate li ih?

Pozdrav,

Ana & Danijela

Pred kraj, kada su svi već umorni i iscrpljeni od testova, ispitivanja, očekivanja roditelja, školski sati će teći malo sporije. Ali u petak, kada zazvoni i posljednje zvono, osim što će biti zadovoljni svojim uspjehom (nadamo se) trebali bi isplanirati kako će provesti dva i pol mjeseca ljetnih praznika.

Što bi mogli raditi tijekom ljetnih praznika?

Neki će već prvi tjedan ili bar nakon podjele školskih svjedodžbi krenuti na odmor, za one starije preporučamo da potraže sezonski posao (zaradit će za džeparac, a mogu uštedjeti novac za kupnju udžbenika za slijedeću školsku godinu).

Upute djeci:

• Već u lipnju, u školama organizirati će se zamjena/kupnja/ prodaja školskih udžbenika. I to treba pripremiti, prolistati knjige, izbrisati napisane natuknice, izvaditi zaostale papiriće i ostalo. Ne zaboravite detaljno pospremiti i sobe.

• Budući da dio djece, školske praznike provodi u svom rodnom gradu, škole organiziraju razne aktivnosti u svojim prostorijama,raspitajte se o svim aktivnostima.

• Dogovorite s prijateljima druženja.

• Pročitajte knjigu koja nije na popisu lektire.

• Upišite neki tečaj koji niste stigli/ mogli tijekom školske godine (plivanja, sviranja…)

• Odspavajte i odmorite se!

Mama, tata, dosadno mi je!

Žali nam se prijateljica kako njen sin (14 godina) ako mu ona ništa ne organizira, ljeto u gradu uglavnom provodi pred TV-om, Internetom, društvenim mrežama tj. na svim onim medijima koje danas zaokupljaju većinu mladih ljudi.

Mišljenja smo da ih ipak treba potaknuti na obavljanje neke aktivnosti, kako bi ste izbjegli da što manje vremena provode pred nekim od medija.

Zajedno provjerite aktivnosti koje su organizirane u vašem gradu, odaberite jednu ili više njih, mnoge se nude po mnogo nižim cijenama od redovnih ili su čak besplatne.

Knjižnice su također riznica aktivnosti, provjerite što se tamo nudi!

Dva i pol mjesec je dugo razdoblje (tako nekako traje i prvo polugodište), ali ako je to vrijeme dobre zabave i vrijeme kada se radi ono što se jako voli, vrijeme leti.

Organizirajte se i zabavite se. Ono što ste propustili u ovoj školskoj godini, popravite u slijedećoj.

Pozdrav,

Ana & Danijela

Zbog ubrzanog tempa života u kojem danas živimo, ponekad zaboravimo da nas te male očice i uši slijepo slijede i u nama vide uzore.

Razmislite da li bi voljeli, kad odrastu, da usvoje sljedeće obrasce ponašanja:

• otvore poštanski sandučić zgrabe poštu i kad dođu kući kažu:

• “To su računi za režije, to neću niti pogledati da si ne kvarim dan!” i tako kuverte čekaju zatvorene do sljedeće kuverte s opomenom ili

• “Ajme treba platiti rate kredita, sad ću morat u “nedozvoljeni minus”!”

• “Prijateljici mi je rođendan, kupit ću joj nešto skupo da ne misli da sam na njoj štedjela. Nisam baš pri novcu, ali se ne želim sramotiti.”

• “Kad otvorim novčanik, same kartice više ne znam kad mi što dospijeva -stalno prelijevam iz šupljeg u prazno.”

• “Nemam pojma gdje mi je novac otišao ovaj mjesec. Kao da je iscurio iz novčanika, a da me pitaš na što nemam pojma, samo znam da sam na nuli a da ima još 10 dana do plaće.”

• “Danas mi je tako loš dan da mi jedino dobar shopping može pomoći!”

• “Koliko stvari u ormaru koje sam kupila/o, a nikad obučene!”

Zvuči grozno, zar ne? Ovo je ono što djeca ne bi trebala vidjeti kod roditelja i usvojiti kao prihvatljiv obrazac ponašanja.

