Kada kažemo “Novi svjetski poredak” (New World Order), većini ljudi koji  o tome nešto znaju će prva asocijacija biti novčanica od jednog dolara, “svevideće oko”, Pentagon ili George Bush – svakako nešto “Made in America”. Dakle, gotovo sve što ima veze s tim pojmom, neodoljivo nas danas asocira na Sjedinjene Američke Države i njihovu imperijalističku političku doktrinu “rata zbog mira”. Manjem broju ljudi je međutim poznato da Novi svjetski poredak nipošto nije američki “patent”, već korijeni te ideje sežu još u prastara vremena, a neki analitičari NWO-a tvrde da kontinuitet tog projekta postoji još od vremena židovskih kraljeva, točnije od vremena vladavine čuvenog kralja Salomona.  Kad govorimo o “ratu radi svjetskog mira”, nipošto nije nevažno da je kralj Salomon vladao baš u razdoblju potpunog mira, bez ijednog značajnijeg rata i sukoba. Čak je i samo ime “Salomon” izvedeno iz starohebrejske imenice koja znači “dijete mira”, odnosno “mirotvorac”, a vladaru koji je bio vjerovatno najbogatiji čovjek u povijesti svijeta – rat sigurno nije bio potreban. Nije teško povući paralelu s modernim svjetskim “oligarsima”, koji teže sva blaga svijeta prvo staviti pod svoju kontrolu, a zatim, po uzoru na Salomonovu vladavinu, uvesti razdoblje “velikog mira”.

Postoji i teorija koja kaže, kako je za vremena gradnje raskošnog Salomonovog hrama začeto ono što danas poznajemo pod pojmom “slobodno zidarstvo” (masonstvo). Naime, u središtu masonske predaje nalazi se čovjek po imenu Hiram Abif, koji je, prema priči što se pripovijeda svakom slobodnom zidaru, bio ubijen gotovo prije tri tisuće godina prilikom izgradnje spomenutog hrama.  Zanimljiv je podatak da na gradilištu hrama nije upotrijebljen nijedan čekić , sjekira ili bilo kakav alat od metala, budući da je sve kamenje bilo pripremljeno i oblikovano u kamenolomu prije nego je doneseno na mjesto hrama na spajanje. Čitava unutrašnjost hrama bila je pokrivena cedrom po zidovima i borovicom po podu, a zatim je sve prekriveno čistim zlatom. Uloga Hirama Abifa, graditelja hrama kralja Salomona, te okolnosti njegove jezive smrti, vrlo su jasno opisane u povijesti masona, pa ipak se on sam ne spominje u Starom zavjetu. Svima onima koji bi htjeli saznati nešto više o ovoj teoriji, preporučam  jako zanimljivu knjigu Christophera Knighta, pod nazivom “Hiramov ključ”.

Ako su istinite tvrdnje da korijeni masonstva i same ideje Novog svjetskog poretka leže u legendi o Hiramu ( a ja vjerujem da ta teza ima i te kakvo pokriće), onda nije teško zaključiti zašto su 1119. godine, pod vodstvom Huga de Payensa, viteški red Templara osnovan upravo na mjestu na kojem se po predaji nalazio Salomonov hram. Templari su, kao i ostali crkveni viteški redovi, nastali iz duboke religiozne dinamike, a izvorna misija im je bila “služiti iscrpljenim i oboljelim hodočasnicima te  štititi sveta mjesta protiv nevjernika.” Povlastice, međutim koje je red dobio od Pape, npr. pravo ubiranja poreza na područjima pod njihovom kontrolom, a i diskretna unutrašnja struktura reda, rezultirale su vrlo brzim usponom njegove moći. Također, osim svojih redovitih dužnosti, Templari su se bavili i jednom vrstom bankarstva, jer su im brojni križari ostavljali svoju imovinu na čuvanje. Svoju bankarsku praksu Templari će prenijeti i u Europu, kada u 12. stoljeću presele svoje sjedište u Francusku. S vremenom i rastom financijske m0ći, ovaj viteški red se sve više udaljava od svoje prvotne namjene, te postaje prepoznatljiv po sve izraženijom željom za kontrolom svjetovnih vladara pojedinih država, a njihova tajnovitost ih je s vremenom dovela u uloga “političke sive eminencije” na europskom kontinentu.

Uz  Templare se vežu i brojne mistične legende, a njihovi obredi inicijacije (kasnije preuzeti od engleskih masonskih loža) su u sebi ujedinili različite duhovne tradicije, ponajviše sufizam i “salomonsku mudrost Hrama”. Obred templarske inicijacije započinjao bi usmrćivanjem janjeta, iz čijeg su tijela napravili uzicu i stavili je templarskom kandidatu oko vrata. Na toj uzici kandidat je odveden u tzv. “komoru za inicijaciju”,  gdje je morao proći zastrašujuće kušnje i položiti cijeli niz zakletvi o čuvanju templarske tajne. Napominjem na ovom mjestu da su određeni moderni autori koji za sebe tvrde da su bivši slobodni zidari, u svojim knjigama opisali proces inicijacije gotovo istovjetan templarskom, pa je vrlo lako zaključiti kako postoji određeni kontinuitet ove ideje, još od vremena kralja Salomona. Arheološki dokazi potvrđuju tezu da je templarski red imao i jedan važan praktični cilj – iskapanje mjesta na kojem se nalazio hram kralja Salomona. Templarski su artefakti početko 20.stoljeća otkriveni i u tunelima duboko ispod mjesta na kojem se navodno nalazio Hram. Ti su tuneli bili usječeni u živu stijenu, u smjeru koji bi ih doveo točno do onog mjesta na kojem je navodno stajala – “Svetinja nad Svetinjama”….

Ova ezoterična praksa Templara, ali i njihovo sve veće materijalno bogatstvo, na početku 14.stoljeća su jako zabrinuli i samog Papu Klementa, koji je tražio načina kako spriječiti daljnju ekspanziju tog viteškog reda. Priliku je dobio 1307. godine, kada je templarski meštar Jacques de Molay došao u sukob s francuskim kraljem Filipom IV., u povijesti poznatom po nadimku “Filip lijepi”.  U listopadu te godine, na “petak trinaesti” (koji je upravo zbog tog događaja danas percipiran kao nesretan dan), europski kraljevi na čelu s Filipom IV su odlučili uništiti templarski red, a njihove tradicije zabraniti. U ranu zoru, tog sudbonosnog petka, vojska se obrušila na hramove i stanove Templara, uhvativši nekih 15.000 pripadnika tog reda. U glavnom pariškom “Templeu”, koji je istovremeno bio i neka vrsta onoga što danas poznajemo po imenu “burza”, vojnici su pronašli tajnu komoru s lubanjom, dvije bedrene kosti i bijeli mrtvački pokrov, što je odmah prijavljeno Inkviziciji. Iako je Papa Klement V. bio protiv brutalnog postupanja prema dojučerašnjim crkvenim vitezovima, većina Templara je pogubljena nakon “neoborivih dokaza Inkvizicije”. Toj nesretnoj sudbini je umaklo tek nekoliko vitezova,  i to iz luke La Rochelle na atlantskoj obali. Oni su se uspjeli “dokopati” obala Škotske, a taj će podatak nekoliko stoljeća kasnije postati jako bitan, u kontekstu priče o stvaranju tzv. “Škotskog masonskog reda”….

Slijedećeg četvrtka čitajte: Rađanje ideje “Novog svjetskog poretka” u Velikoj Britaniji