I s nekim drugim ljudima sam imao spor oko toga što negdje piše ili što ne piše u Ustavu, i kako što piše u Ustavu. Bit je da ljudi olako zaboravljaju da Ustav nije nešto sekundarno, manje vrijedno ili nevažno, nego je naprotiv – on sve primarno i najvažnije. On je temeljni zakon ove zemlje, on je pravna osnova, počelo i ogledalo našega pravnog sustava. Najbitnije je nikada e smetnuti da je on vrhovni zakon ove zemlje i zato je važeći za sve društvene dvojbe, npr. oko primjene nekih odredbi iz zakona ili oko primjene cijelih zakona.
Ono što u detalje nije objašnjeno u Ustavu, tu onda uskaču zakoni i predmet stvari oni razrađuju, tumače i objašnjavaju u detalje. Ali, nikako ne bilo kako, nego uvijek tako da zakon bude u skladu generalno s Ustavom i u skladu s odredbama iz Ustava a koje obrađuje zakon.

No, problem postoji ako neki nacrt zakona ili (u Saboru izglasan) zakon ignorira odredbu iz Ustava, pa je obrađuje namjerno suprotno slovu i duhu Ustava. Onda takav zakon nije zakon nego tek nevažeći pravni akt. Odredbe Ustava su uvijek ispred bilo kojega zakona, a kamoli nekoga na silu izglasanoga zakona (preglasavanjem u Saboru), koji nije napisan u suglasnosti sa Ustavom.

Gdje je kvaka sa ovim što ste vi naveli? U citiranju izbornoga zakona koji uopće nije uslađen sa slovom Ustava o biranju zastupnika na neposrednim izborima. Neposredni izbori nisu nikakva “biranja” lista koje je netko drugi podmetnuo biračima da ih birači glasovanjem u biti samo potvrde, a ne da išta biraju. Neposredni izbor je biranje jedne konkretne osobe u vlastitoj izbornoj jedinici, a ne davanje glasa ikakvoj organizaciji ili organizacijskoj masi lica. To je čista prijevara birača, a koja se kosi sa st. 3 čl. 45 Ustava RH.
Dakle, partitokrati su prije 20 godina donijeli partitokracijski izborni zakon, a on se kosi sa slovom Ustava i smislom demokracije kao vladavije naroda. I to je to, neustavno stanje već 20 godina!

Mi na žalost živimo u zemlji u kojoj političari svjesno krše i Ustav i zakon.
I tu je izvor problema. U takvom ozračju nastaju zakoni nesukladni Ustavu. I ostaju.
Podmetnuta nam je tako i vladavina koja nije ustavna. Nemamo demokraciju, nemamo vladavinu naroda, nego vladavinu partije i stranaka, dakle vladavinu interesnih organizacija koje su same sebi cilj, i koje se postavljaju iznad naroda i koje svoje interese postavljaju ispred interesa naroda. Strukture koje su proizvele takve nakaradne odnose, one to stanje neće mijenjati. Time se moraju baviti novi naraštaji normalnih ljudi u politici, a ne bilo kakvi prtljavci, posebno ne oni koji nikad nisu ništa drugo u žovtu radili nego zauzimali javnu fotelju po stranačkoj ili partijskoj liniji stjecanja “prava” na zauzimanje javne fotelje.

Uzmite je u obzir kao sastavni dio Članka 45. i biti će vam jasno da ste svojom kritikom fulali
“ne samo gol, već ceo fudbal”.

Politički birokrati, zastupljeni danas u Hrvatskome saboru, nisu legitimno u njemu.
U st. 3 čl. 45 važećeg Ustava RH (NN br. 85/10) određeno je (=obvezno za sve!):
“U izborima za Hrvatski sabor, Predsjednika Republike Hrvatske i Europski parlament te u postupku odlučivanja na državnom referendumu biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem, pri čemu birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj prebivaju.”

Ustav je važeći još od 2010. godine, pa su obnašatelji Zakonodavne vlasti koji su odabrani ‘izbornim inženjeringom s listama’ (a ne na neposrednim izborima, na kojima se bira jedna osoba većinom glasova u vlastitoj nam izbornoj jedinici!) iz 2011. godine posve neustavni obnašatelji zastupničkih položaja i položaja u Vladi RH. Oni dakle nisu legitimmna vlast nego uzurpatori hrvatskih vlasti, a vlast po čl. 1 Ustava je utvrđeno da “proizlazi iz naroda i pripada narodu”!

Kako je Ustav RH ujedno i vrhovni zakon, odn. zakon iznad svih zakona, to je onda Izborni zakon (s listama) po kojemu su ‘izabrani’ kukurikavi birokrati u Hrvatski sabor (=namješteni, postavljeni), ali i ostali glumci demokracije (oporba), posve neustavan i analogno nevažeći za Hrvate i Hrvatsku zbog snage vrhovnog zakona (Ustava) koji je iznad drugih zakona, i zbog kojega je ništavan i svaki pojedini zakon koji nije u skladu sa Ustavom.

Zašto o takvom posve neustavnom stanju u državi nam, znači i narodu neobvezujućem,
“velikani” medija u Hrvatskoj tako sustvano šute? Zar ne znaju da ne živimo u demokraciji?

Očito je da upravljače s javnim medijima, ili vlasnike privatnih medija, uopće ne zanima narod, ni prava naroda, ni ljudska prava, ni demokracija, da ih ne zanima ništa političko što je običnom čovjeku važno ili što je većini stanovnika sveto. Nego ih jedino zanima novac, i kako što više do njega doći, makar ga dogovorili dobivati od najtamnijih “lucifera” današnjice u zamjenu za rad protiv interesa naroda.
Dok narod ne osvijesti da ima sva prava ukinuti i tu neustavnost, Kurte i Murte će nesmetano
zlorabiti položaje i ovlasti u institucijama koje su neustavno zaposjeli za sabotaže volje naroda.