navigacija

Korporatizam u usponu: 10 dokaza da je Hrvatska 'pokusni kunić' neofeudalnog poretka

Korporatizam i Hrvatska

Nakon jučerašnjeg Megasessiona Davida Ickea i trinaest sati programa u Studentskom centru popraćenih dolaskom brojnih poznatih 'alternativaca' i osoba iz javnog života, polako prelazimo na dolazak Grahama Hancocka i Roberta Bauvalla na Jadran, kao i moju skorašnju promociju knjige.

Naime, u četvrtak 20. travnja izlazi mi 'Društveni inženjering', a predavanje s Krešimirom Mišakom održat ću u KIC-u od 19 sati uz promotivnu cijenu knjige. To mi je ukupno treća knjiga (četvrta će biti roman 'Kaleidoskop' koji će izaći u studenom) i nadam se da će kod publike proći barem kao prethodne dvije.

A jedna od temeljnih premisa društvenog inženjeringa svakako je korporatizam. Ovaj novi društveni poredak često nazivan i 'krupni kapitalizam' karakterizira definiranje korporacije kao 'pravne osobe' i izdizanje iznad prava ostalih pravnih ili fizičkih subjekata. Taj protekcionizam seže ponad nacionalne države i privatni koncern nerijetko se gura novcem poreznih obveznika ili ograđuje pravnim uređenjem. Kako sam i u samoj knjizi i blogovima ranije navodio, Hrvatska je u više navrata bila 'pokusni kunić' nepopularnih poteza Europske unije, a u nastavku ćemo vidjeti 10 točaka po kojima je to korporatistička agenda.

1. Državni intervencionizam u privatni sektor

Iako je ovaj alat kroz povijest bio pozitivan i svojevrsni temelj Keynesove ekonomije, danas se promovira kao tekovina Friedmanovog modela iako je to samo po sebi kontradiktorno. SAD i EU su načelno protiv ovakvih intervencija, osim ako u pitanju nije bankarski 'bail-out', još radikalniji 'bail-in' ili nama tako poznata intervencija unutar državnih tvrtki poput brodogradilišta, željezara i dr. No, ne pamtimo kada je netko tako agresivno gurao financijsku pomoć novcem poreznih obveznika kao u slučaju regionalnog koncerna 'Agrokor'. Ovo bi bio nezapamćen primjer miješanja u slobodno tržište, kapitalističke osnove i dodatno produbljenje ionako uočenog monopola. I 'modus operandi' korporatizma jer mu je jedno od osnovnih pravila to da su korporacije iznad države, naroda i zakona.

2. Potpisivanje ISDS-a

Hrvatska u mnogim stvarima kaska za drugima ili posljednja slijedi propale globalističke planove. Jedan od najboljih primjera u zadnje vrijeme je TTIP, a samim time i podrška superkontroverznom ISDS-u. 'Investor-state dispute settlement' omogućava otvaranje sudskog spora između investitora i države u kojoj investira, bez potrebne intervencije investitorove matične države. Sindikati, aktivisti i udruge za zaštitu potrošača upravo su taj alat ponajviše željeli isključiti iz TTIP-a jer bi na taj način korporacije nadmoćno utjecale na državne politike. U prijevodu, korporacije bi postale jače od država i svojim investicijskim utjecajem na proračun mogle bi voditi državnu politiku. Martti Koskenniemi, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu Helsinki, poentirao je kako bi ISDS mogao ugroziti nezavisnost država potpisnica, pa bi 'mali krug pravnih stručnjaka smješten u arbitražne sudove dobio nevjerojatnu moć pri interpretaciji legislative'. Zemlje bi tako zadržale granice, ali bi ostale bez suverenosti - nama takva filozofija nije strana jer smo skloni čudnim arbitražama u kojima smo uvijek unaprijed bili osuđeni na neuspjeh.

