navigacija

Muzej demona - Teorija zla, sotonizam i demonologija pohranjeni u unikatnom litvanskom muzeju

Sigili Lucifera, Lilit i pentagram

Interpretacija zloga i demonologija stari su gotovo koliko i samo čovječanstvo, a ta temeljna polarizacija slobodne volje i namjere postala je predmetom promatranja proteklih stoljeća.

Podrijetlo riječi 'zlo' od engleskog do protoindoeuropskog ('evil', 'yfel', 'ubilaz', 'hu-wapp') u svom doslovnom prijevodu označava 'transgresiju' iliti 'prijelaz' i 'izdizanje' naspram čovjeka, a ovisno o religiji i tradiciji pojam zla je razmatran kao opreka dobromu ili njegova dualna nužnost. Prvi obrasci interpretacije zla javljaju se širenjem animističkih religija koje ne vide jasne razlike između uma i materije, te vidljivog i duhovnog svijeta koji su u njihovom kontekstu odijeljeni isključivo frekventivnim vidnim poljem. Stoga ne čudi da je upravo nerazumijevanje svijeta šamanizma, psihodelije i prirodnih sila poslužilo kao osnova kasnijih personifikacija zlih entiteta, a poganske tradicije kao okosnica sotonizacije.

Najbolji i najpoznatiji takav primjer svakako je Pan koji je kršćanstvu poslužio kao dugo tražena personifikacija Sotone. Ovaj grčki bog pastira i šuma zbog svojeg kozolikog oblika i sličnosti s entitetom Baphometa odigrao je ulogu u koordiniranom rušenju Templara i od 14. stoljeća preuzima oblik đavla. Koliko je današnja slika zloga iskrivljena i manipulirana govori i primjer 'Satana'. Hebrejska riječ za 'protivnika' i 'tužitelja' posve je pogrešno izjednačena s Luciferom, palim Anđelom iz judeokršćanske tradicije. Lucifer je tako krovni entitet zla i demonologije, princ tame, Svjetlonoša, Zvijezda Danica i zlo kreirano od dobroga, a Satan ili Sotona demonski entitet, jedno od Luciferovih omiljenih utjelovljenja (pošto u demonološkom svijetu isti ima mogućnost zauzimanja svih nižih bića) i mitska Zvijer. Ako u jednadžbu ubacimo i vraga ('devil') koji označava 'klevetnika' i 'onoga koji podiže' - imamo tri različita entiteta koji u pravilu bivaju istoznačnice iako to u suštini nisu. Tomu u prilog govore i različiti sigili, famozni 'Solomonovi pečati' demona koji se razlikuju u pogledu tri spomenuta entiteta.

Koliko je polaritet dobro-zlo sklizak teren, govori i analiza bogova starog doba od kojih mnogi uz sve pozitivne karakteristike jasno ističu i osobine zla - poput ega, krvne žrtve, ubijanja prvorođenaca, osvete i favoriziranja jednog oblika kreacije naspram ostalih. Demonologija kao grana antrolopologije koja proučava povijest vjerovanja u demone, prirodne sile i različite tradicijske hijerarhije zloga dala je ozbiljniji uvid u današnje razumijevanje starih religija - demoni su personifikacije ljudskog uma u prirodi, sile paralelnih svemira koje putem magijskog rituala ili psihodeličnog putovanja mogu biti invocirane u našu stvarnost ili, u religijskim tradicijama, temelji zloga i entiteti koji žive u zlom 'kraljevstvu' poput biblijskog pakla.

Tijekom svog boravka u Litvi imao sam priliku obići 'Žmuidzinavičius Museum' koji u svom stalnom postavu ima i 'Devil's Museum' - jedinstvenu zbirku od preko 300 interpretacija zla, đavla, vraga, Lucifera, demona i prirodnih sila sa svih kontinenata i tradicija. Ovaj unikatni projekt mogao bi s nešto ozbiljnijim pristupom jednog dana prerasti u globalnu datoteku tradicijskih interpretacija zla čija je širina zaista intrigantna i vrijedna proučavanja.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (4 ocjena)