Ono što bi im trebali ostaviti u nasljeđe jesu vještine razumnog upravljanja novcem.

Djeca trebaju naučiti da se obveze trebaju redovito podmirivati, a ne ih odgađati, jer svako kašnjenje dodatno povećava troškove kroz razne opomene, zatezne kamate i sl. troškove. U ovom slučaju ne mislimo na roditelje koji su ostali bez posla i iz objektivnih razloga su se našli u poteškoćama.

Zaduživanje samo po sebi nije negativno ukoliko se sredstva iskoriste za povećanje vrijednosti vlastite imovine ili investicije koje će rezultirati dobiti u budućnosti. No i ono traži znanje i određivanje osobnog limita zaduženja s kojim se možete nositi i poznavanje proizvoda koji se ugovara (prednosti i nedostataka). Djeca ne bi trebala vidjeti da svoje loše dane pokušavate uljepšati shoppingom, jer ipak kupljeni predmet neće riješiti problem.

Trebali bi vidjeti da imate definiran kućni budžet kojeg se pridržavate i da točno znate svoje troškove i upravljate svojim kućnim budžetom.

Važno ih je naučiti i da se prijatelji ne kupuju poklonima te da postoje drugi načini kako nekome iskazati ljubav. Ako vide da se vi opterećujete što će tko reći, teško ćete ih uspjeti uvjeriti u suprotno kad su oni u pitanju.

                                                ***

Manje je važno koliko novaca ćemo oporučno ostaviti svojoj djeci, a puno je važnije da li iza sebe ostavljamo zrelu i samostalnu djecu koja se mogu brinuti o sebi i razumski donositi  odluke.

Dajmo im u naslijeđe prave osobne vrijednosti da jednog dana mogu s ponosom reći: “E ovo su me naučili moji roditelji i danas sam im na tome jako zahvalan/na.”

Pozdrav,

Ana i Danijela

Za njih velika radost, a za roditelje veliki financijski izdatak. Osim troška putovanja, treba osigurati i džeparac. U istom razdoblju obično dolazi i izdatak za maturalnu večer tako da kraj srednje škole značajno opterećuje obiteljski budžet.

U današnje vrijeme kada brojne obitelji jedva podmiruju osnovne troškove života, zasigurno nije lako osigurati toliki novac u tako kratkom vremenu.

Što napraviti kako bi se izbjegao financijski stres?

Pripreme za troškove maturalnog putovanja i maturalne večeri mogu početi već u prvom razredu srednje škole. Možete otvoriti poseban štedni račun na koji ćete namjenski uplaćivati manje iznose svaki mjesec.

Bilo bi dobro da dijete zna da namjenski štedite za navedene izdatke, te da se dogovorite da i ono da svoj doprinos. Ukoliko dobije novac za rođendan ili neki drugi događaj možete se dogovoriti da ga uplaćuje na taj račun. Sezonski rad prije maturalnog putovanja može povećati njegov džeparac na putovanju.

Kroz četiri godine može se planskim izdvajanjem sredstava za ovu namjenu prikupiti potreban iznos, što će biti korisno iz više razloga:

•       dijete sudjeluje u prikupljanju novca, a time će više razumjeti njegovu vrijednost

•       nećete se morati zaduživati kako bi financirali ove izdatke i plaćanjem kamata dodatno ih povećati.

Dogovorite prije puta koje izdatke mora pokriti novac koji nosi sa sobom. Ukoliko dijete nosi džeparac koji je sam zaradio budite sigurni da ga neće nerazumno potrošiti.

To će biti i test njegove financijske zrelosti jer financijski zrelo dijete na putu neće drugi dan ostati bez novaca.

 ***

Mediji naše maturante obasipaju savjetima kako “glamurozno” izgledati na maturalnoj večeri i što je sve “must have” za taj dan, tako da izdaci te večeri mogu premašiti racionalnu računicu.

Recite svom maturantu da će, ma što god taj dan odjenuo, biti prekrasan jer ga krase njegova mladost, jednostavnost i unutarnje bogatstvo.

