“Ovaj život kojeg sada živiš i kojeg si živio morat ćeš proživljavati bezbroj puta iznova…“
Published 29. lipanj 2012.“Što kada bi ti se, nekog dana ili noći, demon ušuljao u tvoju najusamljeniju usamljenost i rekao: “Ovaj život kojeg sada živiš i kojeg si živio ćeš morati proživljavati bezbroj puta iznova; i u njemu neće biti ništa novog, ali svaka bol i svaka radost, svaka misao i svaki uzdah i sve neizrecivo malo ili veliko u tvom životu će ti se morati vratiti, sve u istom redoslijedu i poretku…. Vječni pješčani sat postojanja je okrenut naopako opet i opet, i ti s njim, zrnce prašine! Zar se ne bi bacio na zemlju, i škrgutao zubima i prokleo demona koji ti ovo govori? -Ovaj život kojeg sada živiš i kojeg si živio ćeš morati proživljavati bezbroj puta iznova…“ F. Nietzsche
Život koji uslijed politike živimo, i stalno ispočetka proživljavamo je stvarnost, i nije nikakva izmišljena kategorija, nikakva zabluda, nikakav nedostatak objektivnosti. Ona je vidljiva, opipljiva, nju slušamo i gledamo svaki dan. Zbog te iste politike postali smo nezadovoljni, dezorijentirani skeptični, životinjski uplašeni ponajviše od, sada već gotovo u pravilnim ritmičkim intervalima ponavljajućeg ciklusa, od ponovno i iznova, pa opet još jednom. Umorni, i zato neoprezni od filozofske teze cikličkog kretanja povijesti, ponavljanja političkih djelovanja i povijesnih stanja.
Otišao je HDZ i neka je. Došli su novi – stari, i opet postadosmo svjedoci zborne pjesme, disonantnih tonova, ali i onih izjava zbog kojih mozak stane, glasova “razuma” koji se redovito javljaju kada treba osporiti gotovo sve što nosi predznak hrvatsko, domoljubno. Pokušava se pokazati kako izrečeno i nije baš onako kao što smo čuli. Pokušava se opet sve relativizirati, i nadalje ne postoji ništa za što bi se mogli uhvatiti kao za neku univerzalnu vrijednost.
Svakodnevna retorika i djelovanje, ili primjerenije nedjelovanje naših političara sve više upozoravaju na ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo. Nevjerojatna količina infantilnih izjava, autističnost i samodopadnost ne samo da vrijeđa hrvatske građane, već je i indikator kako se Hrvatskoj, ukoliko se ne zaustavi na ovom putu bezumlja, gluposti, nemara ne piše dobro. Čini se da u tim izjavama premijer u posljednje vrijeme prednjači. Kaže nije vjernik, i zato nije kročio nogom u Crkvu i nazočio Misi za Domovinu, ali će kročiti za Božić. Čemu premijeru i za Božić, i kakve veze čin ulaska u Crkvu ima s vjerom? Trebali li tu zapravo bilo kakvo pojašnjenje, kad čovjek očito ne shvaća svoju političku poziciju, kad privatno miješa s državnim, kad ne može pojmiti kako bi u ova teška vremena Hrvatska trebala biti u što boljim odnosima s Vatikanom i Katoličkom crkvom koja je utjecajna, i u konačnici dominirajuća u religioznom i civilizacijskom smislu. Nije dobro, nije lijepo, nije državnički, opasno je.
