(c) Biljana Gaurina/ CROPIX

U petak na promociji Severininog DVD-a koncerta iz beogradske Arene “Tridesete uživo”, poznati voditelj HRT-ovog Dnevnika, Zoran Šprajc iMiroslav Lilić, legendarni televizijski voditelj održali su kratki govor o Severini koji najbolje opisuju lik i djelo Severine Vučković.

Miroslav Lilić:

Prigodom jednog od prvih radijskih intervjua voditelj je pita : „Koje su najbolje godine?“ na što ona spremno odgovara: „Ove u kojima sam sada!“. Tada je imala 16! Nakon toga novinar je pokuša zbuniti pitanjem: „A što će biti kada navršiš 30?“ na što ona hrabro kaže: „Pa to su stari ljudi! Nemam pojma šta ću tada raditi.“.

Kada su je nedavno za jedan magazin o ljepoti upitali: „Što mislite, jesu li 30-e nove 20-e?“, ona je i ovoga puta spremno odgovorila: „Meni su 30-e i dalje 16-e jer u ovome što radim, u toj kretivnosti misli i osjećanja, ja sam i dalje kao i prvog dana kada sam kročila na scenu – istinita, iskrena i strastvena. Tu računam na ono genetsko zrnce talenta i puno puno rada….“.

A sve te njene godine – tridesete, dvadesete, tinejdžerske, mnogi su tumačili i opisivali na razne načine. Jedan kritičar je rekao da je imala uspona i padova dovoljno za 3 karijere. Mnogi kritičari su o njoj rekli svasta : i da je zabavna glazba i da je pop i da je  folk pa da sve do toga da je i turbofolk , mada bi njezin manager Tomislav Petrović koji je ustanovio rok nagardu „Crni mačak „ i koji je pod etiketom Jabuka ton objavljivao eminetna rok izdanja rekao da je ona veci rock n roll od svih s kojima je do sada radio! No, ono što je za nju najvažnije jest, da ona ne razumije  što su usponi i padovi o kojima svi ti ljudi govore i pišu jer za nju život je prebogat da bi se mogao određivati samo crnom i samo bijelom bojom, samo usponima i samo padovima! I stoga šta nije marila za predrasude i za šablonska etiketiranja ona je otpjevala pjesme koje se nalaze na njenom najnovijem DVD-u.

Moglo bi se reći, a sigurno je kako neki to i hoće, kako jedna pjesma s drugom nema dodirnih točaka, no ono što je sigurno i što cijeloj ovoj glazbenoj priči daje posebnu čar jest da sve te pjesme veže žensko pismo koje nije bilo ni smišljeno ni strategijski ciljano već se ono naprosto dogodilo…Tridesete su naprosto ispisale same sebe i upravo zbog toga žene, o kojima i kojima pjeva, njene su saveznice naoružane štiklama i emocijama u prvim redovima.

Do svoje 30-e snimila je i objavila 8 studijskih albuma (!), izdala 1 DVD („Virujem u te /Live“) i objavila nebrojeno kompilacija. Od svoje 30-e napravila je vise glumačkih uloga nego albuma!

U 30-ima je glumila u predstavama koje bez straha ih nazivaju velikim kazališnim uspješnicama. Bile su to Karolina Riječka, Čekajuci svog čovika i Gospoda Glembajevi. Svoj talent pokazala je i u filmu Duhovi Sarajeva…

Samo u svojim 30-ima snimila je 2 studijska albuma: Severgreen i Zdravo Marijo, a pred nama je njen treći album 30-e/Live.

Do svojih 30-ih postala najprodavaniji ženski izvođač novije hrvatske povijesti, odrzala je bezbroj koncerata, nastupa i turneja, a s posljednjeg albuma „Zdravo Marijo“ pjesme su bile na brojnim top ljestvicama u svim zemljama regije. Video spot za njezin hit „Gas Gas“ pregledan je više od 8,000,000 (!) puta na internetskom portalu YouTube. U 30-ima se desila i „Moja štikla“, pjesma čiji se psihološki profil secirao na svim društvenim razinama, pjesma za koju je sama napisala tekst koristeći u njemu i čuveni stih Afrika-paprika. A svim onima koji su postavljali uvijek ista pitanja jednostavno bi odgovorila: „Pojasnjavati sto znaci Afrika-paprika isto je kao da djetetu objasnjavate buči-buči. A razumljivo je i djetetu i odraslome! Naravno, kada to izgovori ozbiljna žena u 30-ima mnogima je već manje razumljivo, a osobito onima koji ne razumiju veselje!“.