Njihov osmjeh i dobro raspoloženje tu večer najveći su as u rukavu, jer kako izgleda obješeno lice, pa makar i u glamuroznoj haljini ili odjelu?

Pozdrav,

Ana i Danijela

Bilo je baš lijepo vidjeti sve te mlade kako se raspjevani i u dobrom raspoloženju zabavljaju po ulicama grada.

Posebno nam se svidjela jedna skupina maturanta koja je improvizirala slavonski bend i uz izmišljene instrumente otpjevala nekoliko slavonskih pjesama.

Ne ulazeći u pojedinačne slučajeve koji su prešli granicu dobre zabave, moramo primijetiti da je bilo lijepo vidjeti mlade ljude koji slave završetak jedne tako važne faze u njihovom životu – srednje škole.

Iako su se taj dan dobro zabavljali, do kraja školske godine čeka ih još puno obveza i donošenje važnih životnih odluka.

U današnjem postu govoriti ćemo o mladima koji će nakon završene srednje škole započeti samostalan život.

Za samostalan život mladi bi trebali posjedovati određene vještine i znanja kako se ne bi desilo da jednom kad napuste obiteljski dom, zbog nedovoljne samostalnosti imaju stalnu potrebu da se vraćaju kući po “nešto”.

Prva prilagodba je zasigurno prihvaćanje razdvojenosti od obitelji. Obitelji u kojima postoji sklad i jaka povezanost među članovima obitelji, razdvojenost i veća razdoblja samoće mogu predstavljati težak prvi korak. Kako je rekla jedna naša prijateljica dok mi je sin bio kod kuće uvijek sam ga kudila da ostavlja sobu u neredu, sad kad je otišao i kad je sve uredno, nedostaje mi taj nered.

Drugi važan preduvjet za samostalan život, posebno u današnje vrijeme su financijske mogućnosti i financijska zrelost, tj. da dijete ima posao ili osigurane izvore prihoda ukoliko odlazi na studij i zna upravljati osobnim financijama. Ukoliko će dijete studirati u drugom gradu bilo bi dobro da se razmisli i o honorarnom poslu jer većini roditelja financiranje studija predstavlja značajan izdatak. S obzirom da odvojeni život znači samostalno plaćanje režija, kupnju namirnica, odjeće, obuće, bilo bi dobro da su djetetu do osamostaljenja jasni svi principi života u skladu s vlastitim mogućnostima – i naravno da ih primjenjuje…

Održavanje kućanstva i kuhanje još jedan su od preduvjeta za samostalan život. Može li se dijete samostalno brinuti o svojoj prehrani i kućanstvu ili njegova samostalnost uključuje nošenje robe roditeljima na pranje, i svakodnevne ručkove kod mame? Da li se njegovo kulinarsko umijeće sastoji od popisa fast food restorana obješenih na frižideru, ili se ipak u njegovim loncima kuhaju zdrava jela?

Još jedno pitanje koje se nameće je koliko vaše dijete zna upravljati svojim slobodnim vremenom? Ovo je vještina koja se uči još od ranog djetinjstva. Naime jednom kad dijete napusti obiteljski dom i preko noći samostalno počne raspolagati svojim vremenom može se desiti da se “kradljivci vremena” uvuku pod njegov krov. Kako bi se izbjegla ova situacija, dijete treba navrijeme početi učiti da upravlja vremenom. Zapisivanje obveza na papir i raspoređivanje vremena na dnevnoj i tjednoj osnovi može biti od pomoći. U raspoređivanju obveza važno je svakodnevno odrediti i prioritete. Jednom usvojena vještina upravljanja vremenom djetetu će biti korisna ne samo u njegovom privatnom već i poslovnom životu.

Ne treba zaboraviti i poduzimanje mjera za osiguravanje osobne sigurnosti i sigurnosti novog doma.

Našim dragim maturantima želimo da im život ne skine prebrzo šarene naočale i osmjeh s lica iako smo svjesne da ih čeka vrlo teška borba za pronalazak radnog mjesta ili upis na fakultet.