U intervju za RTL Milanović ne pokazuje svoj strah i nezrelost samo unutar granica Hrvatske, već svojom skandaloznom retorikom ode čovjek i do susjedne nam Mađarske. Izjava premijera u slučaju Čačić, o sucu kojeg naziva činovnikom prvostupanjskog suda u Mađarskoj, jest omalovažavanje tog Suda, kompromitiranje pravnog sustava prijateljske susjedne zemlje, ali i više od toga. U priopćenju HHO-a navodi se kako je između ostalog „…bilo kakvo komentiranje nepravomoćnih sudskih postupaka u javnim sredstvima priopćavanja od strane državnih dužnosnika i nositelja vlasti kazneno djelo prisile nad pravosudnim dužnosnikom iz čl. 309 KZ, za što je zaprijećena novčana kazna do 150 dnevnih dohodaka ili kazna zatvora do šest mjeseci. Ako je sudbina ove hrvatske Vlade ‘u rukama jednog činovnika, službenika, suca prvostupanjskog suda u Mađarskoj’, to je zato što su se sama Vlada i njezin predsjednik neprincipijelno doveli u takav položaj“.
U tom istom priopćenju nadalje stoji: „Iznenađeni smo šutnjom sudbenih institucija, nevladinih udruga koje bi se trebale baviti vladavinom prava, ali ne i znakovitom šutnjom dijela medija. Da je ovako što izjavio visoki dužnosnik bilo koje prethodne Vlade, zacijelo bi se pokrenula lavina osuda. Ali premijer Milanović je povlaštena osoba u javnom životu naše zemlje. Njegovu vlast karakterizira arogancija i bahatost, brz jezik: stil koji je nametnuo upravo Čačić, a koji je u obrnutom razmjeru s učincima njihova upravljanja Hrvatskom. Oni pontificiraju o bilo čemu, proziva podčinjene, smjenjuju nepodobne i drugostranačne, osuđuje sindikate, telefonom otpuštaju guvernera Narodne banke, kustose muzeja, vrijeđaju osjećaje građana: a sve im to mnogi unaprijed oproštaju u ime stranačko ideologijske opredijeljenosti“.
Predsjednik Josipović nazočio je misi za Domovinu, ali ne posustaje od izjednačavanja partizana i hrvatskih branitelja. I čak bih mogla razumjeti što je na srcu nekome, ali nikako ne mogu razumjeti i prihvatiti da je srce jače od razuma, do te mjere da se zapravo uspoređuju dva povijesno sasvim različito kontekstualizirana događaja. O poslanici za Dan Državnosti bolje ni ne govoriti. Bila je to uistinu hrpa ispraznih fraza. Kome su riječi poput – vrijeme je za akciju, nove ideje upućene. Svima, što znači nikome. Poručuje se kako su svi odgovorni. Mi smo odgovorni, a oni gotovo da nemaju prste u ničemu. Stvari su zapravo vrlo jednostavne. Predsjednik nema hrabrosti, ne želi se zamjeriti premijeru , jer da nije tako tada ta bi taj govor bio nekome upućen, upućen prije svega Vladi RH. Da ima hrabrosti tada ne bi svjedočili prezentaciji o prvih šest mjeseci Vlade, koja je vrištala od uspjeha, o nikad viđenih do sada sposobnih ministara na čelu s premijerom. Vrhunac čega se Josipović dosjetio je postići konsenzus SDP-a i HDZ-a. Ma, što reći na ovo osim, da nam je jedna nesposobna vlada dovoljna. Dvije takve, i nema nam više života. Prije će, čini se Pinocchio postati pravim dječakom, nego ova Vlada donijeti nešto dobroga, nego svi dosadašnji političari pojmiti značenje njihovog djelovanja.
Share 
Halo , halo Sheol Jehanum
ako ovo pročitaš, javi da ti pošaljem “silk Paper” ili “Seidenpapier” ili “tkivo papir” a može i celofan, nemoj slučajno pitati zašto
Milanoviću i ovoj vladi se doista ima štošta prigovoriti. No što mu se prigovara? Da nije bio u crkvi na “misi za domovinu”. Razlozi koji se za to navode su razni, od onih da se gotovo 90 % stanovnika Hrvatske izjasnilo katolicima, do, kako vidimo u ovom tekstu, da bi “Hrvatska trebala biti u što boljim odnosima s Vatikanom i Katoličkom crkvom koja je utjecajna, i u konačnici dominirajuća u religioznom i civilizacijskom smislu.” Nijedno ni drugo nije pravi razlog. Kao prvo, nismo više u komunističkom jednoumlju, pa činjenica da se 90 % građana Hrvatske izjasnilo katolicima ne mora značiti ništa: svaki čovjek, svaki državljanin Hrvatske je slobodan i može slobodno odlučiti hoće li prakticirati svoju katoličku vjeru ili će reći da je katolik samo ako ga popisivač upita za to, hoće li u nedjelju ići u crkvu ili će dan provesti s obitelji na vikend-izletu.
