navigacija

A da gazde Ctyja Pepu kupe još i “auto, bicikli romobil”?

Otok će dati punu sliku o Guardioli kao treneru. Jer, u Barci je imao Messija, a u Bayernu ligu u džepu Foto: Reuters

Zapravo je i zabavno promatrati kako Pep Guardiola već sezonama, daleko od Barcelone, traži svoje izgubljeno blago kao prokleti Golum u “Gospodaru prstenova”. Posao i vražji ždrijeb Lige prvaka pošalju ga s vremenom na Camp Nou gdje se crveni, guta knedle i poteže svaki čas iz bočice dok njegove momčadi primaju porcije od kojih bi bilo neugodno i slabijim sudionicima elitnog natjecanja od Manchester Cityja.

Novi klub dočekao je s čak deset novih igrača u svlačionici za koje je ovog ljeta plaćena odšteta. Nitko u Europi nije potrošio u prijelaznom roku kao šeici s Etihada (213 milijuna eura). Njegov je kadar peti najvredniji u Ligi prvaka. I opet se ne može nositi s Barcelonom. Ali lako za to. Pitanje je kako će se siroti Pep izboriti s konkurencijom na Otoku. Boxing Day nije još ni na vidiku, a Katalonac je već doživio ono što nigdje nije – šest utakmica zaredom ostao je bez pobjede.

Da, da, lako je bilo u Bayernu gdje je Bundesliga bila već uoči sezone zakaparena i mogao se u potpunosti koncentrirati na Ligu prvaka, što je klupskim čelnicima bilo bitnije jer je šesti naslov prvaka Europe i približavanje po broju naslova u povijesti drugoplasiranom Milanu svakako zanimljivije od štancanja rekorda u Njemačkoj koja je i tako pokorena. Engleska je nešto sasvim drugo, čak i kad njezini klubovi ne uspiju dogurati do četvrtfinala Lige prvaka, što se primjerice dogodilo u sezoni kad je Bayern bio prvak Europe. To je bilo prije Guardiole, dakako. Engleska će, možda će grubo zvučati, dati jasniju sliku Guardiole kao trenera kojem će uvijek pisati da ima dva naslova prvaka Europe. S Messijem u sastavu u njegovim najboljim godinama karijere.

Osim što je mandat u Manchesteru započeo tako da je protjerao iz kluba prvog vratara Joea Harta, domaćeg dečka i jedinicu Albiona koji je nakon toga procvao u Torinu, da bi njegova zamjena kiksala baš u onom segmentu zbog kojeg Hart Kataloncu nije odgovarao, Guardiola je protiv Barcelone opet pokazao da njegove momčadi u najtežim utakmicama, s jačim suparnicima, nemaju plan B, a kamoli C. I tako je bilo još u Barceloni koja je tiki-takom mljela sve pred sobom djelujući kao savršeni stroj sve dok se nisu pojavili Inter i Mourinho s autobusom parkiranim ispred šesnaesterca. Svaki sljedeći put kad bi kazaljke tiki-take stale, Messi bi uzimao stvar u svoje noge i genijalnošću razbijao šifru koju Guardiola ne bi mogao.

Istu šablonu igre s beskonačnim dodavanjima i neprestanom kontrolom lopte, pa taman se ne stvorila nijedna prilika, prenio je u Bayern gdje više nije bilo čudesnog Argentinca, a udarni dvojac “Robbery” načele su ozljede, zasićenost ili jednostavno obijest. Nokaut u prvom gostovanju na Camp Nou bio je bolan jer je Bayern bio čak i bolji do tragične pogreške Bernata u 77. minuti kad je po Pepovu nauku išao iznositi loptu sa svoje polovice umjesto da je pod presingom pošalje što dalje. Pogrešku je, naravno, kaznio Messi, a mnogi su u Bavarskoj tada zaplakali za Heynckesovom “supermašinom” koja je samo dvije sezone prije utrpala toj Barceloni sedam komada u dvije utakmice polufinala LP-a. Valjda neće tako šeici plakati za starim Pellegrinijem s kojim su bili u polufinalu prošle sezone. Vidjet ćemo dokle će ih Guardiola dovesti.

A da mu na zimu daju još koju injekciju i, kao u dječjoj pjesmici “Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil”, dovedu Messija, Neymara i Rakitića? Teško. Financijski fair-play ih koči. Ostat će mu samo da u stilu jednog velikog komičara na kraju filma “Put oko svijeta” kaže: “Cijeli svijet prođoh, Lea nigdje ne pronađoh!”

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (5 ocjena)