Pozdrav,

Ana i Danijela

I dok se pitate kako je samo vrijeme tako brzo proletjelo, jedna suza lagano klizi niz vaš obraz. Film se u glavi odmotava velikom brzinom i već ste u nekom polu transu na izlazu iz crkve ili matičara. Svi vas ljube, grle, čestitaju, konfeti lete na sve strane, a vi još niste sebi došli od onoga trenutka kad vam je u glavi odzvonilo ono sudbonosno “da” koje je vaš “mališan” izrekao bez imalo treme.

Iako se trudite izgledati veselo i opušteno, odjednom kao da je u glavu ušao roj pčela sa tisućama pitanja:

• Što će im život donijeti?

• Da li je moje dijete spremno preuzeti na sebe obveze koje donosi bračni život?

• Da li je moje dijete samostalno?

• Da li je to prava osoba za nju/njega?

• …

Vjenčanje kao ogledalo samosvjesnosti i samopouzdanja

Vjenčanje je odlična prilika da si priznate koliko ste samosvjesni i zreli. To je test i za roditelje i za mladence.

Ukoliko je vaše dijete, ili vi kao roditelj u kategoriji onih koji se stalno trude svidjeti drugim ljudima i potvrdu svoje vrijednosti traže u očima i priznanjima drugih ljudi onda i organizacija vjenčanja može se pretvoriti u pravu noćnu moru.

Takve osobe obično organiziraju vjenčanje razmišljajući o tome što bi se moglo svidjeti uzvanicima, kako ih impresionirati te u težnji za savršenstvom izlete iz razumnih okvira.

Njihove liste uzvanika, u analizi pogrešnih kriterija, postanu nerazumno dugačke tako da na nekim svadbama sad već bude i preko 500 uzvanika.

Koga pozvati na vjenčanje?

Koliko ima smisla pozvati nekoga samo zato jer je rodbina, iako se niste čuli godinama i nemate pojma što se događa u životu tih ljudi. Ima li smisla pozvati neke stare prijatelje koje niste vidjeli i po više od 10 godina i više im niti adrese ne znate?

“Presjeći” listu uzvanika često je ljudima teško jer im je važno što će reći rodbina ako ih po kriteriju srodstva ne uvrste na listu. Zar je važno što misli netko s kime nemate kontakte? Niste se čuli godinama ranije, pa nećete niti ubuduće, jer da ste bili na istoj valnoj duljini i da vam je bilo stalo do tih osoba, kontakt se nikada ne bi niti prekinuo, posebno u današnje vrijeme kad su na raspolaganju brojna sredstva za komunikaciju: telefon, e-mail, Facebook, Skype…

Ponekad roditelji inzistiraju da se na popisu nađu njihovi prijatelji, što izazove negodovanje mladenaca. Ne zaboravite da to nije vaše vjenčanje, nego vjenčanje vašeg djeteta. Svoje prijatelje uvijek možete počastiti posebno.

Kriterij za slanje pozivnica trebao bi biti da se na listi nađu samo osobe koje volite i cijenite te s kojima dijelite iste emocije. Ako se okružite s pravim prijateljima, ljudima s kojima dijelite pozitivne emocije i s kojima ste na istoj valnoj duljini, pa makar ih na vjenčanju bilo samo 5, budite sigurni da ćete se odlično osjećati jer ćete biti opušteni i veseli.

Pravi prijatelji vaše vjenčanje doživljavaju kao poseban dan i preko usta im neće proći niti jedan negativan komentar. Pravi prijatelji vas ne osuđuju i ne ogovaraju, a za druge što vas briga.

Što je razuman trošak za vjenčanje?

Granica su isključivo vaše mogućnosti. Prekomjerno zaduživanje radi vjenčanja nema smisla, jer raskošnost svadbe nije u nikakvoj korelaciji sa budućom srećom u braku.

Mnogi ljudi se zadužuju kako bi financirali organizaciju vjenčanja jer kao što smo uvodno rekle žele impresionirati uzvanike ili smatraju da su u obvezi pozvati određene ljude te lista uzvanika nerealno naraste. To je potpuno pogrešno.