Što se tiče drugog prigovora, Hrvatska može biti u dobrim odnosima s Vatikanom, no ići na misu kod hrvatskih biskupa i nadbiskupa nije “održavanje dobrih odnosa s Vatikanom” (uostalom, s Vatikanom se odnosi ni ne mogu održavati, eventualno sa Svetom Stolicom, što nipošto nisu sinonimi). Eventualno bi održavanje dobirh odnosa s “Vatikanom” značilo ručati s apostolskim nuncijem ili državnim tajnikom, ali ići na misu, baš i ne.
Uostalom, dan hrvatske državnosti je dan na koji slavimo hrvatsku državnost. Krajnje je degutantno pomisliti da bi na taj dan hrvatski premijer morao “održavati odnose” s Vatikanom ili Katoličkom Crkvom. Živimo u Hrvatskoj, a ne u Rimu, i zato ćemo na dan hrvatske državnosti viti hrvatsku zastavu, a ne klanjati se papinskoj zastavi!
Eto, Josipović se pak pojavio na misi, ali i njemu se ima što za prigovoriti. I to ne ono što bi bila prava, utemeljena kritika. Izjednačio je partizane i hrvatske branitelje. Iako se doista radi o dva povijesna događaja, u oba slučaja radilo se o borbi za slobodu. Kako god bilo da bilo, razloga za kritiku ima, ali mi ćemo i dalje po starome, drvit po već sto put prođenim temama.
U tom smislu, sretan svima Dan hrvatske državnosti, s malim zakašnjenjem, no našu državnost treba slaviti! I sjetimo se što piše u Ustavu: Republika Hrvatska je demokratska država! A ne država u kojoj vlada jednoumlje i nesloboda.
Izvrstan tekst Snježana. Uz napomenu da frazetine koje spominjete u totalno praznim istupima predsjednika Josipovića ( slažem se potpuno sa Vama) ne izviru iz ideoloških okvira, iako jesu i to, već su izraz nevjerojatnoga nesrazmjera titularne pozicije u akademskome svijetu i realnoga znanja. Taj čovjek je mogao i zavarti javnost dok se rijetko pojavljivao u javnosti, ali – prazan je da je to zastrašujuće!
Pa nije valjda prazniji od tebe???
Ne vjerujem.
: )
ribolino,
reci, sestro, što te muči. Evo me.
Sheol Jehanum:
29. lipanj 2012. u 4:32 poslijepodne
sestro?…. nebi išlo
mene ništa ne muči , nemam očni tlak,vidim jako dobro i praznine koje Marko spominje, a ti ?
si bio u Rupertgradu
Rupertgrad?
Što je to? Jel’ jestivo?
Al’ drago mi je da si dobro. Ja baš i nisam. Ovi “domoljubi” opet u ofenzivi. Ne spavaju od brige jer Predsjednik RH nije njihov. A nije jer njihov kandidat nije niš’ valj’o. Nije ga narod “prepozn’o”. I sad, umjesto da puste narod da na miru uživa u svojoj vlasti, oni dižu graju. Evo se jedan upravo javio, onako isprazno. Kaže da je Predsjednik RH “zastrašujuće isprazan”. Ovako zlobnom, meni odma’ palo na pamet da je čovjeku krivo što narod nije izabro njega, već Josipovića. hebiga, ne valja to. Jadni predsjednik eno ne može više ni raditi, stalno ulijeću neki turbo-desničari i povlače ga za rukav. Galame nešto, spominju neki genocid, izumiranje, čak mu i majku spominju. Ne kužim ja to.
