Ima u “Tamnom vitezu”, posljednjem filmu iz sage o Batmanu, nešto čega se nitko prije nije domislio: umjesto da gradom vlada samo pravi “spasitelj”, pridružuje mu se horda obožavatelja koja se kostimira kao “čovjek-šišmiš”. Njihove su vještine ipak ispod razine pravog junaka, no na prvi pogled nemoguće je razaznati tko vodi igru, a tko je samo glumac. Pošto se u Zagrebu iznova aktualiziralo pitanje Cvjetnoga trga, kao da smo svjedočili sličnom scenariju – samo su ovaj put lažni šišmiši koji brane svog junaka postali hrvatski novinari. Najprije se pojavio članak “Graditelji na meti razgraditelja grada” u kojem su protivnici ideje da se pješačka zona pretvori u garažu prozvani “samozvanim zaštitnicima gradskih interesa” i “urbanom gerilom” koja u doba krize i recesije provodi “još jednu talibansku diverziju”. Pritom je, dakako, posve zanemareno to da se javni prostor brutalno privatizira.

Dan poslije u istim novinama izlazi reportaža o “Bakicama i stanovima u centru“. Njihov je glavni grijeh što ni u snu ne žele prodati velike stanove i preseliti se u malo manje, a to je navodno “dio sporog, netržišnog zadružnog mentaliteta”. Posebno na liniji obrane krupnoga kapitala, zaposlenica iz agencije za nekretnine posjet jednoj od “bakica u centru” opisuje kao ulazak u sobu iz koje izlijeću šišmiši (Batmanova je simbolika, slučajno ili ne, iznova prisutna). Bakica je kriva jer “ona svoj stan voli, ima svoj mali jastuk s kojeg promatra ljude”, jer “voli svoj namještaj, miris svojih tepiha, i šišmišima i golubovima usprkos, ne vidi ni jedan razlog zašto bi trebala seliti.” Ovakvih čudnih gospođa navodno je pun Zagreb. One su, uvjeravaju nas, fanatici kojima “sentimentalna vrijednost” još nešto znači, a nju je, nasuprot tomu, “racionalna, pokretljiva i kapitalistički nastrojena zapadna Europa potpuno eliminirala”. Dan poslije hajke na “bakice iz centra”, u istom je glasilu uslijedio pompozan intervju ni s kim drugim doli s Batmanom, “čovjekom kojeg Zagrepčani obožavaju mrziti” (baš poput “Tamnog viteza”, zar ne?), zaštitnikom donjogradskih blokova koji će po svaku cijenu izbrisati “štakornjake” i Zagreb, prema vlastitim riječima, pretvoriti u Milano. Članak nas želi uvjeriti da zagrebački Batman nije odustao pred “nevjerojatnim izrazima mržnje prema kapitalu i poduzetništvu”, a implicitna je teza da upravo u vrijeme krize valja pohrliti u nove trgovačke centre – kao da ih nema dosta i kao da nas isključivo još veća potrošnja može spasiti. Tu kao da odzvanja savjet koji gospođa iz agencije nekretninama daje “bakicama u centru”: “Ako prodate stan, možete putovati, ići u toplice kad želite, priskrbiti si masere, terapeute, frizere, pedikere, čistačicu, patronažnu sestru koja će vas svakodnevno obilaziti i urednu dostavu hrane iz finog restorana.” Tko je još vidio da bakica voli svoj stan i mali jastuk? I tko je još vidio da je nekomu do očuvanja javnih prostora i stare jezgre?

Kao i „bakice iz centra“, a to nam daje za pravo da posumnjamo u to da je redoslijed kojim su nas ovi članci bombardirali sa stranica Jutarnjeg lista slučajan, protivnici se Horvatinčića pokušavaju oslikati kao pobornici nekakva “sporog, netržišnog, zadružnog mentaliteta”. Dapače, oni su “talibani” koji, poput bakice koja voli svoj jastuk, vole drveće u Varšavskoj. Pitanje, na kraju, nije je li Horvatinčić Batman, već koji Batman? Također, pitanje nije jesu li “štakornjaci” personifikacija Gotham Cityja, već je li to bogata elita koja ga kroji po vlastitim pravilima, uz pomoć zakona, baš kao što “Tamni vitez” uz pomoć zakona krši ljudska prava? Pouka je “Tamnog viteza” da na kraju nema velike razlike između Batmana i Jokera. Riječ je samo o nijansama. I tu su pristaše Tome Horvatinčića u pravu, on je doista Batman – ali onaj iz posljednjeg nastavka: “Tamni vitez”, lažni junak koji spašava grad od “štakornjaka” za svoj džep, predstavljajući to kao javni interes.

Comments are closed.