3. Stvaranje zakona korporativne protekcije

'Mi predlažemo zakon koji će omogućiti da imamo jedan novi posebni zakon koji bi se odnosio na društva s dva uvjeta. Prvi je da ima ukupno zaposlenika preko 5000 tisuća i drugi je da mu obaveze prelaze 7 i pol milijardi kuna. Predlažemo izvanrednog povjerenika kojeg određuje sud', rekao je premijer Plenković i time amenovao ideju ministrice Dalić - a ni javnost ni narod nisu pretjerano iznenađeno reagirali na 'Lex Todorić' koji po uzoru na feudalne zakone štiti gigantsku korporaciju. Zanimljivo, Vlada stalno barata brojkom od '60.000 zaposlenika' iako nije poznato odakle im ta brojka, a kod 400.000 blokiranih građana nemaju nikakvu 'socijalnu osjetljivost' koju navode kao motiv. Ako Europska unija odluči žestoko kazniti Hrvatsku zbog ovih antikapitalističkih mjera, ne bojte se - platit ćemo sve, baš kao što trebali i u slučaju 'Lex Perković'.

4. Selektivni oprost dugova

Neviđen presedan vidjeli smo realizacijom domaćeg patenta zvanog 'predstečajna nagodba'. Uništeno je na stotine malih vjerovnika dok su velike tvrtke i korporacije izbjegle stečaj i izvukle najbolje iz vlastitog predbankrotnog stanja. Danas naravno kao proklamirani gubitaši i loši menadžeri opet traže pomoć na štetu poreznih obveznika i vjerovnika, a krug će se vjerojatno opet zatvoriti. Postoje samo dvije opcije - ili oprost svima po jednakosti po zakonu ili ista pravila za sve. Ovo je još jedan dokaz da smo u tranziciji divljeg kapitalizma i uhljebskog socijalizma. Zanimljivo, tiskovine koje su same iskoristile nagodbu i oprošteno im je na stotine milijuna kuna danas žestoko napadaju možebitni oprost duga blokiranim građanima, pod sukobom interesa vlasnika koji i sam profitira ovršnim biznisom.

5. Korporativni sukob interesa na ministarskim funkcijama

Iako je ovo učestalo i u SAD-u s bankarima koji na ministarskim funkcijama spašavaju Wall Street ili u EU zemljama gdje lobisti guraju svoje ideje, Hrvatska je otišla korak naprijed i čitave porezne reforme, zakoni ('Lex Todorić') i intervencije (INA) bivaju donošene od strane osoba koje su ili bivši zaposlenici tih tvrtki ili imaju članove obitelji u samim korporacijama. Iako bi u idealnom okruženju i lobiranje bilo zabranjeno, ono ne da je legalno nego je i okosnica korporatizma kao društvenog poretka. Zato se ne treba čuditi ako se dokaže da su ministri i fingirali financijska izvješća svojih nekadašnjih poslodavaca i da trenutno ista koriste kao temelj spašavanja posrnulih korporacija.

6. Pretvorba i privatizacija bez vaučera ili dioničarstva

Kriminal u pretvorbi i privatizaciji imovine općepoznata je stvar, a ono što je manje spominjano je da je Hrvatska privatizirala društvenu, a ne državnu imovinu. A to znači da je tijekom prodaje nacionalnih tvrtki trebalo namiriti i stanovnike-dioničare. Model je mogao biti ostvariv na više načina, a jedan od njih su i vaučeri. Tako su mnogi svoja carstva ostvarili pogodovanjem po principu 'za jednu kunu' i danas su prepoznati kao istaknuti poduzetnici iako bi praktički svatko na isti način mogao preuzeti tvrtku i kasnije se 'šlepati' uz novac poreznih obveznika. Zbog svega su poduzetnici i sada na iznimno lošem glasu umjesto da su 'nit vodilja' gospodarstva, dobili smo oligarhe i tajkune, a negativna selekcija uništila je sve pore društva. Korporatizam 'Par Excellence', neviđen u zapadnom svijetu. A priča se da tek slijedi daljnja privatizacija i prodaja voda, otoka...