Jel takvi imaju kakvo stalno zaposlenje? Il’ im je galama pos’o? Dao bi ja njima motiku u ruke…
Draga Snježana,
Shvatimo li Nietzschea u kontekstu sudbine čovječanstva, izlazi da se ljudska vrsta ne može osloboditi ‘okova’ fizikalnih zadatosti, i nitko svojom mišlju nije promijenio suštinu našeg postojanja, nitko se nije oslobodio ‘gravitacije’ s kojom smo navikli živjeti. Levitacija se pokazuje samo kao dobar trik bijega od stvarnosti. Naši političari su naše zadatosti, naše ‘gravitacije’, kojih se ne možemo osloboditi (i nećemo moći tako skoro). I zato se sve to ponavlja. Svjesni toga cijenimo one male pomake koji se ipak oko nas događaju. Kad vas Porezna uprava optereti neprimjerenim porezom, kad vam dostave rješenje na krivu adresu pa ga vi nikada ne primite, a onda vam dođe ovrha za koju niste ništa skrivili ni znali, to je jedna priča stara dvije godine. A kad vas tri činovnika Porezne uprave danas ljudski saslušaju, kažu da će vam učiniti sve što pravno mogu, i onda to učine, to je druga priča stara jedan dan. Ako je ovaj pomak posljedica te neizbježne, a drugačije, vlasti ja sam zadovoljan. Premjera i predsjednika mjerim puno više po ovome efektu nego po tome koji u tekstu opisujete. Mudro je bilo otići u crkvu na Dan državnosti. Ne zato što netko vjeruje da će nam Svevišnji zato više pomoći, već zato što vjera da smo negdje zajedno (ponavljam, zajedno) sigurno pomoći pri rješavanju problema gdje je zajedništvo potrebno, a često nam to treba. Premjer je propustio priliku potaći naš potencijal zajedništva, a to bih ja na njegovom mjestu uradio. I kritizirao bih one koji nam Dajlu žele otuđiti. No, za razliku od premjera i premijerke, koji su išli na mise, i držali ruke na srcu, premjeru koji nije išao na misu i koji ne krade (još nismo vidjeli) daleko više cijenim ovog drugog neko onog prvog (ići na misu i prodati Domovinu za 10 milijuna eura, nije usporedivo s nikada ne prodati Domovinu i ne biti nikada na misi).
Mislim, konačno, da bi trebali osmisliti kriterije za vrednovanje premjera, predsjednika i vlade. Odlazak na misu ne bi trebalo ponderirati (vrednovati) tako visoko kako se stječe dojam iz vašeg teksta. Vjera je, ipak, osobni izbor i privatna stvar čovjeka, premjera, ministara i nas građana. Budimo dobri ljudi, bit ćemo i dobri vjernici i političari.
Veoma teško filozofiranje od gospodina F. Nietzschea.
Zamislimo “Demona”,koji inače ne “postoji” i onda iz te izmišljotine pređimo na
naš stvarni život,koji se inače ne može ponoviti kao u ovom teškom
filozofiranju.I onda ajmo mučiti sebe sa teškim filozofiranjem,u kojem je
gospodin F.Nietzsche uživao.
Da prostite,tko šiša tog gospodina i proizvode njegovih vijuga !!!???
Toliko o uvodnom,teškom filozofiranju.
Evo još težeg.
Juri CHACHICH Mađarskom,kako sam pročitao,da na brzu brzinu vidi neki
stroj za pravljenje plastične bižuterije koji bi mogao biti od velike
pomoći našem turizmu i u toj utrci sa vremenom i u brizi za prosperitet
Hrvatske -zaboravio da je za volanom.