Još jednom ponavljamo i to uvijek imajte na umu, onaj tko vam je pravi prijatelj itekako razumije vašu situaciju i neće se ljutiti/ogovarati vas ako ga ne pozovete ili ako se pojavite u skromnijem outfitu. Ako se naljuti, onda preispitajte kvalitetu vašeg odnosa. Bolje ljude upoznati navrijeme.

Što odabrati za jelo?

Jelovnik je još jedna stavka koja bi trebala biti odraz želja i mogućnosti mladenaca.

Događa se da roditelji inzistiraju da se na jelovnik doda neko tradicionalno jelo, bez obzira da li se ono uklapa u viziju jelovnika koji su odabrali mladenci, ili uopće ne uklapa. Rekla bi jedna naša susjeda: “Lipa moja ma kakav ti je to pir bez janjetine!”. Oko te janjetine često se lome koplja. I eto povoda za ogovaranja i nezadovoljstvo ako se janjčić ipak nije okrenuo.

Vjenčanica

Obući vjenčanicu po prvi put na sebe evocira posebne emocije kod žena. Taj neobičan odjevni predmet za svega par sekunda pretvori vas u bajkovitu verziju sebe same. I dok se gledate kako vam lijepo stoji ta prekrasna vjenčanica pojavljuje se dilema. Kupiti ju ili iznajmiti? Obično u odluci prevagne želja da se vjenčanica sačuva za uspomenu.

Ako ćemo biti realni i praktični, onda je bolje vjenčanicu iznajmiti, jer od vjenčanja za uspomenu ostaju slike i snimke, a velika kutija s vjenčanicom koju ćete gurati po stanu teško da će s vremenom postiti nešto više od lijevog smetala koje ste skupo platili. Stoga razmislite dobro prije nego kupite vjenčanicu, da li je bolje da te novce utrošite za nešto zanimljivije – npr. neko lijepo putovanje.

*****

Popis stavki koje se još mogu navesti je dugačak – ovisi o preferencijama, ali što je najvažnije mogućnostima mladenaca.

Bilo kako bilo, ono što je važno je da mladenci taj dan trebaju biti veseli i sretni, a ne opterećeni i premoreni, a da im taj dan ne bi prisjeo u organizaciji se trebaju voditi svojim željama, ali i mogućnostima te odbaciti razmišljanja “Što će drugi misliti ako vjenčanje organiziramo po svom guštu”. Okružite se dragim ljudima s kojima dijelite uzajamnu ljubav i poštovanje i uživajte! 

Pozdrav,

Ana i Danijela

Ne znamo da li ste pogodili o čemu se radi, ali govorimo o starim zaboravljenim igrama za djecu u kojima smo uživali u našem djetinjstvu (prije više od 30 godina – Ups! Zar je već toliko prošlo???).

Većina roditelja danas odlazi u trgovine s igračkama u potrazi za didaktičkim igračkama. Prvo detaljno proučavamo što piše na kutiji, najčešće provjeravamo za koju su dob namijenjene, da li su didaktičke, koliko potiču kod djece kreativnost, razmišljanje, koliko igrača može sudjelovati i najčešće što je riječ stručnjaka glasnija, a brand poznatiji to je igračka skuplja.

I tako dok više niti igračku ne znamo izabrati bez da nam netko potvrdi da je ista prilagođena upravo za naše dijete, potpuno smo zaboravili one stare igre uz koje smo odrastali, družili se i odlično zabavljali.

Nikome više niti ne pada na pamet prisjetiti ih se i pokazati djetetu. Negdje u prošlosti ostale su zaboravljene. Iako za njih nemamo pisanu potvrdu stručnjaka za koju su dob prilagođene i što potiču, ono što kao laici možemo zaključiti je da su bile puno zabavnije i društvenije nego većina igara na koje su upućena današnja djeca.

