O autorici i blogu
Ja sam Tanja, žena, majka, blogerica ;)
Živim u Zagrebu a odrasla sam u Županji, mjestu u Slavoniji gdje i danas uspijeva najbolji kulin na svijetu. Guštam u malim stvarima, finoj klopi, dobroj glazbi, knjizi, filmu…. čim se ukaže prilika punim baterije dugim šetnjama po šumama i gorama.
Da volim kuhati otkrila sam negdje u svojim ranim dvadesetim, iako sam se i ranije rado muvala po kuhinji ali više u funkciji maminog lijevog smetala. Moja kuhinja danas razlikuje se od one na kojoj sam odrasla ali i dalje obožavam sve što mama skuha.
Veseli me druženje uz hranu i pripremanje hrane za obitelj i prijatelje, a najvjerniji kušači i kritičari su mi sin i suprug.
Kada netko voli kuhati, a bogmeć i jesti, pričati i čitati o hrani, isprobavati nove namirnice i začine, kombinirati, uspoređivati, komentirati, pa još i fotkati hranu, nekako je prirodno da iz tog nastane i ovakvo jedno mjesto. Eto, iz tih sam se razloga odlučila pisati blog.
Na ovom blogu naći ćete recepte koji su meni dragi, nešto slano i nešto slatko, a nadam se i nešto baš za vas.
Volim jednostavno pripremljenu hranu, ali izazov su mi i kompliciranija jela, trudim se kuhati u skladu sa sezonom i koristiti svježe, kvalitetne i zdrave namirnicama. Povremeno ćete uz recept dobiti i bonus u obliku finih glazbenih poslastica :)
Hachis Parmentier
Published 26. svibanj 2012.
Zbilja ne znam postoji li kod nas naziv za ovo jelo, ako i postoji ja se još nisam srela s njim.
Inače, kako to već ide s francuskom kuhinjom, većinu jela prati i neka priča, tako ni ovo nije iznimka. Pa kaže, Antoine Auguste Parmentier bio je farmaceut i agronom ali i veliki promotor krumpira, a kako se u 18. stoljeću u Francuskoj krumpir držao opasnim za konzumaciju, upravo on je naglašavao njegove kvalitete.
Ovo jelo dobilo je naziv po njemu, kao i svako drugo koje u nazivu sadrži parmentier pa kada naletite na to bar ćete znati da krumpir ima bitnu ulogu u toj gastropriči.
Ova “pita” prilično je jednostavna za napraviti, slaže se u slojevima a sastoji se od mljevenog mesa u umaku od paradajza, pirea od krumpira i naribanog sira, sve zapečeno u pećnici. Mmmmm, obožavam ova jela sa zapečenim sirom 
Britanci imaju nešto slično, shepherd`s pie.
Za jednu veliku vatrostalnu posudu ili 4 manje, individualne, potrebno je:
- ulje
- 500 g mljevene junetine
- 2 glavice luka
- 5 dl gustog soka od paradajza
- 1/2 žličice šećera
- sol
- papar
- 2-3 lovorova lista
- peršinov list
- vlasac
- 800 g krumpira
- 1 žlica maslaca
- 1,5 – 2 dl mlijeka
- sol
- papar
- malo muškatnog oraščića
- 250 g sira (gaude, ementalera ili sl.)
Priprema:
U velikoj tavi zagrijte ulje, dodajte narezani luk i dinstajte ga nekoliko minuta (luk možete malo posoliti da se brže smekša).
Dodajte fino, sitno mljeveno meso i miješajte da se razbiju sve veće grudice. Nakon 10ak minuta, kada je meso razabrano, dodajte pola količine soka od paradajza (ako nemate gusti sok mogu poslužiti i narezani pelati) i malo šećera.
Pirjajte na laganoj vatri 15-20 minuta a zatim dodajte i ostatak soka, lovorov list, posolite i popaprite i pirjajte, uz povremeno miješanje još 30ak minuta, odnosno dok se umak zgusne. Na kraju dodajte još narezan peršinov list i vlasac i po potrebi još začinite.
Dok se meso priprema u drugu posudu stavite oguljen i na kocke narezan krumpir, prelijte ga vodom i stavite kuhati. Kada je krumpir skuhan (nakon 20-30 minuta) ocijedite ga i izgnječite gnječilicom za krumpir, dok je još jako vruć dodajte maslac, promiješajte, pa kada se maslac rastopi dodajte i toplo mlijeko (mlijeko nemojte sipati sve odjednom, vidjet ćete koliko će trebati da se napravi fini pire).