A kako je najjača ličnost za vođenje gospodarstva u hrvata (zamislimo),
ovu verziju ispriča budućem premijeru i isti mu tu saobraćajku sa smrtnim
posljedicama svrsta pod “kvalitete” za budućeg ministra i njegovog budućeg
prvog zamjenika.
Zamislimo !!
A iz teksta naše domaćice izdvojio bih primjedbu glede neprisustvovanja
MISI ZA DOMOVINU. Stvarno nisi u trendu ako u ovakvoj našoj državi ne
ideš u crkvu moliti se Svevišnjem “da ne diže ruke od nas” i prepusti nas
demonima !!!
Zamislite da ovo nisam napisao i da se držim obećanja da ću se javiti
kada se @Robi vrati u Metropolu !!!
poput plimnog vala nose nas u zivotu ideje, radosti i vjere
imamo citav spektar na izbor, Bog nam je tako dao
pustimo to sto se neki i 6 mj nakon izbora placu
jer da nam Bog nije dao, morali bi gledat stalno jedno te isto
ti neki, gubitnici dakle, stalno zanovjetaju Vladi da ne radi dobro,
da ne radi hrvatski domoljubno. a to nije istina. imamo jednu domovinu
i kako cemo si napraviti tako ce nam i biti. ne moze se preko noci na mah
napraviti sve i sva
neka svaki od nas makar malo doprinese
tak mi je drago sto Zoki i com nisu dosli slusat bukvicu u crkvi
sto Bozanic ima s time sto radnici rade a ne primaju placu. hoce li
im on dati?
ili ce mozda brojat jajne stanice, a Bog ih je dao tristo
ili je mozda otajstvo zivota drukcije u Italiji npr ili u Hr?
zgodno je kako neki tituliraju preMJera i preMIJerku….razlog su vjerojatno lijeva i desna ruka
vlakic:
29. lipanj 2012. u 11:59 poslijepodne
>jer da nam Bog nije dao, morali bi gledat stalno jedno te isto<
nebi išlo….rezultat glasovanja je omogućio da sad gledamo druge face…od gledanja slabe koristi, rezultati?????? u velikom su plusu koji se satoji od jednog znaka "-"
Poštovana gđo @SnjezanaN, imate moj naklon! Kapa dolje!
Vrlo lijepo, pametno i jezgrovito ste opisali trenutnu postavu zapovjednika na kapetanskom mostu ovoga našega hrvatskoga broda, a kojega tako uporno nastoje pretvoriti u Titanic II.
Kao i uvijek, na ove stranice rado svrate razni ljudi, umni, sabrani i pametni, ali i jenoumnom bojom umrljane ovce, pa i oni pravi intelektualni mućci (koji se izjašnjavaju tobože Hrvatima). Ima nas svakakavih, pa su nam i stavovi dijelom slični, ali i znatno različiti. Generalno ipak vrijedi ona:
“Svatko ovdje donosi radost. Netko svojim dolaskom, netko svojim odlaskom.”
Evo npr. jedan črlenko “pametno” konstatira:
“nismo više u komunističkom jednoumlju, pa činjenica da se 90 % građana Hrvatske izjasnilo katolicima ne mora značiti ništa: svaki čovjek, svaki državljanin Hrvatske je slobodan i može slobodno odlučiti hoće li prakticirati svoju katoličku vjeru ili će reći da je katolik samo ako ga popisivač upita za to, hoće li u nedjelju ići u crkvu ili će dan provesti s obitelji na vikend-izletu.”
a vi baš ukazujete suprotno, da je u nas non-stop narod taoc politika.
Niti je narod slobodan, niti zna o ikome u politici na temelju činjenica.
Ozakonjeni su partitoktacijski izbori, a sabotirano je i pravo referenduma.
Kakva vražja sloboda je uznički život u partitokraciji i demokraturi?!
Da nisam pristojan rekao bih “Treba biti budaletina za tvrditi takvo što.”