Prisjetimo se samo nekih:

• u Dalmaciji smo govorili: Idemo se igrati „na laštik“ (ili gumi gumi), a glavna faca bila je tzv. “luta” koja je ispravljala sve ostale u igri. Bez problema bi „laštik“ digli do iznad razine vrata i preskočili. Sad se samo sa sjetom možemo prisjetiti tih dana jer već odavno ne možemo preskočiti niti “crviće” . Pitanje je i koliko djece u dobi od 7 godina danas uopće može preskočiti laštik u visini svoga vrata? Laštik su uglavnom igrale cure i pokoji dečko i to satima. Iako na kutiji od lastika nije pisala riječ stručnjaka već i laik zna da je igra bila zabavna, kreativna, usmjerena na postizanje određenog cilja, kompetitivna, razvijala timski duh i aktivirala gotovo sve mišiće igrača, podižući stalno letvicu naviše.

• grupa traži grupu – u današnje vrijeme kad većina mladih zabavu pronalazi sjedeći pred računalom, na Faceu i igrajući druge, uglavnom virtualne igre, teško nam je iti zamisliti malo veće društvo grupirano u dvije grupe koje se satima traže. Iako je i ova igra zabavna i zahtijeva timski rad, snalaženje u prostoru, boravak na otvorenom, nekako ju je vrijeme pregazilo…

• igre „puža“ i „zoge“ bile su još dvije zabavne igre za mlađe koji su zogove i puža na ulici iscrtavali kredom, ili još češće od kamena vapnenca.  Na jednoj nozi neumorno bi skakali satima po iscrtanim kockama. Nije bilo lako održati ravnotežu, ali svako dijete bi ubrzo svladalo vještinu i moglo se priključiti ekipi na igralištu.

• graničara – ova igra je također uključivala velik broj djece. Trebalo je izbjeći da te lopta pogodi.

Neke igre nam se iz ove perspektive čini da su bile malo opasnije, kao npr. “Trule kobile”, ali ipak smo svi preživjeli.

A pjevanje u kvartu s ekipom u ljetnim večerima da i ne spominjemo…

Možda je vrijeme dok se još sjećamo da svoje mališane odvedemo u prirodu ili ispred kuće i podučimo nekim starim zabavnim igrama koje će ih vratiti prirodi, društvu, maknuti od računala i virtualnih igara. Dok smo mi za vrijeme pauze u školi trčali razapet lastik i skakati, većina današnjih osnovnoškolaca čim zvono zazvoni sjeda na pod i pali mobitel, provjerava Face i što se događa u njihovom virtualnom svijetu.

Djeca bi zasigurno zavoljela ove igre da im ih netko pokaže. One bi donijele zabavu vašem mališanu, ne bi pale u potpuni zaborav, a uštedjeli bi i ponešto novaca jer ne bi morali kupovati igre koje nakon 1 – 2 dana najčešće završe na hrpici zaboravljenih igračaka u nekom kutku dječje sobe ili dnevnog boravka.

Pozdrav,

Ana i Danijela

Često čujemo komentare tipa:

• kako ću štedjeti kad nemam od čega živjeti?

• savjetuju mi da dio novca treba uvijek u nešto uložiti, a ja nemam niti za platiti režije!

• treba misliti na starost – ma kakva starost kad ne znam kako ću preživjeti do sljedećeg mjeseca!

Ovo je surova stvarnost osoba koje žive na rubu egzistencije, ali nažalost i onih koji su se zbog nedovoljne kontrole nad potrošnjom doveli u situaciju da žive “na financijskom rubu” i u stalnom financijskom “neredu”.

Budućnost je sama po sebi na neki način neizvjesna i ne možemo biti sigurni da ćemo do smrti uživati u financijskom blagostanju, ali niti da smo osuđeni na doživotnu neimaštinu. Stoga jedino što znamo sa sigurnošću je da trebamo usvojiti određene financijske vještine i navike koje će nam osigurati mogućnost prilagodbe u obje situacije.

Kad voda dođe do grla puno je teže pronaći se u raznim financijskim savjetima. Štoviše takvi nas savjeti u tim situacijama, blago rečeno, iritiraju. Pitamo se da li savjeti dolaze s drugog planeta.

Naučiti se živjeti sa unaprijed određenim budžetom vještina je koju treba savladati i upravo zbog toga je važno da se s financijskom edukacijom počne od ranog djetinjstva.

