Svijet u ovom trenutku potresa jedna od najvećih ekoloških katastrofa u povijesti, gdje je (za sada) isteklo preko 100 tisuća tona nafte.
Postoje svjedočanstva radnika koji tvrde da je još u ožujku BP znao za probleme, ali zbog straha od gubljenja vremena (čitaj : novca), vađenje nafte nije prestalo ni na trenutak.

Foto: DOE

Možda se nije loše nakratko vratiti u ne tako davnu povijest i pogledati kakva je zapravo tvrtka BP.
Vjerovali ili ne, ali BP je korporacija koja se smatra najekološkijom naftnom kompanijom na svijetu, a čiji je predsjednik na Dan planeta Zemlje 1999. godine u zgradi UN-a dobio nagradu za ekološko vođenje tvrtke.
Istovremeno, uz svoj brižljivo njegovan „zeleni“ imidž, BP je tvrtka koja godinama pokušava dobiti koncesiju za bušenje na zaštićenim područjima Aljaske, kao i unutar Arktičkog kruga. Ne trebam posebno napominjati da bi milijarde dolara koje bi BP zaradio u (za sada) netaknutim dijelovima Zemlje, bili plaćeni potpunim uništenjem načina života ljudi i životinja koji tu već generacijama obitavaju.

Priče o neutjecaju na okoliš mi se čine poprilično neuvjerljive, tim više ako se zna da je BP već „prolio“ 200,000 galona nafte koje su mu procurile iz cjevovoda na Aljasci, a do sada je platio ukupno oko 550 milijuna dolara odšteta radi onečišćenja okoliša. Vjerujem da ljudima na Aljasci, kao ni ovim u Meksičkom zaljevu neće puno značiti što će BP ponovno transferirati jedan dio profita u državni proračun SAD-a.

Moram se upitati, ako se „najzelenija“ naftna kompanija na svijetu ovako ponaša prema okolišu, što tek onda rade ostale kompanije?
Na žalost, primjera kao što je BP ima mnogo, pa čak i unutar Hrvatske.
Prije mjesec dana županijski vijećnik HNS-a Andrej Poropat prosvjedovao je protiv izgradnje nove koksare pokraj Bakra. Vijećnik prosvjeduje, jer je INA izabrala po njih najjeftiniju, ali ujedno i ekološki najlošiju varijantu.
Uz to mu nije ni jasno kako je studiju utjecaja na okoliš mogla raditi tvrtka EKO INA, kojoj je ta ista INA zapravo vlasnik.

Ovo nije za čuditi, već je zapravo klasičan modus operandi jedne korporacije (što INA u hrvatskim okvirima svakako jest).
Korporacija je po definiciji pravna institucija koja mora nepopustljivo i bez izuzetaka djelovati u vlastitu korist, bez obzira na štetne posljedice po druge (okoliš).[Joel Bakan - Korporacija]

Recimo to jednostavnim jezikom : ukoliko tvornica mora staviti filtere na dimnjak koji koštaju 10 milijuna kuna, a istovremeno kazna zbog onečišćenja okoliša iznosi 5 milijuna – svaka će „moderna“ korporacija rado platiti kaznu i istovremeno nastaviti onečišćavati okoliš, jer je to profitabilnije.
Upravo to je ovom priliko radio i BP, a zbog toga imamo situaciju u Nigeriji, gdje masovno istjecanje nafte traje već desetljećima, a nitko ništa ne poduzima. Jednostavno, svijet za Nigeriju nije briga, a nijedna nigerijska Vlada nema snage sankcionirati počinitelje ovog ekološkog zločina. Stoga nema ni razloga investirati u nove tehnologije, jer je jeftinije koristiti stare cijevi s obzirom da sankcija nema.

Jedan od „vrhunaca“ ove poslovne filozofije se dogodio u SAD-u 70-tih godina prošlog stoljeća, kad je GM napravio konstrukcijsku pogrešku na novom automobilu. Proračunali su da bi ih popravak greške koštao 8,6$ po automobilu. Istovremeno, izračunali su da će biti otprilike 500 smrtnih slučajeva zbog njihove greške, što bi ih uz odštetu od 200,000 $ za svaku smrtnu posljedicu koštalo 2,4$ po automobilu (predvidjeli su prodaju od 41 milijun vozila). GM naravno nije napravio neophodne izmjene, već je odlučio isplaćivati odštete obiteljima poginulih, a priča je u javnost izbila na jednom od suđenja.
Prosječnim ljudima izgleda strašno, ali jednostavno - tako je bilo isplativije.

Jasno je da je u ovakvim situacijama zakonska regulativa od velikog značaja. Stoga se korporacije bore da se smanje zakonske regulative koje ugrožavaju profitabilnost korporacija, jer bez obzira na žrtve – profit se mora ostvariti.

A, kada se dogodi nesreća poput ove sadašnje, onda se predsjednik Obama iznenadi što po zakonima SAD-a platformi BP-a nisu trebale nikakve dozvole, pa čak ni studija utjecaja na okoliš, jer su birokrati u jednoj službi procijenili da nema rizika od nesreće.
Predsjednik se danas čudi tko je i zbog čega donio takav zakon.(iako je odgovor više nego jasan)
Za amerikance je možda nešto novo vidjeti ovako javno začuđenog predsjednika, ali u Hrvatskoj smo (nažalost) odavno navikli na začuđene političar(k)e.
Obama čvrsto obećava da će pravila u SAD-u od sada biti.
A u Hrvatskoj?

p.s.

„Njegovo veličanstvo Profit“ je direktan krivac i za ukidanje određenog broja rodilišta po Hrvatskoj.
Jasna je odluka ministra Milinovića : imati nekoliko rodilišta na određenoj udaljenosti nije profitabilno.

Jasno je i da je reforma zdravstva nužna kao i to da netko mora platiti troškove ovih rodilišta, ali i ovdje se moram upitati jednu stvar : ako smo prije 50 godina, u „vremenu mraka“ i u neusporedivo lošijoj ekonomskoj situaciji mogli imati rodilišta u Makarskoj, Imotskom ili Đakovu, kako je moguće da smo u 21. stoljeću (i na pragu ulaska u EU) prisiljeni ukinuti ista, te trudnice u visokom stupnju trudnoće tjerati na putovanja u susjedne gradove?
Želimo li imati društvo socijalne sigurnosti u kojem će se ljudi brinuti jedni za druge, želimo li društvo koje će se brinuti za one koji se ne mogu brinuti o sebi ili će nam zaista profit postati jedini cilj postojanja ?
Jesu li to civilizacija i razvoj kakvima svi skupa težimo?