Ipak, ni to mu nije bilo dosta, nego konstatira još “pametnije”:
“Josipović se pak pojavio na misi, ali i njemu se ima što za prigovoriti. I to ne ono što bi bila prava, utemeljena kritika. Izjednačio je partizane i hrvatske branitelje. Iako se doista radi o dva povijesna događaja, u oba slučaja radilo se o borbi za slobodu.”
Dakle, baš suprotno onome što ste sami napisali da ste protiv relativizacije svega i svačega. A gdje ćete gore izopačenosti nego svrstavati u istu razinu titove paravojne krvoloke, te materijalističke mu bezbožne bande, koje su masovno ubijale Hrvate, koje su se isključivo borile za sebe i protiv Hrvata, za okupaciju naroda i posjedovanje i naroda i vlasti. Uspoređivati takav totalni ljudski talog dakle sa skrbiteljskom brigom, nepatvorenom i nesebičnom žrtvom hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata, koji niti jednoga Hrvata nisu ni pomišljali povrijediti a kamo li ubiti (radi okupacije)!?
Hrv. branitelji ne da se nisu borili za vlast nego su isključivo nesebično davali sebe za oslobođenje naroda i domovine od ikojih okupatorskih sila (nismo imali protiv sebe samo povampirene Srbe i četnike, nego i moćne strane agenture). Dakle, treba biti posebna beštija za opravdavanje prokomunjare kad se sama svojim djelima dokaže onime što stvarno jest – pravnička isprazna i nenarodno obojana ljuštura, blebetavo pravničko ništa.
A onda takvog ništavka nađe opravdavati ovdašnji relativizator sa pričom da su se i komunjare u doba 1941.-’45. “borile za slobodu”. Takva licemjerna komunjarska demagogija je mogla postojati i održavati se bez kontriranja jedino u vrijeme političkog zvjerinjanja u doba titovske diktature. A te smo zvjerinje bande ipak nadživjeli. No, komunjarski mentalitet se nije izbrisao. Blago narodima koji nikad nisu iskusili vladavine komunjarskih manijaka. Sugerira čitateljstvu taj nenarodnjak u biti onu izreku:
“Ljudi, jedite g*vna! Nemoguće je da milijarde muha griješe.”
@mihael p.: 29. lipanj 2012. u 7:00 poslijepodne
“Naši političari su naše zadatosti, naše ‘gravitacije’, kojih se ne možemo osloboditi (i nećemo moći tako skoro). I zato se sve to ponavlja. Svjesni toga cijenimo one male pomake koji se ipak oko nas događaju.”
Vi ste pametan čovjek, ali i vama je očito promakla nit.
Tu ste u krivu. Mali pomak bi bio dostatan da je od poštenih ljudi, a ne kad je od bilo koga tko narodu niti ne pomišlja polagati račune nego dozirati jedino parole koje će političkoj birokraciji biti od koristi.
Političari koji obnašaju položaje u vlastima u nas, nisu uopće naši nego jedino svoji. A niti su nam oni nekakve zadatosti (stalnice, konstante) nego samo bahati, izopačeni i nametljivi umovi, pravni nasilnici koji zlorabe prava zbog neupućenog naroda u prava, zlouporabljivači su zakona za njihova koristoljublja. Dakle, javni su to paraziti i ništa više. I bit će paraziti sve dok ne budu bili izabrani voljom naroda na neposredni izborima. Parazita se možemo osloboditi kad ujedno znamo što hoćemo. Oslobodili smo se parazita i ’91., a baš jer smo znali i što hoćemo i koga ne želimo iznad sebe, pa je i otpor naroda i pobjeda branitelja bila neupitna.
Dakle, treba narod educirati o nasilju političara i suštini značenja vladavine prava i vladavine naroda. Javni medij tu edukaciju masa može provesti relativno brzo. Ali, gdje politička birokracija pokazuje i jaku volju da posve zavlada i s jedinim javnim medijem (što znači da će javni mediji biti okupirani i obojani), e tu onda neće biti ni šanse provesti nasušno potrebnu edukaciju naroda o vladavini po mjeri naroda i preobrazbi naroda iz poslušničkog i podaničkog mentaliteta u vladarsko (koje mu je Ustavom određeno).