7. Donošenje odluka protiv volje stanovnika

Izuzev nepostojanja evaluacije predizbornih obećanja i potpune nevjerodostojnosti stranačkih programa, 'rak rana' Hrvatske je i iskorištavanje izbornog legitimiteta za despotske odluke. Referendumi se gotovo nikada ne provode (osim u ideološkim pitanjima), a narod je s preko 90% bio protiv spašavanja Perkovića ili Todorića. Tu je svakako i lustracija koja vjerojatno nikada neće biti provedena, po čemu smo svjetski unikat. No to očito ne sprječava vlast, korporacije i tehnomenadžersku elitu da donosi 'nepopularne' odluke koje su u suštini pogodovanje interesima. Prisutna je opća apatija i to s razlogom - samo partijski fanovi vjeruju da ćemo vidjeti neke značajnije pomake i nije neizgledno da ćemo vrlo skoro doživjeti i bankrot, nakon pada broja zaposlenih ispod broja umirovljenika. I tek nas onda očekuju odluke protiv volje stanovnika, kao i grabež novca poreznih obveznika.

8. Ovrhe, blokade i deložacije

Ovršni zakon stvorio je zaštićenu kastu koja u pseudomafijaškom stilu reketari gotovo 400.000 stanovnika. Vlada u ovom slučaju štiti kapitalističke postulate čime narod prepušta samima sebi, kao i ovrhovoditeljima. 'Tko im je kriv što su se zadužili' najčešći je argument ljudi koji u međuvremenu pristaju na pomoć korporacijama i tvrtkama predstečajnom nagodbom, a nitko se ne pita zašto onda u blokadu nerijetko upadaju i oni koji nemaju nikakvog duga, poput nedavnog primjera nogometaša Jedvaja. FINA u svemu pere ruke i masno naplaćuje svoje usluge, ne slijedimo europski primjer po kojem dodatni troškovi suda i postupka ne mogu premašiti 50% ili 100% ukupnog duga, a najgori primjer su deložacije koje se često izvode bez ikakve obavijesti vlasniku nekretnine. A ni to nije jedini kaotični primjer - jedina smo država u kojoj ljudi gube nekretnine u nehipotekarnim kreditima ili zbog neplaćenih računa. Takav grabež dovodi do situacija gdje se zbog 150 ili 200 kuna gube stanovi, unatoč ustavnoj zaštiti doma iliti primarne nekretnine. Najgrublji oblik korporatizma i bankizma na svijetu kojem oponiraju jedino 'Živi Zid' i general Glasnović, te zbog toga bivaju proglašeni 'neozbiljnima'.

9. Porez na nekretnine

Ovo je samo 'romantični' dodatak na ovršni zakon. I nevjerojatan antikapitalistički udar na privatno vlasništvo u kojem nisu zaštićene čak ni privatne nekretnine. Ili, s druge točke gledišta - korporatizam u usponu. Želite doživotno plaćati stanarinu na vaše nekretnine? I sumnjati je li na koncu to uopće vaša kuća/stan? Onda šutite na ovu odluku. 'Porez na nekretnine neće biti dodatno opterećenje' danas veli isti čovjek koji je prije pet godina rekao da je 'novi porez na nekretnine samo dodatni uteg i stanovništvu i gospodarstvu, a tvrdnja Vlade da je to porez na bogate je velika obmana. Više vrijedi jedna umjetnina novopečenih bogataša u Hrvatskoj, nego većina naših stanova'. Riječ je o Goranu Mariću koji je od 'borca za male ljude' postao glavni pobornik korporatizma. Pametnom dosta.

10. Izostanak demografske politike

Jedno od osnovnih načela korporatizma je demografska deregulacija. To u prijevodu znači da će koncept nacionalne države nestati pod navalom imigrantskog toka jeftinije radne snage iz država u razvoju. Hrvatska je zdušno podržala taj postulat i odbila stvaranje nacionalne demografske strategije, a ekonomski kolaps iskoristilo je gotovo 200.000 ljudi koji su doslovno pobjegli u Njemačku i Irsku, što zbog ovršnog zakona, što zbog nezaposlenosti. Vlada im je odbila pomoći, a dodatna poruka da se ne vraćaju je i pomoć Agrokorovoj radnoj snazi koja očito više vrijedi od prosječnog puka. Imigranti ne popunjavaju prazne pozicije jer 'nitko nije lud' ostati u Hrvatskoj. Trend se širi i postalo je 'IN' i u osnovnim i srednjim školama lobirati kod roditelja za napuštanje države. Ako radite u korporaciji zaštićeni ste, ako ste poduzetnik, obrtnik ili OPG-ovac - prepušteni ste sami sebi.