Djecu je važno:

• naučiti razlikovati želje od potreba

• upoznati ih s utjecajem medija na odluke o potrošnji

• naučiti ih kako da izbjegnu impulzivne odluke pri kupnji

• da od ranog djetinjstva počnu sa štednjom i definiranjem ciljeva zbog kojih štede

• naučiti ih kako izbjeći prekomjerno zaduživanje te upoznati ih s posljedicama istoga

• da raspolažu određenim budžetom te da postepeno preuzimaju odgovornost za svoje financije.

Učenje kroz primjenu je ključno u financijskoj edukaciji mladih, posebno da bi razumjeli često puta složene pojmove vezane za financije i upravljanje osobnim financijama.

Uvođenje reda u osobne financije ključno je za uspostavu emocionalne i psihičke ravnoteže.

Financijski stres izazvan prekomjernim zaduženjem uslijed nekontrolirane potrošnje dovodi vas u jednu situaciju u kojoj se odjednom svega morate odreći, a to nikome ne bi poželjeli.

Stoga naučite vaše dijete što znači uskladiti vlastite mogućnosti i potrebe i zasigurno ćete mu pomoći da kao odrasla osoba ne dođe u financijski škripac zbog toga jer se zaigrao u potrošnji.

Pozdrav,

Ana i Danijela

Vrlo često čujemo i starije kako zaključuju o nečijem materijalnom bogatstvu na temelju onoga što vide: nekretnina, vozila, plovila, odjeće… Pitanje je što znači biti “bogat”? Bogatstvo je relativan pojam. Kad govorimo o materijalnom bogatstvu, netko tko ima dvije kuće s bazenom nema ništa naspram onoga što ima npr. Bill Gates. Što ako je imovina opterećena hipotekama, a posao baš ne cvjeta, ili su apetiti veliki? A što kažete na one koji su stekli financijsko blagostanje, a na tom putu su se vodili izrekom “Daj Bože da budem bogat i anoniman!”.

Lijepo je imati velike kuće, bazene, jahte, ali ono što je pravo umijeće jest zadržati stečenu imovinu, po mogućnosti dulje od jedne generacije. E to već zahtjeva određena znanja, vještine i odgoj.

Naime, uočile smo dvije krajnosti u ponašanju roditelja, koji imaju veće financijske mogućnosti, u odnosu prema djeci. Jedni koji djeci daju samo da uživaju u financijskom blagostanju obitelji, bez većih odgovornosti i to pod geslom: “Ako ja već nisam imao u mladosti, neka sada moje dijete uživa!” i drugi koji svoje veće financijske mogućnosti kriju od svoje djece. Pitamo se kakvu poruku šalju svojoj djeci?

Ako krijete od djece da imate određene financijske mogućnosti šaljete im poruku da je novac negativan i da se trebaju sramiti što su dio imućnije obitelji, što jednako tako nije dobro kao i omogućiti im sve bez veće odgovornosti.

Djeca koja zahvaljujući radu svojih roditelja uživaju financijsko blagostanje imaju još veću odgovornost usvojiti financijska znanja i vještine da očuvaju imovinu koju su stekli njihovi roditelji za života. Oni, isto tako, tek trebaju zaslužiti da roditelji s njima podijele ono što su stekli. Stoga užitak bez odgovornosti ili skrivanje činjenica zasigurno nisu dobar put da dijete razvije ispravan odnos prema novcu.

Bez obzira da li je obitelj imućnija ili nije, odgovornost roditelja da educiraju dijete o upravljanju osobnim financijama je ista, s tom razlikom da ukoliko raspolažete s većom imovinom u startu trebate voditi računa da vaše dijete od vas usvoji potrebna znanja kako upravljati imovinom kojom raspolažete, da se ne bi desilo da im nakon što vas jednog dana ne bude ostavite prevelik teret s kojim se neće znati nositi, a vaš rad i trud nestanu preko noći.

Ne zaboravite da nema tog novca koji se ne može potrošiti velikom brzinom ukoliko niste financijski pismeni i nemate usađene moralne vrijednosti i duhovno bogatstvo.