@mihael p.: 29. lipanj 2012. u 7:00 poslijepodne
“Mudro je bilo otići u crkvu na Dan državnosti. Ne zato što netko vjeruje da će nam Svevišnji zato više pomoći, već zato što vjera da smo negdje zajedno (ponavljam, zajedno) sigurno pomoći pri rješavanju problema gdje je zajedništvo potrebno, a često nam to treba. Premjer je propustio priliku potaći naš potencijal zajedništva”
Upravo tako, to bi bilo i mudro i pametno, da je stvarnog domoljublja u tih ljudi. Ali ga očito nema, i tu je sav problem u nas. Milije im je dodvoravanje partijskom im navijačkom stadu (koje je manje-više nehrvatsko, a predstoje i izbori na lokalnoj razini!) nego stvarna hrvatska narodna sloga, kohezijska sila u narodu (kao i ’91.) koja je sposobna nadići sve nedaće za dobrobit naroda.
“Vjera je, ipak, osobni izbor i privatna stvar čovjeka, premjera, ministara i nas građana. Budimo dobri ljudi, bit ćemo i dobri vjernici i političari.”
Prenaivno je takvo zaključivanje. Niti jedna visokorangirana javna osoba nema pravo ponašati se oko javnih stvari kako se njoj privatno hoće, nego kako joj to javna dužnost nalaže za dobrobit naroda (ili bar većine naroda). Izvan javne dužnosti može osoba biti što god mu je u prirodi (ako ne šteti društvu), ali dok obnaša dužnost onda se mora ponašati sukladno izazovu i složenosti dužnosti koju obnaša. A ne da se tobožnje pravo njegove privatnosti rabi za izgovor oko nebrige mu za stvarnu narodnu slogu i pokazivanje pameti na vlastitom primjeru.
Naprotiv, tako on prvi pokazuje licemjerstvo i nebrigu za narodnu koheziju, a rado “popuje” po medijima o potrebi da “zajedničkim snagama” činimo sve da se spasimo od državnog bankrota. Razbacuje se sa frazama “Nemamo drugi izbor. Ova vlast mora uspjeti ili ćemo nestati.”, a ni riječi nije rekao da ta vlast nije ni po čemu narodna nego politobirokratska i izborno-inženjerijska. Prešućuje najbitnije, kao da je narod lud pa ne zna tko mu se obraća. No, da je to izrekao, ispričao se da je tako, te obećao konačno i prave demokratske izbore i gradnju demokjracije, imao bi bar nekakav kredibilitet. Ali ne reče ništa što bi bilo ljudsko i pošteno od političara, nego kao kurva šuti o stvarima koje su najključnije, i zbog kojih jesmo u rangu “financijskog smeća”.
Pokazuje njegovim djelima da nije vrijedan nekakvog uvažavanja kad i on parazitski živi od konzumiranja loših odredbi u zakonima, o kojima niti da izusti koju riječ kritike. A predsjednik je Vlade. Takav ne može zato ni biti nekakva osovina u Hrvatskoj oko koje se se odvijati sposobni pokreti Hrvata za vlastiti nam spas. Hrvatske ljude više nikoji javni licemjeri ne mogu zainteresirati za masovne pokrete gdje je razvidno da će od truda naroda profitirati isključivo politički birokrati a ne narod, tj. da će se nastaviti isti politobirokratski “status quo” u Hrvatskoj. Hrvati više ne žele biti sredstvo u rukama političara koji svojim lutanjima dokazuje da nema ni znanja ni vizija, pa onda nema ni kredibilitet ni potporu naroda. Na čelu ove države treba biti narodni uzor da bi zemlja preživjela, a ne isprazno metiljalo ili blebetalo.