Dodajte još sol, papar i malo svježe naribanog muškatnog oraščića.
Pećnicu zagrijte na 180°C.
U svaku posudicu razdijelite jednake količine mesa (ako već niste, sada je vrijeme da izbacite one listiće lovora, što su trebali dati već su dali;)), po mesu rasporedite pire od krumpira i ubacite u zagrijanu pećnicu. Neka se peče nekih 20 minuta, dok se vrhovi pirea malo zazlate.
Izvadite iz pećnice, pospite naribanim sirom i vratite u pećnicu na još 10 minuta, odnosno dok se sir rastopi i zapeče.
Poslužite toplo, uz salatu od cikle ili svježu sezonsku salatu.
Bon appétit 
Stovana gdjo. Tatjana,
Sa zanimanjem citam Vas blog i recepte koje predstavljate hrvatskom puku. Vise puta sam razmisljao da Vam se moram javiti – pohvaliti Vas ili upozoriti primjedbama. Iskreno receno, ne volim kritizirati, ali, kao umirovljeni prof. hrvatskoga jezika u dijaspori, a jos uz to gurme, kuhar i somelier (vlastita strana na internetu gdje kao predstavnik gimnazije pisem vlastite ili posudjene recepte), uzimam si pravo da Vam saopcim sljedece:
- kazete da u Zupanji uspijeva najbolji kulen na svijetu (?). Slazem se, samo kulen ne uspijeva nego se pravi i njeguje.
- izbacite talijanski barbarizam “gustam”, hrvatski je izvanredno – uzivam.
-Kazete da punite baterije po sumama i gorama. Ovo po sumama i gorama zaudara po partizanstini i tzv. antifasistima, kao, idu cete partizana itd. (Vi ste mladi i odbacite te floskule komunistickog naslijedja. Umjesto, bolje -secite po sumama i brdima pa ne cete izazivati asocijacije u citatelja Vaseg bloga.
- jelo HACHIS PARMENTIER prilicno je poznato u zapadnim uljudbama. Originalna natuknica jelu se uglavnom ne prevodi, no,ja kao jezikoslovac, predlazem: ZAPECENO MLJEVENO MESO S GNJECENIM KRUMPIROM.
- ne znam zasto u receptu rabite “pita” (turc.) kad imamo odlicnu i logicnu hrvatsku rijec – slozenac.
- onda, zaboravite rijec paradajz. Hrvatski jest i uvijek ce biti – rajcica.
- Vi razbijate grudice mljevenog mesa (tipicna srp. rijec). Mi Hrvati mrvimo te grudice- dakle – razmrvite grudice mesa.
- Vi cesto sipate mlijeko, vodu, vino i druge tekucine. Cisto srpsko siromastvo jezika. Tekucine se lijevaju, nalijevaju, toce itd. dok sve kruto se sipa.
Nadam se da ste sve ovo zaprimili dobronamjerno? Ako uzmem u obzir da ste rodom iz Zupanje, onda nije cudno da rabite neke izraze tipicne za istocne susjede (i sam sam zivio jedno vrijeme u Vinkovcima pa sam se uvjerio u neznanje hrvatskoga jezika. No, Hrvati danas slabo znaju svoj materinski hrvatski, a ni nauciti ga ne mogu tako brzo, treba proteci najmanje 50 godina i to pod pretpostavkom da slusaju cisti hrvatski u okruzju i da nastavnici hrvatskoga znaju svoj jezik, a ne da rabe TV jezik i katastrofalno los jezik nazovi novinara i politicara u suvremenoj Hrvatskoj!
Zahvaljujem na paznji i u nastvku cu sa zanimanjem pratiti Vas blog. Lijep i srdacan pozdrav!
Zlatko
Gosp. Zlatko,
hvala na zanimljivom komentaru i konstruktivnoj kritici.
Jako mi se sviđa. Jedino mi se čini da mi jako kratk komentar.
Petra
Ovo jello se zove na engleskom jeziku SHEPARDS PIE (Pastirska pita) glasi slobodan prijevod. Englezi ga svojataju, pa me ni me zanima od kuda originalno potjece, jer ja najbolje znam kakvi su englezi, a I francuzi, jer s
njima zivim cijeli svoj zivot. Ne zna se koji su veca govna kad nesto dokazuju.
Na internetu imate milijune recepata s cijele kugle zemaljske na tzv. Food Chanal, ili lifestyle/food, naravno na engleskom, francuskom I drugim jezicima.
Izvolite, nebo je granica.
Srdacan pozdrav