Ali oni koji ne razumiju veselje ne razumiju niti tugu u koju se toliko kunu, koju je tako nježno ali i hrabro pa čak ponekad i oštro sipala iz svoga pera u pjesmama: Pogled ispod obrva, Sta me sad pitas sta mi je, Prijateljice …

Iako je spomenute pjesme sama napisala nikada je nisu nazivali kantautoricom. Vjerovatno zato što je išla iz krajnosti u krajnost. Iz Dalmatinke gdje pjeva „…prva mi je gospe moja…“ do Zdravo Marijo gdje moli Boga da joj ta ista Gospa da „ …više

Muškaraca nego godina…„. Ili Iz virujen u te gdje pjeva „…i kada me varaš s tobom lipo mi je…“ do hita Gas Gas u kojem pjeva „…volim kada na muškom miriše…“.

Pjevala je većini čak i onda kada je od glazbenih i inih establišmenta osporavana do te mjere da vece većine od same sebe nije imala.

„Kralju-kraljica , seljaku- seljanka „ !

Zoran Šprajc

Poznavanje na prvi pogled

Dobra Vam večer,

ja ovdje naravno nisam da bih išta pametno i mudro rekao o glazbenom stvaralaštvu naše domaćice .

Ne mogu Vam mnogo reći niti o osobi Severini Vučković, onako kako Vam to može reći neki njezin prijatelj, dečko ili  dugogodišnji poznanik…

Ja ju zapravo ne poznajem duže od 3-4 minute jednog razgovora, na jednom domjenku prije desetak dana, ali u te tri- četiri minute dogodilo mi se nešto što bih nazvao „poznavanje na prvi pogled”, jer dozvolit ćete , ako već postoji ljubav na prvi pogled, postoji valjda i takvo poznavanje. Kada ti u jednom pogledu, jednom trenutku,  ili u tri –četiri minute sve postane jasno.

Bila je, u te tri- četiri minute, sve što sam mislio da nije. Plaha, samozatajna, stidljiva žena, kojoj je bilo jako neugodno kad sam je htio povesti da upozna jednog našeg visokog  uzvanika koji je zapravo htio upoznati nju. Bila je sramežljiva kao  djevojčica  od 11  godina koja treba upoznati neku veliku glazbenu zvijezdu.

Prvo sam mislio da se folira, da se prenemaže i da je to samo nekakava ženska poza.. Pa kvragu to je „Seve nacionale”, žena koja jednim pokretom ruke diže na noge cijelu dvoranu, cijelu Hrvatsku, cijeli  Balkan, što ona ima biti stidljiva i sramežljiva pred bilo kojim visokim ili niskim uzvanikom?!?

Ali onda u tom trenutku shvatim da je to  Severina Vučković, da je to dio njezine osobnosti , ta plahost djevojčice od 11 godina, koja kao i sva djeca nema što folirati, ona je takva kakva je.

I postane mi jasno u tom jednom trenutku „poznavanja na prvi pogled” zašto su njezini scenski nastupi tako uvjerljivi i zašto pokretom ruke može na noge podignuti cijeli Balkan.

Jer je ona i na pozornici, s mikrofonom u ruci,  takva kakva je, ne „Seve nacionale” nego i opet „samo” Severina Vučković.

Ali postoji još jedna Severina, građanka Severina Vučković, građanka koja se pridružila svojim sugrađanima  i stavila svoj potpis na sindikalni referendum. I opet , sad sam uvjeren više nego ikad prije, jer kao što rekoh sada poznajem Severinu na prvi pogled, učinila je to,  ne zato što je bila željna medijske pažnje ili pak pažnje koju joj je poklonila jedna druga građanka, nego jer ona tako zaista misli, ma što god drugi seljaci i seljanke mislili o tome.

