navigacija

Ribiz – grm za svaki vrt

Crveni ribiz

Jedna od upečatljivih uspomena iz mog djetinjstva je veliki grm crvenog ribiza na imanju bakinih sestri. Točno se i danas sjećam gdje je nekad rastao i koliko je veliki grm bio. Sjećam se tog veselja kad je ribiz bio zreli i koliko sam uživala zobajući crvene bobice s samog grma. Grm se je nažalost tokom godina posušio i tako je dugo obilje ribiza bila tek čežnja i uspomena. Nekad niste mogli samo tako u dućanu kupiti ribiz i posaditi drugi.

Ali zato, obožavajući ga još od djetinjstva, ribiz je bio među prvim voćkama koje sam posadila u svoj sadašnji biovrt pred 10 godina, dobivši par sadnica od jednog kolege. Veseli me svakog proljeća svojom ranom cvatnjom već u travnju i naznakom skorog obilja, te ranim kiselkasto-slatkim bobicama već krajem svibnja.

Ovaj skromni i nezahtjevni grm polako i sigurno raste iz godine u godinu i nudi obilje bobica svako proljeće.  Ne zauzima puno mjesta, ne traži redovito obrezivanje, ne traži puno hranjiva. Dakle, za potrebe običnih smrtnika s okućnicom koji nemaju puno vremena, ribiz je dovoljno samo posaditi, po potrebi tek svakih nekoliko godina orezati ili rasaditi i to samo ako se grm zarašta, maknuti travu oko samog stabla jednom godišnje te pomalčirati (VIŠE). Preporučljivo ga  je i jednom godišnje malo pognojiti organskim gnojivom, ali neće se ništa strašno dogoditi ako to zaboravite, on će i dalje roditi. Jako malo posla za obilje bobica koje je sve veće iz godine u godinu, kako grm ribiza raste.

Ribiz je najbolji dok se jede direktno s grma. Kako prolazim vrtom, zastajkujem malo kod svakog grma. Jednom dok ga poberem u zdjelu i imam unutra u kući, niti se ne sjetim toliko ga jesti, a niti mi nije toliko fini kao na samom vrtu. Stoga ako ste ga probali samo iz plastičnih posudica ili zamrznutog u miksu smrznutog voća, vjerujte mi – vi niste probali pravi ribiz. Tim više što se bobičasto voće u prodaji nerijetko svačim tretira jer ne može dugo stajati, pa je neprocjenjivo uzgajati vlastito bobičasto voće i jesti ga svježe ubranog s samog grma.

Ribiz obožava većina djece i ako imaju prilike redovito ga jedu dok mu je sezona. Kako je danas mnogima teško nagovoriti djecu da pojedu svježe voće i povrće, evo još jednog razloga zašto ga imati u vrtu. Fascinantno mi je bilo gledati mog sina, kada je tek napunio godinu dana i par mjeseci, kako je uredno brstio grmove ribiza po vrtu. Iako iskreno nisam očekivala da će tako malo dijete voljeti jesti nešto kiselo poput ribiza, ali bila sam u krivu. To mu je omiljeno voće od samog početka. I to samo crveni (i bijeli versajski) ribiz, dok je crne bobice joste i crnog ribiza odbijao probati, niti na ogrozd ga nisam mogla nagovoriti. I sva djeca koja su prošla kroz moj biovrt nisu mogla odoljeti ribizu. Postoji nešto magično u tim crvenim bobicama, i za djecu ali i za odrasle.

Stoga, ako imate bilo malu okućnicu, vrt, probajte u nju posaditi barem jedan grm ribiza. Istinski užitak je zobati ovo prekrasno voće direktno s njegovih grana. Kako je to prilično nezahtjevni grm koji ne raste brzo, čak bi se mogao uzgajati i u tegli na terasi ili balkonu. A ispod njega uvijek možete posaditi i jagode, pa tako imati dvostruki urod bobičastog voća i dvostruko veselje za sebe i svoju obitelj (VIŠE). Odlična je stvar i to da, ako kupite i malo veći grmić, nećete morati čekati nekoliko godina da počne roditi, već može roditi i prve godine kako ga nabavite. Danas su sadnice ribiza dostupne u mnogim rasadnicima. Ja sam ih do sad uspjela „skupiti“ u 4 boje: crveni, bijeli, roza i crni.

Posadite ribiz ili neko drugo voće i pridružite se time kampanji udruge Biovrt – u skladu s prirodom „Povoćkajmo vrtove“ šireći ideju sadnje voćki u vlastite vrtove – za sebe, za svoju djecu, za svoje unuke.  Više o kampanji pročitajte OVDJE.

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

5 (4 ocjena)