navigacija

Hajduk i HNS godinama su na vrtuljku i nikako ne misle stati

HNS propovijeda u prazno i izaziva bijes jer nema pokrića za riječi i postupke... Foto: Miranda Čikotić/PIXSELL

Hrvatski nogometni savez kaznio je Hajduk, iz Splita su krenule otrovne strelice, Savez je potom uzvratio jednakom mjerom... Sve smo to toliko puta pratili posljednjih godina da je postalo dosadno. Ne zato što treba ignorirati aktualne događaje, već zato što se očito tom vrtnjom u krug ništa ne može promijeniti. Naravno, pritom se krivac ne može tražiti samo na jednoj strani.

Navijači Hajduka uistinu iz kola u kolo krše propisane zakone, pravilnike, statute, članke, točke... zbog čega postoje temelji da im se odrapi žestoka kazna zatvaranja dijela navijačke tribine, do čega je i došlo nakon 16. utakmice u kojoj se bilježe silne nepravilnosti. Udarac je to na blagajnu kluba, a jasno da tamo najviše boli. Samo, nakon što uslijedi reakcija na takvu kaznu, jer reakcija jest ljudski način odgovora na ono što se smatra nepravednim, nelogičnim ili nepoželjnim, čemu nepotrebno priopćenje HNS-a, kojim se ponovno otvaraju silne rane hrvatskog nogometa?

Treba li više objašnjavati da se ne može nekoga prozivati za verbalni delikt, nasilje, poziv na nasilje, fašističke parole, rasizam i prijetnje ako “unutar kuće” i dalje imaš ljude koji su tako nešto radili više puta, vode se (ili su se vodili) sudski procesi kontra njih pred hrvatskim pravosuđem te su ujedno nepravomoćno osuđeni? A poduža je i lista donedavnih članova s pravomoćnim presudama, što dodatno narušava svaki legitimitet same kuće i njezinih temelja. Jer, i u vrijeme dok su drmali svi ti pravomoćni osuđenici, samo se odmahivalo rukom i odbijalo suočiti s problemima, kao da se neće u takvom okruženju samo nastaviti svi ti problemi gomilati.

Dakle, apsolutno svaka reakcija HNS-a, kao što je bilo priopćenje kojim “sole pamet”, vraća se poput bumeranga upravo jer pred svojim pragom imaju sve to protiv čega se toliko energično bore dok se usmjerava protiv njih samih. Zato se i odlučuju na taktiku “jači tlači” umjesto da se pozabave istinskim problemima. Nije to pokušaj prevencije, to je pokazivanje Hajduku gdje mu je mjesto. Kao zločestom djetetu koje nemoćno protestira pred nepravdom roditelja, ali unatoč spoznaji da je dijete u pravu, roditelj bira stroži pristup da bi pokazao tko je glavni u svakom trenutku. Psiholozi i sociolozi odavno su takav način odgoja okrivili za razne devijacije djece u kasnijoj dobi. Naime, pravilno bi bilo istrpiti negativne reakcije i ne miješati se u daljnje pojašnjavanje pridržavanja pravila kad i površna analiza pokazuje da ne vrijede jednako za sve. Kaznili ste ih, bune se... Dobro, pusti, proći će, potvrdili ste što ste željeli i dosta, nije potreban mazohizam i to bacanje bumeranga koji udara u glavu poput šake člana Izvršnog odbora HNS-a Alojzija Šuprahe. Stvarno besmisleno i kontraproduktivno.

Jer, kad tome pridodamo kažnjavanje Franka Andrijaševića s tri utakmice zbog vrijeđanja suca utakmice Andreja Burila, što znači da propušta derbi s Dinamom u trenucima kad Rijeka ima šest bodova prednosti, jasno da ne treba previše čekati da krenu teorije zavjere. Ipak je riječ o najboljem igraču Rijeke ove sezone, a kaznu je dobio na temelju izjave jedne osobe – Burila. Istog onog koji je dosudio 24 prekršaja više za Slaven Belupo protiv Rijeke i u 90. minuti čuo da ga je Andrijašević nazvao – smradom. Dokaz je njegova riječ. Dovoljno.

Na kraju, postavlja se pitanje tko će vjerovati Burilu i HNS-u da su postupili pravilno i pravedno? Samo oni koji to žele. Kod ostalih, crv sumnje pojavi se već na prvoj nelogičnosti i(li) kontradikciji. Prvoj od mnogih.     

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (3 ocjena)