A nisu mislili ništa dobroga o građanki Severini Vučković, ali taj   dio priče će Vam bolje ispričati jedan pisac nego jedan novinar. Pa ću nasataviti sa kolumnom Miljenka Jergovića koju je objavio u Jutarnjem listu pod naslovom

MORALNI KAPITAL GRAĐANKE VUČKOVIĆ

„Prvo na što će ponovo udariti jest: moral. I ponovit će grešku koju ološ  zdesna čini od trenutka kada im je ta žena prije sedam-osam godina u lice pokazala ono što je njih najviše sablaznulo, a pokazala im je samo to da – misli. Ali, kada bolje razmislimo, sa stanovišta onih koji, recimo, ne priznaju Darwina, teoriju evolucije, znanstvene eksperimente ili jasenovačke zločine, žena koja misli, i to svojom a ne muževljevom pomoćnom glavom, mora biti moralno defektna. To je reputaciji građanke Vučković među tim polusvijetom koji bi o svemu, pa i o Severini, da govori u hrvatsko ime, više naškodilo nego to što su joj privatne video snimke u neka doba postale javno dobro. Po tome što je u stanju da misli, građanka Vučković je nemoralna, a sve drugo u vezi nje samo raspaljuje libido po župnim dvorima, stranačkim središnjicama i novinskim kolumnama. Čim ona počne misliti, ćuna ispuše k’o dušica (da parafraziramo velikog pjesnika Abdulaha Sidrana)  i naše desne muškarčine i ženetine spopadne bijes. Osim što Severina misli, ona se time osamljuje, poput žene koja se kasno noću vraća doma kroz mračnu četvrt, punu profesionalnih domoljuba, i još ju nije strah. Ej, ljudi, u ovoj zemlji uplašenih, obespravljenih, pogaženih i poplavljenih, građanka Severina Vučković se ne boji! A ima li ičega što bi bilo ljepše od hrabrosti ljudskoga bića koje nije u krdu?

Građanka Severina Vučković je s našega stanovišta moralno neupitna osoba. Možda na njezin etički lik neke primjedbe ima njezina majka, ili rodica, ili prijatelji, ili dečko s kojim je hodala kao srednjoškolka… Ali koliko god vam mediji često sugeriraju suprotno, takve primjedbe nisu od javnoga interesa. Od javnoga interesa, međutim, jest da je ono što je stekla, zaradila isključivo svojim poštenim radom, zabavljajući ljude, pjevajući im, bivajući im lijepa i slavna, bivajući im duhovita. Ne živi u stanu iz kojega je netko iseljen pod prijetnjom smrću. Ništa od svoje zemlje nije dobila na dar, a katkad joj je – baš toj svojoj zemlji – znala pokazati veliku ljubav. Recimo, ukusnim izborom broša kojim će si ukrasiti rever. Ili podrškom koju je pružila sindikatima. Doista, domovina se voli slobodom, a ne robovanjem. Domovina se voli isključivo individualno. Kolektivna ljubav prema domovini najčešće završava kao silovanje.

Građanka Severina Vučković nije pjevala samo dobrim i pametnim. Pjevala je svima koji su htjeli slušati. I onima koji su imali novca da plate, naravno. Ali tako to, ako niste znali, s pjevanjem ide. Dobrima se pjevaju samo uspavanke, dok su u kolijevkama. Sve kasnije pjesme pjevaju se raznima. S nadom da će, možda, postati dobri. Ili da će se, barem, od njihovih novaca učiniti nešto dobro. Tako je to sa Severinom i s bilo kojim drugim pjevačem na svijetu. To je u suštini moraliteta pjesme. Zato su talibani u Afganistanu zabranili pjevanje. Da našim životima i našim društvom ne ravnaju talibani znamo dok god postoji makar jedna pametna i lijepa glava koja će reći riječ za obespravljene. Slugam vam se i ljubim ruku, građanko Vučković.”

Eto tako završava Jergović a opet ne mogu ni ja bolje od njega završiti…