Veliki uspjeh za svakog roditelja je kad u starijoj dobi može reći: “I da danas umrem znam da iza sebe ostavljam samostalnu djecu i da za njih ne trebam strepiti!”. Cilj je iza sebe ostaviti samostalnu i odgovornu djecu i to je najveće bogatstvo koje im možemo dati.

U kombinaciji financijske edukacije, razvoju samostalnosti, moralnosti i duhovnog bogatstva leži nepisana formula za razvijanje ispravnog odnosa prema novcu.

Pozdrav,

Ana i Danijela

 Na ulazu u slastičarnu stajala je jedna prekrasna i simpatična šestogodišnjakinja koja nas je ljubazno pozdravila i s osmjehom na licu pozvala da posjetimo njezinu novootvorenu slastičarnu. Kako nam je odmah dala do znanja: “Najbolju u gradu!”.

 Umjesto kod njezine mame na kavi, završile smo u njezinoj slastičarni u kojoj je ponuda kolača bila na nivou, ako ne i bolja od ponude u ekskluzivnoj slastičarni Ladurée na Champs-Elysées u Parizu. Sve kolače djevojčica je pripremila sama, a u ponudi su bili kolači od različitih vrsta voća. Nismo odoljele, a da ne slikamo njezine prekrasne kolače – skrećemo pažnju kako je na svakom kolaču istaknula cijenu. Obzirom da je to bilo razdoblje pred Uskrs u ponudi je imala i uskršnja jaja.

Vrlo strpljivo i ljubazno nam je prezentirala svaki kolač pojedinačno i rekla da odaberemo koji nam se najviše sviđa. Kad smo odabrale, ljubazno nas je uputila do blagajne za kojom je sjedila ona i s kojom je vrlo suvereno vladala.

U maniri nekakvog marketinškog gurua pogledala je u našu košaricu i rekla: “Čestitam, odličan izbor!”. Kupile smo torte, kolače i specijalno dekorirana jaja, a djevojčica je sve uredno zbrojila i ispostavila nam račun. Sve po zakonu – izgleda da je i ona ponešto čula o fiskalizaciji.

Na blagajni nas je pitala: “Hoćete li našu karticu za bodove?”, mi smo naravno prihvatile i ona nam je umanjila račun za 1 kunu. U svojoj posudici imala je izrezane papiriće sa popustima i svaki je vrijedio po 1 kunu. Dali smo joj 50 kuna u novčanicama koje je ona izrezala i uredno nam je vratila jednu kunu. Čak nam je ponudila ako kupimo kolač i puding da ćemo dobiti 2 kune popusta. Popust je vrlo transparentno iskazala na računu i lijepo nas ispratila iz trgovine riječima: “Hvala i dođite nam opet!”.

Obzirom da nas je oduševila svojom kreativnošću, ljubaznošću i poduzetničkim duhom, pomogle smo joj da izračuna koliko je na kraju dana novaca zaradila. Ova, zasigurno buduća uspješna mlada poduzetnica, vrlo brzo je shvatila kako će od 50 kuna koje je zaradila trebati platiti sastojke za kolače, režije za trgovinu, isplatiti sebi plaću, porez i da će joj na kraju dana ostati manje od 50 kuna. Uz malu pomoć, “bacila” je računicu na papir i izračunala da će joj ostati 20 kuna.

U svega 20-tak min., za nju složeni pojmovi kao što su: poduzetništvo, poduzetnik, marketing, promocija, reklama, trgovina, fiskalizacija, prodaja, ponuda, prihodi, rashodi, dobit, usluge, cross-selling, popusti, ostatak… – dobili su sliku i ton.

Kroz igru djeca brže i lakše uče, stoga je igra najbolji način za približiti im njima često puta složene i nerazumljive pojmove vezane za financije i poduzetništvo. Uz malo mašte i kreativnosti učenje može biti zabavno i tko zna, možda baš vaš mališan kad odraste svoju kreativnost i inovativnost iskoristi za pokretanje uspješnog businessa i postane sam svoj šef! Sretno!

Pozdrav,

Ana i Danijela