I ovaj blog završavam Podcastom koji na jedan način slijedi ovih 10 točaka. Gost je kandidat za gradonačelnika Zagreba Dragan Martinović koji unatoč poduzetničkoj pozadini, vlastitom financiranju čitave kampanje i stručnom programu gotovo ne dobiva ni sekunde prostora u 'mainstream' medijima. Pitanje svih pitanja je - biste li i kojem političaru/kandidatu za gradonačelnika dali vlastitu tvrtku na upravljanje? Uživajte u ležernom razgovoru...

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (12 ocjena)

Komentari

Registracija
  • babas

    03.04.2017 u 22:54h

    Glavni problem zlocinacke je diskriminacija tvrtki i vlasnika na osnovi podobnosti. Jedne se sikanira i pljacka,a drugima se daju poticaji,oprastaju dugovi,prodaju firme za kunu itd.
    2 100% 0
  • Kikiriki Kikiriki

    03.04.2017 u 22:33h

    Korporatizam je nepostoječa riječ. Čak i u engleskom jeziku se preferira riječ "corporativism" umjesto "corporatism." Korporativizam generalno nema nikakve veze sa feudalizmom, nego se radi o fašitičkoj ideologiji gdje se jedinke (privatne i pravne) žrtvuju za viši državni cilj. Feudalizam je fizički realizam gdje "jači kvači." Ovdje se ne radi ni o feudalizmu, ni o korporativizmu, ovdje je činjenično stanje politički i ekonomski elitizam određene oligarhije koja primarno brine za vlastite interese na štetu kolektiva. Tu se radi očinjenično rakonosnom tkivu jer zdrave stanice ne djeluju protiv vlastitog dugoročnog interesa, a taj interes je propagacija daljnjeg života. Kako bi David rekao, radi se o "ljudima gušterima." ;)
    2 67% 1
  • pendreck

    04.04.2017 u 07:37h

    Uglavno teorije urote.prodavanje magle.zarađuju tim dosta dobro
    1 50% 1
  • Bosko Bosko

    04.04.2017 u 04:53h

    Tlapnja u prazno
    1 33% 2
  • pendreck

    04.04.2017 u 07:37h

    Uglavno teorije urote.prodavanje magle.zarađuju tim dosta dobro
    1 50% 1
  • Bosko Bosko

    04.04.2017 u 04:53h

    Tlapnja u prazno
    1 33% 2
  • babas

    03.04.2017 u 22:54h

    Glavni problem zlocinacke je diskriminacija tvrtki i vlasnika na osnovi podobnosti. Jedne se sikanira i pljacka,a drugima se daju poticaji,oprastaju dugovi,prodaju firme za kunu itd.
    2 100% 0
  • Kikiriki Kikiriki

    03.04.2017 u 22:33h

    Korporatizam je nepostoječa riječ. Čak i u engleskom jeziku se preferira riječ "corporativism" umjesto "corporatism." Korporativizam generalno nema nikakve veze sa feudalizmom, nego se radi o fašitičkoj ideologiji gdje se jedinke (privatne i pravne) žrtvuju za viši državni cilj. Feudalizam je fizički realizam gdje "jači kvači." Ovdje se ne radi ni o feudalizmu, ni o korporativizmu, ovdje je činjenično stanje politički i ekonomski elitizam određene oligarhije koja primarno brine za vlastite interese na štetu kolektiva. Tu se radi očinjenično rakonosnom tkivu jer zdrave stanice ne djeluju protiv vlastitog dugoročnog interesa, a taj interes je propagacija daljnjeg života. Kako bi David rekao, radi se o "ljudima gušterima." ;)
    2 67% 1